Liga bez briga 5 - Kanada

Peta epizoda serijala „Liga bez briga“ vodi nas u Kanadu, gde sezona u CSL ligi počinje 15. maja.

Izvor: B92

Utorak, 28.04.2009.

20:12

Default images

U petoj epizodi idemo i do pete kontinentalne konfederacije – CONCACAF-a – čime smo pokrili svaki od kontinenata na kojima se igra fudbal osim Evrope. U narednih nekoliko dana možete da predlažete evropsku ligu koju do sada niste mogli da pratite na našem sajtu, a koju biste voleli da vidite u Ligi bez briga sledećeg ponedeljka.

Kanadski fudbalski klubovi počeli su tokom vikenda odigravanje prijateljskih mečeva u sklopu priprema za novu sezonu.

Važeći šampion Kanade je tim Beli orlovi iz Toronta, ekipa koja okuplja srpsku zajednicu u toj državi. Beli orlovi su u finalu plej ofa pobedili ekipu Atak iz grada Trua Rivijer boljim izvođenjem penala. Atak je bio najuspešniji tim u regularnom delu sezone, u kojem su Beli Orlovi bili treći, iza Italija Šutersa.

Beli orlovi nisu izuzetak, Kanadska fudbalska liga (CSL) podeljena je na Nacionalnu i Internacionalnu konferenciju, a u prethodnim verzijama šampionata više od polovine titula pripalo je ekipama baziranim na etničkim zajednicama.

Tabela ligaškog dela sezone 2008:

Nacionalna divizija
1. Trois-Rivières Attak 22 14 3 5 47 12 47
2. North York Astros 22 10 9 3 41 41 33
3. Brampton Lions 22 8 9 5 47 37 29
4. St. Catharines Wolves 22 7 10 5 28 38 26
5. Windsor Border Stars 22 7 10 5 31 46 26
6. TFC Academy 22 6 14 2 26 44 20
7. London City 22 0 19 3 22 81 3 Internacionalna divizija
1. Italia Shooters 22 13 6 3 50 32 42
2. Serbian White Eagles 22 12 5 5 43 23 41
3. Toronto Croatia 22 11 6 5 40 35 38
4. Portugal FC 22 9 6 7 42 28 34

Plej of 2008:

Četvrtfinale
(1) Trois-Rivières Attak – (8) St. Catharines Wolves 2:0
(2) Italia Shooters – (7) Brampton Lions 1:0
(3) Serbian White Eagles – (6) North York Astros 2:1
(4) Toronto Croatia – (5) Portugal FC 1:2

Polufinale
Trois-Rivières Attak – Portugal FC 7:0
Italia Shooters – Serbian White Eagles 0:3

Finale
Trois-Rivières Attak – Serbian White Eagles 1:1, produžecima 2:2, penalima 1:2

Nova sezona počinje 15. maja, a liga će se proširiti za dva tima, African Stars u Internacionalnoj i FC Quebec u Nacionalnoj diviziji. Tim Kanađana afričkog porekla nastao je u Torontu i igraće na istom stedionu gde i Beli orlovi, dok će Kvebek biti smešten u Kvebek Sitija, ali će igrati u 200km udaljenom Montrealu.

Istorija

Vek i postojanja fudbala u Kanadi obeležila je žestoka borba za pažnju – kao i u ostalim britanskim dominionima, veću popularnost najpre je stekla slična igra bazirana na lokalnim pravilima – kanadski fudbal, sličan američkom fudbalu i ragbiju, sa 12 igrača na veoma sličnom polju. Zahvaljujući ogromnom broju imigranata useljenih posle Drugog svetskog rata, danas je fudbal drugi najpopularniji sport u Kanadi, posle neprikosnovenog hokeja.

