Da li je veštačka inteligencija sposobna da donosi etičke odluke?

Saobraćajna nesreća, koja se u ponedeljak dogodila gradu Tempi, u američkoj državi Arizona, prvi je poznati slučaj u kome je čovek poginuo tako što ga je usmrtio samovozeći automobil. Nesrećna žena je nastradala prelazeći ulicu izvan pešačkog prelaza, kada je na nju naleteo džip Volvo XC90, test automobil kompanije Uber.

Tehnopolis

Izvor: M. Jovanoviæ

Sreda, 21.03.2018.

17:45

Da li je veštačka inteligencija sposobna da donosi etičke odluke?
Thinkstock / Ilustracija

Ovo je najnoviji u nizu slučajeva koji daju osnovu da se postavi pitanje da li mašine bez kontrole i nadzora čoveka mogu potpuno autonomno da obavljaju zadate operacije. Naravno, što mašine postaju savršenije, to se mogućnost grešaka i izmicanja kontroli smanjuje, ali si ipak čini da sve u vezi sa veštačkom inteligencijom ostaje jedno veliko otvoreno pitanje.

A ono je bilo postavljeno i u junu 2016. godine, kada je električni automobil Tesla Model S, kojim je upravljao autopilot, usmrtio čoveka koji se u njemu vozio. Automobil je, na jednom autoputu na Floridi, udario u prikolicu traktora koji je prelazio put.

Prvi poznati slučaj u kome je mašina ubila čoveka dogodio se 25. janura 1979. godine, kada je robotska ruka, na proizvodnoj liniji Fordove fabrike u Flet Roku u Mičigenu, usmrtila radnika Roberta Vilijamsa. Sama nesreća je bila prilično fatalna, budući da se ruka, teška jednu tonu, nesrećnom Vilijamsu zabila u glavu, usmrtivši ga na mestu.

Japanc Kendži Urada se, međutim, češće navodi kao čovek koji je bio prva žrtva robotske tehnologije. Urada je bio inženjer za održavanje u fabrici kompanije Kavasaki, koji je poginuo 4. jula 1981. tokom obavljanja svog posla. Vest o njegovoj smrti i detalji nesreće nisu bili objavni sve do decembra te godine, dok nije okončana istraga o uslovima i standardima rada fabruci te velike japanske korporacije.
Thinkstock / Ilustracija
Simptomatično je to da je većina ovakvih nesreća, u najvećem broju slučajeva povezana sa automobilskom industrijom i automobilima. To potvrđuje i slučaj iz fabrke nemačkog Folksvagena, u gradu Bauntalu, koji se dogodio u julu 2015. godine. Mašina za montažu motora uhvatila je 22-ogodišnjeg radnika i udarila ga u metalnu ploču. Čovek je od siline udarca zadobio teške povrede grudnog koša i, potom, preminuo je u lokalnoj bolnici.

"Mašina je programirana da hvata auto-delove i da manipuliše njima. Ona operiše u ograđenom delu fabrike", izjavio je tada portparol Folksvagena Heiko Hilvig, i dodao da je za tragediju kriva "ljudska greška", budući da se radilo o "mašini koja operiše u zaštitnom kavezu u kome se nalazio mladić".

U pokušaju da se izbori sa ovakvim tragičnim ishodima, grupa naučnika sa Tehnološkog instituta iz Masačusetsa (MIT), predvođena naučnikom Ijadom Rahvanom, razvila je onlajn platformu nazvanu "Moralna mašina" (Moral Machine).

To je sistem koji prikuplja informacije o odlukama koje ljudi donose kada su u situaciji da odlučuju između dva destruktivna ishoda. On "generiše njihove moralne dileme". Tako prikupljene informacije biće korišćene za dalja istraživnja o odlukama koje će inteligentne mašine morati da donose u budućnosti.

To se ponajviše odnosi na sisteme zasnovane na veštačkoj inteligenciji, kao što je tehnologija autonomne vožnje, gde bi "Moralna mašina" mogla da bude od ključne važnosti kod donošenja odluka, onda kada se samovozeća vozila nađu u situacijama "života ili smrti".
Thinkstock / Ilustracija
Profesor filozofije i etike informacija na Univerzitetu Oksford Lućano Floridi veruje da i etika i te kako igra svoju ulogu, kada su automobili bez vozača u pitanju.

"Kada su proizvođači automobila počeli da se reklamiraju kako su njihova vozila bezbednija zbog uvođenja sigurnosnih pojaseva, nisu ekspilcino govorili da ste u njihovm automobilu, ustvari, bezbedniji onda kada se i sami nađete u nesreći. Tako će biti i sa samovozećim autmobilima", kaže on.

Floridi veruje da, uprkos svim istraživanjima, razvoju i napretku tehnologije i naporima proizvođača da se automobili bez vozača što pre nađu na putevima, kompjuteri suštinski nisu sposobni da donose kompleksne moralne odluke kakave vožnja automobila zahteva.

"Etika je delikatna i suptilna, i ostavlja previše otvorenih opcija sa kojima jedan automobil bez vozača ne može da izađe na kraj", objašnja Floridi u razgovoru za sajt Trusted Reviews.

"Ako mi treba automobili sa kojim mogu da idem iz Lonodna u unutrašnjost zemlje, ili iz Oksforda nazad u Rim, što je put od preko 3.000 kilometara tokom koga svašta može da se dogodi, veoma je teško zamisliti da bi potpuno nekontorlisano vozilo moglo sasvim uspešno to da izvede, a da niko tokom celog puta ne dotakne volan", kaže on.
Thinkstock / Ilustracija
Profesor Floridi smatra da je nemoguće stvoriti algoritam koji bi mogao da u potpunosti oponaša ljudsku etiku na putu, zbog toga što postoji neograničen broj mogućih scenarija za sve moguće situacije koje mogu da se dogode tokom vožnje.

"Na primer, automobil možete da naučite da se zaustavi svaki put kada se ispred njega nađe mačka. Međutim, ako iza vas ide kamion, koji se kreće brzinom većom od 120 kilometara na čas, a u kolima se nalazi cela vaša porodica, u tom trenutku ćete radije rizikovati život jedne mačke nego život vaše porodice. A ovakvih primera i situacija, koji počinju sa 'šta ako' i 'samo ako', ima neograničeno mnogo", zaključuje profesor Floridi, ističući da u se saobraćaju događaju situacije koje je apsolutno nemoguće unapred nasumično predvideti.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

17 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: