Da li tehnologija briše ljudsko u nama?

Poslednjih godina sve veći broj naučnika i psihologa sve više počinje da preispituje uticaj tehnologije na čovečanstvo. Naša fasciniranost socijalnim mrežama, oslanjanje na GPS pa čak i na prostu pretragu u Googleu, mogla bi da nas polako menja.

Tehnopolis

Izvor: TechRadar

Sreda, 07.08.2013.

08:50

Default images

Mnogi misle da je u pitanju promena na bolje. Naše spravice i gedžeti nam pomažu da se međusobno bolje povežemo sa drugim ljudima, ostanemo koncentrisani kada vozimo i otkrivamo znatno više informacija.

Međutim, postoje i oni koji tvrde da se menjamo na gore. Njih brine ova ljudska digitalna transformacija ali veruju da se ova dehumanizacija neće desiti barem još 100 godina.

Senzorna dinamika

Ovaj koncept povezan je sa našom percepcijom. Kada gledamo kroz prozor percipiramo milione stavki – boju, perspektivu, zvuk, osećaje...

Međutim, kada gledamo u tablet, percipiramo svega par stavki – a sa postojanjem mejla i SMS poruka, gotovo i da ne koristimo naša čula. Ovo bi moglo da predstavlja ozbiljan problem u daljem razvoju čovečanstva.

Nima Moravedži sa Univerziteta Stenford smatra da tehnologija može da ponekada pomuti naše senzorno prosuđivanje. Vidimo samo bukvalne i tekstualne informacije umesto spektra ljudskih emocija.

„Tehnologija nas čini manje humanim kada verujemo da je život trka u kojoj po svaku cenu moramo da pobedimo, kada smo izolovani umesto da budemo isprepletani i kada smo uglavnom takmičarski nastrojeni umesto da primarno razmišljamo o saradnji. Ja opisujem mozak koa organ čiji posao predstavlja učenje. Bez dovoljne dinamike, on se fokusira na pojedina čula i stvari koje nisu deo našeg prirodnog sveta“, tvrdi ona.

Da ironija bude još veća, jedno od rešenja može biti tehnologija za pravljenje video igara koja napreduje velikom brzinom, tako da ćemo jednog dana biti u stanju da omirišemo kišnu šumu ili dodirnemo kožu vanzemaljca.

Implantabilna elektronika

Uređaji koji mogu biti ugrađeni u naše telo čine nas manje ljudima – u nekom procentu čak postajemo mašine. naravno, prvi pejsmejkeri bili su izmišljeni 50-ih godina prošlog veka tako da nazivanje ljudi sa ovakvim uređajima „manje humanim“ u nekoj meri jeste preagresivno.

Međutim, neki od nas će imati implant koji će mu poboljšati vid ili će imati bio-skelet kako bi bili jači. Za 100 godina ovakva tehnologija mogla bi da u velikoj meri zameni ljudsku anatomiju.

Dr Bridžet Dafi koja radi u kompaniji Vocera koja pravi bežične komunikatore za bolnice drži se 80 – 20 pravila u zdravstvenoj profesiji.

U pojedinim slučajevima 20 odsto ozdravljenja dešava se zbog terapije lekom ili operacije, dok 80 odsto uspeha zavisi od interakcije između pacijenta i doktora.

Ukoliko bi se ljudi pretvorili u nešto što je više elektronsko nego biološko, postoji briga da će takvo društvo izgubiti svoje odlike i emotivnu vezu.

„postoji nešto u nadi, komunikaciji i poverenju što poboljšava ishod. Možete se osloniti na tehnološki rezultat, ali mora da postoji i druga komponenta“, smatra ona.

Zavisnost od pretrage

Internet pretraga nam je donela pregršt informacija koje se nalaze ispod naših prstiju. Međutim, pretraga bi takođe mogla da ima negativan uticaj na društvo ukoliko ono izgubi moć rasuđivanja.

Tehnologija za pretragu evoluirala je u poslednjih 15 godina i niko ne zna kakva će njena uloga biti u narednih 50 do 100 godina.

Čak i Met Valert, bihejvioralni naučni koji radi za Bing, preispituje ovu zavisnost od pretrage.

On kaže da istraživači sumnjaju da su ljudskom mozgu potrebna spontana otkrića.

Naravno, postoje i brojne predsnosti ove sveopšte dostupnosti informacija. Sada smo u prilica da znatno lakše učimo i proširujemo naše znanje, ali i dalje postoji briga da će u daljoj budućnosti ljudi izgubiti sposobnost da sami donose odluke i procenjuju dobijene informacije tako da će umesto toga verovati svemu što nam kompjuteri kažu da je istina.

Socijalno povezivanje

Kompjuterska zavisnost predstavlja razlog za brigu. Za mnoge ljude nije neuobičajeno da provode sate u pregledanju socijalnih mreža bez pravljenja pauze potrebne da se mozak odmori.

Često posećivanja socijlanih mreža može dovesti i do negativnog poređenja sa korisnicima čije živote smatramo znatno zabavnijim i ispunjenijim.

„Vremenom gubimo humanost pošto smo stalno izolovani i bez ikakve povratne emocije tako da pojedine osobe mogu da počnu da osećaju depresiju“, tvrdi dr Sindi Bunin, profesor koji roditelje podučava o efektima tehnologije.

Poruke i mejlovi

Poruke predstavljaju trenutan vid komunikacije. Odmah možemo da pređemo na poentu.

Na nedavnoj konferenciji, profesor sa MIT-a Šeri Turkl je pričao o tome kako poruke mogu da imaju dehumanizujuć efekat.

Sa druge strane, Dafi smatra da doktori najčešće saznaju o nekoj bolesti kod pacijenta na osnovu njegovog izraza brige i bola a ne na osnovu rezultata određenih pretraga.

Tehnologiju bi trebalo ostaviti da bude ono za šta je namenjena – za brzu diskusiju. Međutim, ništa nije bolje od direktnog kontakta kako bi se rešili konflikti ili kako bi se neko bolje upoznao.

I u ovom slučaju video igre ponovo uvode promenu. One sada potenciraju timski rad i iskustvo koje deli više osoba.

Geolociranje

Svi smo čuli priče o vozačima koji su završili u reci zbog toga što su se previše oslanjali na GPS.

Preterano oslanjanje na GPS dovodi do toga da nas navodi glas a ne naša intuicija i znanje.

Ovakvi sistemi nisu loši, ali nas uskraćuju za pravu draž putovanja – otkrivanje.

Ljudi ne vežbaju mozak i ne uče da uživaju u iskustvu već uživaju u dolasku na cilj.

Na samom kraju, tehnologija nam pomaže i društvo napreduje. Stručnjaci ne umanjuju tehnološka dostignuća, ali bi u isto vreme trebalo da budemo svesni i svih problema koje preterano oslanjanje na tehnologiju može da izazove.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

28 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: