Most Radija Slobodna Evropa:
Ko treba kome da se izvini zbog zlocina u Bosni i Hercegovini

Mirko Banjac: Ja ne zelim ucestvovati u jednoj novoj lazi medju narodima u Bosni i Hercegovini. Mi smo imali 50 godina bratstva i jedinstva na takozvanim gradjanskim opcijama. Ako je bilo bratstva i jedinstva, ako je ono istinski zivjelo onako kako je to Titov rezim propagirao, kako je bilo moguce da se sve to za jednu noc srusilo i pretvorilo u najkrvaviji rat? Na ovim prostorima treba napraviti jedno novo drustvo u kome nece biti te lazi. Sejfudin Tokic: Ova ista obecanja o novom drustvu, koja smo sada culi od gospodina Banjca, 1990. godine zagrljeni davali su i Radovan Karadzic i Izetbegovic i tadasnji lider HDZ Stjepan Kljujic. A najgore od svega je to sto danas, nakon deset teskih godina bosanskohercegovacke drame, tri nacionalisticke stranke, SDA, SDS i HDZ, s ponosom isticu svoje zasluge. Za sta?

    Omer Karabeg: Nasi sagovornici su u Sarajevu Sejfudin Tokic, potpredsednik Glavnog odbora Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, a u Banjaluci Mirko Banjac, clan Glavnog odbora Srpske demokratske stranke i zamenik predsednika skupstine Bosne i Hercegovine.
Premijer Republike Srpske Milorad Dodik nedavno je izjavio da je spreman za ponudi izvinjenje i hrvatskom i bosnjackom narodu, ali da to isto vazi i za druge. Dodik je pri tome pomenuo da ni hrvatske vlasti ne mogle biti amnestirane od potrebe da se izvine drugim narodima, pa mozda i Srbima. Kako vi to komentarisete. Mislite li da je izvinjenje neophodno da bi se prevazisle traume proslosti?
    Mirko Banjac: Ako neko misli da je medjusobno izvinjenje put ka boljoj buducnosti, onda ja nemam nista protiv toga. Medjutim, moram da kazem da sam ja vise sklon misljenju da se ovdje radi o politizaciji zajednicke nesrece, a ja nisam za tu politizaciju. Ja sam za to da mi vidimo koji su najbolji modaliteti buduceg zivota na ovim prostorima i kako da prevazidjemo antagonizme koji su nastali u ovom nesrecnom ratu.
    Sejfudin Tokic: Nema sumnje da izjava gospodina Dodika predstavlja pozitivan potez i korak koji doprinosi vracanju medjunacionalnog povjerenja i jacanju stabilnosti i mira u Bosni i Hercegovini. Medjutim, da bi se do toga doslo, neophodno je prije toga utvrditi individualnu krivicnu odgovornost za pocinjene zlocine, ali i politicku odgovornost grupacija, politickih stranaka i pojedinaca koji nisu neposredno ucestvovali u zlocinima, ali su svojim konceptima i politickim programima u znacajnoj mjeri doprinijeli zlocinima, pa cak ih i projektovali. Izvinjenje mogu davati samo novi ljudi, mir mogu graditi samo novi ljudi, a nikako politicari iz nacionalistickih struktura koji su bilo sprovodjenjem velikodrzavnih koncepata Beograda i Zagreba ili pak pokusajima da se ostvari dominacija jednog naroda doprinijeli da se u Bosni i Hercegovini desi ono sto se desilo.
    Niko se od Hitlerovih saradnika nije izvinjavao nakon Drugog svjetskog rata, nego su to cinili ljudi koji su pripadali sasvim novoj, drugacijoj politickoj opciji.
Omer Karabeg: Vi smatrate da je prije svega neophodno kazniti one koji su pocinili zlocine, da je to preduslov za bilo kakvo izvinjenje.
    Sejfudin Tokic: Svakako. Mislim da je u gradjenju mira u Bosni i Hercegovini napravljena strateska greska. Nakon sto je uz pomoc medjunarodne zajednice zaustavljen rat, nije izvrsena denacifikacija. Politicke grupacije i pojedinci koji su vodili rat ostali su na politickoj sceni. Mozda je to malo grubo poredjenje, ali to je isto kao da su saveznici 1945. godine nakon ulaska u Berlin, raspisali izbore. Naravno da bi na tim izborima, pod uticajem nacionalne homogenizacije, pobijedili nacisti. Medjutim, u Njemackoj nije uradjeno kao u Bosni i Hercegovini, vec je nacistickim politickim strankama i pojedincima, koji su doprinijeli radjanju nacizma i koji su bili odgovorni za zlocine, bilo zabranjeno ucesce na izborima. U Bosni i Hercegovini je i te kako bilo nacistickih projekata, a i malih Hitlera u raznim sokacima, u raznim dijelovima Bosne i Hercegovine.
    O tome svjedoci svakodnevno otkrivanje novih grobnica.
    Mirko Banjac: Ja to misljenje ne dijelim. Smatram da otvaranje takvih pitanja nece doprinijeti suzivotu na ovim prostorima. Cinjenica je da se u Bosni i Hercegovini vodio gradjanski rat i to ne moze da se uporedi sa onim sto se dogadjalo u nacistickoj Njemacki. Niti moze, niti treba.
    Sejfudin Tokic: Da je bila neophodna denacifikacija najbolje pokazuje cinjenica da su nakon potpisivanja mirovnog sporazuma politicke stranke koje su kumovale ratu ostale pri istim ili slicnim politickim projektima koje su imale i prije rata i u toku rata. Tesko je ocekivati da mir i medjunacionalno povjerenje mogu graditi ljudi iz Karadziceve Srpske demokratske stranke, Izetbegoviceve Stranke demokratske akcije ili ljudi iz Hrvatske demokratske zajednice koja i poslije Tudjmanove smrti djeluje na tudjmanovskim politickim pozicijama.
    Mirko Banjac: Ja ne zelim ucestvovati u jednoj novoj lazi medju narodima u Bosni i Hercegovini. Mi smo imali 50 godina bratstva i jedinstva na takozvanim gradjanskim opcijama. Ako je bilo bratstva i jedinstva, ako je ono istinski zivjelo onako kako je to Titov rezim propagirao, kako je bilo moguce da se sve to za jednu noc srusilo i pretvorilo u najkrvaviji rat? Na ovim prostorima treba napraviti jedno novo drustvo u kome nece biti te lazi. Tokom 50 godina Titovog rezima postojala je mrznja o kojoj se nije smjelo govoriti. Ljudi su zatvarani zbog toga sto su trazili da se o tome otvoreno progovori.
    U Bosni i Hercegovini ne moze i ne smije biti preglasavanja, ne moze i ne smije biti majorizacije, ne moze i ne smije biti tabu tema, sva pitanja moraju biti otvorena. Jer, ako budemo razgovarali o svim pitanjima, onda cemo sigurno naci rjesenje. Bacanje krivice na cijele narode moze izazvati samo novu nesrecu.
Omer Karabeg: Svi se slazu da treba da odgovaraju pojedinci. Da li rukovodstvo vase stranke, ciji je predsednik nekada bio Radovan Karadzic, smatra da je njemu mesto u Hagu?
    Mirko Banjac: Prije nego sto odgovorim na to pitanje, reci cu vam jednu stvar. Radovan Karadzic ima svoje mjesto u istoriji ovog naroda. Medjutim, ja licno Radovana Karadzica nikada nisam sreo, niti vidio uzivo. Ja samo hocu da razjasnimo jednu stvar. Radovanu Karadzicu krivnju treba dokazati cinjenicama i, ako mu se ta krivnja dokaze, neka odgovara. Ali i svakom drugom treba utvrditi krivnju po istom principu.
    Sejfudin Tokic: Prica gospodina Banjca o novom drustvu, o tome kako ce se umjesto bratstva i jedinstva uvesti suzivot, kako cemo imati slobodu umjesto neslobode i torture koje su bile prisutne u komunistickom sistemu, u kojem ja, za razliku od njega, ni na kakav nacin nisam ucestvovao, a gospodin Banjac je vrsio vrlo znacajne funkcije u nekim opstinama za vrijeme komunistickog rezima, identicna je onoj prici koju smo slusali 1990. godine. I sta je ostvareno od te price? Nikada nije bilo vise ataka na vjerske objekte, nikada nije bilo unisteno vise crkava i dzamija nego u periodu vladavine triju jednonacionalnih politickih stranaka u Bosni i Hercegovini.
    Time ne zelim izjednaciti njihovu odgovornost, samo zelim reci da je u proslosti bilo najrazlicitijih okupatora i vojski u Bosni i Hercegovini, ali nikada ni Ferhadija, ni mnoge pravoslavne crkve od Mostara pa do zapadne Hercegovine, nisu bile tako intenzivno rusene kao u vrijeme vladavine ovih nacionalistickih partija. Pokusaj navodnog distanciranja gospodina Banjca od Karadzica, to jest njegova tvrdnja da ga nikada nije vidio, naprosto nista ne znaci. Srpska demokratska stranka nikada nije napravila distancu prema politickim konceptima, projektima i idejama koje je Radovan Karadzic, osumnjicen za ratne zlocine, provodio i oruzjem i nozem i politickom praksom. Nacionalisti se i danas nadaju da ce boravak medjunarodne zajednice na ovim prostorima kratko trajati, i da ce se nakon odlaska medjunarodnih snaga citava prica vratiti na predratni period.
    O tome svjedoce i desavanja u Janji i desavanja u Bocinji. Ne treba zaboravati da su ova ista obecanja o novom drustvu, koja smo sada culi od gospodina Banjca, 1990. godine zagrljeni davali i Radovan Karadzic i Izetbegovic i tadasnji lider HDZ Stjepan Kljujic. A najgore od svega je to sto danas, nakon deset teskih godina bosanskohercegovacke drame, tri nacionalisticke stranke, SDA, SDS i HDZ, s ponosom isticu svoje zasluge. Za sta? Za porusenu Bosnu i Hercegovinu, za stotine hiljada ubijenih, za milione raseljenih, za zemlju na ivici siromastva. Ocito je da se radi o jednom iskljucivom, nacionalistickom, politickom konceptu sa primjesama sovinizma, a rekao bih, i fasistickih ideja.
    Mirko Banjac: Meni je dobro poznata prica gospodina Tokica. Gospodin Tokic vise ni vrapcima ne moze da objasni da nije cisti bosnjacki nacionalista.
Sve sto pripisuje nekom drugom, to je njegov problem. Koliko je njegova opcija gradjanska, to ce pokazati izbori. O tome ce se izjasniti narod. Poznato je i to njegovo stalno aludiranje na kolektivnu krivnju srpskog naroda. S tim se susrecemo u svakoj njegovoj recenici. Ja bih gospodinu Tokicu htio postaviti direktno pitanje. Da li on smatra da je gospodin Izetbegovic jedanko kriv kao i Radovan Karadzic?
    Sejfudin Tokic: Ja bih prije svega htio reci da nikada nisam govorio o kolektivnoj krivnji nijednog naroda, ni Srba, ni Hrvata, ni Bosnjaka, nego uvijek o politickoj odgovornosti Stranke demokratske akcije, Srpske demokratske stranke i Hrvatske demokratske zajednice, odnosno njihovih lidera, pomagaca i sadasnjih politickih istomisljenika. Uvijek sam se najostrije protivio i uvijek cu se protiviti identifikaciji bilo koje politicke stranke sa narodom.
    SDS jeste kriv, Srbi nisu krivi. SDS snosi ogromnu politicku odgovornost za stradanja i Bosnjaka i Srba i Hrvata i ta stranka naprosto ne moze opstati u civiliziranom drustvu ukoliko ne napravi distancu u odnosu na politicke projekte koje je vodio i jos uvijek posredno vodi osumnjiceni za ratne zlocine Radovan Karadzic. Sto se tice odgovornosti, ja zaista smatram - i zbog toga sam vrlo cesto bio napadan - da postoji politicka odgovornost sva tri lidera, odnosno sve tri nacionalne politicke stranke. Kolika je cija politicka odgovornost, to treba da se utvrdi, ali ja smatram da nijedan od tih lidera i nijedna od tih politickih stranaka nema nikakvih ni moralnih, ni prakticnih preduslova, da sudjeluje u onome sto se zove buducnost Bosne i Hercegovine. Ja sam cvrsto ubijedjen da ce ovaj trojac otici na smetljiste istorije, kao i svi njegovi pritajeni istomisljenici.
    I oni koji su vidjeli ratne zlocince i oni koji ih nisu vidjeli. Multietnickom bosanskohercegovackom drustvu potrebne su multietnicke politicke stranke koje nisu vodile rat i koje nisu produkovale mrznju. Potrebni su mu i takvi politicari.
    Mirko Banjac: Nemam nista protiv toga da neko sladunjavim rijecima privlaci naivne i obecava im kako ce im biti dobro kad se odreknu sebe, svoje tradicije, kulture, istorijskog i kulturnog naslijedja i kad kazu - ja sam gradjanin, ameba, amorfno bice. Ja to ne zelim. Ja zelim da ljudi budu slobodni, da Bosnjak i Hrvat u Republici Srpskoj mogu da slave svoje vjerske praznike, a Srbin u Federaciji svoje.

VIKEND subota-nedelja, 5-6. avgust 2000.