Formula 1 2007: Prva godina nove ere

Pedeset osmo Svetsko prvenstvo Formule 1 može se, bez ikakvog preterivanja, nazvati početkom nove ere u ovom sportu. Ne samo zato što je ovo, nakon šesnaest godina, prva sezona bez Mihaela Šumahera, već i stoga što nema ni Kosvorta ni Mišlena, kao i zbog paketa novih pravila koja se tiču motora, guma, rasporeda treninga i bezbednosti uopšte. Dodamo li svemu i transfere vozača i rukovodećeg kadra u timovima, sliku o tome kako će svi ovi faktori delovati na F1 moraćemo da sklapamo deo po deo. Izvesno je da će nova situacija zahtevati i određeni period privikavanja, i od protagonista šampionata, ali i od nas koji trke posmatramo.

Izvor: B92

Petak, 16.03.2007.

00:10

Default images

Fokusirajmo se odmah na opsežne promene propisa koje, pored smanjenja troškova, za cilj imaju i da uravnoteže i izjednače konkurenciju u Formuli 1. To su pravila za novu epohu,  dominantna karakteristika nastupajuće sezone, a svaki parametar analiziraćemo posebno. 

- Motori
Dozvoljena je isključivo upotreba agregata koje je homologizovala FIA. Reč je o 2,4 litarskim V8 motorima voženim na poslednjim dvema trkama 2006, adaptiranim na maksimalni broj obrtaja od 19.000 o/min. Takvi agregati obavezni su i tokom 2008, 2009. i 2010. Ovo je označeno kao "zamrzavanje motora", premda će striktno ograničene modifikacije pod nadzorom FIA ipak biti dopuštene. Agregati i dalje moraju da izdrže dva uzastopna vikenda i kazna za zamenu motora ostaje gubitak 10 mesta na startu, ali vikend u tom smislu podrazumeva samo subotu i nedelju.

- Pneumatici
Bridžston je jedini liferant pneumatika i sve timove će snabdevati setovima guma dveju različitih specifikacija (tvrde i meke). Tokom vikenda svakom vozaču dozvoljeno je 14 kompleta guma za suvu pistu (po sedam svake vrste), 5 za vlažnu i 4 za ekstremno vlažnu. U trci po suvom vremenu, obavezna je upotreba i mekih i tvrdih guma, a ove prve moraju biti jasno i vidljivo označene, tako da razliku primete i gledaoci. U Australiji će kao znak poslužiti beli krug prečnika 3 cm na boku pneumatika.

Inače, kompanija proizvodi četiri različite vrste pneumatika za suvu stazu (tvrde, srednjetvrde, meke i supermeke), ali na svaku trku može da donese samo po dve varijante. Bridžston je u Melburn dopremio meke i srednjetvrde gume.
Posebno zanimljive za gledanje i analizu biće ekipe u tranziciji sa Mišlenovih na gume japanskog proizvođača, koje, kako su probe pokazale, slabije hvataju podlogu. Stoga se očekuje da će se bolidi više klizati, što će ekipe probati da kompenzuju podešavanjem automobila u pravcu generisanja nešto većeg aero potiska, kako bi ih primirile.

- Treninzi

Oba treninga u petak (u Monaku u četvrtak) produžena su sa 60 na 90 minuta. Više nema "trećih automobila", već je svim timovima dozvoljeno da petkom uposle i test vozača, koji mora biti unapred nominovan za određenu sesiju i može da vozi bilo koji od dva bolida ekipe.
Trening subotom trajaće kao i dosad, jedan sat, a kvalifikacije će se odvijati po istom "nokaut" sistemu kao 2006.

Tokom sva tri treninga, brzina u boksu ograničena je na 60 km/h. Za vreme kvalifikacija i trke, ograničenje iznosi 80 km/h, što je redukcija u odnosu na 100 km/h iz 2006. Ovo dodatno vreme koje će pit stopovi zahtevati moglo bi da utiče na odluke timova u pogledu strategije.
- Bezbednosno vozilo
Izlazak bezbednosnog vozila na stazu podrazumeva da je vozačima zabranjeno da uđu u boks sve dok se iza vozila ne formira kompaktna kolona. Tada se boks formalno otvara i pit stopovi su dozvoljeni. U normalnim okolnostima, kazna za postupanje suprotno ovom pravilu iznosiće 10 sekundi.

Svi bolidi iza bezbednosnog vozila koji su zaostali krug ili više, a nalaze se izmešani sa vodećima, moraće da vozilo prođu i vrate se na začelje kolone, na svoju realnu poziciju u trci. Tako će se izbeći uplitanje zaostalih u poslove vodećih, ali i haotična jurnjava u boksove čim se bezbednosno vozilo pojavi.

- Bezbednost

Uvodi se GPS sistem, a svetlosni signal odgovarajuće boje upozoravaće vozača u kokpitu na eventualno istaknute zastave. Tako će do pilota brže i jasnije stizati informacija o mogućoj opasnosti na stazi. Svi bolidi opremljeni su i upozoravajućim svetlom koje, shodno jačini eventualnog udara, odmah spasilačkim ekipama daje signal o tome koliko je udes bio ozbiljan.

Vozači i timovi

U novim uslovima prilično je nezahvalno prognozirati i pobednika Velike nagrade Australije, a kamoli novog svetskog šampiona. Ipak, probe u Valensiji, Barseloni, Herezu i Bahreinu nagoveštavaju da na vrhu i na začelju neće biti mnogo iznenađenja, i da će se najoštrije borbe voditi u sredini kolone.

Staro i višedecenijsko suparništvo Ferarija i Meklarena moglo bi da obeleži i ovu sezonu. Najozbiljnijim kandidatima za prvaka sveta smatraju se Alonso i Raikonen, a nije nemoguće da i Masa istakne svoju kandidaturu za lovor najboljeg. Ako je Fernando najkompletniji, a Kimi najbrži vozač današnjice, Felipe ima ono što ova dvojica nemaju – višegodišnje iskustvo u timu za koji vozi. Od Hamiltona, rukija u ekipi iz Vokinga, ne očekuju se čuda, već da uči, uklopi se i sa Špancem stvori kompaktan vozački duo. Luis ima temperament pravog trkača, samo bi neprekidno morao da ima na umu da F1 nije isto što i GP2 i da optimistički manevri koje je tamo izvodio u elitnoj seriji uopšte ne prolaze.  

Gde je u svemu ovome Reno? Izgleda ipak jedan korak iza, o čemu svedoči i Fisikelina izjava: "Imamo problema, nismo dovoljno brzi. Ferari i Meklaren jači su od nas, možda i korak ispred. Zaostajemo oko pola sekunde po krugu. To je mnogo." Teret prve zvezde tima sada je baš na Đankarlovim leđima, a on je znao da podbaci i kao podrška Alonsu. Teško je od njega očekivati da ponovo pokaže onu iskru koja je znala da zabljesne (i očigledno zavara) u godinama kada je rasipao talenat po nekonkurentnim automobilima. Heiki Kovalainen će u Melburnu prvi put startovati za Reno, ali on je već dugo deo tima. Glasovi da je Fisikela tu samo da bi Fincu poslužio kao orijentir, a da će se njegovih usluga Briatore lišiti ako se pokaže da je Heiki brži ili jednako brz mogli bi biti tačni. U tom slučaju, šansu bi dobio Nelson Anđelo Pike, možda čak i pre završetka sezone.
Ozbiljan pretendent za igru u "velikoj četvorci" jeste BMW Sauber. Osvajanjem petog mesta u konstruktorskom šampionatu 2006, bavarsko-švajcarska kombinacija prevazišla je sopstvena nadanja u debitantskoj sezoni. Za ovu godinu postavljen je novi cilj: veći broj mesta na podijumu, izborenih sopstvenim snagama, kao i smanjenje bodovnog zaostatka za vodećima u poretku. Takvo pozicioniranje podseća na kamuflažu, pošto je utisak da F1.07 i vozači Hajdfeld i Kubica mogu i više od toga. BMW Sauber bio je prilično brz na testovima, ali ekipa još uvek nije načisto s tim koliko su joj bolidi pouzdani, pošto probe nisu protekle sasvim glatko.

Honda najavljuje da će u Australiji nastupiti sa bolidima RA107 u bojama "planete Zemlje", već prikazanim javnosti, pokazujući tako podršku ekološkim inicijativama. Cinici tvrde da je to elegantan način da Japanci prikriju da posle odlaska BAT-a nisu uspeli da privuku značajnije sponzore. Međutim, sudeći po zvonima koja zvone na uzbunu, ovde ima i akutnijih problema. Ekipa je nezadovoljna rezultatima sa zimskih testova, pa se krupnija evolucija aerodinamike i oslanjanja očekuje već u Maleziji. Trenutno, kažu, automobil ima bolji trkački nego kvalifikacioni tempo. Barikelo opominje da je Honda RA107 nije rođena kao pobednik. Problem je, navodno identifikovan – reč je o stabilnosti na kočenju – ali rešenje izgleda daleko. Brazilac to objašnjava diplomatskim rečnikom: "Auto nije loš, kada ga uporedim sa nekima koje sam ranije vozio, ali da li je pobednik? Još smo daleko od toga..."

Baton je direktniji: "Ne vidim da se u Melburnu možemo kvalifikovati u prvih 10. Ako auto bude pouzdan, trku ćemo završiti u prvih deset samo ako ispred bude odustajanja. Nećemo pobediti, nećemo stići do podijuma," žali se Dženson i dodaje: "Ovo je važna trka za nas, ne zbog krajnjeg rezultata, već kao veliki test u kojem ćemo pokušati da otkrijemo zašto toliko zaostajemo." Honda se u Melburnu nalazi u zaprepašćujuće deprimantnom raspoloženju.
Tojota ove godine proslavlja 50. godišnjicu angažmana u auto-sportu, ali, sudeći po impresijama vozača sa test vožnji novog TF107, neće biti povoda za slavlje u Formuli 1. Sve to izgleda kao "ista meta, isto odstojanje": bolid je predstavljen dovoljno rano, krenulo se u probe, a onda su procene postajale sve tmurnije. Ralf Šumaher čak je govorio o "katastrofalnim testovima" i konstatovao da Tojoti nedostaje brzina. Zvuči neverovatno da Nemac već sada traži utehu u mogućnosti da će "sezona krenuti nabolje kada se pređe u Evropu", pošto će tada već biti kasno. Truli pominje "stvari na kojima treba raditi", a sve to zajedno opasno je blizu zaključku da Tojota (opet!) nije dovoljno spremna.

Vilijams je preživeo svoj "annus horribilis", zadržao Nika Rozberga i u igru vratio Aleksa Vurca. Ovaj tandem vozača zvuči "jeftino" za izdržavanje, a poznato je da Frenk Vilijams nikad nije bio široke ruke kada su plate vozača u pitanju. Rozbergu se lupanja automobila više ne mogu tolerisati, a Vurc može da priredi i prijatna i ružna iznenađenja. Vilijamsov poslednji adut jesu Tojotini agregati, dok je bolid FW29 u suštini evolucija prošlogodišnjeg. Iako na silaznoj putanji, tim je skupio lep pul sponzora, samo što bi posle još jedne horor godine, u igri, verovatno, bio ni manje ni više nego opstanak ekipe. 

Red Bul je u predsezoni trpeo teške optužbe da zapravo na stazi ima četiri automobila, samo što dva "lažno predstavlja" kao Toro Roso. Zaista, bolidi su, barem spolja gledano, gotovo identični, ali "ispod kože" to ne mogu biti, jer će Red Bul pokretati Renoovi, a Toro Roso Ferarijevi motori. Potegnuta su i pitanja intelektualne svojine, a "osumnjičeni" tvrde da su dobro proučili pravila i da su sve kritike neosnovane. Za Red Bul voze Dejvid Kultard, kome ova sezona može da bude labudova pesma, i Mark Veber. Australijanca su tokom cele karijere pratila visoka očekivanja, i ovaj angažman verovatno je poslednja prilika da pokaže vredi li onoliko koliko je (bio) (pre)cenjen.
Da li Toro Roso pripada začelju ili sredini, zavisi od toga kakve će rezultate pokazati partnerstvo sa Ferarijem. Ipak, samo 2.000 kilometara test vožnji deluje zastrašujuće malo. Ova ekipa je poslednja zaključila spisak vozača, ostavši sa Liucijem i Spidom. Zašto se toliko čekalo da bi se pokazalo da ništa nije izmenjeno? Jedni tvrde da je Gerhard Berger želeo da svoje vozače spusti na zemlju, drugi da im je time poslao jasnu poruku da bi radije angažovao nekog drugog, da mu je to budžet dopuštao.

Spajker je u Formuli 1 prisutan oko šest meseci, i za to kratko vreme stigao je da okupi kompetentnu ekipu inženjera, obezbedi ugovor o isporuci motora sa Ferarijem, a u poslednji čas i nova dva sponzora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Na testovima su prešli svega 6.333 kilometra, ali bez ikakvih mehaničkih problema. Holanđani svoje mogućnosti ocenjuju prilično realno: "Performanse ne obećavaju više od začelja kolone", kaže Majk Gaskojn. Prva aero  poboljšanja planiraju se za Sepang, a B varijanta bolida stupa na scenu od sredine sezone, kada u Spajkeru planiraju borbu sa direktnim konkurentima i prve poene.

Vozački duo je izmenjen: znalo se da je Albersova pozicija sigurna, a između brojnih potencijalnih kandidata, za drugog pilota odabran je Nemac Adrian Sutil, koji je 2006. u tri navrata vozio za ekipu na treninzima petkom. Spajker inače ima čak četiri testera: Fauzija, van der Gardea, Valesa i Markusa Vinkelhoka, koji će u Australiji biti rezerva.

Super Aguri je uzdignute glave izneo svoju prvu takmičarsku godinu, i pokazao se vitalnijim nego što je iko smeo da pretpostavi. Takuma Sato je ovde inventar, a stalnim vozačkim mestom nagrađen je dugogodišnji treći vozač Honde Entoni Dejvidson. Ekipa je "stara" svega 15 meseci i, ako joj je  2006. cilj bio opstanak, u 2007. želi da cementira svoju poziciju u F1, a "gađa" i svoj prvi poen u šampionatu. Iako je bolid SA07 pripreman u saradnji sa Hondom, njegovo predstavljanje odlagano je u dva navrata, prvi put zato što nije prošao obavezni kreš-test.

Melburn, mesto za početak

Sezonu 2007. otvoriće Velka nagrada Australije u Albert parku u Melburnu. Australija je svoju F1 trku dobila 1985. godine i u narednih 11 sezona, ona je održavana na uličnoj pisti u Adelejdu, sve vreme kao poslednja na kalendaru. Iako tako pozicionirana, ona je odlučila o samo dva svetska prvenstva: 1986. i 1994. Adelejd je bio egzemplarno dobra ulična staza, na kojoj se moglo preticati, a atmosfera je uglavnom bila relaksirana, jer je, osim u navedenim slučajevima, sve već bivalo odlučeno ranije.

Čelnici države Viktorija uspeli su da preotmu organizaciju australijskog gran prija, pa je krajem 1993. objavljeno da će nova lokacija biti Melburn, a inauguralna trka vožena je 1996. "Premeštanje" nije prošlo bez problema, jer je dolazak Formule 1 u srce grada i gradskog parka bio meta brojnih protesta ekoloških organizacija, koje su tvrdile da je u pitanju zloupotreba i uništavanje javnog parka. Svejedno, prvu VN Australije u Melburnu gledala je 401.000 ljudi, što je poseta nenadmašena do danas. Od 1996. Melburn je mesto početka F1 sezone i tu ulogu nije imao samo prošle godine, kada je sezona krenula iz Bahreina.

Staza u Albert parku ima 16 krivina, dugačka je 5,303 km i po prirodi je ulična pista, čija se trasa tokom godine koristi u javnom saobraćaju. Posledično, početkom trkačkog vikenda, pilote dočekuje prljava, klizava površina koju pneumatici slabo hvataju. Kako vikend odmiče, idealna linija se uobličava i raščišćava. Na nju automobili nanose nove količine gume i prianjanje postaje sve bolje, pa će produžene sesije u petak pomoći da se optimum na stazi postigne ranije nego što je uobičajeno. Sva podešavanja na kolima moraju se prilagođavati ovim dramatičnim promenama uslova na pisti. I vreme i temperature u ovo doba godine – tamo je sada kasno leto – umeju da variraju u priličnoj meri.

Iako u zbiru prilično brza staza, Albert Park je mešavina kratkih pravaca i sporih i srednjesporih zavoja. To mu daje kreni-stani karakter, otud obrtni moment ima značajniju ulogu od visoke krajnje brzine. Melburn traži automobile sa višim aerodinamičkim potiskom, poslušne u menjanju pravca, preciznu kontrolu trakcije, efikasno rashlađivanje snažno opterećenog kočnog sistema i visoku stabilnost na kočenju. Zbog "iseckanog" kruga, vozaču je bitno da uhvati ritam, drži se precizne putanje i ne dozvoli da ga neravnine ili ivičnjaci izbace sa staze, pošto su betonski zidovi na pojedinim mestima pogubno blizu.

Dok "varimo" nova pravila i vagamo kako će se ona odraziti na predstojeće trke, Berni Eklston već je pokrenuo dve nove teme: izmene u načinu bodovanja, takve koje bi povećale razliku između prvo i drugoplasiranog, i trke koje bi bile vožene noću. Prva inicijativa nema manu, ali druga je izazvala podeljene reakcije. Noćne trke u Formuli 1? Možda se čovek samo šalio...

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

23 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: