Beograđanka
pre 9 godina
Šta znači imati psihijatrijskog bolesika u kući znaju samo oni koji imaju to iskustvo!To je život od danas do sutra!Moja kćer od 19 god.je pasijent već 3 godine!Nekoliko puta do sada je hospitalizovana!Od toga je poslednji put,sa 18,5 god.boravila u ustanovi za odrasle gde je bila najmlađa na odelenju a možda i u čitavoj bolnici!Molila sam doktorku da me uputi kako da motivišem dete da uzima terapiju koju odbija!Pitala sam da li imaju neki (stručan)način da je"pokrenu"kako bi moja kćer postala bar malo svesna svog stanja!Odgovor je NE!Doktorka kaže da je njihov zadatak da saniraju stanje za tih nekoliko nedelja koliko obično tamo provede!Kada dođem u posetu,med.sestre me opomenu da kažem detetu da treba da uzima lek jer inače odbija!Lečenje se svodi na propisivanje
terapije od koje pacijenti prespavaju boravak u bolnici!Terapija se propisuje na osnovu opisa ponašanja pacijenata u dnevniku koji vode
medicinske sestre i tehničari!Lekari"samo"dijagnostikuju a sve ostalo sprovode sestre i tehničari!Kada pacijent izađe iz bolnice,zajedno smo prepušteni sami sebi!U svetu(Evropi)ostoje veoma kvalitetni lekovi,ali kod nas u našem zdravstvu nikome ne pada na pamet da se odvoji novac za lekove za tu vrstu bolesnika!Sve je toliko strašno da bi ova priča mogla da traje i traje jer je u stvari svaki pacijent slučaj za sebe! A koliko psihijatara toliko i dijagnoza...
11 Komentari
Sortiraj po: