Sreda, 28.06.2017.

21:11

Srbija: Od anksioznosti pati čak 80 odsto dece

Izvor: B92

Srbija: Od anksioznosti pati èak 80 odsto dece IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

43 Komentari

Sortiraj po:

De si rodjeni

pre 6 godina

Obrazovanje, informisanje, znanje - znanje stiti. Kad sam reko caletu da sam u djetinjstvu imo ogromne komplekse zbog nemastine, on poceo da se sprda i sali. Majka kaze da je primjetila, al da nije znala sta da radi, a otac ni danas ne shvata koliko je to bilo ozbiljno, jer je jednostavno operisan od toga, ne vidi i ne shvata neke stvari i dzaba sve.

EnaE

pre 6 godina

Škola kao institucija je u velikom problemu.Nije stvar u gradivu koliko u odnosu nastavnika prema deci.Okej,program po kome radimo jeste zastareo i uglavnom loš,ali ne mora svako da ima prosek 5.00 i ako nekoga roditelji teraju na to a njegovi kapaciteti nisu toliki onda su oni krivi.Nastavnici su potpuno nezainteresovani sto se tice dece i njihovih problema u tom ionako nezgodnom periodu,na nasilje u skoli sam toliko puta cula da mi kazu PA IGNORIŠI IH.Alo,ti si razredni,treba da se brines za red u odelenju i da svako ucenik bude zasticen i bezbedan,a kazes mi da ignorisem sto me neko udara na hodniku i baca moje licne stvari po ucionici??

Nada

pre 6 godina

@niko

Evo, ja sam bila nadprosečno dobar đak, takođe vrlo lepa, odlična u sportu, i sve ono što ti misliš da nisi bio u školi, i opet sam imala jedno vreme probleme sa bulijima, neki dečaci se ne mire sa tim kad ih odbiješ već huškaju drugu decu protiv tebe, i slično, a deca umeju isto tako da budu ljubomorna i surova kao i odrasli. Hoću da kažem da život nije lak, pa i za one sa najviše sreće, i da treba da se boriš, i da ne glumiš žrtvu. I to oko roditelja, tek kad dobiješ decu shvatiš koliko je teško podizati ih, i onda imaš više razumevanja za svoje roditelje, obaška što su neki intelektualno i emotivno limitirani. Sviđa mi se komentar gospođe koja kaže da je najvažnije da budemo dobri i pristojni ljudi, bez obzira na trendove, i da budemo dostojanstveni, to daje umirenje i smisao životu. I ljudi zdravog i stabilnog mentalnog zdravlja imaju povremene strahove, to je normalno, čak i kad imaš puno toga u životu, onda se tek plašiš da to možeš i da izgubiš. Nemojte zavideti i nemojte misliti da je drugima lakše, svako vodi neku svoju bitku.

pm

pre 6 godina

Ovde se mešaju dve stvari. Anksioznost i depresija. Anksioznost je stanje u kome ste napeti, uplašeni, nervozni ponekad do neizdržljivosti. Depresija je nešto drugo, postoji više vrsta. Nije obično neraspoloženje ili prolazna tuga. Inače anksioznost počinje u kući. Deca i te kako osete ako nemaju roditelje na koje mogu da se oslone. Ako je jedan roditelj samo nervozan, dovoljno je. Inače škola može da uzrokuje anksoznost. Pripadam starijoj generaciji i nikada se ne bih vratila u osnovnu i srednju školu. Prestrogi nastavnici u gimnaziji, svakog dana ispitivanja i ocenjivanja, a imate po 6 ili 7 časova. Bila sam dobar đak i poprilično napeta pre polaska u školu. Možda mi je najviše pomogla majka koja je za sve to imala razumevanje i prave reči, a inače je bila učiteljica. Nisu postojali zahtevi i objasnila mi je da ne mogu uvek imati samo dobre ocene. Drugari mogu biti otežavajuća okolnost, a posebno danas kad su sistemi vrednosti pomereni i deca su surova jedni prema drugima. Sećam se da je sve postalo mnogo bolje kad sam otišla na fakultet. Naučite svoju decu da prihvate sebe onakve kakvi su i da budu dobri ljudi jer je to najvažnije. Nije važno da li je neko buca ili mršavica. Postoje deca koja su omiljena među drugarima bez obzira na izgled. Naučite ih da se posvete nečemu pored učenja. Naučite ih da ne prate slepo trendove i imaju sve što i drugi. Naučite ih da budu dobri i pošteni bez obzir što je to passe jer na duže staze je ipak najvaznije kakva ti je duša.

Nikola 97

pre 6 godina

Ja sam do trece godine srednje bio anksiozan, a onda slucajno probao mdmu i oslobodio se. Koliko god cudno zvucalo, pomogla mi je. Uostalom, mdma i jeste razvijena za takve i slicne stvari prvobitno.

ajmo svi na lomacu

pre 6 godina

Apsurdan je podatak da 80% dece pati od anksioznosti a jos apsurdniji da je 'skola' jedan od kljucnih faktora. Kao neko ko je jedan deo karijere proveo kao profesor/nastavnik/predavac po skolama (vrticima, osnovnim i srednjim skolama), ko je na zalost bio deo tog raspalog sistema koji nam je nametnut, mogu da vam kazem da je odnos prema skoli takav, da je preko 50% dece indiferentno tokom celokupnog proces sticanja znanja, ali kad dodje vreme za ocenjivanje, svi smatraju da zasluzuju vise. Svakakvih ljudi ima u svakoj profesiji, pa i u prosveti, od toga ne treba bezati, ali stavljati skolu ili bilo koju instituciju na celo kolone koja uzrokuje anksioznost je cist amaterizam. Zasto moja generacija nije je osecala pritisak kao danasnja? Zato sto su nam roditelji bili ljudi koji su znali da ne moze svako da bude doktor nauka, da nema niceg 'sramnog' u tome da postanes automehanicar, pekar, elektricar. Danas u mom gradu postoji samo jedno odeljenje trogodisnje skole (a ima 5 srednjih skola), sve su pogasili zbog neinteresovanja. Pokusavamo da usvojimo vrednosti koje se ne podudaraju sa nasim socijalnim kontekstom i stvarnim stanjem stvari. Probudite se ljudi, nije problem oko nas, nego u nama kao svetu, drustvu, roditelju i coveku.

bambika

pre 6 godina

@niko
kao neko ko je imao mozda iste probleme koji si naveo ne mogu da se zapitam zasto barem jednom nisi probao da smrsas negó si sebi dozvolio da stignes tu gde si sada.i da krivicu prebacujes na sve druge osim da prihvatis cinjenicu da si ti jedina osoba koja treba da se potrudi i resi problem.Da me ne shvatis pogresno 3 puta sam u zivotu isao 30kg gore dole opet sam debeo ali imam porodicu a roditeljima sam oprostio za sve za lose sto su uradili i upropastili mi detinjstvo.

Aniksioznost je psihicki problem

pre 6 godina

Nadjite dobrog psihoterapeuta uzimajte redovno prepisanu terapiju budite uporni ne odustajte i na kraju kad je budete pobedili videcete kakva je to budalastina da nemam reci da je opisem.Ovo Vam pisem iz svog licnog iskustva!25 godina sam se borio protiv nje i ostalih losih ljudi koji mi nisu dali da se razvijan normalno kao ostala deca (otac mi je alkoholicar,uciteljica me je ismevala pravila sale na moj racun a i deca isto plus sam u srednjoj skoli isto bio ismevan).Zato ljudi pomozite sebi potrazite strucnu pomoc niste sami ne vredite manje od drugih ljudi,samo hrabro i sto manje losih emocija!

rimljanin

pre 6 godina

Sve je krenulo prosle godine u Novembru, od tad par epizoda panicnih napada, znojevi dlanovi, osecaj da imam neki teg na glavi ili obruc koji steze glavu.
Vremenom intenzitet simptoma se dosta smanjio pa je danas sve veoma podnosljivije nego pre par meseci.
Savetujem da kupite knjigu "Hope and Help for your nerves" od Claire Weekes.
Ona savetuje da put ka izlecenju podrazumeva totalno prihvatanje simptoma i nastavak normalnog zivota uprkos to sto nervni sistem trenutno daje takve simptome jer anksioznost je u sustini zacarani krug (simptomi - strah - lucenje adrenalina - simptomi).

vaspitanje

pre 6 godina

mobing i govor mrznje su postali uobicajeni i u medijima i medju decom. U skoli treba nauciti kako se pravilno komunicira, ako vec ne moze kod kuce.

paorka

pre 6 godina

Čula sam nedavno jednu priču. Devojčica koja je imala problema sa okom,morala je tokom dana,nekih sat vremena da nosi povez preko njega. Bila je u vrticu i majka je skrenula paznju vaspitacici da joj pomogne kako je deca ne bih zafrkavala. Kada je majka dosla po nju posle vrtića,videla je da su svi u grupi glumili gusare sa povezima. Malo više ovakvih ljudi kao što je ova vaspitačica.

Gradjanin

pre 6 godina

Imao sam godnama anksioznost,od svoje 14, probao sve ..psihologe,psihijatre i samo gubio vreme, godnama.

Bio na hipnoterapiji,posle prve seanse sam se preporodio Osecao se bolje 70 posto.

Srebrni

pre 6 godina

Patim od OKP A (opsesivno komulsivni poremecaj)vec 7 godina i znate ko me je "razboleo"od toga posao koji radim 10 na odredjeno jedno javno preduzece je u pitanju nepravda na njemu hiljade gorkih pilula mamini i tatini sinovi za stalno od prvog dana i eto psihicka bolest dodje nisam jedini znam ali kako da volim ovu bolesnu drzavu pa ne mogu !!!Sto je najgore nigde i nemas da se obratis za adekvatnu pomoc jer npr osim Beograda naravno oni su drzava u drzaui jedan psihhjatar radi na 500 000 ljudi ludilo opste

Kaća

pre 6 godina

Najvise volim ove sto znaju sve, nisu iskusili anksioznost, ali brat od tetke njihovog suraka jeste i hajde da nam pojasne.. To je mnogo vise od potistenosti, lose volje, povremene tuge. To beznadje, napetost, keatak dah, nesanicu moze razumeti neko ko je kroz to prosao.. U dvadesetim sam se borila sa tim, a bilo je dana kada sam samo htela da pustim da me obuzme dok lezim na krevetu i telo mi podrhtava od napetosti, a san na oci ne dolazi danima...ii tako to traje i traje...Znala sam razlog i radila na njemu, otezano, ali gurala dalje. Jednog dana sam shvatila da polako prihvatam sebe, svoju inteligenciju, izgled, zivot onakav kakav je.. Jer na neke stavri ne mozes da utices. Svet ce ionako funkcionisati i kada tebe ne bude bilo. Izgurala sam, bude losih dana, ali znam kako sa njima da se nosim.

Tarez

pre 6 godina

Naravno da imaju kad smo bolesna nacija. Kad su roditelji teska bolestina. Evo ja sam taj sreckovic od oca debila koji je navukao anksioznost jos kao klinac. Teska bolest, smara i domacina bolesti a i one oko njega.

Smuleco

pre 6 godina

@L: A šta ti "znaš"?! Jednako je proizvoljna, i ničim utemeljena tvrdnja, da od anksioznosti pati baš 80% dece. Prema tome, deli lekcije onda, kada imaš konkretne dokaze, koji mogu da potkrepe tvoje mišljenje, ili stav. A ovako ispadaš smešna, jer moje subjektivno mišljenje, pobijaš svojim subjektivnim mišljenjem, koje samouvereno proglašavaš tačnim, bez ikakvog dokaza.

milajov

pre 6 godina

@Niko
mnogo me je rastuzio vas post. zivot ume da bude surov, ljudi generalno... probajte Bahove kapi, Bach flower remedies, ima na internetu sve objasnjeno, lako se koriste i mozete ih sami izabrati i uzimati. meni i.mnogim ljudima oko mene su mnogo pomogle. molim da mi pustite komentar, nije reklama. pomazu kod anksioznosti, strahova, blazih depresija, ne izazivaju nezeljene efekte. zelim.vam da prebrodite sve sto.vas muci, niko ne bi smeo da pati zbog stvari za.koje nije odgovoran

uvek ima nade

pre 6 godina

(Hrabri se ne boje, 29. jun 2017 09:07)

Moja trenutna situacija je slicna kao i tvoja. Borio sam se 8 godina sa jakom anksioznoscu, napadima panike, a kasnije i ozbiljnom depresijom. Sve se promenilo kad sam dobio poso za koji sam se skolovao, odselio od kuce i dobio neki svoj mir. Nije uvek vladao sklad u porodici zbog razvoda roditelja. Nakon velikog stresa na pocetku radnog odnosa sve je pocelo da dolazi na svoje. Prestale su dnevne i povremene epizode neprijatnih napada da bi odjednom sve nestalo. Naravno iz iskustva nisam naseo na to i poverovao da sam izlecen da me ne bi dotuklo jos vise kada se bolest bude vratila. Bio sam upravu, posle 2,3 meseca bolest se vratila na par dana. Sad je vec proslo 7 meseci bez redovnih epizoda bolesti i mogu sa sigurnoscu da kazem da kako zivim i mislim trenutno takvo je i moje mentalno stanje. Jos uvek ne verujem da sam uspeo da izadjem iz toga jer tokom 8 godina pakla pomirio sam se sa tim da se borim kratkorocno i nikad ne predam. Medjutim desilo se nesto neocekivano i presrecan sam. Znam da ce te epizode uvek biti moguce ali necu to dozvoliti. Odrzavacu svoj unustrasnji mir, sto manje nervoze, sto manje zurbe, redovan san, fizicka aktivnost, zdrava ishrana, bez kafe, energetskih pica, bez razmisljanja od dalekoj buducnosti i koracati lagano kroz zivot. Onim cime ne mogu da se pohvalim je ljubavni zivot. Proslo je skoro isto toliko godina bez osobe pored sebe i to je mozda i jedina stvar koji mi nedostaje da bih osecao kao da imam sve na svetu. Bolest me je naucila da cenim zivot koji imam i budem sada srecan.

Uros Djurdjevic Prejaki

pre 6 godina

Anksioznost nije sklonost ka samoubistvu vec depresija na to navodi,a anksioznost je nesto kao lose raspolozenje,melanholija,narodski receno kad su nam sve ladje potonule i nista nas ne cini srecnim a to vodi u introvernost odnosno da osoba postane povucena.

Petar Pan u garazi

pre 6 godina

Niko@ Potpuno te razumem , i uz tebe sam 100% I moj najbolji drug iz osnovne je imao identicne probleme. Kad se samo setim odlazaka na bazen sa skolom, pa skidanja u svlacionici. Deca su strahovito surova. Nadam se da ces srediti svoj zivot i te oziljke nekako izleciti.

a tek "elita"

pre 6 godina

@Dzo

Bravo Dzo! Bravo!



Neki komentatori očigledno ne znaju šta je anksioznost.
@ Sofija

Stalno imamo isti problem.
Pojam anksioznost znaci drugo u medicinskoj terminologiji a drugo u kolokvijalnom govoru.
Kod pojma depresija problem je jos izrazeniji. Depresija za psihijatra i depresija u kukanju uz kaficu nikako nisu isto.
Ljudi vole da se frljaju stranim izrazima. Zvuce ucenije.
Tako da paleti neprijatnih raspolozenja (tuga, melanholija, bezvoljnost, neraspolozenje, nervoza, briga, nesigurnost...)pripisujemo nazive ozbiljnih dijagnoza. Nije svaka neprijatna emocija bolest.
A onda u toj neukosti nipodastavamo ljude sa ozbiljnim problemima, koje ne razumemo, nego mislimo da se mogu prevazici uz malo napora. Pa etiketiramo ljude sa pravom dijagnozom za kilavce.

Mnooogo smo povrsni i primitivni. Na svakom nivou.

M

pre 6 godina

Kako mislite deca nemaju svest?
Škola je kod nas besmislena, ne postoji sistem podrške za decu i tinejdžere a roditelji kod nas se često vode "ti si dete kakve probleme ti možeš da imaš, ne znaš ti šta su problemi još".
Sećam se kada sam shvatila besmislenost škole, kada su profesori pokušavali da nas koriste za svoje interne svađe i maltretirali nas bez razloga. Sećam se devojke od 15 godina koja je plakala na čosu jer je razredna upala u tiradu o tome kako ona ni njoj, ni lekarima, ni njenim roditeljima ništa ne veruje (devojka je imala ozbiljnu operaciju kičme i morala da odsustvuje iz škole), kako lažu da je bolesna. Sećam se kada mi je profesorka u ekonomskoj školi priznala da je sve što radimo 10 godina zastarelo, nema ko da napravi udžbenik a oni moraju da rade po programu. Mislite da ništa od toga ne utiče na decu? Moj brat od strica je pobedio na takmičenju u plivanju sa 7 godina. Titula mu je oduzeta jer je nagrada bila namenjena drugom klincu, 'nečijem' sinu. Nikad više nije trenirao.

Mina

pre 6 godina

Vi koji govorite da je izmišljena bolest, ne znate o čemu pričate! Ja se borim sa anksioznosti i paničnim napadima već godinu i po. Kroz terapiju sam shvatila da sam bila anksiozna i u detinjstvu, ali da su svi govorili da je to normalno i da su "to sve dečije izmišljotine". Da je neko na vreme prepoznao da nisam izmišljala strahove, nervoze, gušenja i sl. -- možda sada u tridesetim ne bih imala panične napade toliko često. Sva sreća, zahvaljujući psihoterapiji, polako učim kako da se izborim sa svim tim. Ljudi, tražite pomoć na vreme! Zaustavimo stigmu o mentalnim bolestima!

Hrabri se ne boje

pre 6 godina

I ja patim od iste vec 4 godine,mlada sam,imam posao,solidna primanja,sklad u porodici ali izgleda da je takva moja licnost i ne mogu punl to da promenim.bude trenutaka kada sve bude super pa se opet povrati i tako u krug,to je jedna borba koja traje ceo zivot,ali samo hrabro i pozitivno,nikako ne padati u ocaj jer na kraju ce sve doci na svoje mestu.:):)

skorpija

pre 6 godina

Treba nam ozbiljna reforma školskog sistema, deca se uče samo kako da bubaju za ocenu, znaju golmilu podataka bez funkcionalnog znanja, što pokazuju i PISA testovi. Deca su pod konstantim stresom!

Niko

pre 6 godina

Strašno me nerviraju ljudi koji nipodaštavaju psihološke i društvene teškoće i strahove koje trpe deca, "ma to su samo deca, koga briga šta trabunjaju, porašće". Ja sam u detinjstvu bio gojazan i iz kuće u kojoj sam trpeo strah jer sam gledao nasilje (ne ka meni lično, ali svejedno). U kući nasilje, van kuće ismevanje i ponižavanje zbog gojaznosti. I NIKOGA nije bilo briga, ni nastavnike, ni komšije, ni rođake. A tek u školi kad dođe fizičko pa kad ne mogu nešto da uradim nastavnik fizičkog viče "hajde trudi se" a deca se sadistički uglas smeju. Ili sistematski pregled, pa svlačenje pred celim odeljenjem u učionici, opet smeh. Celu osnovnu školu sam strepeo kad neko tokom časa pokuca na vrata da nisu doktori za sistematski pregled. Sada imam 40 godina, nemam porodicu, nemam društveni život, nikad nisam imao vezu sa ženom. Eto toliko o "dečjim stvarima".

opet ja

pre 6 godina

za početak da se redukuju nastavni programi od prvog osnovne do četvrtog srednje. deca moraju (napamet) da uče gomilu podataka koji im najverovatnije nikad u životu neće trebati. i broj školskih časova je prevelik, i to bar da se vrati kao što je bilo (4 časa 1-4 razred, 5 5i-8i, 6 časova u srednjoj) - plafon.

Svetlana

pre 6 godina

U potpunosti se slazem sa Sibulom.
Cinjenica da je neko dete ne znaci automatski da mu/joj cvetaju ruze i da uziva u zivotu. Odrastaju u skaradnim uslovima. Zapitajmo se sta im mi - odrasli nudimo kao model ponasanja i vrednosti?
Vecina losih decjih ponasanja su refleksija neadekvatnog odnosa odraslih prema njima i stalnog kritikovanja koje je preslo u kritizerstvo. Koliko god bili kivni na njihovo ponasanje, njima je JAKO TESKO. Mislimo o tome.

L

pre 6 godina

@drmr i @smuleco
Ne verujem da je preterivanje. Ja matora i inače jake (tačnije, ojačane) psihe pa imam probleme sa tim… upravo zbog stresnog detinjstva i puberteta. Alkoholizam u porodici, nemaština, stalne svađe, neizvesnost svakog dana šta će se desiti… to ostavlja traga i na psihu i na živce. Doživela sam i jedan panični napad u tom periodu, srećom nikad više tako intenzivan.
Nemojte da dajete proizvoljne ocene o nečemu što ne znate.

Vaše i

pre 6 godina

Aksioznost je panika, strah... možda mislite na depresiju?
A opet kako 80% da su u depresiji?
Klincima još svest nije razvijen da bi ih besmisao ili bezsvrha života uništila.

Dzo

pre 6 godina

Treba vise i cesce pisati o ovoj temi ali nama je izgleda lakse da ne vidimo, zazmurimo ili gurnemo pod tepih probleme nase dece. Potpuno se slazem sa napisanim. Deca su pod stalnim pritiskom. Da budu najbolja, najuspesnija, da imaju sve petice, upisu najprestiznije skole, fakultete. Da budu bolja od druge dece jer vase dete mora biti najbolje. Kao vi?! Kakvi ste vi? Da li ste toliko uspesni, pametni, savrseni? Gde ste sakrili vase knjizice, indekse? Sta ta deca dobijaju od vas roditelja i drustva? Roditelji su jedna velika gomila sluzave ljigave mase, ne samo kod nas vec i u svetu, licemeri i beskicmenjaci koji su ovaj svet napravili ovakvim za svoju decu! A gde su deca koja su zanemarena, koja nemaju mogucnost da napreduju, da se skoluju? Nemaju pristojan obrok! Deca koja rastu kao korov koji niko ne primecuje, roditelj ne bude ni svestan da pored njega raste jedan mali zivot. Roditelji alkoholicari( da, deca vide da svaki dan popijete po neko pivo da se opustite), narkomani, nekultivisani i neartikulisani. Mogao bih do sutra da pisem ali evo, to je to, ukratko. Mala osetljiva ranjiva dusa ne moze da izdrzi da gleda, slusa izbezumljene roditelje i dovoljno je jako malo da pukne? Da li ste vi kao odrasli pukli? Kako je tek nasoj deci?!

Nina Ris

pre 6 godina

Skola je stvarno besramno otudjena od deteta,ti kontrolni, po 3 nedeljno, obim gradiva, besmislice koje se uce ni iz kakavog opravdanog razloga, vrlo malo radosti i podsticanje na druzenje i okretanje ka pravim izvorima vrednosti, vitalnosti i komunikaciji, to stvarno vodi u anksioznost. I siromastvo koje deca odlicno osecaju i zbog kog pate cak i kad se na njega ne zale, to je sve strasno. I da, jeste katastrofa!

Niko

pre 6 godina

Strašno me nerviraju ljudi koji nipodaštavaju psihološke i društvene teškoće i strahove koje trpe deca, "ma to su samo deca, koga briga šta trabunjaju, porašće". Ja sam u detinjstvu bio gojazan i iz kuće u kojoj sam trpeo strah jer sam gledao nasilje (ne ka meni lično, ali svejedno). U kući nasilje, van kuće ismevanje i ponižavanje zbog gojaznosti. I NIKOGA nije bilo briga, ni nastavnike, ni komšije, ni rođake. A tek u školi kad dođe fizičko pa kad ne mogu nešto da uradim nastavnik fizičkog viče "hajde trudi se" a deca se sadistički uglas smeju. Ili sistematski pregled, pa svlačenje pred celim odeljenjem u učionici, opet smeh. Celu osnovnu školu sam strepeo kad neko tokom časa pokuca na vrata da nisu doktori za sistematski pregled. Sada imam 40 godina, nemam porodicu, nemam društveni život, nikad nisam imao vezu sa ženom. Eto toliko o "dečjim stvarima".

Dzo

pre 6 godina

Treba vise i cesce pisati o ovoj temi ali nama je izgleda lakse da ne vidimo, zazmurimo ili gurnemo pod tepih probleme nase dece. Potpuno se slazem sa napisanim. Deca su pod stalnim pritiskom. Da budu najbolja, najuspesnija, da imaju sve petice, upisu najprestiznije skole, fakultete. Da budu bolja od druge dece jer vase dete mora biti najbolje. Kao vi?! Kakvi ste vi? Da li ste toliko uspesni, pametni, savrseni? Gde ste sakrili vase knjizice, indekse? Sta ta deca dobijaju od vas roditelja i drustva? Roditelji su jedna velika gomila sluzave ljigave mase, ne samo kod nas vec i u svetu, licemeri i beskicmenjaci koji su ovaj svet napravili ovakvim za svoju decu! A gde su deca koja su zanemarena, koja nemaju mogucnost da napreduju, da se skoluju? Nemaju pristojan obrok! Deca koja rastu kao korov koji niko ne primecuje, roditelj ne bude ni svestan da pored njega raste jedan mali zivot. Roditelji alkoholicari( da, deca vide da svaki dan popijete po neko pivo da se opustite), narkomani, nekultivisani i neartikulisani. Mogao bih do sutra da pisem ali evo, to je to, ukratko. Mala osetljiva ranjiva dusa ne moze da izdrzi da gleda, slusa izbezumljene roditelje i dovoljno je jako malo da pukne? Da li ste vi kao odrasli pukli? Kako je tek nasoj deci?!

Mina

pre 6 godina

Vi koji govorite da je izmišljena bolest, ne znate o čemu pričate! Ja se borim sa anksioznosti i paničnim napadima već godinu i po. Kroz terapiju sam shvatila da sam bila anksiozna i u detinjstvu, ali da su svi govorili da je to normalno i da su "to sve dečije izmišljotine". Da je neko na vreme prepoznao da nisam izmišljala strahove, nervoze, gušenja i sl. -- možda sada u tridesetim ne bih imala panične napade toliko često. Sva sreća, zahvaljujući psihoterapiji, polako učim kako da se izborim sa svim tim. Ljudi, tražite pomoć na vreme! Zaustavimo stigmu o mentalnim bolestima!

uvek ima nade

pre 6 godina

(Hrabri se ne boje, 29. jun 2017 09:07)

Moja trenutna situacija je slicna kao i tvoja. Borio sam se 8 godina sa jakom anksioznoscu, napadima panike, a kasnije i ozbiljnom depresijom. Sve se promenilo kad sam dobio poso za koji sam se skolovao, odselio od kuce i dobio neki svoj mir. Nije uvek vladao sklad u porodici zbog razvoda roditelja. Nakon velikog stresa na pocetku radnog odnosa sve je pocelo da dolazi na svoje. Prestale su dnevne i povremene epizode neprijatnih napada da bi odjednom sve nestalo. Naravno iz iskustva nisam naseo na to i poverovao da sam izlecen da me ne bi dotuklo jos vise kada se bolest bude vratila. Bio sam upravu, posle 2,3 meseca bolest se vratila na par dana. Sad je vec proslo 7 meseci bez redovnih epizoda bolesti i mogu sa sigurnoscu da kazem da kako zivim i mislim trenutno takvo je i moje mentalno stanje. Jos uvek ne verujem da sam uspeo da izadjem iz toga jer tokom 8 godina pakla pomirio sam se sa tim da se borim kratkorocno i nikad ne predam. Medjutim desilo se nesto neocekivano i presrecan sam. Znam da ce te epizode uvek biti moguce ali necu to dozvoliti. Odrzavacu svoj unustrasnji mir, sto manje nervoze, sto manje zurbe, redovan san, fizicka aktivnost, zdrava ishrana, bez kafe, energetskih pica, bez razmisljanja od dalekoj buducnosti i koracati lagano kroz zivot. Onim cime ne mogu da se pohvalim je ljubavni zivot. Proslo je skoro isto toliko godina bez osobe pored sebe i to je mozda i jedina stvar koji mi nedostaje da bih osecao kao da imam sve na svetu. Bolest me je naucila da cenim zivot koji imam i budem sada srecan.

Hrabri se ne boje

pre 6 godina

I ja patim od iste vec 4 godine,mlada sam,imam posao,solidna primanja,sklad u porodici ali izgleda da je takva moja licnost i ne mogu punl to da promenim.bude trenutaka kada sve bude super pa se opet povrati i tako u krug,to je jedna borba koja traje ceo zivot,ali samo hrabro i pozitivno,nikako ne padati u ocaj jer na kraju ce sve doci na svoje mestu.:):)

L

pre 6 godina

@drmr i @smuleco
Ne verujem da je preterivanje. Ja matora i inače jake (tačnije, ojačane) psihe pa imam probleme sa tim… upravo zbog stresnog detinjstva i puberteta. Alkoholizam u porodici, nemaština, stalne svađe, neizvesnost svakog dana šta će se desiti… to ostavlja traga i na psihu i na živce. Doživela sam i jedan panični napad u tom periodu, srećom nikad više tako intenzivan.
Nemojte da dajete proizvoljne ocene o nečemu što ne znate.

M

pre 6 godina

Kako mislite deca nemaju svest?
Škola je kod nas besmislena, ne postoji sistem podrške za decu i tinejdžere a roditelji kod nas se često vode "ti si dete kakve probleme ti možeš da imaš, ne znaš ti šta su problemi još".
Sećam se kada sam shvatila besmislenost škole, kada su profesori pokušavali da nas koriste za svoje interne svađe i maltretirali nas bez razloga. Sećam se devojke od 15 godina koja je plakala na čosu jer je razredna upala u tiradu o tome kako ona ni njoj, ni lekarima, ni njenim roditeljima ništa ne veruje (devojka je imala ozbiljnu operaciju kičme i morala da odsustvuje iz škole), kako lažu da je bolesna. Sećam se kada mi je profesorka u ekonomskoj školi priznala da je sve što radimo 10 godina zastarelo, nema ko da napravi udžbenik a oni moraju da rade po programu. Mislite da ništa od toga ne utiče na decu? Moj brat od strica je pobedio na takmičenju u plivanju sa 7 godina. Titula mu je oduzeta jer je nagrada bila namenjena drugom klincu, 'nečijem' sinu. Nikad više nije trenirao.

Nina Ris

pre 6 godina

Skola je stvarno besramno otudjena od deteta,ti kontrolni, po 3 nedeljno, obim gradiva, besmislice koje se uce ni iz kakavog opravdanog razloga, vrlo malo radosti i podsticanje na druzenje i okretanje ka pravim izvorima vrednosti, vitalnosti i komunikaciji, to stvarno vodi u anksioznost. I siromastvo koje deca odlicno osecaju i zbog kog pate cak i kad se na njega ne zale, to je sve strasno. I da, jeste katastrofa!

Kaća

pre 6 godina

Najvise volim ove sto znaju sve, nisu iskusili anksioznost, ali brat od tetke njihovog suraka jeste i hajde da nam pojasne.. To je mnogo vise od potistenosti, lose volje, povremene tuge. To beznadje, napetost, keatak dah, nesanicu moze razumeti neko ko je kroz to prosao.. U dvadesetim sam se borila sa tim, a bilo je dana kada sam samo htela da pustim da me obuzme dok lezim na krevetu i telo mi podrhtava od napetosti, a san na oci ne dolazi danima...ii tako to traje i traje...Znala sam razlog i radila na njemu, otezano, ali gurala dalje. Jednog dana sam shvatila da polako prihvatam sebe, svoju inteligenciju, izgled, zivot onakav kakav je.. Jer na neke stavri ne mozes da utices. Svet ce ionako funkcionisati i kada tebe ne bude bilo. Izgurala sam, bude losih dana, ali znam kako sa njima da se nosim.

a tek "elita"

pre 6 godina

@Dzo

Bravo Dzo! Bravo!



Neki komentatori očigledno ne znaju šta je anksioznost.
@ Sofija

Stalno imamo isti problem.
Pojam anksioznost znaci drugo u medicinskoj terminologiji a drugo u kolokvijalnom govoru.
Kod pojma depresija problem je jos izrazeniji. Depresija za psihijatra i depresija u kukanju uz kaficu nikako nisu isto.
Ljudi vole da se frljaju stranim izrazima. Zvuce ucenije.
Tako da paleti neprijatnih raspolozenja (tuga, melanholija, bezvoljnost, neraspolozenje, nervoza, briga, nesigurnost...)pripisujemo nazive ozbiljnih dijagnoza. Nije svaka neprijatna emocija bolest.
A onda u toj neukosti nipodastavamo ljude sa ozbiljnim problemima, koje ne razumemo, nego mislimo da se mogu prevazici uz malo napora. Pa etiketiramo ljude sa pravom dijagnozom za kilavce.

Mnooogo smo povrsni i primitivni. Na svakom nivou.

Svetlana

pre 6 godina

U potpunosti se slazem sa Sibulom.
Cinjenica da je neko dete ne znaci automatski da mu/joj cvetaju ruze i da uziva u zivotu. Odrastaju u skaradnim uslovima. Zapitajmo se sta im mi - odrasli nudimo kao model ponasanja i vrednosti?
Vecina losih decjih ponasanja su refleksija neadekvatnog odnosa odraslih prema njima i stalnog kritikovanja koje je preslo u kritizerstvo. Koliko god bili kivni na njihovo ponasanje, njima je JAKO TESKO. Mislimo o tome.

opet ja

pre 6 godina

za početak da se redukuju nastavni programi od prvog osnovne do četvrtog srednje. deca moraju (napamet) da uče gomilu podataka koji im najverovatnije nikad u životu neće trebati. i broj školskih časova je prevelik, i to bar da se vrati kao što je bilo (4 časa 1-4 razred, 5 5i-8i, 6 časova u srednjoj) - plafon.

Petar Pan u garazi

pre 6 godina

Niko@ Potpuno te razumem , i uz tebe sam 100% I moj najbolji drug iz osnovne je imao identicne probleme. Kad se samo setim odlazaka na bazen sa skolom, pa skidanja u svlacionici. Deca su strahovito surova. Nadam se da ces srediti svoj zivot i te oziljke nekako izleciti.

Tarez

pre 6 godina

Naravno da imaju kad smo bolesna nacija. Kad su roditelji teska bolestina. Evo ja sam taj sreckovic od oca debila koji je navukao anksioznost jos kao klinac. Teska bolest, smara i domacina bolesti a i one oko njega.

skorpija

pre 6 godina

Treba nam ozbiljna reforma školskog sistema, deca se uče samo kako da bubaju za ocenu, znaju golmilu podataka bez funkcionalnog znanja, što pokazuju i PISA testovi. Deca su pod konstantim stresom!

Srebrni

pre 6 godina

Patim od OKP A (opsesivno komulsivni poremecaj)vec 7 godina i znate ko me je "razboleo"od toga posao koji radim 10 na odredjeno jedno javno preduzece je u pitanju nepravda na njemu hiljade gorkih pilula mamini i tatini sinovi za stalno od prvog dana i eto psihicka bolest dodje nisam jedini znam ali kako da volim ovu bolesnu drzavu pa ne mogu !!!Sto je najgore nigde i nemas da se obratis za adekvatnu pomoc jer npr osim Beograda naravno oni su drzava u drzaui jedan psihhjatar radi na 500 000 ljudi ludilo opste

paorka

pre 6 godina

Čula sam nedavno jednu priču. Devojčica koja je imala problema sa okom,morala je tokom dana,nekih sat vremena da nosi povez preko njega. Bila je u vrticu i majka je skrenula paznju vaspitacici da joj pomogne kako je deca ne bih zafrkavala. Kada je majka dosla po nju posle vrtića,videla je da su svi u grupi glumili gusare sa povezima. Malo više ovakvih ljudi kao što je ova vaspitačica.

milajov

pre 6 godina

@Niko
mnogo me je rastuzio vas post. zivot ume da bude surov, ljudi generalno... probajte Bahove kapi, Bach flower remedies, ima na internetu sve objasnjeno, lako se koriste i mozete ih sami izabrati i uzimati. meni i.mnogim ljudima oko mene su mnogo pomogle. molim da mi pustite komentar, nije reklama. pomazu kod anksioznosti, strahova, blazih depresija, ne izazivaju nezeljene efekte. zelim.vam da prebrodite sve sto.vas muci, niko ne bi smeo da pati zbog stvari za.koje nije odgovoran

Gradjanin

pre 6 godina

Imao sam godnama anksioznost,od svoje 14, probao sve ..psihologe,psihijatre i samo gubio vreme, godnama.

Bio na hipnoterapiji,posle prve seanse sam se preporodio Osecao se bolje 70 posto.

vaspitanje

pre 6 godina

mobing i govor mrznje su postali uobicajeni i u medijima i medju decom. U skoli treba nauciti kako se pravilno komunicira, ako vec ne moze kod kuce.

ajmo svi na lomacu

pre 6 godina

Apsurdan je podatak da 80% dece pati od anksioznosti a jos apsurdniji da je 'skola' jedan od kljucnih faktora. Kao neko ko je jedan deo karijere proveo kao profesor/nastavnik/predavac po skolama (vrticima, osnovnim i srednjim skolama), ko je na zalost bio deo tog raspalog sistema koji nam je nametnut, mogu da vam kazem da je odnos prema skoli takav, da je preko 50% dece indiferentno tokom celokupnog proces sticanja znanja, ali kad dodje vreme za ocenjivanje, svi smatraju da zasluzuju vise. Svakakvih ljudi ima u svakoj profesiji, pa i u prosveti, od toga ne treba bezati, ali stavljati skolu ili bilo koju instituciju na celo kolone koja uzrokuje anksioznost je cist amaterizam. Zasto moja generacija nije je osecala pritisak kao danasnja? Zato sto su nam roditelji bili ljudi koji su znali da ne moze svako da bude doktor nauka, da nema niceg 'sramnog' u tome da postanes automehanicar, pekar, elektricar. Danas u mom gradu postoji samo jedno odeljenje trogodisnje skole (a ima 5 srednjih skola), sve su pogasili zbog neinteresovanja. Pokusavamo da usvojimo vrednosti koje se ne podudaraju sa nasim socijalnim kontekstom i stvarnim stanjem stvari. Probudite se ljudi, nije problem oko nas, nego u nama kao svetu, drustvu, roditelju i coveku.

pm

pre 6 godina

Ovde se mešaju dve stvari. Anksioznost i depresija. Anksioznost je stanje u kome ste napeti, uplašeni, nervozni ponekad do neizdržljivosti. Depresija je nešto drugo, postoji više vrsta. Nije obično neraspoloženje ili prolazna tuga. Inače anksioznost počinje u kući. Deca i te kako osete ako nemaju roditelje na koje mogu da se oslone. Ako je jedan roditelj samo nervozan, dovoljno je. Inače škola može da uzrokuje anksoznost. Pripadam starijoj generaciji i nikada se ne bih vratila u osnovnu i srednju školu. Prestrogi nastavnici u gimnaziji, svakog dana ispitivanja i ocenjivanja, a imate po 6 ili 7 časova. Bila sam dobar đak i poprilično napeta pre polaska u školu. Možda mi je najviše pomogla majka koja je za sve to imala razumevanje i prave reči, a inače je bila učiteljica. Nisu postojali zahtevi i objasnila mi je da ne mogu uvek imati samo dobre ocene. Drugari mogu biti otežavajuća okolnost, a posebno danas kad su sistemi vrednosti pomereni i deca su surova jedni prema drugima. Sećam se da je sve postalo mnogo bolje kad sam otišla na fakultet. Naučite svoju decu da prihvate sebe onakve kakvi su i da budu dobri ljudi jer je to najvažnije. Nije važno da li je neko buca ili mršavica. Postoje deca koja su omiljena među drugarima bez obzira na izgled. Naučite ih da se posvete nečemu pored učenja. Naučite ih da ne prate slepo trendove i imaju sve što i drugi. Naučite ih da budu dobri i pošteni bez obzir što je to passe jer na duže staze je ipak najvaznije kakva ti je duša.

Aniksioznost je psihicki problem

pre 6 godina

Nadjite dobrog psihoterapeuta uzimajte redovno prepisanu terapiju budite uporni ne odustajte i na kraju kad je budete pobedili videcete kakva je to budalastina da nemam reci da je opisem.Ovo Vam pisem iz svog licnog iskustva!25 godina sam se borio protiv nje i ostalih losih ljudi koji mi nisu dali da se razvijan normalno kao ostala deca (otac mi je alkoholicar,uciteljica me je ismevala pravila sale na moj racun a i deca isto plus sam u srednjoj skoli isto bio ismevan).Zato ljudi pomozite sebi potrazite strucnu pomoc niste sami ne vredite manje od drugih ljudi,samo hrabro i sto manje losih emocija!

Uros Djurdjevic Prejaki

pre 6 godina

Anksioznost nije sklonost ka samoubistvu vec depresija na to navodi,a anksioznost je nesto kao lose raspolozenje,melanholija,narodski receno kad su nam sve ladje potonule i nista nas ne cini srecnim a to vodi u introvernost odnosno da osoba postane povucena.

rimljanin

pre 6 godina

Sve je krenulo prosle godine u Novembru, od tad par epizoda panicnih napada, znojevi dlanovi, osecaj da imam neki teg na glavi ili obruc koji steze glavu.
Vremenom intenzitet simptoma se dosta smanjio pa je danas sve veoma podnosljivije nego pre par meseci.
Savetujem da kupite knjigu "Hope and Help for your nerves" od Claire Weekes.
Ona savetuje da put ka izlecenju podrazumeva totalno prihvatanje simptoma i nastavak normalnog zivota uprkos to sto nervni sistem trenutno daje takve simptome jer anksioznost je u sustini zacarani krug (simptomi - strah - lucenje adrenalina - simptomi).

Nada

pre 6 godina

@niko

Evo, ja sam bila nadprosečno dobar đak, takođe vrlo lepa, odlična u sportu, i sve ono što ti misliš da nisi bio u školi, i opet sam imala jedno vreme probleme sa bulijima, neki dečaci se ne mire sa tim kad ih odbiješ već huškaju drugu decu protiv tebe, i slično, a deca umeju isto tako da budu ljubomorna i surova kao i odrasli. Hoću da kažem da život nije lak, pa i za one sa najviše sreće, i da treba da se boriš, i da ne glumiš žrtvu. I to oko roditelja, tek kad dobiješ decu shvatiš koliko je teško podizati ih, i onda imaš više razumevanja za svoje roditelje, obaška što su neki intelektualno i emotivno limitirani. Sviđa mi se komentar gospođe koja kaže da je najvažnije da budemo dobri i pristojni ljudi, bez obzira na trendove, i da budemo dostojanstveni, to daje umirenje i smisao životu. I ljudi zdravog i stabilnog mentalnog zdravlja imaju povremene strahove, to je normalno, čak i kad imaš puno toga u životu, onda se tek plašiš da to možeš i da izgubiš. Nemojte zavideti i nemojte misliti da je drugima lakše, svako vodi neku svoju bitku.

EnaE

pre 6 godina

Škola kao institucija je u velikom problemu.Nije stvar u gradivu koliko u odnosu nastavnika prema deci.Okej,program po kome radimo jeste zastareo i uglavnom loš,ali ne mora svako da ima prosek 5.00 i ako nekoga roditelji teraju na to a njegovi kapaciteti nisu toliki onda su oni krivi.Nastavnici su potpuno nezainteresovani sto se tice dece i njihovih problema u tom ionako nezgodnom periodu,na nasilje u skoli sam toliko puta cula da mi kazu PA IGNORIŠI IH.Alo,ti si razredni,treba da se brines za red u odelenju i da svako ucenik bude zasticen i bezbedan,a kazes mi da ignorisem sto me neko udara na hodniku i baca moje licne stvari po ucionici??

De si rodjeni

pre 6 godina

Obrazovanje, informisanje, znanje - znanje stiti. Kad sam reko caletu da sam u djetinjstvu imo ogromne komplekse zbog nemastine, on poceo da se sprda i sali. Majka kaze da je primjetila, al da nije znala sta da radi, a otac ni danas ne shvata koliko je to bilo ozbiljno, jer je jednostavno operisan od toga, ne vidi i ne shvata neke stvari i dzaba sve.

Vaše i

pre 6 godina

Aksioznost je panika, strah... možda mislite na depresiju?
A opet kako 80% da su u depresiji?
Klincima još svest nije razvijen da bi ih besmisao ili bezsvrha života uništila.

Nikola 97

pre 6 godina

Ja sam do trece godine srednje bio anksiozan, a onda slucajno probao mdmu i oslobodio se. Koliko god cudno zvucalo, pomogla mi je. Uostalom, mdma i jeste razvijena za takve i slicne stvari prvobitno.

Smuleco

pre 6 godina

@L: A šta ti "znaš"?! Jednako je proizvoljna, i ničim utemeljena tvrdnja, da od anksioznosti pati baš 80% dece. Prema tome, deli lekcije onda, kada imaš konkretne dokaze, koji mogu da potkrepe tvoje mišljenje, ili stav. A ovako ispadaš smešna, jer moje subjektivno mišljenje, pobijaš svojim subjektivnim mišljenjem, koje samouvereno proglašavaš tačnim, bez ikakvog dokaza.

bambika

pre 6 godina

@niko
kao neko ko je imao mozda iste probleme koji si naveo ne mogu da se zapitam zasto barem jednom nisi probao da smrsas negó si sebi dozvolio da stignes tu gde si sada.i da krivicu prebacujes na sve druge osim da prihvatis cinjenicu da si ti jedina osoba koja treba da se potrudi i resi problem.Da me ne shvatis pogresno 3 puta sam u zivotu isao 30kg gore dole opet sam debeo ali imam porodicu a roditeljima sam oprostio za sve za lose sto su uradili i upropastili mi detinjstvo.

Vaše i

pre 6 godina

Aksioznost je panika, strah... možda mislite na depresiju?
A opet kako 80% da su u depresiji?
Klincima još svest nije razvijen da bi ih besmisao ili bezsvrha života uništila.

Uros Djurdjevic Prejaki

pre 6 godina

Anksioznost nije sklonost ka samoubistvu vec depresija na to navodi,a anksioznost je nesto kao lose raspolozenje,melanholija,narodski receno kad su nam sve ladje potonule i nista nas ne cini srecnim a to vodi u introvernost odnosno da osoba postane povucena.

Smuleco

pre 6 godina

@L: A šta ti "znaš"?! Jednako je proizvoljna, i ničim utemeljena tvrdnja, da od anksioznosti pati baš 80% dece. Prema tome, deli lekcije onda, kada imaš konkretne dokaze, koji mogu da potkrepe tvoje mišljenje, ili stav. A ovako ispadaš smešna, jer moje subjektivno mišljenje, pobijaš svojim subjektivnim mišljenjem, koje samouvereno proglašavaš tačnim, bez ikakvog dokaza.

Nina Ris

pre 6 godina

Skola je stvarno besramno otudjena od deteta,ti kontrolni, po 3 nedeljno, obim gradiva, besmislice koje se uce ni iz kakavog opravdanog razloga, vrlo malo radosti i podsticanje na druzenje i okretanje ka pravim izvorima vrednosti, vitalnosti i komunikaciji, to stvarno vodi u anksioznost. I siromastvo koje deca odlicno osecaju i zbog kog pate cak i kad se na njega ne zale, to je sve strasno. I da, jeste katastrofa!

bambika

pre 6 godina

@niko
kao neko ko je imao mozda iste probleme koji si naveo ne mogu da se zapitam zasto barem jednom nisi probao da smrsas negó si sebi dozvolio da stignes tu gde si sada.i da krivicu prebacujes na sve druge osim da prihvatis cinjenicu da si ti jedina osoba koja treba da se potrudi i resi problem.Da me ne shvatis pogresno 3 puta sam u zivotu isao 30kg gore dole opet sam debeo ali imam porodicu a roditeljima sam oprostio za sve za lose sto su uradili i upropastili mi detinjstvo.

Dzo

pre 6 godina

Treba vise i cesce pisati o ovoj temi ali nama je izgleda lakse da ne vidimo, zazmurimo ili gurnemo pod tepih probleme nase dece. Potpuno se slazem sa napisanim. Deca su pod stalnim pritiskom. Da budu najbolja, najuspesnija, da imaju sve petice, upisu najprestiznije skole, fakultete. Da budu bolja od druge dece jer vase dete mora biti najbolje. Kao vi?! Kakvi ste vi? Da li ste toliko uspesni, pametni, savrseni? Gde ste sakrili vase knjizice, indekse? Sta ta deca dobijaju od vas roditelja i drustva? Roditelji su jedna velika gomila sluzave ljigave mase, ne samo kod nas vec i u svetu, licemeri i beskicmenjaci koji su ovaj svet napravili ovakvim za svoju decu! A gde su deca koja su zanemarena, koja nemaju mogucnost da napreduju, da se skoluju? Nemaju pristojan obrok! Deca koja rastu kao korov koji niko ne primecuje, roditelj ne bude ni svestan da pored njega raste jedan mali zivot. Roditelji alkoholicari( da, deca vide da svaki dan popijete po neko pivo da se opustite), narkomani, nekultivisani i neartikulisani. Mogao bih do sutra da pisem ali evo, to je to, ukratko. Mala osetljiva ranjiva dusa ne moze da izdrzi da gleda, slusa izbezumljene roditelje i dovoljno je jako malo da pukne? Da li ste vi kao odrasli pukli? Kako je tek nasoj deci?!

L

pre 6 godina

@drmr i @smuleco
Ne verujem da je preterivanje. Ja matora i inače jake (tačnije, ojačane) psihe pa imam probleme sa tim… upravo zbog stresnog detinjstva i puberteta. Alkoholizam u porodici, nemaština, stalne svađe, neizvesnost svakog dana šta će se desiti… to ostavlja traga i na psihu i na živce. Doživela sam i jedan panični napad u tom periodu, srećom nikad više tako intenzivan.
Nemojte da dajete proizvoljne ocene o nečemu što ne znate.

Niko

pre 6 godina

Strašno me nerviraju ljudi koji nipodaštavaju psihološke i društvene teškoće i strahove koje trpe deca, "ma to su samo deca, koga briga šta trabunjaju, porašće". Ja sam u detinjstvu bio gojazan i iz kuće u kojoj sam trpeo strah jer sam gledao nasilje (ne ka meni lično, ali svejedno). U kući nasilje, van kuće ismevanje i ponižavanje zbog gojaznosti. I NIKOGA nije bilo briga, ni nastavnike, ni komšije, ni rođake. A tek u školi kad dođe fizičko pa kad ne mogu nešto da uradim nastavnik fizičkog viče "hajde trudi se" a deca se sadistički uglas smeju. Ili sistematski pregled, pa svlačenje pred celim odeljenjem u učionici, opet smeh. Celu osnovnu školu sam strepeo kad neko tokom časa pokuca na vrata da nisu doktori za sistematski pregled. Sada imam 40 godina, nemam porodicu, nemam društveni život, nikad nisam imao vezu sa ženom. Eto toliko o "dečjim stvarima".

opet ja

pre 6 godina

za početak da se redukuju nastavni programi od prvog osnovne do četvrtog srednje. deca moraju (napamet) da uče gomilu podataka koji im najverovatnije nikad u životu neće trebati. i broj školskih časova je prevelik, i to bar da se vrati kao što je bilo (4 časa 1-4 razred, 5 5i-8i, 6 časova u srednjoj) - plafon.

Hrabri se ne boje

pre 6 godina

I ja patim od iste vec 4 godine,mlada sam,imam posao,solidna primanja,sklad u porodici ali izgleda da je takva moja licnost i ne mogu punl to da promenim.bude trenutaka kada sve bude super pa se opet povrati i tako u krug,to je jedna borba koja traje ceo zivot,ali samo hrabro i pozitivno,nikako ne padati u ocaj jer na kraju ce sve doci na svoje mestu.:):)

uvek ima nade

pre 6 godina

(Hrabri se ne boje, 29. jun 2017 09:07)

Moja trenutna situacija je slicna kao i tvoja. Borio sam se 8 godina sa jakom anksioznoscu, napadima panike, a kasnije i ozbiljnom depresijom. Sve se promenilo kad sam dobio poso za koji sam se skolovao, odselio od kuce i dobio neki svoj mir. Nije uvek vladao sklad u porodici zbog razvoda roditelja. Nakon velikog stresa na pocetku radnog odnosa sve je pocelo da dolazi na svoje. Prestale su dnevne i povremene epizode neprijatnih napada da bi odjednom sve nestalo. Naravno iz iskustva nisam naseo na to i poverovao da sam izlecen da me ne bi dotuklo jos vise kada se bolest bude vratila. Bio sam upravu, posle 2,3 meseca bolest se vratila na par dana. Sad je vec proslo 7 meseci bez redovnih epizoda bolesti i mogu sa sigurnoscu da kazem da kako zivim i mislim trenutno takvo je i moje mentalno stanje. Jos uvek ne verujem da sam uspeo da izadjem iz toga jer tokom 8 godina pakla pomirio sam se sa tim da se borim kratkorocno i nikad ne predam. Medjutim desilo se nesto neocekivano i presrecan sam. Znam da ce te epizode uvek biti moguce ali necu to dozvoliti. Odrzavacu svoj unustrasnji mir, sto manje nervoze, sto manje zurbe, redovan san, fizicka aktivnost, zdrava ishrana, bez kafe, energetskih pica, bez razmisljanja od dalekoj buducnosti i koracati lagano kroz zivot. Onim cime ne mogu da se pohvalim je ljubavni zivot. Proslo je skoro isto toliko godina bez osobe pored sebe i to je mozda i jedina stvar koji mi nedostaje da bih osecao kao da imam sve na svetu. Bolest me je naucila da cenim zivot koji imam i budem sada srecan.

milajov

pre 6 godina

@Niko
mnogo me je rastuzio vas post. zivot ume da bude surov, ljudi generalno... probajte Bahove kapi, Bach flower remedies, ima na internetu sve objasnjeno, lako se koriste i mozete ih sami izabrati i uzimati. meni i.mnogim ljudima oko mene su mnogo pomogle. molim da mi pustite komentar, nije reklama. pomazu kod anksioznosti, strahova, blazih depresija, ne izazivaju nezeljene efekte. zelim.vam da prebrodite sve sto.vas muci, niko ne bi smeo da pati zbog stvari za.koje nije odgovoran

Srebrni

pre 6 godina

Patim od OKP A (opsesivno komulsivni poremecaj)vec 7 godina i znate ko me je "razboleo"od toga posao koji radim 10 na odredjeno jedno javno preduzece je u pitanju nepravda na njemu hiljade gorkih pilula mamini i tatini sinovi za stalno od prvog dana i eto psihicka bolest dodje nisam jedini znam ali kako da volim ovu bolesnu drzavu pa ne mogu !!!Sto je najgore nigde i nemas da se obratis za adekvatnu pomoc jer npr osim Beograda naravno oni su drzava u drzaui jedan psihhjatar radi na 500 000 ljudi ludilo opste

Nikola 97

pre 6 godina

Ja sam do trece godine srednje bio anksiozan, a onda slucajno probao mdmu i oslobodio se. Koliko god cudno zvucalo, pomogla mi je. Uostalom, mdma i jeste razvijena za takve i slicne stvari prvobitno.

Mina

pre 6 godina

Vi koji govorite da je izmišljena bolest, ne znate o čemu pričate! Ja se borim sa anksioznosti i paničnim napadima već godinu i po. Kroz terapiju sam shvatila da sam bila anksiozna i u detinjstvu, ali da su svi govorili da je to normalno i da su "to sve dečije izmišljotine". Da je neko na vreme prepoznao da nisam izmišljala strahove, nervoze, gušenja i sl. -- možda sada u tridesetim ne bih imala panične napade toliko često. Sva sreća, zahvaljujući psihoterapiji, polako učim kako da se izborim sa svim tim. Ljudi, tražite pomoć na vreme! Zaustavimo stigmu o mentalnim bolestima!

a tek "elita"

pre 6 godina

@Dzo

Bravo Dzo! Bravo!



Neki komentatori očigledno ne znaju šta je anksioznost.
@ Sofija

Stalno imamo isti problem.
Pojam anksioznost znaci drugo u medicinskoj terminologiji a drugo u kolokvijalnom govoru.
Kod pojma depresija problem je jos izrazeniji. Depresija za psihijatra i depresija u kukanju uz kaficu nikako nisu isto.
Ljudi vole da se frljaju stranim izrazima. Zvuce ucenije.
Tako da paleti neprijatnih raspolozenja (tuga, melanholija, bezvoljnost, neraspolozenje, nervoza, briga, nesigurnost...)pripisujemo nazive ozbiljnih dijagnoza. Nije svaka neprijatna emocija bolest.
A onda u toj neukosti nipodastavamo ljude sa ozbiljnim problemima, koje ne razumemo, nego mislimo da se mogu prevazici uz malo napora. Pa etiketiramo ljude sa pravom dijagnozom za kilavce.

Mnooogo smo povrsni i primitivni. Na svakom nivou.

ajmo svi na lomacu

pre 6 godina

Apsurdan je podatak da 80% dece pati od anksioznosti a jos apsurdniji da je 'skola' jedan od kljucnih faktora. Kao neko ko je jedan deo karijere proveo kao profesor/nastavnik/predavac po skolama (vrticima, osnovnim i srednjim skolama), ko je na zalost bio deo tog raspalog sistema koji nam je nametnut, mogu da vam kazem da je odnos prema skoli takav, da je preko 50% dece indiferentno tokom celokupnog proces sticanja znanja, ali kad dodje vreme za ocenjivanje, svi smatraju da zasluzuju vise. Svakakvih ljudi ima u svakoj profesiji, pa i u prosveti, od toga ne treba bezati, ali stavljati skolu ili bilo koju instituciju na celo kolone koja uzrokuje anksioznost je cist amaterizam. Zasto moja generacija nije je osecala pritisak kao danasnja? Zato sto su nam roditelji bili ljudi koji su znali da ne moze svako da bude doktor nauka, da nema niceg 'sramnog' u tome da postanes automehanicar, pekar, elektricar. Danas u mom gradu postoji samo jedno odeljenje trogodisnje skole (a ima 5 srednjih skola), sve su pogasili zbog neinteresovanja. Pokusavamo da usvojimo vrednosti koje se ne podudaraju sa nasim socijalnim kontekstom i stvarnim stanjem stvari. Probudite se ljudi, nije problem oko nas, nego u nama kao svetu, drustvu, roditelju i coveku.

Svetlana

pre 6 godina

U potpunosti se slazem sa Sibulom.
Cinjenica da je neko dete ne znaci automatski da mu/joj cvetaju ruze i da uziva u zivotu. Odrastaju u skaradnim uslovima. Zapitajmo se sta im mi - odrasli nudimo kao model ponasanja i vrednosti?
Vecina losih decjih ponasanja su refleksija neadekvatnog odnosa odraslih prema njima i stalnog kritikovanja koje je preslo u kritizerstvo. Koliko god bili kivni na njihovo ponasanje, njima je JAKO TESKO. Mislimo o tome.

Petar Pan u garazi

pre 6 godina

Niko@ Potpuno te razumem , i uz tebe sam 100% I moj najbolji drug iz osnovne je imao identicne probleme. Kad se samo setim odlazaka na bazen sa skolom, pa skidanja u svlacionici. Deca su strahovito surova. Nadam se da ces srediti svoj zivot i te oziljke nekako izleciti.

Tarez

pre 6 godina

Naravno da imaju kad smo bolesna nacija. Kad su roditelji teska bolestina. Evo ja sam taj sreckovic od oca debila koji je navukao anksioznost jos kao klinac. Teska bolest, smara i domacina bolesti a i one oko njega.

Kaća

pre 6 godina

Najvise volim ove sto znaju sve, nisu iskusili anksioznost, ali brat od tetke njihovog suraka jeste i hajde da nam pojasne.. To je mnogo vise od potistenosti, lose volje, povremene tuge. To beznadje, napetost, keatak dah, nesanicu moze razumeti neko ko je kroz to prosao.. U dvadesetim sam se borila sa tim, a bilo je dana kada sam samo htela da pustim da me obuzme dok lezim na krevetu i telo mi podrhtava od napetosti, a san na oci ne dolazi danima...ii tako to traje i traje...Znala sam razlog i radila na njemu, otezano, ali gurala dalje. Jednog dana sam shvatila da polako prihvatam sebe, svoju inteligenciju, izgled, zivot onakav kakav je.. Jer na neke stavri ne mozes da utices. Svet ce ionako funkcionisati i kada tebe ne bude bilo. Izgurala sam, bude losih dana, ali znam kako sa njima da se nosim.

Gradjanin

pre 6 godina

Imao sam godnama anksioznost,od svoje 14, probao sve ..psihologe,psihijatre i samo gubio vreme, godnama.

Bio na hipnoterapiji,posle prve seanse sam se preporodio Osecao se bolje 70 posto.

Aniksioznost je psihicki problem

pre 6 godina

Nadjite dobrog psihoterapeuta uzimajte redovno prepisanu terapiju budite uporni ne odustajte i na kraju kad je budete pobedili videcete kakva je to budalastina da nemam reci da je opisem.Ovo Vam pisem iz svog licnog iskustva!25 godina sam se borio protiv nje i ostalih losih ljudi koji mi nisu dali da se razvijan normalno kao ostala deca (otac mi je alkoholicar,uciteljica me je ismevala pravila sale na moj racun a i deca isto plus sam u srednjoj skoli isto bio ismevan).Zato ljudi pomozite sebi potrazite strucnu pomoc niste sami ne vredite manje od drugih ljudi,samo hrabro i sto manje losih emocija!

skorpija

pre 6 godina

Treba nam ozbiljna reforma školskog sistema, deca se uče samo kako da bubaju za ocenu, znaju golmilu podataka bez funkcionalnog znanja, što pokazuju i PISA testovi. Deca su pod konstantim stresom!

M

pre 6 godina

Kako mislite deca nemaju svest?
Škola je kod nas besmislena, ne postoji sistem podrške za decu i tinejdžere a roditelji kod nas se često vode "ti si dete kakve probleme ti možeš da imaš, ne znaš ti šta su problemi još".
Sećam se kada sam shvatila besmislenost škole, kada su profesori pokušavali da nas koriste za svoje interne svađe i maltretirali nas bez razloga. Sećam se devojke od 15 godina koja je plakala na čosu jer je razredna upala u tiradu o tome kako ona ni njoj, ni lekarima, ni njenim roditeljima ništa ne veruje (devojka je imala ozbiljnu operaciju kičme i morala da odsustvuje iz škole), kako lažu da je bolesna. Sećam se kada mi je profesorka u ekonomskoj školi priznala da je sve što radimo 10 godina zastarelo, nema ko da napravi udžbenik a oni moraju da rade po programu. Mislite da ništa od toga ne utiče na decu? Moj brat od strica je pobedio na takmičenju u plivanju sa 7 godina. Titula mu je oduzeta jer je nagrada bila namenjena drugom klincu, 'nečijem' sinu. Nikad više nije trenirao.

paorka

pre 6 godina

Čula sam nedavno jednu priču. Devojčica koja je imala problema sa okom,morala je tokom dana,nekih sat vremena da nosi povez preko njega. Bila je u vrticu i majka je skrenula paznju vaspitacici da joj pomogne kako je deca ne bih zafrkavala. Kada je majka dosla po nju posle vrtića,videla je da su svi u grupi glumili gusare sa povezima. Malo više ovakvih ljudi kao što je ova vaspitačica.

rimljanin

pre 6 godina

Sve je krenulo prosle godine u Novembru, od tad par epizoda panicnih napada, znojevi dlanovi, osecaj da imam neki teg na glavi ili obruc koji steze glavu.
Vremenom intenzitet simptoma se dosta smanjio pa je danas sve veoma podnosljivije nego pre par meseci.
Savetujem da kupite knjigu "Hope and Help for your nerves" od Claire Weekes.
Ona savetuje da put ka izlecenju podrazumeva totalno prihvatanje simptoma i nastavak normalnog zivota uprkos to sto nervni sistem trenutno daje takve simptome jer anksioznost je u sustini zacarani krug (simptomi - strah - lucenje adrenalina - simptomi).

pm

pre 6 godina

Ovde se mešaju dve stvari. Anksioznost i depresija. Anksioznost je stanje u kome ste napeti, uplašeni, nervozni ponekad do neizdržljivosti. Depresija je nešto drugo, postoji više vrsta. Nije obično neraspoloženje ili prolazna tuga. Inače anksioznost počinje u kući. Deca i te kako osete ako nemaju roditelje na koje mogu da se oslone. Ako je jedan roditelj samo nervozan, dovoljno je. Inače škola može da uzrokuje anksoznost. Pripadam starijoj generaciji i nikada se ne bih vratila u osnovnu i srednju školu. Prestrogi nastavnici u gimnaziji, svakog dana ispitivanja i ocenjivanja, a imate po 6 ili 7 časova. Bila sam dobar đak i poprilično napeta pre polaska u školu. Možda mi je najviše pomogla majka koja je za sve to imala razumevanje i prave reči, a inače je bila učiteljica. Nisu postojali zahtevi i objasnila mi je da ne mogu uvek imati samo dobre ocene. Drugari mogu biti otežavajuća okolnost, a posebno danas kad su sistemi vrednosti pomereni i deca su surova jedni prema drugima. Sećam se da je sve postalo mnogo bolje kad sam otišla na fakultet. Naučite svoju decu da prihvate sebe onakve kakvi su i da budu dobri ljudi jer je to najvažnije. Nije važno da li je neko buca ili mršavica. Postoje deca koja su omiljena među drugarima bez obzira na izgled. Naučite ih da se posvete nečemu pored učenja. Naučite ih da ne prate slepo trendove i imaju sve što i drugi. Naučite ih da budu dobri i pošteni bez obzir što je to passe jer na duže staze je ipak najvaznije kakva ti je duša.

Nada

pre 6 godina

@niko

Evo, ja sam bila nadprosečno dobar đak, takođe vrlo lepa, odlična u sportu, i sve ono što ti misliš da nisi bio u školi, i opet sam imala jedno vreme probleme sa bulijima, neki dečaci se ne mire sa tim kad ih odbiješ već huškaju drugu decu protiv tebe, i slično, a deca umeju isto tako da budu ljubomorna i surova kao i odrasli. Hoću da kažem da život nije lak, pa i za one sa najviše sreće, i da treba da se boriš, i da ne glumiš žrtvu. I to oko roditelja, tek kad dobiješ decu shvatiš koliko je teško podizati ih, i onda imaš više razumevanja za svoje roditelje, obaška što su neki intelektualno i emotivno limitirani. Sviđa mi se komentar gospođe koja kaže da je najvažnije da budemo dobri i pristojni ljudi, bez obzira na trendove, i da budemo dostojanstveni, to daje umirenje i smisao životu. I ljudi zdravog i stabilnog mentalnog zdravlja imaju povremene strahove, to je normalno, čak i kad imaš puno toga u životu, onda se tek plašiš da to možeš i da izgubiš. Nemojte zavideti i nemojte misliti da je drugima lakše, svako vodi neku svoju bitku.

EnaE

pre 6 godina

Škola kao institucija je u velikom problemu.Nije stvar u gradivu koliko u odnosu nastavnika prema deci.Okej,program po kome radimo jeste zastareo i uglavnom loš,ali ne mora svako da ima prosek 5.00 i ako nekoga roditelji teraju na to a njegovi kapaciteti nisu toliki onda su oni krivi.Nastavnici su potpuno nezainteresovani sto se tice dece i njihovih problema u tom ionako nezgodnom periodu,na nasilje u skoli sam toliko puta cula da mi kazu PA IGNORIŠI IH.Alo,ti si razredni,treba da se brines za red u odelenju i da svako ucenik bude zasticen i bezbedan,a kazes mi da ignorisem sto me neko udara na hodniku i baca moje licne stvari po ucionici??

De si rodjeni

pre 6 godina

Obrazovanje, informisanje, znanje - znanje stiti. Kad sam reko caletu da sam u djetinjstvu imo ogromne komplekse zbog nemastine, on poceo da se sprda i sali. Majka kaze da je primjetila, al da nije znala sta da radi, a otac ni danas ne shvata koliko je to bilo ozbiljno, jer je jednostavno operisan od toga, ne vidi i ne shvata neke stvari i dzaba sve.

vaspitanje

pre 6 godina

mobing i govor mrznje su postali uobicajeni i u medijima i medju decom. U skoli treba nauciti kako se pravilno komunicira, ako vec ne moze kod kuce.