"Zna se ko profitira od trubljenja o opasnosti vakcina"

Pokret protivnika vakcinacije se širi, a mnogi navode „dokaze“ iz različitih studija o navodnim opasnostima koje prete od vakcina.

Izvor: B92

Utorak, 28.02.2017.

20:38

Default images
Foto: Thinkstock

Jedan od glavnih argumenata je da su vakcine uvedene u vreme kad je smrtnost od zaraznih bolesti bila 95 odsto, pa se ističu grafikoni smrtnosti, a ne obolevanja, što je sistemska manipulacija.

Stručnjaci kažu da ništa na ovom svetu nije 100 odsto sigurno, pa ni vakcinacija, ali između koristi i mogućih posledica koje su najčešće blage, svakako značajno prevladava korist vakcinacije

Zašto je potrebna aktivna imunizacija dece protiv nekih zaraznih bolesti i šta bi se desilo da nismo vakcinisani, objasnio je prim. dr sc. Darko Rihter, spec. pedijatrije i uži specijalista pedijatrijske alergologije i kliničke imunologije na KBC-u Zagreb.

“Vakcinacijom ili aktivnom imunizacijom se kao pojedinci, ali i kao grupa, štitimo od raznih bolesti čiji su antigeni sastojci sadržani u vakcini”, kaže on.

“Po pravilu se u svakoj zemlji određuje lista onih bolesti za koje postoji najveći rizik oboljevanja u toj sredini. Da li će ta lista biti samo stručno preporučena ili raznim indirektnim sankcijama neizbežna, npr. ograničavanjem pristupa vrtićima i školama nevakcinisanoj deci ili direktno zakonom obvezujuća, to zavisi od političke, stručne i opšte kulture zajednice.

Ne postoji nijedna država koja zabranjuje vakcinaciju ili u kojoj se izdaju preporuke za vakcinacije, a da se ujedno ne osigura da ta vakcinacija bude masovna. Masovnost vakcinacije je važna za prekid kruženja zaraze, naročito u slučaju kapljičnih (ospice, zauške, magareći kašalj) i fekalno-oralnih infekcija (poliomijelitis).

* Koliki je procenat vakcinisanosti dečje populacije potreban da bi to bilo optimalno i korisno za celu populaciju?

Za potpuni prekid visokozaraznih infekcija kao što su ospice i veliki kašalj, potrebno je vakcinisati najmanje 95-98 odsto populacije. Kod drugih bolesti, kao recimo gripa, smatra se da je dovoljno vakcinisati 30-50 odsto stanovništva da epidemija stane ili uopšte ne krene. Države poput SAD i Izraela nemaju obveznu vakcinaciju, ali je broj vakcinisanih visok.

Ljudi se vakcinišu protiv onih bolesti od kojih bismo u značajnom procentu obolevali i trpeli ozbiljnije posledice, uključujući i smrt. Mikrobi koji su uzročnici tih bolesti i dalje postoje u okolini ili u animalnim i humanim rezervoarima. Dakle, mikrobi su tu, ali mi nismo bolesni zato što smo vakcinisani.

Počinjemo da se vakcinišemo u ranom detinjstvu, tj. čim odojče počne da gubi zaštitna antitela koja je preko posteljice dobilo od majke u poslednjem tromesečju trudnoće. Ako bismo kojim slučajem to prestali da radimo, već u prvoj godini nevakcinisane generacije bi se epidemijski pojavili veliki kašalj, difterija, hemofilusni gnojni meningitis, ospice, zauške, rubeola, a za neko vreme desile bi se epidemije poliomijelitisa, dečje paralize i porastao bi broj teško izlečivih ili neizlečivih slučajeva hepatitisa B kod odojčadi.

* Kako komentarišete stav pojedinih lekara koji se zalažu protiv vakcinacije?

Nije mi jasno da se, bez stručne odgovornosti, među lekarima povremeno javljaju samopozvani predstavnici antivakcinalnih pokreta. Oni u najvećem broju slučajeva uopšte nisu pedijatri, niti infektolozi, niti epidemiolozi, nego se bave sasvim drugačijom oblašću medicine i nalaze neki samo njima poznat interes u tome da se ubacuju u antivakcinalnu kampanju.

Pritom misle da niko ne zna koji su njihovi (goli) interesi, jer sve druge, koji se sa naučnim i empirijskim argumentima zalažu za vakcinaciju, svrstavaju u „male od palube“ velikih proizvođača vakcina, u one koje je korumpirao veliki kapital i koji nisu nezavisni stručnjaci. Ali mi slučajno znamo ko finansira antivakcinalnu kampanju globalno, pa ćemo reći da tu ima mnogo novca tzv. otvorenih društava koja su, uprkos nazivu, prilično netransparentnih namera.

Izgleda da trubljenje u antivakcinaške trube uopšte nije neprofitabilno. Putuje se od Jamajke do Belgije. Meni nije jasno da se na nivou Komore ne preispita stručna odgovornost tih lekara, a još manje mi je jasno da se antivakcinalistima, lekarima i nelekarima otvara tako mnogo prostora u medijima.

* Šta mislite o najavi vakcinacije trudnica kako bi se imunizovala još nerođena deca?

Šta će reći protivnici vakcinacije kada čuju da se preporučuje da trudnice u poslednjem tromesečju trudnoće primaju vakcinu protiv difterije, tetenusa i velikog kašlja i inaktiviranu vakcinu protiv gripa, kako bi se pojačala proizvodnja antitela koja prelaze posteljicu i efikasno štite novorođenčad u najranjivijem periodu njihovog života? Još za to nisu ni čuli. Koje će gluposti smisliti kao protivtezu? A stvar je već proverena i u praksi preporučena u Americi i mnogim zemljama EU.

* Da li ste vakcinisali svoju decu i šta sugerišete roditeljima koji strahuju da će im deca zbog vakcine imati teške posledice?

Svoju decu (rođenu između 1995. i 2001.) vakcinisao sam svim vakcinama do kojih sam mogao da dođem, od boginja, hepatitisa B, konjungovanih pneumokoka – dok se kod nas to tek čitalo u engleskoj literaturi bez uverenja da će te vakcine doći i do naših obala. Ne znam zašto nisu, uprkos uzbunjivanju antivakcinalista, nikada imale nijednu nuspojavu, osim manjeg otoka na mestu uboda. Vakcinišem ih i protiv svakog novog serotipa influence.

Tu sam privilegovan, jer su mi dostupni i razumljivi podaci o tome koji soj virusa preteže u epidemiji, pa sebe, suprugu i decu vakcinišem tek ako je u vakcini pogođen epidemijski soj, a nismo ranije primali vakcinu s istim sojem. Recimo, mirne savesti sam preskočio vakcinaciju 2014. godine jer se u vakcini nije nalazio soj koji je u sezoni 2014/15 prevladavao kao uzročnik gripa. Taj soj je ove sezone (2016/17) prevalentan; vakcinisali smo se svi na vreme.

Nismo oboleli, nismo imali nuspojave, osim lokalnog otoka i bola na mestu injekcije. Neki dan sam vakcinisao najmlađu ćerku silgardom – četvorovalentnom vakcinom protiv humanog papilomavirusa (HPV) – ponuđenom besplatno učenicima prvog razreda srednjih škola. Evo, za ilustraciju, dok smo mi na četvorovalentnoj, u Americi je dostupno 9-valentna vakcina, sada već kao jedina HPV vakcina, dakle, vakcina još šireg spektra zaštite.

Ušlo je u modu da se uz svaku novu vakcinu smisle neke nove nuspojave.

Tako je za HPV vakcinu neko u Danskoj smislio tzv. POTS – postural orthostatic tachycardia syndrome. To bi značilo da nakon ustajanja iz ležećeg u stojeći stav detetu, mladiću ili devojci srca zakuca za više od 30 otkucaja u minuti brže, a kao, normalno je manje od 30. I da je to posledica HPV vakcine.

Takve gluposti vežu naučne snage da neko vreme rade dok to ispitaju. Nakon početne zbunjenosti i američka Agencija za hranu i lekove (FDA) i Evropska agencija za lekove (EMA) odbacile su tu izmišljotinu.

Kažem to zato što će ta ideja, nakon što je odbačena na Zapadu, za koju godinu stići ovamo i verovatno biti tema antivakcinalista u populaciji koja tako intenzivno prati internet, ali se tako teško snalazi u ozbiljnim sadržajima na engleskom jeziku.

Ne pominjem autizam, dijabetes melitus tipa I, alergije, atopijski dermatitis i astmu, hroničnu upalnu bolest creva, sindrom iznenadne smrti odojčadi i ADHD jer su te teme obrađene, a hipoteze da su one povezane s vakcinacijom naučno odbačene. Od vakcinacije niko nije dobio autizam, niti alergijsku astmu, niti Hronovu bolest, niti šećernu bolest, niti se dogodila iznenadna smrt odojčeta ili ADHD.

Obrnuto, za mnoga od ovih stanja redovna vakcinacija ima zaštitnu ulogu – najočiglednije u slučaju sindroma iznenadne smrti odojčeta, pri čemu uredno vakcinisana deca znatno manje podležu ovom obliku smrti.

Izvor: slobodnadalmacija.hr

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

343 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: