Sandra Radulović deluje mlado, iako je iza nje 20 godina staža. Od prvog dana na ovoj klinici, neopravdano obavijenoj stigmom jer je simbol boljki koje se u narodu teško priznaju, i na izvestan način – ne praštaju. A koju ni za šta ne bi menjala, jer je sve, naspram psihijatrije – jednolično.
- Kad radiš na hirurgiji, svako slepo crevo je isto, a ovde je svaki pacijent jedinstven -i skreno je i vrlo logično objašnjenje. Ili, kao što bi dodala dr Aleksandra Dostanić Đerić, načelnica Dnevne bolnice, nigde kao ovde nećete naći tu koncentraciju (neblokiranih) emocija. Sve što dajete tu vam se vraća stostruko, njihov je zaključak, svakodnevno praktično potvrđen. Videćemo i kako.
Radni dan „glavne" počinje u sedam ujutru, kad se uveliko čuje zvrndanje telefona, zbog kakve bitne instrukcije ili pitanja u kojoj smeni počinje da radi čistačica nakon bolovanja. Našaliće se ona u vezi sa sa potonjim, da stavi do znanja da ima preča posla, ali će pretražiti po dokumentima u kompjuteru i dati traženu informaciju. Tako zaposlene suptilno uči redu, što teško ide, jer ih je „razmazila". Ali jedino što je važno jeste da sve besprekorno funkcioniše.
Nastavak teksta pročitajte na
vice.com/rs.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 4
Pogledaj komentare