WRC: MINI na velikoj sceni

Otkako je prošlog leta najavljen ulazak Minija u Svetski reli šampionat, informacije su stizale stalno i dozirano. U opticaj su puštani crteži automobila, objavljivana su imena vozača, najavljivani su ovosezonski planovi, javnost je podsećana na uspehe starog, originalnog Minija u auto-sportu. Tačka na i stavljena je sredinom aprila u Oksfordu, gde su tim i auto zvanično predstavljeni. Zajednički projekat BMW-a i Prodrajva barem će delimično utoliti glad za novim proizvođačima u WRC-u, a Sitroen i Ford će prvi put od 2008. i povlačenja Subarua i Suzukija, dobiti konkurenciju u jednoj fabrički podržanoj operaciji. Od prve sezone niko ne očekuje čuda, ali je već i sama pojava nove ekipe ohrabrenje za celokupnu reli scenu.

Izvor: B92

Utorak, 26.04.2011.

22:21

Default images

Ovogodišnji program Minija ograničen je na šest WRC nastupa: Italija (makadam), Finska (makadam), Nemačka (asfalt), Francuska (asfalt), Španija (asfalt/makadam) i Velika Britanija (makadam) i predstavlja pripremu za buduće, ekipa se nada velike dane. Tim će u 2011. sakupljati informacije i sticati iskustvo, pokušaće da sazna što više za što kraće vreme, kako bi uhvatio korak sa Sitroenom i Fordom. Celosezonska kampanja započeće 2012, kada će potpuna konkurentnost od starta postati imperativ.

Za debi u vrhunskoj reli seriji dugo nije bilo boljeg trenutka od ovog: nova WRC pravila smanjila su razmak do već etabliranih ekipa, pošto su od 2011. svi na novoj tehničkoj platformi (C3 i Fijesta umesto C4 i Fokusa), a liferant pneumatika je promenjen i ponovo se vozi na Mišlenovim gumama. Stoga zaostatak Minija neće biti onoliki koliki bi bio da su propisi neizmenjeni. Zahvaljujući novoj regulativi, razvojni i operativni troškovi takmičenja u Svetskom reli prvenstvu opali su za 25% u odnosu na prethodne sezone, što je takođe bitan faktor za ulazak Minija u igru. Direktori BMW-a i rukovodioci prodaje i marketinga smatraju da je WRC privlačna scena, jer su sada investicije na podnošljivom nivou, a za uloženi novac dobija se mnogo.

Kao partner Minija u WRC poduhvatu pojavljuje se Prodrajv, specijalizovana kuća koju je 1984. osnovao Dejvid Ričards. Ona se bavi automobilskim i sportskim, ali i aeronautičkim, pomorskim i tehnologijama iz domena vojne industrije, a u širok spektar njenih poslovnih delatnosti spadaju i projektovanje, inženjering, dizajn pogonskih jedinica, pružanje tehničkih rešenja i rad na hibridnim pogonima.
© BMW AG
Tokom više od četvrt veka postojanja Prodrajv je najveću slavu stekao saradjujući sa Subaruom. Ovo partnerstvo donelo je šest WRC titula - vozačke su osvajali Mekre, Berns i Solberg, a proizvođačke su izvojevane u sezonama 1995, '96. i '97. To su najslavniji rezultati višedecenijskog angažmana na makadamu, snegu, blatu i asfaltu, ali reli profil kuće još je širi i obuhvata 130 pojedinačnih pobeda, ostvarenih i sa BMW-om, Poršeom i MG-om. Prodrajv ima čime da se podiči i u trkanju na kružnim stazama. Automobili koje je spremao osvojili su pet BTCC šampionata i u tri navrata pobeđivali u GT kategoriji na 24 časa Le Mana (Ferari 2003, Aston Martin '07. i '08). U Benberiju spremani i razvijani Lola Aston Martin prototip doneo je timski, vozački i proizvođački naslov u P1 klasi Le Man serije u sezoni 2009.

Ričards je nakratko predvodio Beneton F1 tim. On i njegov Prodrajv upravljali su ekipom BAR od 2002. do 2004. godine i doveli su je do vicešampionskog statusa u plasmanu konstruktora, a potom ju je Britiš Ameriken Tobako prodao Hondi. Višestruki pokušaji Prodrajva da uđe u Formulu 1 nisu rezultirali uspehom - prvobitna zamisao zasnivala se na korišćenju Meklarenove šasije, ali su takav aranžman sprečili Konkord sporazum i primedbe konkurentskih ekipa. Prijava za učešće na famoznom konkursu iz leta 2009. nije prihvaćena, pokušaji preuzimanja neke od odlazećih ekipa (Honda, Reno) ostali su bezuspešni. Ričardsova kompanija danas broji oko 500 zaposlenih, zastupljena je u trkama izdržljivosti sa Aston Martinom i vodi jedan od Fordovih timova u Australijskom V8 šampionatu. Tako raznolike aktivnosti, kao i WRC program izvesno bacaju F1 ambicije u drugi plan, možda čak i dalje.
© BMW AG
Ričardsov reli angažman u ovoj ili onoj ulozi traje već 30 godina. Počeo je kao profesionalni kopilot i bio je navigator neustrašivog Arija Vatanena na putu do titule šampiona 1981. Nova misija glasi: dovesti Mini do naslova reli prvaka. Englez kaže: „Bio sam suvozač i menadžer nekoliko timova, iskreno, za sve ovo vreme nisam nikada video toliko interesovanje za novog učesnika kakvo sada vidim za Mini. U šezdesetim je originalni mali Mini osvojio pažnju sveta i osvojio tadašnju najizazovniju trku na svetu, Reli Monte Karlo. Posle više od četrdeset godina, ljudi o tome još uvek pričaju s velikom naklonošću. Čvrsto verujem da će novi Mini WRC zaokupiti maštu današnje generacije ljubitelja relija kao što je učinio šezdesetih i da će se to interesovanje preliti daleko van granica auto-sporta. Siguran sam da će učešće Minija dovesti do povećanog talasa interesovanja za WRC i doneti mu sasvim novu publiku.

Produkcijska osnova za WRC nastup jeste Mini Kantrimen, najmlađi model ovog proizvođača. On se tretira kao krosover, jer je prvi u gami isporučiv s pogonom na svim točkovima, a ta ga je odlika učinila logičnim izborom za transformaciju u takmičarsku napravu. Inženjeri Prodrajva su 2009. godine dobili zadatak da dizajniraju idealan reli auto, a potom tražili model koji bi se najbolje uklopio u njihove zamisli i predstavljao realnu osnovu za budući WRC projekat. Ispitujući karakteristike desetak vozila, došli su do zaključka da bi svoje dizajnerske postulate mogli najuspešnije da primene na Miniju, što se poklopilo sa interesima BMW grupe.
© BMW AG
Ovaj poduhvat od početka je računao na potencijalne buduće klijente, pa je uvažen zahtev razvojnog odeljenja da troškovi održavanja auta budu minimalni, kako bi on bio što privlačniji privatnicima. Prodrajv će izrađivati i pripremati Kantrimen S2000 i WRC specifikacija i u trkačkoj eksploataciji pružaće punu podršku svojim mušterijama, što celu operaciju čini još isplativijom. Jedan Mini S2000 debitovao je u Svetskom prvenstvu na Reliju Portugal, drugi je takmičarski život započeo u šampionatu Italije. U toku je ispunjenje prvih 12 narudžbi, a u planu je izrada 25 do 30 automobila godišnje.

Srce WRC verzije Kantrimena jeste četvorocilindarski 1.6 turboprehranjivani motor sa direktnim ubrizgavanjem. Razvilo ga je sportsko odeljenje BMW-a na bazi serijskog agregata. Shodno zamisli o višestrukoj upotrebljivosti „svetskog motora“, koristi se i u BMW-u 320TC u Svetskom šampionatu turističkih automobila, s tim što je u turing automobilu smešten uzdužno, a u Miniju poprečno. Agregat je mapiran prema reli potrebama, restriktor dovoda vazduha ima prečnik od 33 mm, a pritisak turbine ograničen je na 2,5 bara. Deklarisana snaga iznosi oko 310KS, obrtni moment oko 420 Nm, maksimalni broj obrtaja je 8.500 o/min. Za prenos snage zadužen je šestostepeni sekvencijalni X-trek menjač. Točkovi od 18 inča koristiće se na asfaltnim podlogama u kombinaciji sa kočnim diskovima od 355 mm. Za makadam služe felne od 15 inča, u takvoj konfiguraciji Minija krote diskovi prečnika 300 mm.
Peugeot Média ©2011
Odabirajući vozače, ekipa je prvo obezbedila usluge Krisa Mika. Tridesetjednogodišnjak iz Alstera, po profesiji mašinski inženjer, relativno je kasno stigao na reli scenu, pošto je na insistiranje porodice najpre morao da stekne „propisno“ obrazovanje i zanimanje. Na prelasku iz XX u XXI vek reli groznica u Britaniji bila je na vrhuncu, Kolin Mekre i Ričard Berns bili su stalni konkurenti za pojedinačne trijumfe i titule. U to doba Mik je bio jedan od dizajnera u M-sport timu i prijavio se na konkurs u organizaciji specijalizovanog ostrvskog magazina, koji je 2000. godine počeo potragu za sledećim reli junakom. Kris se seća svog debija u takmičarskom ritmu: „Na mom prvom brzincu u reli automobilu sve je bilo tako prirodno. Nisam mogao da verujem da je takva vožnja dozvoljena, da je to sport i da je legalan. I tako je počelo...

Mik je na konkursu pobedio, a jedan od pokrovitelja potere za novim talentima bio je Kolin Mekre, tada smatran najbržim reli vozačem na svetu. Kris Mik postao je štićenik legendarnog šampiona, koji mu je bio uzor i tokom pet godina menadžer. Mekre ga je sproveo kroz klupske i nacionalne kategorije sve do JWRC-a. Mikov stil vožnje ponekad se upoređuje s Kolinovim, i njega krase maksimalno napadački nastupi. Cena takvog pristupa umela je da bude previsoka, pogotovu na startu karijere, kada je Kris bio isuviše agresivan za sopstveno dobro: „Upao sam u tu zamku u Juniorskom reli prvenstvu sveta, prerano sam pokušavao da uradim previše. Prao sam svoj prljav veš u javnosti, lupao sam automobile pokušavajući da pronađem limite.
© BMW AG
Vremenom su stvari došle na svoje mesto: „Kako sam sticao iskustvo, naučio sam da verujem u svoju vožnju i da je koristim kako bih najbolje iskoristio ono što auto može da mi pruži. Ako tako radim, na ostalima je da me uhvate.“ Iako ni 2009. godine Britanac nije bio siguran da u reliju ima budućnost i da će tako zarađivati za život, te sezone postigao je svoj dosad najveći uspeh u karijeri i osvojio IRC šampionat. Do naslova je stigao za volanom Pežoa 207 S2000, ubeleživši četiri trijumfa (Kuritiba, Azorska ostrva, Ipr i San Remo).

Greškama, kvarovima i odustajanjima bogata IRC kampanja 2010. nije bila ni približno dovoljno dobra za odbranu naslova, premda je to postalo manje važno otkad je Mik osigurao WRC angažman. U Svetskom prvenstvu startovao je 32 puta, u različitim automobilima i uvek kao privatnik, nema bodova ni osvojenih brzinaca. Vozač iz Alstera zna da Mini tek skuplja iskustva u takmičarskim uslovima, ali planira da praksu stekne na svoj način: „Ako uđete u sezonu a ne ciljate pobede, gubite vreme. Onda možete i ne učestvovati i poštedećete sebe velikih napora. Moramo pronaći pravi balans - titulu ne možemo da osvojimo, ali nameravamo da pokažemo koliko smo konkurentni. Verujemo da imamo brzinu, ali to može da se potvrdi samo u takmičenjima. Već osećamo težinu očekivanja i sa zadovoljstvom prihvatamo izazov.

Mini sa startnim brojem 37 voziće Dani Sordo jedan od najboljih WRC pilota današnjice. Španac je u Svetskom prvenstvu debitovao 2003. na Reliju Katalonije, ima 84 WRC starta, i 29 plasmana na podijumu (17 puta drugi, 12 puta treći), bio je najbrži na 102 specijalna ispita i 54 puta je osvajao bodove (ukupno 393). Zadivljujućem bilansu nedostaje „samo“ jedno - pobeda. Sordo je godinama bio jedini čovek sa nekakvim odgovorom na Lebov tempo na asfaltu. Tvrda podloga donela mu je brojna pobednička postolja - Katalonija, Nemačka, Monte Karlo, Irska, Bugarska, Francuska - ali je među prva tri završavao i na šljunku i blatu (Japan, Jordan, Novi Zeland, Argentina, Italija, Poljska).
© BMW AG
Titula šampiona u Juniorskom reli prvenstvu sveta kruna je dosadašnje Danijeve karijere, osvojio ju je 2005. za volanom Sitroena C2 S1600. Navijači su primetili kakav je talenat u pitanju, pa je stekao brojne simpatije i među probirljivom nordijskom publikom, koja ga je „prisvojila“, prekrstivši ga u „Sordonen“. Za Danija se zauzeo Karlos Sainc, gradeći mu poziciju svog naslednika u Sitroenu i u reli sportu uopšte.

Deo tog scenarija se i ostvario: Sordo je bio vozač fabričkog ili fabrički podržanog Sitroena (najpre Ksara WRC, zatim C4 WRC) u periodu od 2006. do prošle godine, kada je doživeo da ga ekipa u tri maha prebacuje u Junior tim. U pet godina na najvećoj reli sceni Dani je u dva navrata završavao treći, jednom četvrti i dva puta peti u generalnom i mnogo je doprineo trima uzastopnim proizvođačkim titulama Sitroena, ali je sve to vreme proveo u senci nenadmašnog Leba, spreman i na poneku stratešku žrtvu u korist Francuza. U međuvremenu je Sitroen odgajio novog Sebastijana (Ožijea) i Španac je postao suvišan.

U novembru je Sordo testirao Mini na Sardiniji i stekao vrlo povoljne opšte utiske. Sa 27 godina, Dani je još mlad, a istovremeno superiskusan, vrhunski afirmisan i sa biografijom punom lepih rezultata. Njegov novi šef, Dejvid Ričards, veruje da on u pravom okruženju može da napravi sledeći korak, da počne da pobeđuje i da u ne tako dalekoj budućnosti postane istinski pretendent na titulu prvaka. Bolji (a slobodni) vozač za asfaltna nadmetanja i interpretator mogućnosti Kantrimena na tvrdoj podlozi sigurno se nije mogao pronaći.
© BMW AG
Marketinško odeljenje Minija do maksimuma koristi uspehe izvornog Mini Kupera S na klasičnom Reliju Monte Karlo, zabeležene tokom sedme decenije XX veka, kada su Pedi Hopkirk (1964), Timo Makinen (1965) i Rauno Altonen (1967), trijumfovali u apsolutnoj kategoriji. Pobeda je ostvarena i 1966, ali su tada svi Mini automobili diskvalifikovani zbog mehanizma za obaranje prednjih svetala, koji su sudije ocenile kao nesaglasan sa homologacijom. Slavlja na najznamenitijem reliju stare škole, kao i uspesi na brojnim nastupima u okviru ondašnjeg Evropskog reli prvenstva, pomogli su kupcima da uoče sportske sposobnosti auta, što je cilj WRC programa i danas. Bogato nasleđe je dragocena osnova, ali privrženike novih generacija treba privući aktuelnim rezultatima. Prvi korak na tom putu planiran je za Reli Italija - Sardinija, od 5. do 8. maja, kada će debi WRC nastup Kantrimena udahnuti novi život staroj legendi.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Politika

Mediji: Ultimatum za Srbiju

Višegodišnja dilema "Kosovo ili Evropska unija", koja je lebdela nad Srbijom, dobiće svoj praktični izraz sledeće nedelje, pišu mediji.

13:01

17.4.2024.

18 h

Podeli: