MLS finale: Hjuston šampion iz prve

Prvi put u istoriji fudbala na tlu SAD titulu šampiona osvojila je ekipa iz Hjustona. Dinamo (ili, preciznije, Dajnamo) osvojio je MLS kup, pošto je u Dalasu pobedio Nju Ingland Revolušn posle dramatičnog meča rešenog na penale (0:0, 1:1, 4:3). Tim iz Bostona, koji nikada nije osvojio titulu, izgubio je drugo uzastopno, a treće finale u pet sezona.

Izvor: Vlada Oliæ

Petak, 24.11.2006.

02:16

Default images

Samo LA Galaksi je do sada tri puta gubio u finalu (uz dve pobede), a sva tri poraza Revsa su došla na veoma dramatičan nacin: zlatni gol 2002, produžetak prošle godine, i sada penali. Njihov trener Stiv Nikol prokomentarisao je: “Ne mogu da vam opišem koliko je ovo loš osećaj”.

Pred rasprodatim stadionom i preko 22,000 navijača koji su mahom podržavali svoje teksaške komšije, prvih 90 minuta je proteklo u relativno neintresantnoj igri sa malo pravih šansi i bez prave inicijative. Po prohladnom i vetrovitom vremenu, timovi su proveli puno vremena na srednjoj trećini terena, a i ono malo šansi što smo videli su bile više rezultat individualnih akcija nego smišljene incijative timova. Golmani Pet Onstad za Hjuston i Met Ris za Nju Ingland, koji spadaju u najiskusnije i najsigurnije u ligi, su u par navrata imali dobre odbrane.
Konačno, u drugom produžetku, Nju Ingland dolazi u vođstvo golom Tejlora Tvelmana u 113. minutu. Ovaj igrač, koji je bio među poslednjim koje je trener Brus Arena izbrisao sa spiska američkih reprezentativaca za letošnje Svetsko prvenstvo, izbio je sam ispred gola Hjustona i sa ivice šesnaesterca rezantnim udarcem u donji spoljni ugao pogodio mrežu Onstada.

To je bio prvi gol Revolušna u istoriji nastupa u MLS Kup-u, posle punih 346 minuta igre. (Isti igrač je i doveo Nju Ingland u veliko finale jedinim golom u iznenađujućoj pobedi u finalu Istoka nad dinastijom MLS fudbala, DC Junajtedom – Arena, koji sada komentariše utakmice za ABC, je tada samokritično primetio: “Eh, da mi je samo neko letos rekao da ovaj momak zna da daje golove…”)

Stadion je jednostavno zanemeo, a more navijača iz Hjustona je palo u očaj.  Međutim, dole na terenu, kouč “domaćih” Greg Kenier je znao da njegov tim neće stati. I zaista, samo nekih 25 sekundi nakon što su krenuli sa centra, igrači Hjustona su se već radovali izjednačenju. Brajan Mulan je sa 25 metara centirao na drugu stativu a centarfor Dinama Brajan Čing je u perfektnom trenutku skočio i glavom pogodio donji levi ugao sa 7 metara. “Znao sam da ću dobiti još jednu šansu, i samo sam rekao sebi ‘budi spreman da je realizuješ’.”
I tako, posle 120 minuta igre timovi su bili potpuno izjednačeni: 1-1 u golovima, 15-15 u šutevima, 10-10 u kornerima.  Naravno, sledili su penali, koje Hjuston čak nije ni stigao da vežba na poslednjem treningu u subotu, jer su malo kasnili pa su ih izbacili iz stadiona pre kraja treninga  S druge strane, Nju Ingland je imao mnogo više iskustva: pre 2 godine su izgubili finale Istoka na penale ali su se ove godine na isti način provukli kroz prvo kolo protiv Čikaga.

Početne dve runde penala su donele četiri briljantna gola – udžbenički odrađene bombe u raklje koje se ne brane, među njima jedna od strane golmana Revsa Risa. U trećoj rundi Pet Nunan iz Nju Inglanda puca pored gola levo, al Ris lepo brani već sledeći šut Breda Dejvisa, i posle sigurne egzekucije Tvelmana timovi su bili izjednačeni pred petu rundu.  Drugi strelac iz regularnog dela igre Čing tada dovodi Hjuston u vođstvo 4-3, a Džej Hips mizernim “Hadžibegić” šutem (lagano, po zemlji i po sredini) pečati sudbinu svom timu.  Čing je, naravno, kao “dvostruki” strelac uzeo MVP titulu, i teksaška žurka je mogla da počne!
Atmosfera u Pica Hat Parku je povremeno podsećala na evropski fudbal. Ovo je četvrti (pored Los Anđelesa, Kolambusa i Čikaga) u novoj generaciji malih stadiona pravljenih samo za evropski fudbal, gde su navijači blizu terena i dimenzije odgovaraju ovom sportu. (Ostali klubovi “dele” stadione ili sa americkim fudbalom (kraci i uži) ili bejzbolom.

Navijači Hjustona su dominirali i stadion, obojen u narandžasto (boje Dinama), je podsećao na utakmice Holandije. Hjuston je udaljen samo tri i po sata vožnje od Dalasa, i njihovi navijači su organizovali konvoj sa 7 autobusa i stotinama privatnih automobila, koji je tokom jutra prevalio taj put – neverovatan momenat za razvoj fudbala u Americi, pogotovu ako se uzme u obzir činjenica da je ovo prva godina postojanja tog kluba.

Njihovi navijači, mahom hispanoameričkog porekla, ne samo da su zapalili nekoliko baklji i bacili dve dimne bombe na teren, nego su uspeli da nabave te rekvizite u svojim, narandžastim, bojama, a bilo je krajnje komično gledati redare, nenaviknute na ovakve egzibicije, kako pokušavaju da podignu ili šutnu konzerve sa trave. Pomoć su imali i od grupe od oko 50 navijača DC Junajteda koji su u Teksas došli da navijaju, ne toliko za Hjuston, koliko protiv svojih Istočnih rivala.
Hjustonu je ovo zvanično prva titula u prvoj sezoni postojanja (Čikagu je to uspelo 1998.), mada ta statistika vara. Ceo tim je na kraju prošle sezone prebačen iz San Hozea, gde su važili za najveću silu Zapada i gde su pod imenom “Kvejksi” osvjoili dve titutle (2001 & 2003).  Međutim, zbog bogate istorije fudbala u Severnoj Kaliforniji i velike popularnosti kod navijača (tim je tamo propao finansijski jer nisu mogli da nađu lokaciju za pravljenje novog stadiona, pa su igrali na malom i prastarom stadionu San Hoze Stejt Univerziteta), liga je odlučila da vlasniku kluba dozvoli da preseli franšizu pod uslovom da boje kluba i svi rezultati i uspesi ostaju zaključani u trezoru lige, dok se jednog dana ne oformi novi klub u San Hozeu.

Ovo je, dakle, iskusan i uigran tim, koji je u septembru pojačan dolaskom Pola Dalgliša, sina legendarnog škotskog reprezentativca i heroja Liverpula, Kenija Dalgliša (trener Nju Inglanda, Stiv Nikol, je ne samo takođe legenda Liverpula, već je i sunarodnik kao i bivši saigrač starijeg Dalgliša, za koga je kasnije i igrao, kada je Keni preuzeo trenersku ulogu posle Hejsela; Dalgliš je fudbalske početke omogucio i svom sinu kada ga je doveo u Njukasl dok je bio menadžer crno-belih krajem 90-ih).  Keni je posle utakmice blistao od ponosa, zavijen u narandžasti šal u pravom ostrvkom stilu, koji ovde niko ne praktikuje. 

“Mnogo je teže gledati ovakve utakmice”, Keni mi je rekao u svlačionici Hjustona (jedan od retkih ljudi tu bez dve flaše piva u rukama) dok je grlio Pola.  “Bio sam jako nervozan gledajući ga, bilo mi je mnogo bolje dok sam igrao.”
Trener Hjustona Greg Kenier, još jedan Skot, ali koji se kalio ne u Engleskoj, već u Meksiku, na kraju se zahvalio svima, a posebno porodicama igrača koje su odlično podnele selidbu iz Kalifornije.  (Kenier je insistirao da rodbini igrača bude dozvoljen pristup na proslavu na terenu i u svlačionici, tako da je svaki igrač imao po 5-6 gostiju). 

Razlika u klimi je ogromna, pogotovo leti kada Hjuston spopadnu ogromne vrućine i velika vlažnost. I zaista, Dinamo se mučio ovog leta, ali im se sa dolaskom jeseni povratila i forma. Možda pomalo pod uticajem šampanjca koji je pio na konferenciji za štampu, Kenier je u jednom momentu toliko insistirao na “herojstvu” tima što su prešli u Hjuston, da ga je jedan lokalni novinar upitao šta ima da poruci navijačima hispano porekla (koji, uzgred, tu žive godinama).  Simpaticni Škot iz Severne Kalfornije se samo nasmejao i odgovorio “Grasijas”.

ISTORIJA MLS KUPA
1996       DC Junajted - LA Galaksi 3-2 (zlatni gol u produžetku)
1997       DC Junajted – Kolorado 2-1
1998       Čikago – DC Junajted 2-0
1999       DC Juanjted – LA Galaksi 2-0
2000       Kanzas Siti – Čikago 1-0
2001       San Hoze – LA Galaksi 2-1
2002       LA Galaksi – Nju Ingland 1-0 (zlatni gol u produžetku)
2003       San Hoze – Čikago 4-2
2004       DC Junajted – Kanzas Siti 3-2
2005       LA Galaksi – Nju Ingland 1-0 (produžetak)
2006       Hjuston – Nju Ingland 4-3 (penali, 1-1)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: