Sreda, 26.03.2014.

08:48

Psihijatrijske bolesti i rizici po potomstvo

Izvor: Katarina Ðorðeviæ

Psihijatrijske bolesti i rizici po potomstvo IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

14 Komentari

Sortiraj po:

Emina

pre 6 godina

@milan

Milane interesuje me da li imate jos zajednicke dece i da li se supruga oporavila da li sada primecujete znakove bolesti kod deteta i da li ste hteli jos dece posle postavljanja dijagnoze?
Hvala i pozdrav

Sanja

pre 9 godina

Ovo vazi i za zdrave ljude. Ako niste spremni na to da ce vas dete jednog dana pitati zasto ste ga rodili nemojte ni da ga imate. Ako na to pitanje nemate iskren i dobar odgovor, niste spremni da budete roditelj. Deca ne treaze da dodju an svet. Mi ih radjamo. Pogresno je ocekivati da ona na tome treba da nam budu zahvalna.
Jako je malo ljudi koji bi trebalo da budu roditelji, ostali svoju decu, ponekad s mnogo ljubavi, jako povredjuju i ostecuju.
Ako je neko vec imao srece da sazna da je ozbiljno bolestan pre nego sto je dobio dete, pa ako jos postoji sansa da tu istu bolest njemu prenese, dobio je neverovatn poklon od zivota - mogucnost da donese racionalnu odluku.
Zasto je malo onih koji razmisljaju o usvajanju?
Fizicki mogu da imam decu, ali cu radije usvojiti neko napusteno dete, jer onome kome rodim ne bih mogla da objasnim zasto je dobro da bude rodjeno.

miki

pre 9 godina

@ osoba sa iskustvom

Veruj da ne treba da u sebi tražiš sličnosti sa tim roditeljem. Ti si osoba za sebe. Sa sopstvenom genetikom, koja je ko zna od kojih sve predaka. Genetičari kažu da geni mogu da preskoće i 10 generacija. I sopstvenom dušom . Srećom živiš u drugom gradu. Budi korektan prema tom roditelju. Čisto da jednog dana sebi nešto ne bi prebacivao(savet jednog psihologa). Otkud znam? Pa, i ja sam "osoba sa iskustvom". Veruj, možeš ti to.Znam po sebi.

Sonja Beč

pre 10 godina

Moja mama je pobacila jer je tata bio na antipsihoticima.
Ja sam se i razboljela i ozdravila(moj stav) baš zbog predisponiranosti. Ozdravljenje je valjda neko prihvaćanje sebe.

Jovke

pre 10 godina

@osoba sa iskustvom
Ti se oca plasis jer pocinjes vremenom da licis na njega pa mrzis sebe.Nisi ti on i ako imas neke osobine koje ne treba da mrzis.

osoba sa iskustvom

pre 10 godina

Meni je roditelj oboleo.Neznam kada.Imam dve starije sestre 7,8god,koje su bolje razumele situaciju.Imam mnogo losa pamcenja oko te osobe i iskreno skoro pa nemam pozitivna secanja.Bilo je tesko razumeti to sa 6,7god.Najveca depresijami dolazilo iz kuce pa sam pokusavao iskreno da provedem sto vise van.Bio sam normalno dete ali sam stalno kritikovan od strane tog roditelja.Imao sam 7,8 god kada mi prvi put rekao "sto nisi kao neko drugo dete"(uvek je govorio ostro strogo kao da sam smrtni neprijatelj.Kada sam imao 12 ,vracao sam se sa drugovima iz igraonice tada me video i iz cista mira kaze "izgledas kao narkoman" zato sto mi je kosa bila do usiju (nisam ni znao tacno sta znaci narkoman)i morao sam sutra dan da idem da se osisam.Imam mnogo takvih iskustva a i mnogo gorih.Sada imam 26god radim i zivim u drugom gradu,ali zbog takvih iskustva imam mnogo nisko samopouzdanje.Ponasanja od te osobe nam uvek skodi ali drugi roditelj i obe sestre uvek zaborave i ako znaju da ce opet tako da se ponasa,ja samozbog postovanja prema sestrama i drugom roditelju pokusavam dase ponasam smireno,normalno prema toj osobi.Inaca ja tu osobu ne postujem ine podnosim.Osoba je lenja ,sebicna,99% obaveza obavljaju drugi,briga tu osobu za ostale ali zato treba svi da brinu o toj osobi.Strah me da sam ili cu naslediti posto dosta vremena provodim u depresiji ali kada sam sa ljudima koje volim ne skidam osmeh.U svakom slucaju ako sutra dan budem ima dece JA nezelim da moja dace budu pored te osobe!

nažalost

pre 10 godina

@Zoloft
Vi ste potpuno u pravu, ali nigde u svetu, ni u jednoj dobro razvijenoj zemlji psihoterapije nisu jeftine niti su pristupačne svima. To je već poznato. U Engleskoj koja je najdalje otišla u tome pacijenti (oni koji imaju para) se ne leče nikakvim lekovima nego samo psihoterapijom.
Tako da razumne cene psihoterapija isto kao i zubarskih usluga nećemo videti nikada, sa tačke gledišta običnih ljudi.

Zoloft

pre 10 godina

Lekari veoma dobro znaju da je faktor sredine i odrastanja veoma jak i bitan činilac toga da i će doći do toga da osoba oboli ili ne. U tom svetlu, vaspitanje dece je veoma bitno.


Ali ako država nepruža ništa osim lekova psihički oboleim osobama, a lekari privatnici za psiho terapiju traže velike sume novca, koje konstantno treba da budu davane od strane ljudi koji su delimično ili potpuno disfunkcionalni, da bi bolesnici bili dobro ili bar bolje, onda je to samo jedna strana priče.

Postoji jedan koji voli da priča o značaju vaspitanja ovde, ali u isto vreme priznaje da je psihoterapija samo za bogate.

Poenta je, ako se država jednom pobrine za psihoterapiju, a ne samo za deljenje lekova, i ako privatnici jednom uvide da su njihove cene nehumane, možda bude i manje psihičkih bolesti.

Drugi i treći faktor su mediji i škole. Doklegod mediji sa svojim sadržajima uspostavljaju nove kriterijume šta je poželjno, a šta nije, neće ni oni mnogo doprineti poboljšanju sredinskih faktora.

čista logika

pre 10 godina

Od ujne sigurno ne možemo ništa naslijediti. :)

Šalu na stranu, jako je ozbiljna tema u pitanju.
Ja sam stava, da, izuzev možda slučajeva teške psihoze, svi treba da dobiju šansu da se ostvare kao roditelji. Ako su oni sami u stanju da se nose se svojim psihičkim smetnjama, i dijete to može da nauči. Geni daju samo predispoziciju, a zdrava sredina može da stvori zdravog i otpornog pojedinca, koji i ako ima predispoziciju, ili čak i ako oboli, moći sa tim da se uspiješno nosi.

Ja

pre 10 godina

"Psihijatrijske bolesti čine deo naslednog paketa – baš kao što boju očiju možemo naslediti od roditelja, ali i od bake, deke, tetke ili ujne, tako i gene za mentalne poremećaje možemo naslediti od roditelja i rođaka."

Jaaaaooooo... Kakva izjava... Prvo, ako u porodici nije bilo incesta, onda vi sa svojom ujnom nemate nikakve genetske veze. Drugo, nasledjuje se samo od predaka, a ne i od drugih rodjaka. Ono sto je moguce jeste da vi i vas ujak imate plave oci, a svi drugi clanovi porodice imaju crne oci. To ne znaci da ste plave oci nasledili od ujaka, nego znaci da je ujak nasledio dve kopije recesivnog gena za plave oci od svog oca i majke (vasih dede i babe), a da ste vi nasledili po jedan recesivni gen za plave oci od svog oca i od svoje majke. To sto niko drugi u porodici nema plave oci, znaci samo da niko drugi u porodici nema dve kopije tog recesivnog gena, nego samo jednu ili nijednu.

ds

pre 10 godina

Pa obzirom da su se ovde oglasili lekari možda je suvišno davati dodatne komentare. Ali ja mislim da psihijatrijske bolesti i nisu toliko nasledne koliki je problem sposobnost ljudi koji ih imaju da se brinu o svom potomstvu.Većina njih se nije rodila sa tim bolestima nego ih dobila nekada u životu. Verovatno imaju periode kada su sasvim dobro i periode kada ne mogu da brinu ni o sebi. Po meni je opasnost okruženje u kome dete raste i nestabilnost bolesnih ljudi. A teško je nekome reći da ne treba da ima decu ako ih želi ili im to uskratiti. Dilema ostaje zauvek, kao što rekoše lekari.

Milan

pre 10 godina

Moja zena ima bipolarni poremecaj od 2000 godine, samo sto smo mi vec imali dete od 2 godine kad se bolest prvi put pojavila. Znam da su ovakvi "saveti" mozda neprimereni, ali ja bih saverovao zeni iz teksta da kad vec do sada nemaju decu, postane filozof, prihvati da joj je takva karma sto bi se reklo, i ne stavlja ni na cija pleća taj teret da sam bude i roditelj i suprug osobi bolesnoj od te bolesti, sto je neminovnost. I tako u njenom stanju tu preteranu zelju za roditeljstvom izazivaju prenaglasene emocije koje su glavna odlika te bolesti. Mozda ce joj biti tesko, ali tako ce bar biti tesko samo njoj, i nece biti priredjen visedecenijski pakao svima njima. Da ne pominjem dodatnu brigu da li ce se i kod deteta pojaviti bolest, koja ce se svakako pojaviti kod nekoga od potomaka, ako ne bas kod njihovog deteta onda kasnije. Pustite to.

Православ

pre 10 godina

Мени је то некада било несхватљиво да те родитељ жени или удаје као што је и било у Србији до пре 80 година али сам схватио касније шта је то у ствари било..

Ja

pre 10 godina

"Psihijatrijske bolesti čine deo naslednog paketa – baš kao što boju očiju možemo naslediti od roditelja, ali i od bake, deke, tetke ili ujne, tako i gene za mentalne poremećaje možemo naslediti od roditelja i rođaka."

Jaaaaooooo... Kakva izjava... Prvo, ako u porodici nije bilo incesta, onda vi sa svojom ujnom nemate nikakve genetske veze. Drugo, nasledjuje se samo od predaka, a ne i od drugih rodjaka. Ono sto je moguce jeste da vi i vas ujak imate plave oci, a svi drugi clanovi porodice imaju crne oci. To ne znaci da ste plave oci nasledili od ujaka, nego znaci da je ujak nasledio dve kopije recesivnog gena za plave oci od svog oca i majke (vasih dede i babe), a da ste vi nasledili po jedan recesivni gen za plave oci od svog oca i od svoje majke. To sto niko drugi u porodici nema plave oci, znaci samo da niko drugi u porodici nema dve kopije tog recesivnog gena, nego samo jednu ili nijednu.

Milan

pre 10 godina

Moja zena ima bipolarni poremecaj od 2000 godine, samo sto smo mi vec imali dete od 2 godine kad se bolest prvi put pojavila. Znam da su ovakvi "saveti" mozda neprimereni, ali ja bih saverovao zeni iz teksta da kad vec do sada nemaju decu, postane filozof, prihvati da joj je takva karma sto bi se reklo, i ne stavlja ni na cija pleća taj teret da sam bude i roditelj i suprug osobi bolesnoj od te bolesti, sto je neminovnost. I tako u njenom stanju tu preteranu zelju za roditeljstvom izazivaju prenaglasene emocije koje su glavna odlika te bolesti. Mozda ce joj biti tesko, ali tako ce bar biti tesko samo njoj, i nece biti priredjen visedecenijski pakao svima njima. Da ne pominjem dodatnu brigu da li ce se i kod deteta pojaviti bolest, koja ce se svakako pojaviti kod nekoga od potomaka, ako ne bas kod njihovog deteta onda kasnije. Pustite to.

Православ

pre 10 godina

Мени је то некада било несхватљиво да те родитељ жени или удаје као што је и било у Србији до пре 80 година али сам схватио касније шта је то у ствари било..

osoba sa iskustvom

pre 10 godina

Meni je roditelj oboleo.Neznam kada.Imam dve starije sestre 7,8god,koje su bolje razumele situaciju.Imam mnogo losa pamcenja oko te osobe i iskreno skoro pa nemam pozitivna secanja.Bilo je tesko razumeti to sa 6,7god.Najveca depresijami dolazilo iz kuce pa sam pokusavao iskreno da provedem sto vise van.Bio sam normalno dete ali sam stalno kritikovan od strane tog roditelja.Imao sam 7,8 god kada mi prvi put rekao "sto nisi kao neko drugo dete"(uvek je govorio ostro strogo kao da sam smrtni neprijatelj.Kada sam imao 12 ,vracao sam se sa drugovima iz igraonice tada me video i iz cista mira kaze "izgledas kao narkoman" zato sto mi je kosa bila do usiju (nisam ni znao tacno sta znaci narkoman)i morao sam sutra dan da idem da se osisam.Imam mnogo takvih iskustva a i mnogo gorih.Sada imam 26god radim i zivim u drugom gradu,ali zbog takvih iskustva imam mnogo nisko samopouzdanje.Ponasanja od te osobe nam uvek skodi ali drugi roditelj i obe sestre uvek zaborave i ako znaju da ce opet tako da se ponasa,ja samozbog postovanja prema sestrama i drugom roditelju pokusavam dase ponasam smireno,normalno prema toj osobi.Inaca ja tu osobu ne postujem ine podnosim.Osoba je lenja ,sebicna,99% obaveza obavljaju drugi,briga tu osobu za ostale ali zato treba svi da brinu o toj osobi.Strah me da sam ili cu naslediti posto dosta vremena provodim u depresiji ali kada sam sa ljudima koje volim ne skidam osmeh.U svakom slucaju ako sutra dan budem ima dece JA nezelim da moja dace budu pored te osobe!

Zoloft

pre 10 godina

Lekari veoma dobro znaju da je faktor sredine i odrastanja veoma jak i bitan činilac toga da i će doći do toga da osoba oboli ili ne. U tom svetlu, vaspitanje dece je veoma bitno.


Ali ako država nepruža ništa osim lekova psihički oboleim osobama, a lekari privatnici za psiho terapiju traže velike sume novca, koje konstantno treba da budu davane od strane ljudi koji su delimično ili potpuno disfunkcionalni, da bi bolesnici bili dobro ili bar bolje, onda je to samo jedna strana priče.

Postoji jedan koji voli da priča o značaju vaspitanja ovde, ali u isto vreme priznaje da je psihoterapija samo za bogate.

Poenta je, ako se država jednom pobrine za psihoterapiju, a ne samo za deljenje lekova, i ako privatnici jednom uvide da su njihove cene nehumane, možda bude i manje psihičkih bolesti.

Drugi i treći faktor su mediji i škole. Doklegod mediji sa svojim sadržajima uspostavljaju nove kriterijume šta je poželjno, a šta nije, neće ni oni mnogo doprineti poboljšanju sredinskih faktora.

čista logika

pre 10 godina

Od ujne sigurno ne možemo ništa naslijediti. :)

Šalu na stranu, jako je ozbiljna tema u pitanju.
Ja sam stava, da, izuzev možda slučajeva teške psihoze, svi treba da dobiju šansu da se ostvare kao roditelji. Ako su oni sami u stanju da se nose se svojim psihičkim smetnjama, i dijete to može da nauči. Geni daju samo predispoziciju, a zdrava sredina može da stvori zdravog i otpornog pojedinca, koji i ako ima predispoziciju, ili čak i ako oboli, moći sa tim da se uspiješno nosi.

ds

pre 10 godina

Pa obzirom da su se ovde oglasili lekari možda je suvišno davati dodatne komentare. Ali ja mislim da psihijatrijske bolesti i nisu toliko nasledne koliki je problem sposobnost ljudi koji ih imaju da se brinu o svom potomstvu.Većina njih se nije rodila sa tim bolestima nego ih dobila nekada u životu. Verovatno imaju periode kada su sasvim dobro i periode kada ne mogu da brinu ni o sebi. Po meni je opasnost okruženje u kome dete raste i nestabilnost bolesnih ljudi. A teško je nekome reći da ne treba da ima decu ako ih želi ili im to uskratiti. Dilema ostaje zauvek, kao što rekoše lekari.

nažalost

pre 10 godina

@Zoloft
Vi ste potpuno u pravu, ali nigde u svetu, ni u jednoj dobro razvijenoj zemlji psihoterapije nisu jeftine niti su pristupačne svima. To je već poznato. U Engleskoj koja je najdalje otišla u tome pacijenti (oni koji imaju para) se ne leče nikakvim lekovima nego samo psihoterapijom.
Tako da razumne cene psihoterapija isto kao i zubarskih usluga nećemo videti nikada, sa tačke gledišta običnih ljudi.

Sanja

pre 9 godina

Ovo vazi i za zdrave ljude. Ako niste spremni na to da ce vas dete jednog dana pitati zasto ste ga rodili nemojte ni da ga imate. Ako na to pitanje nemate iskren i dobar odgovor, niste spremni da budete roditelj. Deca ne treaze da dodju an svet. Mi ih radjamo. Pogresno je ocekivati da ona na tome treba da nam budu zahvalna.
Jako je malo ljudi koji bi trebalo da budu roditelji, ostali svoju decu, ponekad s mnogo ljubavi, jako povredjuju i ostecuju.
Ako je neko vec imao srece da sazna da je ozbiljno bolestan pre nego sto je dobio dete, pa ako jos postoji sansa da tu istu bolest njemu prenese, dobio je neverovatn poklon od zivota - mogucnost da donese racionalnu odluku.
Zasto je malo onih koji razmisljaju o usvajanju?
Fizicki mogu da imam decu, ali cu radije usvojiti neko napusteno dete, jer onome kome rodim ne bih mogla da objasnim zasto je dobro da bude rodjeno.

Sonja Beč

pre 10 godina

Moja mama je pobacila jer je tata bio na antipsihoticima.
Ja sam se i razboljela i ozdravila(moj stav) baš zbog predisponiranosti. Ozdravljenje je valjda neko prihvaćanje sebe.

miki

pre 9 godina

@ osoba sa iskustvom

Veruj da ne treba da u sebi tražiš sličnosti sa tim roditeljem. Ti si osoba za sebe. Sa sopstvenom genetikom, koja je ko zna od kojih sve predaka. Genetičari kažu da geni mogu da preskoće i 10 generacija. I sopstvenom dušom . Srećom živiš u drugom gradu. Budi korektan prema tom roditelju. Čisto da jednog dana sebi nešto ne bi prebacivao(savet jednog psihologa). Otkud znam? Pa, i ja sam "osoba sa iskustvom". Veruj, možeš ti to.Znam po sebi.

Jovke

pre 10 godina

@osoba sa iskustvom
Ti se oca plasis jer pocinjes vremenom da licis na njega pa mrzis sebe.Nisi ti on i ako imas neke osobine koje ne treba da mrzis.

Emina

pre 6 godina

@milan

Milane interesuje me da li imate jos zajednicke dece i da li se supruga oporavila da li sada primecujete znakove bolesti kod deteta i da li ste hteli jos dece posle postavljanja dijagnoze?
Hvala i pozdrav

Milan

pre 10 godina

Moja zena ima bipolarni poremecaj od 2000 godine, samo sto smo mi vec imali dete od 2 godine kad se bolest prvi put pojavila. Znam da su ovakvi "saveti" mozda neprimereni, ali ja bih saverovao zeni iz teksta da kad vec do sada nemaju decu, postane filozof, prihvati da joj je takva karma sto bi se reklo, i ne stavlja ni na cija pleća taj teret da sam bude i roditelj i suprug osobi bolesnoj od te bolesti, sto je neminovnost. I tako u njenom stanju tu preteranu zelju za roditeljstvom izazivaju prenaglasene emocije koje su glavna odlika te bolesti. Mozda ce joj biti tesko, ali tako ce bar biti tesko samo njoj, i nece biti priredjen visedecenijski pakao svima njima. Da ne pominjem dodatnu brigu da li ce se i kod deteta pojaviti bolest, koja ce se svakako pojaviti kod nekoga od potomaka, ako ne bas kod njihovog deteta onda kasnije. Pustite to.

čista logika

pre 10 godina

Od ujne sigurno ne možemo ništa naslijediti. :)

Šalu na stranu, jako je ozbiljna tema u pitanju.
Ja sam stava, da, izuzev možda slučajeva teške psihoze, svi treba da dobiju šansu da se ostvare kao roditelji. Ako su oni sami u stanju da se nose se svojim psihičkim smetnjama, i dijete to može da nauči. Geni daju samo predispoziciju, a zdrava sredina može da stvori zdravog i otpornog pojedinca, koji i ako ima predispoziciju, ili čak i ako oboli, moći sa tim da se uspiješno nosi.

Jovke

pre 10 godina

@osoba sa iskustvom
Ti se oca plasis jer pocinjes vremenom da licis na njega pa mrzis sebe.Nisi ti on i ako imas neke osobine koje ne treba da mrzis.

Православ

pre 10 godina

Мени је то некада било несхватљиво да те родитељ жени или удаје као што је и било у Србији до пре 80 година али сам схватио касније шта је то у ствари било..

ds

pre 10 godina

Pa obzirom da su se ovde oglasili lekari možda je suvišno davati dodatne komentare. Ali ja mislim da psihijatrijske bolesti i nisu toliko nasledne koliki je problem sposobnost ljudi koji ih imaju da se brinu o svom potomstvu.Većina njih se nije rodila sa tim bolestima nego ih dobila nekada u životu. Verovatno imaju periode kada su sasvim dobro i periode kada ne mogu da brinu ni o sebi. Po meni je opasnost okruženje u kome dete raste i nestabilnost bolesnih ljudi. A teško je nekome reći da ne treba da ima decu ako ih želi ili im to uskratiti. Dilema ostaje zauvek, kao što rekoše lekari.

osoba sa iskustvom

pre 10 godina

Meni je roditelj oboleo.Neznam kada.Imam dve starije sestre 7,8god,koje su bolje razumele situaciju.Imam mnogo losa pamcenja oko te osobe i iskreno skoro pa nemam pozitivna secanja.Bilo je tesko razumeti to sa 6,7god.Najveca depresijami dolazilo iz kuce pa sam pokusavao iskreno da provedem sto vise van.Bio sam normalno dete ali sam stalno kritikovan od strane tog roditelja.Imao sam 7,8 god kada mi prvi put rekao "sto nisi kao neko drugo dete"(uvek je govorio ostro strogo kao da sam smrtni neprijatelj.Kada sam imao 12 ,vracao sam se sa drugovima iz igraonice tada me video i iz cista mira kaze "izgledas kao narkoman" zato sto mi je kosa bila do usiju (nisam ni znao tacno sta znaci narkoman)i morao sam sutra dan da idem da se osisam.Imam mnogo takvih iskustva a i mnogo gorih.Sada imam 26god radim i zivim u drugom gradu,ali zbog takvih iskustva imam mnogo nisko samopouzdanje.Ponasanja od te osobe nam uvek skodi ali drugi roditelj i obe sestre uvek zaborave i ako znaju da ce opet tako da se ponasa,ja samozbog postovanja prema sestrama i drugom roditelju pokusavam dase ponasam smireno,normalno prema toj osobi.Inaca ja tu osobu ne postujem ine podnosim.Osoba je lenja ,sebicna,99% obaveza obavljaju drugi,briga tu osobu za ostale ali zato treba svi da brinu o toj osobi.Strah me da sam ili cu naslediti posto dosta vremena provodim u depresiji ali kada sam sa ljudima koje volim ne skidam osmeh.U svakom slucaju ako sutra dan budem ima dece JA nezelim da moja dace budu pored te osobe!

Ja

pre 10 godina

"Psihijatrijske bolesti čine deo naslednog paketa – baš kao što boju očiju možemo naslediti od roditelja, ali i od bake, deke, tetke ili ujne, tako i gene za mentalne poremećaje možemo naslediti od roditelja i rođaka."

Jaaaaooooo... Kakva izjava... Prvo, ako u porodici nije bilo incesta, onda vi sa svojom ujnom nemate nikakve genetske veze. Drugo, nasledjuje se samo od predaka, a ne i od drugih rodjaka. Ono sto je moguce jeste da vi i vas ujak imate plave oci, a svi drugi clanovi porodice imaju crne oci. To ne znaci da ste plave oci nasledili od ujaka, nego znaci da je ujak nasledio dve kopije recesivnog gena za plave oci od svog oca i majke (vasih dede i babe), a da ste vi nasledili po jedan recesivni gen za plave oci od svog oca i od svoje majke. To sto niko drugi u porodici nema plave oci, znaci samo da niko drugi u porodici nema dve kopije tog recesivnog gena, nego samo jednu ili nijednu.

Sonja Beč

pre 10 godina

Moja mama je pobacila jer je tata bio na antipsihoticima.
Ja sam se i razboljela i ozdravila(moj stav) baš zbog predisponiranosti. Ozdravljenje je valjda neko prihvaćanje sebe.

nažalost

pre 10 godina

@Zoloft
Vi ste potpuno u pravu, ali nigde u svetu, ni u jednoj dobro razvijenoj zemlji psihoterapije nisu jeftine niti su pristupačne svima. To je već poznato. U Engleskoj koja je najdalje otišla u tome pacijenti (oni koji imaju para) se ne leče nikakvim lekovima nego samo psihoterapijom.
Tako da razumne cene psihoterapija isto kao i zubarskih usluga nećemo videti nikada, sa tačke gledišta običnih ljudi.

Zoloft

pre 10 godina

Lekari veoma dobro znaju da je faktor sredine i odrastanja veoma jak i bitan činilac toga da i će doći do toga da osoba oboli ili ne. U tom svetlu, vaspitanje dece je veoma bitno.


Ali ako država nepruža ništa osim lekova psihički oboleim osobama, a lekari privatnici za psiho terapiju traže velike sume novca, koje konstantno treba da budu davane od strane ljudi koji su delimično ili potpuno disfunkcionalni, da bi bolesnici bili dobro ili bar bolje, onda je to samo jedna strana priče.

Postoji jedan koji voli da priča o značaju vaspitanja ovde, ali u isto vreme priznaje da je psihoterapija samo za bogate.

Poenta je, ako se država jednom pobrine za psihoterapiju, a ne samo za deljenje lekova, i ako privatnici jednom uvide da su njihove cene nehumane, možda bude i manje psihičkih bolesti.

Drugi i treći faktor su mediji i škole. Doklegod mediji sa svojim sadržajima uspostavljaju nove kriterijume šta je poželjno, a šta nije, neće ni oni mnogo doprineti poboljšanju sredinskih faktora.

miki

pre 9 godina

@ osoba sa iskustvom

Veruj da ne treba da u sebi tražiš sličnosti sa tim roditeljem. Ti si osoba za sebe. Sa sopstvenom genetikom, koja je ko zna od kojih sve predaka. Genetičari kažu da geni mogu da preskoće i 10 generacija. I sopstvenom dušom . Srećom živiš u drugom gradu. Budi korektan prema tom roditelju. Čisto da jednog dana sebi nešto ne bi prebacivao(savet jednog psihologa). Otkud znam? Pa, i ja sam "osoba sa iskustvom". Veruj, možeš ti to.Znam po sebi.

Sanja

pre 9 godina

Ovo vazi i za zdrave ljude. Ako niste spremni na to da ce vas dete jednog dana pitati zasto ste ga rodili nemojte ni da ga imate. Ako na to pitanje nemate iskren i dobar odgovor, niste spremni da budete roditelj. Deca ne treaze da dodju an svet. Mi ih radjamo. Pogresno je ocekivati da ona na tome treba da nam budu zahvalna.
Jako je malo ljudi koji bi trebalo da budu roditelji, ostali svoju decu, ponekad s mnogo ljubavi, jako povredjuju i ostecuju.
Ako je neko vec imao srece da sazna da je ozbiljno bolestan pre nego sto je dobio dete, pa ako jos postoji sansa da tu istu bolest njemu prenese, dobio je neverovatn poklon od zivota - mogucnost da donese racionalnu odluku.
Zasto je malo onih koji razmisljaju o usvajanju?
Fizicki mogu da imam decu, ali cu radije usvojiti neko napusteno dete, jer onome kome rodim ne bih mogla da objasnim zasto je dobro da bude rodjeno.

Emina

pre 6 godina

@milan

Milane interesuje me da li imate jos zajednicke dece i da li se supruga oporavila da li sada primecujete znakove bolesti kod deteta i da li ste hteli jos dece posle postavljanja dijagnoze?
Hvala i pozdrav