Koliko jezgara nam treba?

Koliko procesorskih jezgara zaista treba prosječnom korisniku računala? Ovo je jedno od onih pitanja na koje će prosječni korisnik odmahnuti rukom, vjerujući kako je riječ o nečemu tehnički kompliciranom i stoga nerazumljivom, sa čim se moram složiti: Intel i AMD, vodeći proizvođači procesora za kućna i uredska računala su, kad su odustali od jednostavnog označavanja procesora po njegovoj brzini, stvorili pravuzbrku na tržištu u kojoj se istručnjaci lako ne snalaze.

No, ovo pitanje može vam pomoći pri odluci o kupnji vašeg slijedećeg računala. Iako je recesija i financijska panika, dio nas će vjerojatno još ove godine odlučiti zamjeniti staro računalo novim, ponajprije zbog dotrajalosti, ali neki i zbog želje za “obnovom”. Jedan od argumenata pri kupnji računala bit će svakako i broj jezgri procesora, pa pogledajmo koliko zaista taj broj utječe na kvalitetu nečijeg posla.

Višejezgrenost procesora PC računala nastala je ponajviše kao odgovor inženjera na tehnološke i fizikalne probleme koji su se pojavili u posljednjih nekoliko godina.Moore-ov zakon, koji kaže kako se količina tranzistora u procesoru udvostručuje svakih dvije godine, bio je fantastično precizan dugo vremena. No, s vremenom, kako su se izrađivale sve manje i manje jezgre koje su radile na sve većim i većim brzinama, problemi posve fizikalne naravi postajali su sve očitiji: pregrijavanja, problemi sa usklađivanjem takta, čak i neobični kvantni fenomeni poput“preskakanja” elektrona sa jednog vodiča na drugi. Činilo se kako će proizvođači procesora “udariti u plafon” i kako će to biti kraj evolucije procesora za kućna i uredska računala, i više značajnog pomaka neće biti. Odgovor proizvođača na taj problem bio je vrlo jednstavan: ako ne mogu više povećavati brzinu procesora, ništa ih ne sprječava da u isto kućište stave dva, tri, četiri ili više procesora! Na taj način umjetno se preskaču fizikalna ograničenja i još malo rasteže Moore-ov zakon, jer dvije procesorske jezgre na jednom “procesoru” mogu dijeliti posao, pa će i obrada podataka biti brža – ne dvostruko, ali ipak značajno brža.

Šest jezgri običnim korisnicima ne znači - ništa

Ovaj potez pokazao se tehnološki ne nužno najispravnijim (jer bi evolucija – izrada novih tehnoloških rješenja - bila bolja od specijalizacije – povećanja korisnosti postojećih rješenja - ali tu smo gdje smo) no financijski i tržišno iznimno uspješnim konceptom. Tako je industrija procesora izbjegla potrebu za revolucionarnim novim rješenjima, pa se krpa usavršavanjem postojećih, pri čemu dobro zarađuje i kako se čini ne misle od toga odustati: Intel na tržištu već ima procesore sa šest jezgri, a najavljuje i modele sa deset! Kakvog li veselja za hardcore entuzijaste i proizvođače poslužitelja!

No, što to zaista znači običnim korisnicima?

Zapravo – gotovo ništa. Prisjetite se, pogotovo vi stariji, kako je izgledala evolucija PC računala prije petnaestak godina – svake godine pojavio bi se novi model koji bi donosio osjetno jače performanse. Imati računalo staro dvije godine tada je značilo biti gotovo informatički obogaljen. Nova računala bila su toliko bolja, toliko brža, toliko jača...

A danas? Vjerojatno ne mali broj čitatelja ima računalo staro dvije ili više godina. Neki, vjerujem, imaju računala stara i po pet ili više godina. I ona dan danas rade ne toliko lošije od najmodernijih modela. Oh da, tehnologija je zaista napredovala, najavljuju se neki lijepi napredci – no, je li staro računalo zaista toliko sporo da se isplati ulagati više tisuća kuna u novo?

Na kraju priče, izbor operacijskog sustava diktira određeni hardver. Koristite li još uvijek Windows XP na svom računalu i zadovoljni ste? Lijepo. No, želite li koristiti Windows 7 (Vistu ne želite koristiti), računalo staro pet godina neće biti baš ugodna podloga, iako je instalaciju moguće izvesti. Linuxu je svejedno. Macintosh ionako ne možete kupiti po svojoj želji, već ono što vam Steve Jobs da.

Mnoge aplikacije ne znaju koristiti više jezgri

No, kakve to veze ima sa procesorskim jezgrama? Relativne – svaki OS se različitoodnosi prema višejezgrenim procesorima. (primjera radi, jednostavnim trikommožete nagovoriti Windows 7 da koristi sve jezgre prilikom pokretanja sustava, čime se uštedi malo vremena)

Isto tako, ne treba samo OS znati lijepo žonglirati jezgrama, to trebaju znati i aplikacije. Neke aplikacije, posebice one profesionalne naravi, poput Photoshopa,Blendera, raznih inženjerskih aplikacija i slično, znat će iskoristiti sve jezgre vašeg procesora. Mnoštvo drugih programa – neće. Oni će koristiti jednu jezgru, a sve ostale za njih jednostavno neće postojati. Kupovati nabrijane procesore sa mnoštvom jezgri u tom je slučaju čisto bacanje novca. Čak i mnoge igre još uvijek ne znaju iskoristiti više od dvije jezgre, pa je gamerima obično pametnije napraviti dobar deal u kojem je snaga grafičke kartice važniji faktor od broja jezgri.

Kako to utječe na vašu potencijalnu kupnju novog računala? Ovisno o poslu kojim se bavite: radite li klasične uredske stvari poput pisanja dopisa, poneke Excel kalkulacije, spamanja potencijalnih klijenata vašom nenadmašivom ponudom, surfanja, gledanja YouTube filmića i sličnim, vama gomila jezgara zaista ne treba. Bavite li se profesionalnom obradom grafike, filma, videa, proračunima ili sličnim stvarima kojima zarađujete za kruh sa malo kavijara, što više jezgri, tim više sreće!

Pa opet, vaše staro računalo još uvijek radi posve dobro, zar ne? Čemu trošiti novce na novotarije koje, čini se, ne možemo niti iskoristiti?

Gubitak podataka kao spolna bolest - uvijek se događa nekom drugom

Postoje barem dva dobra razloga koji bi vas trebali navesti na kupnju novog računala. Prvi i puno ozbiljniji razlog je starost vaših diskova. Imate li računalo staro pet ili više godina, trebate imati na umu kako diskovi ne traju vječno i u nezgodnom trenutku mogli bi otkazati, u umirućem škripaju sa sobom u grob ponijeti sve vaše podatke koje niste backupirali (a svi znaju da svi uvijek backupiraju podatke, gubitak podataka događa se uvijek nekome drugom – baš kao i spolne bolesti). Zamjena računala novijim primarno će povećati sigurnost pohranjenih podataka, a osjetno povećanje brzine stroja tek je dobrodošao dodatak.

Drugi razlog je – jednojezgrenost starih procesora. Jednojezgreni procesori u kombinaciji sa nonšalantno napisanim operacijskim sustavom ili aplikacijom mogu dovesti do neugodnih situacija – aplikacija se naglo zakoči, uspori, krene nešto raditi i za sobom povuče računalo i sve na čemu radite. Procesori sa više jezgri smanjuju taj problem jer dozvoljavaju ostatku sustava da koristi druge jezgre, dok rabidna aplikacija uništava “svoju” jezgru.

Kupiti novo računalo? Ako je staro starije od pet godina, svakako. Zbog vaših podataka ponajprije, a i živaca. Koliko jezgri kupiti? Svakako barem dvojezgreno. Ako je vaše staro računalo opremljeno jednojezgrenim procesorom pristojne brzine (2.5GHz ili više) i dovoljno memorije (2GB ili više), vjerojatno će izdržati još godinu dana bez većih problema. No, ako vam je procesor sporiji od 2GHz, ulaganjem u novo računalo sa dvojezgrenim procesorom dobit ćete značajno na performansama, i vama se kupnja novog računala isplati. Dvojezgreno računalo bit će osjetno brže, a aplikacije živahnije.

A četiri jezgre ili više? Tu priču, ako ste obični korisnik, za sad možete zaboraviti. Za svakodnevne poslove je dvojezgreni stroj sasvim dovoljan. Imate li pak poluprofesionalne ili profesionalne potrebe, razmislite o kupnji četverojezgrenog procesora. Photoshop će vam biti zahvalan, a i naručitelj posla.

Ekstravagancije od šest ili više jezgri? Ne, ove a vjerojano i sljedeće godine – nećete imati istinske potrebe za V6 procesorima. Već i današnja računala su fantastično moćna (što ne primjećujete ponajprije zbog proizvođača softvera koji naglasak ne stavljaju na efikasnost, već na dopadljivost svojih ostvarenja), duboko sumnjam da će prosječni korisnik u skorije vrijeme imati potrebu za šest ili više jezgri. Ne bacajte novce, uložite ih u više memorije ili brži disk. Dvije jezgre – za kućnu upotrebu zasad sasvim dosta.

Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.