Burek, ćevapi i dijamanti - fudbal, Bosnian style (2. deo)

Tog osmog septembra, dan pred veliki meč, prestonica Bosne i Hercegovine živela je svojim, rekao bih, uobičajenim tempom. I mada se svaki Sarajlija kojeg sam tada sreo pravdao da je, eto, Ramazan u toku te da su stvari malo mirnije nego obično, sve je išlo normalnim ritmom. Ferhadija, glavna ulica u centru, bila je puna radoznalih šetača, a ništa manje "okupirani" nisu bili ni lokalni kafići u kojima se žustro vodila polemika na temu "dva špica ili samo Džeko" ili tome slično. Definitivno, u vazduhu se osećala atmosfera pred utakmicu.

Izvor: B92

Sreda, 07.10.2009.

14:16

Default images

Posle kratke posete prostorijama N/FS BiH gde sam pokupio svoju akreditaciju, obezbeđenu od strane sarajevskog Radija Stari Grad gde Marjan ima pregršt fudbalskih emisija, seli smo u jedan kafić gde se okupljaju novinari da malo "opipamo" puls. Četiri dana kasnije, Džekov promašeni penal u Jerevanu još uvek uzburkava strasti - dok neki tvrde da se forma tempira u klubu a ne u reprezentaciji, te da treba biti pažljiv sa neograničenim kreditima prema Wolfsburgovom napadaču, drugi još uvek misle da boljeg rešenja u napadu nema, jer je Ibišević u još goroj formi, a Muslimović nedorastao kalibru okršaja.

Uveliko se i polemiše o Ćirinoj taktičkoj postavci. "Trener svih trenera" se za sada pokazao kao oprezan taktičar, i neko ko favorizuje zatvorenije formacije u tesnim mečevima, pa stoga dosta njih i smatra da će se na Turke izaći u 3-6-1 sistemu, ali ima i onih što se nadaju da će na terenu ipak videti dva napadača, i to naravno Džeku (iliti, Džeka, kako vam draže) i Ibiševića. Od jednog kolege saznajem izvesnu zanimljivost : Džeka su, dok je kratko vreme nastupao za Željezničar, navijači prozvali "kloc", što mu, ako dobro shvatih, na lokalnom dijalektu dođe nešto slično kao kad bi Beograđani rekli "pajser". Jednostavno, niko nije polagao previše nade u tog vižljastog, mršavog momka, ali od njega na kraju ispade jedan od najperspektivnijih fudbalera u regionu.
Onda gledaj lafèino, vidiš ga ! (B92)
Sledeća stanica je "Avaz Twist Tower", što mu dođe kao svojevrstan sarajevski odgovor na našu zgradu poslovnog centra Ušće. Završen ove godine posle trogodišnje konstrukcije, Avazov toranj je sa svoja impozantna 142 metra visine druga najviša zgrada na Balkanu (odmah posle Avalskog tornja), a njena svrha je da služi kao baza Dnevnom Avazu, najpopularnijim dnevnim novinama u Bosni. Ovde se ponovo srećemo sa lokalnom novinarskom ekipom, a ja koristim malo slobodnog vremena da slikam panoramu Sarajeva sa vidikovca na 36. spratu. Gledajući u one mahale u brdima, u glavi mi se vrzmao samo jedan, mogući, citat...

"Sehen sie diese Stadt ? Das ist Walter."

Waltera sam se ponovo setio kada smo se spustili na Baščaršiju, i kada sam kraj Begove džamije video onaj toranj sa kojeg je Velimir Bata Živojinović "šarcem" pobio barem pola Wehrmachta stacioniranog u Bosni. Dnevni boravak u centru Sarajeva približavao se kraju, i posle ćevapa u "Hodžiću" (smatrajte ovo preporukom), uputili smo se kući da kratko predahnemo pre odlaska na trening reprezentacije na Grbavici. Igrom slučaja, usput smo uspeli da naletimo na Ćiru Blaževića lično u bašti hotela "Evropa", gde se relaksirao uz popodnevnu kafu. Ne časeći ni časa, Marjan je požurio da me upozna sa osvajačem trećeg mesta u Francuskoj '98, koji je, kada mu je kolega Mijajlović objasnio da sam ja "onaj gospodin koji im je pomogao oko Belgije", ustao, stegnuo mi ruku i rekao onim njegovim prepoznatljivim glasom "sine, velika mi je čast". Eto, i to dočekah u životu.
Zmajevi i Komšiæ (B92)
Tačno oko šest časova našli smo se na stadionu Grbavica, domaćem terenu sarajevskog Željezničara, spremni da pogledamo trening reprezentacije. Kako je trening bio otvorenog karaktera, skupilo se prilično ljudi, što običnog sveta što novinara, koji su bili spremni da svoje heroje otprate do Zenice. Skup je krajnje ležernog karaktera, i trenira se niskim tempom - dok Ćiro provodi vreme ćaskajući sa prisutnima, glavni dirigent je asistent Borče Sredojević. Ističem ovde još jednu stvar – kada su reprezentativci izlazili iz autobusa, Džeko me je opazio među "civilima", prišao, pozdravio se i pitao kako mi se sviđa Sarajevo, te jel' se provodim kako valja i priliči. Lep gest za jednu svetsku zvezdu.

Među gostima na Grbavici treba spomenuti nekoliko ljudi, pre svega prvog kapitena u istoriji nezavisne Bosne i Hercegovine Muhameda Konjića. "Big Mo", kako su ga zvali navijači Coventry Citya gde je proveo pet godina igrajući centarhalfa, bio je raspoložen za razgovor, pa sam proveo nekih petnaestak minuta sa njima diskutujući o fudbalu i trenutnoj formi Bosne. O meču protiv Turske, Konjić je sa brigom apostrofirao činjenicu da će Turci verovatno pokušati da zaigraju na incident i što oštrije moguće, budući da su bosanski fudbaleri još uvek neiskusni u takvoj vrsti okršaja. Pored Konjića, na stadionu je boravio i član predsedništva BiH Željko Komšić, a svačiju pažnju privukao je i izvesni Japanac, koji je, na opšte iznenađenje prisutnih, prvo prišao Marjanu (čovek je, ipak, internacionalna zvezda), i na tečnom srpskom ga zamolio da se slika sa njime, navodeći da je njegov veliki fan. I dok smo se mi pitali o čemu se radi, Japanac je prepoznao zbunjenost na našim licima i počeo da vrišti "Džeko ! Džeko ! Dijamantu ! Dijamantu ! ", izazivajući salve smeha. Šta više reći...na kraju se ispostavilo da je simpatični sin izlazećeg sunca profesor slavistike koji živi i radi u Zagrebu, te da zarađuje za hleba kao prevodilac sa japanskog na balkanske jezike.
Nemanja Supiæ (B92)
Posle treninga, usledio je još jedan kafe-predah preko puta stadiona, ali se i ovde dogodilo nešto zabavno. Izlazeći iz kafića, u bašti smo naleteli na nikoga drugog do Ivicu Osima lično, za ono malo neupućenih što čita jednog od najlegendarnijih trenera u istoriji bivše republike. I mada sam tu ja hteo da ga upitam svašta nešto, počev od onoga "ko, bre, posla Hadžibegića da puca penal ?!", zadovoljio sam se samo jednom fotografijom, uzevši njegovo slabo zdravstveno stanje u obzir. U jednom danu upoznati i Blaževića i Osima – pravi doživljaj za balkanskog fudbalskog entuzijastu...sad su mi još ostali samo Boškov i Miljanić pa da kompletiram poker SFRJ trenerskih ikona.

Sam kraj večeri provodim u društvu prvog golmana Bosne Nemanje Supića, rodom iz Gacka, sa kojim smo večerali u jednom restoranu na Koševu. Supić, koji je bukvalno preko noći prešao put od poluanonimnog golmana Javora iz Ivanjice do heroja nacije, vatreno krštenje imao je na meču u Genku, a opravdano poverenje potvrdio je u Zenici, gde je i doživeo da mu ceo stadion skandira (Blažević je u jednoj TV emisiji apostrofirao ovo kao veliki uspeh, da se sa zeničke tribine čulo gromoglasno uzvikivanje jednog klasičnog srpskog imena). U tom momentu, on je bez angažmana budući da je raskinuo ugovor sa kiparskim Anorthozisom, i glavna tema je njegova budućnost ove sezone. Svi se slažemo da će dobra partija protiv Turske definitivno rešiti to pitanje, i rastajemo se uz pozdrave. Od dvoboja sa Turcima deli nas još samo 24 časa, i valja se odmoriti pre toga...

Poslednji deo teksta u petak.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

16 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: