Nedelja, 19.10.2014.

11:08

Psihijatrijski bolesnici zaboravljeni od porodice i društva

Izvor: Tanjug

Psihijatrijski bolesnici zaboravljeni od porodice i društva IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

11 Komentari

Sortiraj po:

Beograđanka

pre 9 godina

Šta znači imati psihijatrijskog bolesika u kući znaju samo oni koji imaju to iskustvo!To je život od danas do sutra!Moja kćer od 19 god.je pasijent već 3 godine!Nekoliko puta do sada je hospitalizovana!Od toga je poslednji put,sa 18,5 god.boravila u ustanovi za odrasle gde je bila najmlađa na odelenju a možda i u čitavoj bolnici!Molila sam doktorku da me uputi kako da motivišem dete da uzima terapiju koju odbija!Pitala sam da li imaju neki (stručan)način da je"pokrenu"kako bi moja kćer postala bar malo svesna svog stanja!Odgovor je NE!Doktorka kaže da je njihov zadatak da saniraju stanje za tih nekoliko nedelja koliko obično tamo provede!Kada dođem u posetu,med.sestre me opomenu da kažem detetu da treba da uzima lek jer inače odbija!Lečenje se svodi na propisivanje
terapije od koje pacijenti prespavaju boravak u bolnici!Terapija se propisuje na osnovu opisa ponašanja pacijenata u dnevniku koji vode
medicinske sestre i tehničari!Lekari"samo"dijagnostikuju a sve ostalo sprovode sestre i tehničari!Kada pacijent izađe iz bolnice,zajedno smo prepušteni sami sebi!U svetu(Evropi)ostoje veoma kvalitetni lekovi,ali kod nas u našem zdravstvu nikome ne pada na pamet da se odvoji novac za lekove za tu vrstu bolesnika!Sve je toliko strašno da bi ova priča mogla da traje i traje jer je u stvari svaki pacijent slučaj za sebe! A koliko psihijatara toliko i dijagnoza...

stasa

pre 9 godina

@svaka cast ali imamo i mi nase zivote
(da, 19. oktobar 2014 14:42)
Ja zaista nisam razumela Vas komentar...ko ste to Vi? A kome svaka cast??? Zaista ne znam sta ste hteli time da kazete.

Goran Milicic

pre 9 godina

Nazalost neorganizovanost, letargija i siromastvo nagriza nase drustvo u celini. Najslabiji poput dusevnih bolesnika najvise ispastaju, tesko je i zamisliti kako je njima koji imaju tako tesku bolest i jos zive u uzasnim uslovima okruzeni patnjom ljudi njima slicnim. Nehumano! Daleko smo mi od resavanja egzistencijalnih problema, a kamoli slozenih kao ovaj. Uzasna istina...

zo

pre 9 godina

U braku sam evo dvadeset osam godina i supruga mi se razbolela pre dve godine. Nisam je i necu je nikad ni zaboraviti ni napustiti ni manje voleti cak mislim da nas je ova muka jos vise zblizila. Jedino mi je zao sto je bliza porodica zaboravila a i drzava, sto mora da ceka za lekove danima, sto ne moze da zakaze pregled bez cekanja u tri ujutru da bi predala knjizicu i sl. A o lekovima koje placam tj placamo da ne pisem. Tako da smo prepusteni sami sebi i mi zajedno se borimo da prevazidjemo tj ublazimo bolest. Da li cemo uspeti, ne znam.

nnn

pre 9 godina

Nazalost, u tekstu je sve istina. Niko ne obraca paznju na psihicke bolesnike. A ta bolest je kao i svaka druga i moze se izleciti. Nazalost, u ovoj drzavi nikog nije briga za zdravlje tih ljudi pa ni lekare.
I za sada vidim samo jedan komentar na ovaj clanak, a o politickim temama po stotinu komentara. Takav smo mi narod, ne bavimo se zivotom i drustvom oko sebe, samo nas politika interesuje!

Nije baš tako

pre 9 godina

Moja majka je psihijatrijski pacijent od kad ja pamtim. Moje iskustvo je da nisu oni zaboravljeni od porodice, već da ni porodica ne zna šta da radi ni kome da se obrati. U pitanju su hronične bolesti koje utiču na život cele porodice. A mene nije imao ko da savetuje kako da rastem u takvoj porodici. I stručnjaci to olako shvataju.
Nije fer da stavljate takve naslove.

ssasa

pre 9 godina

totalna glupost, pa posle ih hvatajte po ulicama! Isto kao inkluzija, ometa se rad zdrave dece, kad nemogu da ih prate sa gradivom.Ponekad se pitam dali su normalni ovi psihijatri i psiholozi, a verovatno nisu!
Uništiše nam sve vrednosti!

zmajlav tarzanovic

pre 9 godina

zato imate institucije i druge pacijente sa slicnim problemima koji mogu da vas razumeju i doktore da se snjima zezate dok ne ozdravite...lako ce posle drustvo opet da vas prihvati...

Nije baš tako

pre 9 godina

Moja majka je psihijatrijski pacijent od kad ja pamtim. Moje iskustvo je da nisu oni zaboravljeni od porodice, već da ni porodica ne zna šta da radi ni kome da se obrati. U pitanju su hronične bolesti koje utiču na život cele porodice. A mene nije imao ko da savetuje kako da rastem u takvoj porodici. I stručnjaci to olako shvataju.
Nije fer da stavljate takve naslove.

zo

pre 9 godina

U braku sam evo dvadeset osam godina i supruga mi se razbolela pre dve godine. Nisam je i necu je nikad ni zaboraviti ni napustiti ni manje voleti cak mislim da nas je ova muka jos vise zblizila. Jedino mi je zao sto je bliza porodica zaboravila a i drzava, sto mora da ceka za lekove danima, sto ne moze da zakaze pregled bez cekanja u tri ujutru da bi predala knjizicu i sl. A o lekovima koje placam tj placamo da ne pisem. Tako da smo prepusteni sami sebi i mi zajedno se borimo da prevazidjemo tj ublazimo bolest. Da li cemo uspeti, ne znam.

nnn

pre 9 godina

Nazalost, u tekstu je sve istina. Niko ne obraca paznju na psihicke bolesnike. A ta bolest je kao i svaka druga i moze se izleciti. Nazalost, u ovoj drzavi nikog nije briga za zdravlje tih ljudi pa ni lekare.
I za sada vidim samo jedan komentar na ovaj clanak, a o politickim temama po stotinu komentara. Takav smo mi narod, ne bavimo se zivotom i drustvom oko sebe, samo nas politika interesuje!

Goran Milicic

pre 9 godina

Nazalost neorganizovanost, letargija i siromastvo nagriza nase drustvo u celini. Najslabiji poput dusevnih bolesnika najvise ispastaju, tesko je i zamisliti kako je njima koji imaju tako tesku bolest i jos zive u uzasnim uslovima okruzeni patnjom ljudi njima slicnim. Nehumano! Daleko smo mi od resavanja egzistencijalnih problema, a kamoli slozenih kao ovaj. Uzasna istina...

ssasa

pre 9 godina

totalna glupost, pa posle ih hvatajte po ulicama! Isto kao inkluzija, ometa se rad zdrave dece, kad nemogu da ih prate sa gradivom.Ponekad se pitam dali su normalni ovi psihijatri i psiholozi, a verovatno nisu!
Uništiše nam sve vrednosti!

Beograđanka

pre 9 godina

Šta znači imati psihijatrijskog bolesika u kući znaju samo oni koji imaju to iskustvo!To je život od danas do sutra!Moja kćer od 19 god.je pasijent već 3 godine!Nekoliko puta do sada je hospitalizovana!Od toga je poslednji put,sa 18,5 god.boravila u ustanovi za odrasle gde je bila najmlađa na odelenju a možda i u čitavoj bolnici!Molila sam doktorku da me uputi kako da motivišem dete da uzima terapiju koju odbija!Pitala sam da li imaju neki (stručan)način da je"pokrenu"kako bi moja kćer postala bar malo svesna svog stanja!Odgovor je NE!Doktorka kaže da je njihov zadatak da saniraju stanje za tih nekoliko nedelja koliko obično tamo provede!Kada dođem u posetu,med.sestre me opomenu da kažem detetu da treba da uzima lek jer inače odbija!Lečenje se svodi na propisivanje
terapije od koje pacijenti prespavaju boravak u bolnici!Terapija se propisuje na osnovu opisa ponašanja pacijenata u dnevniku koji vode
medicinske sestre i tehničari!Lekari"samo"dijagnostikuju a sve ostalo sprovode sestre i tehničari!Kada pacijent izađe iz bolnice,zajedno smo prepušteni sami sebi!U svetu(Evropi)ostoje veoma kvalitetni lekovi,ali kod nas u našem zdravstvu nikome ne pada na pamet da se odvoji novac za lekove za tu vrstu bolesnika!Sve je toliko strašno da bi ova priča mogla da traje i traje jer je u stvari svaki pacijent slučaj za sebe! A koliko psihijatara toliko i dijagnoza...

stasa

pre 9 godina

@svaka cast ali imamo i mi nase zivote
(da, 19. oktobar 2014 14:42)
Ja zaista nisam razumela Vas komentar...ko ste to Vi? A kome svaka cast??? Zaista ne znam sta ste hteli time da kazete.

zmajlav tarzanovic

pre 9 godina

zato imate institucije i druge pacijente sa slicnim problemima koji mogu da vas razumeju i doktore da se snjima zezate dok ne ozdravite...lako ce posle drustvo opet da vas prihvati...

zmajlav tarzanovic

pre 9 godina

zato imate institucije i druge pacijente sa slicnim problemima koji mogu da vas razumeju i doktore da se snjima zezate dok ne ozdravite...lako ce posle drustvo opet da vas prihvati...

ssasa

pre 9 godina

totalna glupost, pa posle ih hvatajte po ulicama! Isto kao inkluzija, ometa se rad zdrave dece, kad nemogu da ih prate sa gradivom.Ponekad se pitam dali su normalni ovi psihijatri i psiholozi, a verovatno nisu!
Uništiše nam sve vrednosti!

Nije baš tako

pre 9 godina

Moja majka je psihijatrijski pacijent od kad ja pamtim. Moje iskustvo je da nisu oni zaboravljeni od porodice, već da ni porodica ne zna šta da radi ni kome da se obrati. U pitanju su hronične bolesti koje utiču na život cele porodice. A mene nije imao ko da savetuje kako da rastem u takvoj porodici. I stručnjaci to olako shvataju.
Nije fer da stavljate takve naslove.

nnn

pre 9 godina

Nazalost, u tekstu je sve istina. Niko ne obraca paznju na psihicke bolesnike. A ta bolest je kao i svaka druga i moze se izleciti. Nazalost, u ovoj drzavi nikog nije briga za zdravlje tih ljudi pa ni lekare.
I za sada vidim samo jedan komentar na ovaj clanak, a o politickim temama po stotinu komentara. Takav smo mi narod, ne bavimo se zivotom i drustvom oko sebe, samo nas politika interesuje!

zo

pre 9 godina

U braku sam evo dvadeset osam godina i supruga mi se razbolela pre dve godine. Nisam je i necu je nikad ni zaboraviti ni napustiti ni manje voleti cak mislim da nas je ova muka jos vise zblizila. Jedino mi je zao sto je bliza porodica zaboravila a i drzava, sto mora da ceka za lekove danima, sto ne moze da zakaze pregled bez cekanja u tri ujutru da bi predala knjizicu i sl. A o lekovima koje placam tj placamo da ne pisem. Tako da smo prepusteni sami sebi i mi zajedno se borimo da prevazidjemo tj ublazimo bolest. Da li cemo uspeti, ne znam.

stasa

pre 9 godina

@svaka cast ali imamo i mi nase zivote
(da, 19. oktobar 2014 14:42)
Ja zaista nisam razumela Vas komentar...ko ste to Vi? A kome svaka cast??? Zaista ne znam sta ste hteli time da kazete.

Beograđanka

pre 9 godina

Šta znači imati psihijatrijskog bolesika u kući znaju samo oni koji imaju to iskustvo!To je život od danas do sutra!Moja kćer od 19 god.je pasijent već 3 godine!Nekoliko puta do sada je hospitalizovana!Od toga je poslednji put,sa 18,5 god.boravila u ustanovi za odrasle gde je bila najmlađa na odelenju a možda i u čitavoj bolnici!Molila sam doktorku da me uputi kako da motivišem dete da uzima terapiju koju odbija!Pitala sam da li imaju neki (stručan)način da je"pokrenu"kako bi moja kćer postala bar malo svesna svog stanja!Odgovor je NE!Doktorka kaže da je njihov zadatak da saniraju stanje za tih nekoliko nedelja koliko obično tamo provede!Kada dođem u posetu,med.sestre me opomenu da kažem detetu da treba da uzima lek jer inače odbija!Lečenje se svodi na propisivanje
terapije od koje pacijenti prespavaju boravak u bolnici!Terapija se propisuje na osnovu opisa ponašanja pacijenata u dnevniku koji vode
medicinske sestre i tehničari!Lekari"samo"dijagnostikuju a sve ostalo sprovode sestre i tehničari!Kada pacijent izađe iz bolnice,zajedno smo prepušteni sami sebi!U svetu(Evropi)ostoje veoma kvalitetni lekovi,ali kod nas u našem zdravstvu nikome ne pada na pamet da se odvoji novac za lekove za tu vrstu bolesnika!Sve je toliko strašno da bi ova priča mogla da traje i traje jer je u stvari svaki pacijent slučaj za sebe! A koliko psihijatara toliko i dijagnoza...

Goran Milicic

pre 9 godina

Nazalost neorganizovanost, letargija i siromastvo nagriza nase drustvo u celini. Najslabiji poput dusevnih bolesnika najvise ispastaju, tesko je i zamisliti kako je njima koji imaju tako tesku bolest i jos zive u uzasnim uslovima okruzeni patnjom ljudi njima slicnim. Nehumano! Daleko smo mi od resavanja egzistencijalnih problema, a kamoli slozenih kao ovaj. Uzasna istina...