Nova vest
Tenis

Četvrtak, 02.07.2015.

01:20

Kafa kod Tonija, pokloni za Novaka i uživanje uz Aleks

Toni Nadal, Džudi Mari i Karolina Voznijacki stoje i ćaskaju, a fotografi rade svoj posao.

Izvor: B92

Autor:B92

Default images
Foto: B92/Saša Ozmo

Stali su baš ispred znaka Lavazza, onako “spontano“. Mudro je to smislio gospodin Đuzepe Lavaca, prvi čovek istoimene kompanije koja proizvodi kafu, i organizator tog ’iventa’ (nadam se da vas takvi izrazi iritiraju koliko i mene).

Pola deset je, ali sunce je već jako – kuvaju se novinari, kuvaju se i njih troje, ali još je jutro, pa nas drži vedro raspoloženje.

Štand Lavace stacioniran je koji metar od čuvenog ’vimbldonskog reda’ u kojem gomile ljudi čekaju da uđu na kompleks. Sada ih je sačekalo prijatno iznenađenje – Toni, Karolina i Džudi delili su im kafe.

Voznijacki je svoju prvu turu podelila očas posla. “Već“, upitah je. “Trebalo bi ovo da radim, zar ne“, odgovorila je uz širok osmeh. Karolina je potpuno opuštena, pojavila se u širokoj trenerci bez imalo šminke i čavrljala je sa navijačima kao da ih već dugo poznaje.

“Toni, od tebe više uzimaju“, prebacila je u šali stricu Nadalu, koji se takođe svojski trudio da šarmira prolaznike. Toliki je čovek mrgud na tribinama i na treninzima, a u ovakvim prilikama skroz je pristupačan i nekako mu se na licu vidi da mu je ponekad neprijatno što se oko njega diže ikakva frka.

Jutro jeste bilo toplo, ali dan se nije izrodio u ono što su pompezno najavljivali – jedan od najtoplijih u Britaniji u poslednjih desetak godina. Istine radi, bilo je prilično sparno, jedan čikica se i onesvestio, ali sunce je dosta često bilo iza oblaka i čak se može reći da je bilo podnošljivije nego u utorak.

Posle onog maničnog ponedeljka bio sam srećan što su naši pravilno raspoređeni, a prvi je na teren izašao Đoković. Uvek me je fascinirala ta sposobnost najboljih da čuvaju energiju i da tačno znaju protiv koga im je koliko opuštanja dozvoljeno.

Bilo je poteza u kojima se videlo da Novak pre bira lepotu nego svrhovitost, ali posao je završio brzo i kratko, tako da su ponovo nešto lakše teme iskočile u prvi plan.

Po završetku prvog meča grupa navijača predala je Novaku CD kao poklon, pa nas je zanimalo šta je na njemu.

“Nisam još imao vremena da pogledam, ali izuzetno cenim te poklone i čuvam ih. S vremena na vreme ih razgledam i podsetim se koliko podrške imam i kolika je to odgovornost na neki način. Podsetim se da nisam sâm, već da iza sebe imam armiju ljudi koja mi pruža ljubav“.

Đoković ima mnogo obožavalaca širom sveta i nije retkost da mu poklanjaju razne sitnice, a Novak ističe šta posebno ceni.

“Najveći deo najoriginalnijih poklona dolazi iz Kine. Neverovatno su umetnički nadareni – posvećuju mnogo vremena da nešto stvore. Nije samo da kupe, upakuju poklon i daju vam, već oni nešto naprave – crteži, razne slike, kompilacije snimaka sa umetničkim dojmom koji sami dodaju. To me oduševljava“, naglašava Novak.

Ipak, jedan poklon imao je veću vrednost od svih drugih u svakom smislu.

“Postoji jedna devojčica iz Srbije koja slika stopalima jer nema ruke. Imam njenu sliku, mene je nacrtala i to mi je jedan od najdražih poklona. Bilo je to propraćeno i u novinama, pravili su intervju sa njom, a ona je bila vrlo srećna jer joj je ukazana pažnja koju zaslužuje. Ona je velika motivacija ne samo meni, nego i svim ljudima – čak i sa takvim hendikepom sposobna je da sebe motiviše i da ulepša život“.

Sledio je Anin meč na terenu broj tri, malom i bučnom. Uopšte, ljudi su glasniji na manjim terenima nego na Centralnom, kao da glavni stadion svima uliva strahopoštovanje zbog kojeg se snebivaju.

Ana je igrala vrlo loše, uvek je kasnila za korak, nije imala samopouzdanja da napadne, pa joj nije pomogao ni Švajnštajger svojim simpatičnim ’bravo’ sa nemačkim akcentom posle dobrih poena. Matek-Sends je blistala, igrala je voleje kao Edberg i nije ni čudo što je Ana često skrušeno gledala ka loži – nije nalazila rešenje.

Ruku na srce, ne može se reći ni da je u pitanju senzacija – od polufinala 2007. godine Ivanovićeva je samo dva puta došla do četvrte runde.

Razočaranje Aninim porazom ubrzo je zamenila ushićenost igrom Aleksandre Krunić. Iako je i grdila sebe (“koliko retardiran potez“, rekla je jednom okrećući se ka svojoj loži), Aleksandra je toliko bila pametna, taktički uvek za korak ispred suparnice, zaista ju je bilo milina gledati. Bekhend paralele izazvale su u publici uzdahe oduševljenja, a svaki put deluje pomalo nerealno kada iz onako sitnog tela izleti ’bomba’ iz servisa.

Kad smo kod servisa, Erani... Šta je ono, ljudi moji? Užasna tehnika, sporo. Uživo još gore izgleda.

Bila je još jedna zabavna scena na Aleksandrinom meču – u pauzi između gemova sredinom prvog seta oko obe osnovne linije skupilo se po pet-šest dečaka sa metlama. Čistili su prašinu, trava je već oštećena. I to su čistili dobrih pet minuta, nakupilo se kao kad ’kirbijem’ usisavaš tepih...

Crtice iz Londona

- “We bribed our way into Court 2“, čuo sam razgovor nekih mladića na jednoj od klupa. Eto, da ne bude da je samo u Srbiji mito i korupcija, i Englez je pao! Šalim se, naravno, klinac verovatno laže, pošto ti ovi ne daju ni da gledaš u stadion dok je pauza između gemova, a ne da uđeš na mufte.

- Proveo sam neko vreme na Aorangi parku i prijatno sam iznenađen duhom Belinde Benčič. Već dva dana uspevam da se zadesim tu dok se ona zagreva za trening – uvek je nasmejana, fotka se s decom, srdačno se javlja svima. Ni trunka arogancije. Azarenka je i na treningu strastvena, uspeo sam da uhvatim i inače namrgođenu Sloun Stivens kako se smeje, dok je Simon mrtav ozbiljan otišao do prostorija za tenisere.

- Razgovor sa Aleksandrom posle meča morao je da bude naglo prekinut jer se oglasio protivpožarni alarm – navodno je došlo do kratkog spoja u restoranu na Centralnom stadionu, ali nije potvrđeno da li je bilo i neke vatre zapravo. Evakuisano je tri hiljade ljudi, ali nikakve panike nije bilo.

Kako god, Aleksandru i mene požurivali su i izbacivali, pa smo priču od dva minuta radili na tri različita mesta. Ali ne mari, biće prilike za priču, a od srca vam preporučujem da pročitate intervju sa početka 2015. godine i bolje upoznate Aleksandru. Iskrena, analitična devojka koja zrelo razmišlja.

- Negde pri kraju dana čuo sam australijskog novinara kako najavljuje duel Tomića i Đokovića u trećem kolu. “Bernard će morati da igra 200% bolje nego što igra trenutno, a i u tom slučaju čeka ga zadatak težak kao penjanje na Mont Everest“.

- Nadam se da vam se dopao intervju sa Jankom Tipsarevićem, a pročitajte i kako izgleda biti majka na WTA turu. Sutra (četvrtak) pročitajte na koje pitanje je Džudi Mari izbegla odgovor...

Iz sobe sam jutros izašao u 7.45, sada završavam tekst za vas i tačno je ponoć. Mora se na počinak ako sutra mislite da vam valjam nečemu.

Laku noć iz Londona,

Saša (ozmo_sasa)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

41 Komentari

Podeli:

U fokusu

Vidi sve