Fudbal je u Kanadu stigao još sredinom XIX veka, a prva zabeležena utakmica igrana je u Torontu 1859. godine. U narednih 18 godina fudbal se raširio po celoj Kanadi, počela su da se primenjuju moderna pravila igre, a 1877. upravo je u toj zemlji formirana prva nacionalna asocijacija (DFA) izvan Britanskih ostrva. Još osamnaest godina kasnije kanadska reprezentacija je na debiju pobedila SAD u Nju Džersiju 1:0, a 1910. u Vankuveru je odigran prvi profesionalni meč.

Kanada će 1913. postati član FIFA, ali će se između 1928. i 1946. povući iz članstva, zbog solidarnosti sa Britancima. U međuvremenu će prvi Kanađanin prei okean – Robert Vajti MekDonald je od 1928. do 1939. igrao levog beka u ekipi Glazgov Rendžersa, a pošto je rođen u alsterskom gradu Oma iskoristio je priliku da igra za nacionalni tim Severne Irske. Tri godine posle njega Džo Kenavej krenuo je u isti grad, ali u suparnički tim – on će osam godina braniti mrežu Seltika. Oba su 2000. postala članovi tek otvorene Kuće slavnih fudbala u Kanadi.

Prvo nacionalno takmičenje odigrano je 1926, a otvorila ga je utakmica između Toronto Alstera i Vondzor Roversa, 19. juna te godine. Tako je rođena Nacionalna fudbalska liga (NSL), koja će potrajati sve do 1992. godine (uz petogodišnju pauzu tokom Drugog svetskog rata. Od te 1926. kanadski ligaški fudbal može se podeliti u 4 razdoblja, uz jedan period dvostrukog sistema:

1926-1992 - National Soccer League
1987-1992 - Canadian Soccer League*
1993-1997 - Canadian National Soccer League
1998-2005 - Canadian Professional Soccer League
od 2006 - Canadian Soccer League
*pobednici ove lige nemaju status šampiona Kanade

Posle Drugog svetskog rata Kanađani su paralelno sa svojom ligom delili sudbinu Amerikanaca. Fudbalska globalna eksplozija započeta prenosima Svetskog prvenstva 1966. prouzrokovala je osnivanje Severnoameričke NASL lige dve godine kasnije. U ligi, koja je tokom postojanja privukla veliki broj svetskih zvezda na zalasku karijere, nastupalo suklubovi iz pet kanadskih gradova – Toronta, Montreala, Vankuvera, Edmontona i Kalgarija. To je imalo odlične posledice po kanadski fudbal, a posle uspešnih 70-ih kanadske selekcije su provetale u narednoj deceniji. Na OI u Los Anđelesu 1984. godine Kanada je ispala u četvrttfinalu od Brazila na penale, izgubivši dotle samo jedan meč – od te godine briljantne selekcije Jugoslavije (Piksi Stojković, Bora Cvetković, Radanović, Deverić, Baljić, Gračan...), jednim golom Jovice Nikolića.

Kanada se 1986. plasirala na Svetsko prvenstvo u Meksiku, što je povećalo interesovanje za fudbal, a ukidanje NASL lige 1985. otvorilo je prostor za osnivanje novog takmičenja, koje je nazvano CSL (baš kao i sadašnje). Takmičenje je počelo ambiciozno, broj timova se sa startnih 8 povećao na 11, ali je brzo počeo da pada i već 1993. liga više nije postojala. Šampioni su, redom, bili: Kalgari Kikers, Vankuver 86ers četiri puta u nizu i konačno Vinipeg Fjuri.

Tada je osnovana CNSL liga, koja je NSL ekipama sa istoka dodala i tim iz Vinipega. Novo takmičenje potrajaće samo pet sezona, pretvoriće se u Kanadsku profesionalnu fudbalsku ligu (CPSL), koja će postojati osam godina, do pokretanja modernog CSL-a.

Velike promene 2006. načinjene su zbog želje da se multikulturalno stanovništvo Toronta (grad sa verovatno najizmešanijom populacijom na planeti i čak 49 posto stanovnika rođenih van Kanade) veže za domaće ligaško takmičenje. Formiranje Internacionalne divizije pokazalo se kao veliki uspeh, a odličan pokazatelj kako će stvari funkcionisati bilo je Svetsko prvenstvo igrača do 20 godina 2007, kada su gotovo sve reprezentacije mogle da računaju na brojnu i bučnu podršku svojih zemljaka naseljenih u gradu, koji sa okolinom ima skoro 6 miliona stanovnika.

Takva tendencija je potpuno u skladu sa istorijom kanadske lige, u kojoj je tokom godina nastupalo čak 46 različitih klubova iz Toronta, a većinu titula osvojili su etnički klubovi. Najuspešniji su Italijani (20 titula), slede Hrvati (7), Ukrajinci (5), Irci (4), Portugalci (3), Srbi i Škoti (po 2), Mađari, Nemci i Poljaci (po 1).

Takmičenje u CSL je počelo samo sa klubovima iz Ontarija, a prvi klub izvan te provincije bio je Laval Dajnamajts, sa oboda Montreala (provincija Kvebek). Klub je 2007. preseljen u Trua Rivijer i dobio ime Atak, ali je ostao u Kvebeku. Klub iz Kvebek Sitija biće druga ekipa izvan Ontarija, a prave se planovi da se od 2010. CSL raširi ka zapadu. U prvom talasu očekuje su uključenje nekoliko ekipa iz Manitobe, Alberte i Saskačivana, a Britanska Kolumbija bi na red došla nešto kasnije.

Svi šampioni Kanade

National Soccer League (NSL)
1926: Toronto Ulster
1927: nije igrano
1928: Montreal CNR
1929: Montreal CNR
1930: Toronto Scottish
1931: Toronto Scottish
1932: Toronto Ulster
1933: Toronto Ulster
1934: Toronto Ulster
1935: Frood Mines
1936: Montreal Carsteel
1937: Toronto British Consols
1938: Montreal Victorias
1939: Montreal Victorias
1940: Montreal Carsteel
1941: Montreal Carsteel
1942-46: nije igrano zbog rata
1947: Montreal Stelco
1948: Montreal Carsteel
1949: Toronto Canadians
1950: Hamilton Westinghouse
1951: Toronto St. Andrews
1952: Toronto East End Canadians
1953: Toronto Ukraina
1954: Toronto Ukraina
1955: Toronto Ukraina
1956: Polish White Eagles
1957: Toronto Italia
1958: Montreal Hungaria
1959: Montreal Cantalia
1960: Toronto Italia
1961: Toronto Roma
1962: Toronto Olympia
1963: Italian Virtus
1964: Toronto Ukraina
1965: Toronto Ukraina
1966: Windsor Teutonia
1967: Hamilton Primos
1968: Sudbury Italia
1969: Toronto First Portuguese
1970: Toronto Croatia
1971: Toronto Croatia
1972: Toronto Croatia
1973: Toronto Croatia
1974: Toronto Serbian White Eagles
1975: Toronto Italia
1976: Toronto Italia
1977: Montreal Castors
1978: Montreal Castors
1979: Toronto First Portuguese
1980: Toronto Falcons
1981: Hamilton Steelers
1984: Toronto Italia
1985: London Marconi
1986: Toronto Blizzard
1987: Windsor Wheels
1988: Toronto Italia
1989: Toronto Italia
1990: Toronto First Portuguese
1991: Scarborough International
1992: Toronto Croatia

Canadian National Soccer League (CNSL)
1993: St. Catharines Wolves
1994: Toronto Italia
1995: St. Catharines Wolves
1996: Toronto Italia
1997: St. Catharines Wolves

Canadian Professional Soccer League (CPSL)
1998: St. Catharines Wolves
1999: Toronto Olympians
2000: Toronto Olympians
2001: St. Catharines Wolves
2002: Ottawa Wizards
2003: Brampton Hitmen
2004: Toronto Croatia
2005: Oakville Blue Devils

Canadian Soccer League (CSL)
2006: Italia Shooters
2007: Toronto Croatia
2008: Serbian White Eagles

Beli Orlovi

Fudbalski klub Serbian White Eagles osnovan je 1968. godine kao amaterski tim, koji je jednom (1974) osvojio titulu u tadašnjoj NSL ligi. Iz nacionalne lige su se povukli 1980, a i član CSL, gde su od samog starta izuzetno uspešni.2006. postali su profesionalni klub

Klub, na čijem čelu je predsednik Dragan Bakoč, okuplja srpsku zajednicu i smešten je u krajnjem zapadnom delu Toronta, u delu grada koji se zove Etobikou, gde im je smešten Sentenial stadion, u neposrednoj blizini aerodroma. Stadion prima 3500 gledalaca, ali to nije sprečilo Orlove da budu najgledaniji tim u ligi prošle godine. Tim igra u beloj opremi, rezervni dresovi su plavi, a treća kombinacija je srpska trobojka.

Navijači Belih orlova zovu se Ultra Serbs, navijačka grupa južnoevropskog tipa osnovana 2006. Veliki rival srpske ekipe je Toronto Kroacija. Rukovodstvo CSL rešilo je da spreči eventualne nerede između dve navijačke grupe zabranom posete za gostujuće navijače tokom mečeva Srba i Hrvata u finalu plej ofa 2007, što dve strane nisu pozdravile.

Pre profesionalizma najbolja sezona kluba bila je 1974, kada su osvojili titulu, predvođeni Momčilom Stojanovićem. Momak koji je školu fudbala učio u Crvenoj zvezdi igrao je godinama sa uspehom u američkoj NASL ligi (deveti strelac svih vremena, ispred Pelea, Bekenbauera i Džordža Besta), a kao veteran igrao je i za reprezentaciju Kanade. U sezoni koju je igrao za Orlove dao je 53 gola, što mu je izborilo mesto u Kući slavnih kanadskog fudbala, u koju ulazi ovog juna.

Prvi trener profesionalnog kluba bio je najveći fudbalski majstor u istoriji Srbije i bližeg susedstva Dragoslav Šekularac. Šeki, koji je u sezoni 1989/1990 predvodio ekipu Crvene zvezde u pripremama za pohod na evropsku i svetsku titulu, već je imao slična iskustva, jer je tokom 80-ih vodio srpski tim iz Melburna. On je u prvoj CSL sezoni ekipu doveo do finala, gde su bolji bili Italija Šutersi. Posle Šekularca Orlove su vodili Dušan Belić (Dinamo Pančevo, Hajduk Lion, 10 godina u belgijskom Sent Trojdenu), Siniša Ninković (Partizanov junior, kasnije Radnički NB, Hajduk Lion, Železnik, trener u Obiliću) i Branko Pavlović (tener lokalnog kluba Sokolovi – Toronto Falkons, koji trenutno služi kao fudbalska škola orlova, dok se ove godine ne otvori Akademija). Na kraju druge sezone srpska ekipa stiže ponovo do finala, u kojem su poraženi od suseda – Toronto Kroacije. Najveći uspeh tek je očekivao srpsku ekipu, kada ih je preuzeo Milan Čančarević.

Milan Čančarević je kao igrač uspešno nastupao za Napredak i u prvoj ligi SFRJ, a kao trener vodio je tri Sloge (Kraljevo, Požega, Bajina Bašta), Bane iz Raške, čačanski Borac i užičku Slobodu. Upravo je u užičkom timu ostavio najdublji trag, trenirajući u mlađim kategorijama kasnije reprezentativce Nemanju Vidića i Miloša Marića.

Čančarevića je pre početka ove sezone zamenio iskusni urugvajski stručnjak Rafael Karbahal, trener godine u CSL za 2008. (predvodio Nort Jork do polufinala dve godine u nizu). Njegov asistent je Paolo Pačone, stručnjak za fizičku pripremu, koji je taj posao obavljao u muškoj i ženskoj reprezentaciji Kanade (Karbahal je bio trener golmana u nacionalnom timu, pošto je dugo i sâm branio). Zanimljivo je da je pred dolazak u Orlove Karbahal predvodio grupu igrača iz CSL koji su nove klubove tražili u Singapuru, a trojica su tamo i ostala.



Prošle sezone ključni igrači Belih orlova bili su nekadašnji članovi Obilića. Veteran Dragan Radović bio je sa 14 golova najbolji strelac u regularnoj sezoni, a Saša Viciknez je 11. gol u sezoni postigao u produžetku finalnog meča plej ofa, da bi u penal-seriji takođe bio precizan. Treći bitan igrač je ofanzivni vezni fudbaler Aleks Braletić, strelac u svakom meču plej ofa. Kapiten tima je Nikola Budalić, vezni igrač rođen u Kanadi, koji je u Evropi igrao za švedski Erebru i norveški Heugesund, a veliku pažnju privukao je Miloš Šćepanović, momak koji ove godine puni 20, školu fudbala učio je u Partizanu, a za Orlove igra već tri godine.

Za Bele orlove ne igraju samo srpski fudbaleri, a najzaslužniji za osvajanje titule na kraju je bio golman Dan Pelc, Kanađanin poljskog porekla, koji je odbranio četiri penala u finalu. Ipak, nedvosmisleno najinteresantnije ime na spisku igrača je Dijego Ernan Maradona – radi se o 20-godišnjem rođenom sinovcu jednog od najboljih igrača svih vremena, koji je pre Orlova igrao za Nort Jork, prethodni klub trenera Karbahala, a do 2007. bio je član omladinske škole Argentinos Juniorsa, u kojima je počeo i „El Pibe“.

MLS+ – Toronto FC, Vankuver Vajtkeps i Montreal Impakt

Blizina SAD i mnogo većeg tržišta značajno utiče na Kanadu, na sličan način na koji Australija privlači Novi Zeland. Zbog toga u manje-više svim profesionalnim sportovima najbolji kanadski klubovi igraju u američkim ligama.

Fudbal nije izuzetak, a tri kanadske ekipe igraju u MLS-u (ukupno 15 timova, uz još 3 do 2011. godine) ili Prvoj diviziji USL (11 ekipa, od 2010. šire se na 13). CSL liga je povezana sa klubovima koji igraju u dva najviša ranga fudbala u Severnoj Americi – FC Torontom iz MLS-a i Montreal Impaktom iz USL-a (Trua Rivijer su rezervni tim Montreal Impakta). Jedini preostali kanadski tim u USL je Vankuver Vajtkeps, koji ulazi u MLS 2011. godine (u upravi će im biti Stiv Neš, košarkaš Finiksa i vatreni navijač engleskog Totenhema).

U Drugoj USL diviziji igra 8 američkih i jedna bermudska ekipa, bez Kanađana. Međutim, na trećem kontinentalnom nivou igra 15 kanadskih ekipa (među 104 ekipe u 10 konferencija), od kojih 12 iz Britanske Kolumbije i 3 iz Ontarija.

Dodatni problem je to što prvak CSL lige nema pravo nastupa u CONCACAF Ligi šampiona. Umesto toga organizuje se Prvenstvo Kanade, u kojem se Toronto, Montreal i Vankuver bore za prvo mesto. Takmičenje se igra po dvokružnom bod sistemu.

U debitantskoj sezoni Montreal Impakt bio je najuspešniji, pa je izborio mesto u kvalifikacijama za LŠ. Ove sezone takmičenje se održava od 6. maja do 18. juna. Pre nego što je Toronto uspeo da obezbedi pozivnicu za MLS šampionom Kanade smatran je najuspešniji od tri kanadska tima u Prvoj USL diviziji.

Opšti porast popularnosti fudbala u Severnoj Americi, koji je doveo do velikog porasta broja ekipa u elitnim takmičenjima (posle velike krize na početku veka MLS će porasti sa 8 na 18 ekipa).

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

32 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: