F1: Manji Kur, svečano zatvaranje

Ponovo smo u Evropi i ovog puta zadržavamo se duže. Velikom nagradom Francuske započinje niz trka na Starom kontinentu, koji će se nakratko prekinuti u Turskoj, pošto je staza s one strane Bosfora, a definitivno završiti tek posle Belgije. Prvenstvo u kategoriji vozača dobija obris internog duela Meklarenovih pilota; konstruktorska titula, po sličnom scenariju, kao da je već rezervisana za "srebrne strele". Oponenti moraju da se prenu: Ferari će, ohrabren testovima u Silverstonu, pokušati da pokaže da ništa nije gotovo. BMW teži da poveća prednost u odnosu na Reno, a francuska ekipa da porazi baš bavarsko-švajcarske konkurente. Ove godine opraštamo se od Manji Kura, svečano zatvaranje može da počne...

Izvor: B92

Subota, 30.06.2007.

13:02

Default images

Poslednji put smo u Manji Kuru, u ruralnom ambijentu centralne Francuske, na pola puta između Pariza i Liona. To je, kažu, mesto gde se sva pažnja usmerava na trke, jer ne postoji ništa drugo na šta bi se mogla skrenuti. Sama staza ima solidan vek trajanja. Njena izgradnja započela je još 1959, a prva trka vožena je 1961. Trebalo je da prođe 30 godina da bi Manji Kur 1991. dočekao Formulu 1, ali spoj nikada nije bio ni uspešan ni preterano omiljen.

Francuski gran pri nalazi se na F1 kalendaru od 1950. i osnivanja Svetskog prvenstva. Uz izuzetak 1955. vožen je svake godine, u Remsu, Ruanu, Klermon Feranu, Le Manu, Dižonu i Pol Rikaru. Premeštanje organizacije sa Le Kastelea u Burgundiju forsirala je francuska vlada, sa ciljem da osnaži privredu regiona. Ovogodišnja trka biće 57. Velika nagrada Francuske, a na  Manji Kuru 17. i završna. Kako sada stvari stoje, 2008. sledi pauza, kojoj se sa sigurnošću ne vidi kraj.

Pobrojaćemo ključne odlike zlosrećne staze smeštene 257 km južno od Pariza. Jedna od glavnih karakteristika je glatka površina, vrlo je malo neravnih ili talasastih delova, pa su bolidi spušteni veoma nisko. I ivičnjaci su relativno niski, svuda osim na poslednjoj šikani, i tu je preciznost na trkačkoj liniji obavezna. Asfalt je vrlo taman i upija toplotu, izrazito osetljiv na kolebanja temperature, što se odražava na trošenje guma. Njihovo povišeno habanje uzrokuju i ubrzavanja iz sporih krivina, pa je degradacija pneumatika faktor koji presuđuje pri određivanju strategije.
Konfiguracija piste smatra se tehničkom i nudi zanimljivu mešavinu brzih i sporih sekcija: tri brze krivine na početku kruga, vrlo sporu ukosnicu "Adelaide" i dve brze šikane, sa promenom nagiba izraženijom nego što to televizija pokazuje. Njima se vozi brzinom od oko 200 km/h, što je prava retkost. Poslednja, treća šikana je spora i naporna za bolid, jer se radi dobrog kruga ekstremno agresivno napadaju ivičnjaci.

Pol pozicija i ovde je primarni cilj, ali se može i preticati. Za to je glavna prilika zona pre "Adelaide" ukosnice, po izlasku iz zavetrine i na kočenju. Sledeća i slabija šansa je pretposlednja desna krivina pre završne šikane, a tu se za uspešan manevar mora kočiti još kasnije od konkurenta. Pit-lejn je relativno kratak, pa se ne gubi mnogo vremena u zaustavljanju za gume i gorivo. Strategija zna da bude krajnje interesantna, jer su viđane varijante sa većim brojem zaustavljanja u boksu koje su davale rezultate. Važeći propisi koji se tiču kvalifikacija i ograničenja brzine u boksu tu smanjuju prostor za igru, ali Manji-Kur može biti izuzetak.

Tehnički zahtevi podrazumevaju aerodinamiku koja stvara srednji i visok aerodinamički potisak. To je povratak na uobičajene konfiguracije, već viđene u Barseloni, čak i Bahreinu i Sepangu, pošto su iza nas staze koje su iziskivale specijalne i u jednom ili drugom smeru ekstremne aero-pakete, Monako, Montreal i Indijanapolis. Krivine iziskuju dobar mehanički set-ap i efikasan prenos snage na asfalt.

Uslovi za brzi krug stvaraju se već u prvom sektoru, dobrim pozicioniranjem kroz prve dve krivne kako bi se obezbedio što bolji izlaz na pravac do "Adelaide" ukosnice. Tu najviše "radi" prednji deo bolida. Ako auto podupravlja u zavoju 2, već to košta isuviše vremena. Stabilnost je neophodna da bi se optimalno prošlo kroz brze šikane, u kojima se naglo menja pravac.

Bliži pogled na podešavanja

Prvi u seriji tradicionalnih evropskih trka u sredini sezone, Manji-Kur traži mnogo veći nivo aero potiska nego severnoameričke staze. U Kanadi i SAD, on je bio nizak ili srednji. Manji-Kur i Silverston iziskuju konfiguraciju koja stvara srednji i visok potisak, kako bi bolid bio brz i stabilan u brzim krivinama na početku kruga i šikanama 6/7 i 11/12.

Primamljivo deluje mogućnost da se zaravne krila i dobije veća brzina na pravcu, te tako olakša napad pre ukosnice, ali to nije održiva solucija, jer redukovani potisak, istina, daje veću krajnju brzinu, ali usporava auto u brzoj krivini 3. To onemogućuje brz izlaz na pravac i uskraćuje šansu da se protivnik prati iz blizine. Zato je bolje primeniti set-ap sa višim potiskom i dobiti optimalno vreme kruga.

Izuzetno glatka staza dozvoljava da se bolidi spuste nisko, a oslanjanje se podešava da bude tvrđe. Tako se dobija automobil koji je poslušniji pri promeni pravca u dvema brzim šikanama. Ipak, ne smeju se zaboraviti spore krivine, zbog kojih se pravi kompromis, jer u njima nešto mekše podešen bolid bolje drži stazu.

Pista je poznata kao osetljiva na promene temperature i mnogo zavisi od toga da li sija sunce, ili je pomalo, ili sasvim oblačno. Dovoljno je da bude sunčano i ne toplije od 25-30°C, a da staza dostigne 50°C. To bitno utiče na ponašanje guma i balans automobila. Bridžston donosi meke i medijum gume u Francusku, a na ekipama je da utvrde kako se s kojim može i sme voziti. Uopšteno, izlaz iz sporih krivina iziskuje efikasan prenos snage na pistu i donosi probleme zadnjim gumama. Duge i brze krivine "jedu" prednje, i tu su potrebni stabilnost i rapidni odgovor na promene pravca. Auto mora da bude uravnotežen kako pneumatike ne bi previše trošio. Manji Kur prekriven je dvema različitim vrstama asfalta i njihove karakteristike se jasno razlikuju, a novoasfaltirani sektori biće klizaviji dok ne prime dovoljno gume na otvaranju vikenda.
Prenosni odnosi su kratki i podešeni tako da favorizuju ubrzanja. U fokusu inženjera je brzinski opseg do 250 km/h, jer taj određuje performanse u sporijim sektorima staze, a one uslovljavaju maksimalne brzine na pravcima.

Transmisija je dosta opterećena u vožnji preko ivičnjaka. Naročito je kritična poslednja šikana, gde se u kvalifikacijama ivičnjaci agresivno prelaze u potrazi za što boljim vremenom kruga, ali se u trci od vozača očekuje da budu nešto oprezniji kako bi sačuvali automobil, motor i sklopove za prenos snage.

Manji-Kur ne traži ništa posebno od motora. Nema predugačkih pravaca, malo je brzih krivina, nema faktora koji bi zahtevali posebnu predostrožnost ili pripremu mimo uobičajene.V8 agregati biće pod punim naporom tokom otprilike 64% kruga, što je blago iznad sezonskog proseka, ali nije ništa epohalno. Obrtni moment isporučiv iz niskih turaža bitan je zbog izlaska iz sporijih sekcija. Isporuka snage treba da je glatka i što bliža linearnoj, kako se ravnoteža šasije ne bi narušila kada se punim gasom prolaze šikane ili krivina 3.

Zbogom, a ne doviđenja

Iako su mnoge druge staze bile pre viđene za otpis, Manji Kuru je još ranije ove godine izrečena smrtna presuda. Tako Velike nagrade Francuske 2008. neće biti, biće to prvi njen izostanak sa kalendara od tragične 1955. kada trka nije održana zbog pogibije Pjera Levega i više od osamdeset gledalaca na 24. časa Le Mana.

Brojne primedbe koje su se odnosile na neadekvatnu, neprivlačnu lokaciju, lošu dostupnost staze i male smeštajne kapacitete, sabrane sa neadekvatnom posećenošću iznele su trku na zao glas. Kad se pominju izazovi Manji Kura, mnogi u šali navode da je prvi – stići tamo. Uostalom, štrajk kamiondžija 1992. izazvao je paralizu saobraćaja u Francuskoj, a u toj gužvi je zaglavljen ostao Andrea Moda tim i na gran priju se nije ni pojavio.

Manji Kur ne uživa ni posebne simpatije među vozačima. Nije da se oni išta pitaju, ali čuvena pista "usred ničega" nestaće sa kalendara a da nikome neće nedostajati. Montanji smatra da bi to sa vozačkog stanovišta bio gubitak, ali i da je bolje da tu nema trke kada se na nju već svi žale. Fisikela kaže da ni na mnogo zvučnijim mestima piloti ne vide ništa osim hotela, međutim da je očigledno da "nešto ne štima" kad Manji Kur ne odgovara ni Renou, za koji je to domaća trka. I Hajdfeld i Raikonen uzdržavaju se od komentara dok ne saznaju koja će staza zameniti Never, a Alonso gleda širu sliku i pita kome će biti udobnije da lokaciju do koje se, istina, teško dolazi zameni, recimo, Singapurom, do kog se leti 14 sati.

Ako i postoji varijanta da se Francuski GP uskoro prebaci na drugu lokaciju, nejasno je na kojoj bi se stazi vozilo. Pol Rikar je bio organizator događaja pre nego što ga je Manji Kur preuzeo, ali je u međuvremenu transformisan u ultimativni test poligon, namenjen timovima, a ne gledaocima. Kratka verzija Le Mana (Bugati) je neatraktivna i ne ispunjava F1 bezbednosne norme. Govori se da bi Eklston najviše voleo neku pistu blizu Pariza (po logici "dovedimo trke gledaocima, kad već oni na njih ne dolaze"), ali bi takvu tek trebalo graditi, i to, izgleda, u blizini evropskog Diznilenda. Dakle, sa staze "usred ničega", prselićemo se na neku koja još ni ne postoji... Brzo rešenje se u ovom času ne vidi.

Ferari: sabotaža, špijunaža, havarija...

To je definitivno bila najbizarnija priča u pauzi između dva trkačka vikenda. Okružni tužilac u Modeni pokrenuo je krivičnu istragu protiv Najdžela Stepnija, na osnovu Ferarijeve prijave i priloženih dokaza. Nije precizirano koji su dokazi u pitanju, ali smo svi čuli priče o "belom prahu" u rezervoarima bolida i optužbama za sabotažu. Najkonkretnija izjava iz Ferari tabora bila je da se "ne radi o određenom događaju, već o Stepnijevom ponašanju".

Stepni je u Ferariju bio tim koordinator, pa šef tehnike na trkama i test vožnjama, i znalo se da je nezadovoljan statusom u ekipi, pošto je očekivao da će mu biti ponuđeno mesto tehničkog direktora kada je Ros Braun otišao na "jednogodišnji odmor". Umesto toga, određena mu je uloga u fabrici u nadgledanju razvoja i on nije putovao na trke sa ekipom. U nekoliko navrata izrazio je želju da napusti Ferari, što mu nije dopušteno, a kao njegova potencijalna destinacija pominjana je Honda.

Pominje se i mogućnost da je Stepni "prodavao delove Ferarija" drugim ekipama, odnosno da je vrbovao ljude za prelazak u drugi (neimenovani) tim. To ipak zvuči verovatnije od bilo kakve akcije s "belim praškom". Stepni nije u Italiji, ali nije ni u bekstvu, već na odmoru na Filipinima, Englez je u prvom reagovanju optužbe odbacio, sve nazvao "kampanjom prljavih trikova" i stvar predao advokatu, uveren da će dokazati nevinost. Očekuje se da će po povratku sa odmora, u obraćanju javnosti početkom jula, on opširnije izneti svoje gledište.
U javnosti se pojavila i priča o havariji u vazdušnom tunelu Ferarija, koja je izazvala njegovo ispadanje iz funkcije i zastoj u aerodinamičkom razvoju. Ovo kao uzrok pada Ferarijeve forme u Monaku, Kanadi i Americi, zvuči mnogo logičnije. Žan Tod je potvrdio da se upravo tako i dogodilo, i to pre dva meseca, i kazao da su zbog tog problema izgubljene dve nedelje i da nije bilo alternativa na koje su se u tom periodu mogli osloniti. Poslednja Ferarijeva pobeda izvojevana je 13. maja na Velikoj nagradi Španije, pa se čini verovatnijim da je korak izgubljen zbog havarije, a ne zbog sabotera u sopstvenim redovima.

I bez svega ovoga, vremena za Ferari su turbulentna. Zaostatak za Meklarenovim vozačima pokrenuo je najrazličitije vrste spekulacija, od onih koje se bave nedostacima bolida, do nagađanja hoće li Mihael Šumaher ipak natrag u kokpit i o sudbini aktuelnog vozačkog para. Stiglo se i do kombinacije po kojoj Kimi odlazi u Tojotu (?) ili se vraća u Meklaren, a odande stiže nezadovoljni Alonso. Ako se vratimo na realniji teren, testovi u Silverstonu možda će smiriti strasti oko Skuderije, pošto su završeni ohrabrujućim rezultatima. Raikonen je ocenio da je automobil značajno bolji nego na severnoameričkim rundama šampionata i da će biti konkurentan na Manji Kuru. Za Francusku su spremne aero revizije i očekuje se skok u performansama. Rezultati prvih treninga kazuju da se nešto ipak pokrenulo.

Povišica za Hamiltona?

U poređenju sa situacijom u Ferariju, u Meklarenu vlada prava idila. Ko je očekivao rat rečima posle trke u SAD, ostao je razočaran. Od samog Alonsa dobili smo i razjašnjenje njegovih akcija na Indijanapolisu: on, navodno, nije prišao zidu da bi se bilo kome iz ekipe žalio, već da se izvuče iz Hamiltonove zavetrine i ohladi motor i kočnice. To je radio 15 puta u trci, ali su kamere uhvatile momenat posle neuspešnog obilaženja, pa su svi mislili da je frustriran i da pokušava da nešto signalizira timu. Iako je storija o njegovoj frustraciji došla od ljudi iz ekipe, Fernandu je "nejasno zašto je to kazano". Upitan zašto je tom prilikom i gestikulirao, svetski prvak kaže da je ruku podigao jer to čini svaki put kada se bori s nekim, ili pretiče za krug, što objašnjava svojom emocionalnošću.

Pošto se čulo i da je Ron Denis zabranio Alonsu i Hamiltonu da govore jedan o drugom a da nisu u istoj prostoriji, Fernando tvrdi da je to netačno i da "ne zna zašto je to Denis rekao". Kad se sve sabere, Alonso konstatuje da je stanje u Meklarenu dobro, da nema nameru da napusti tim pre isteka ugovora i da ode pre nego što obavi posao zbog kog je došao.

Zanimljivije novosti stižu sa druge strane. Entoni Hamilton, otac i menadžer vodećeg u generalnom plasmanu, namerava da započne pregovore o zaradi svog sina. Prema aktuelnom stanju stvari, Luisa plaćaju 200.000 evra godišnje, a tvdi se da će novi zahtev iznositi 4 miliona. U ugovoru postoji klauzula koja dopušta "povećanje plate", pod uslovom da na polusezoni Hamilton bude u prvih šest. Luis je svoje uradio, sad je došlo vreme da to i naplati.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: