Heroj. Idol. Legenda.

Danas se prisećamo čoveka koji je po mnogo čemu zadužio košarku kao sport. Po njemu se zove nagrada za najboljeg strelca Evrolige, a ime mu je Alfonso Ford.

Izvor: Stefan Nikoliæ

Sreda, 23.12.2020.

13:00

Heroj. Idol. Legenda.
EPA PHOTO EFE / ANDREU DALMAU

I zvanično je objavljeno ko je sve nominovan za ulazak u Nejsmitovu Kuću slavnih ove jeseni, a među njima je i veliko ime srpske košarke – Dušan Duda Ivković.

Svi znamo koliko je gospodin Ivković zadužio košarku i uopšte ne treba da nas čudi što je jedan od najboljih trenera svih vremena nominovan za ulazak u Kuću slavnih, a na spisku se našlo i jedno jako interesantno ime.

Alfonso Ford.

Kada se jedna nagrada nazove po vama, mora da ste bili "paklen" igrač tokom svoje karijere, ali ukoliko niste upoznati po čemu je Al Ford bio poseban, ovaj tekst će vas bliže upoznati. Alfonso Ford je rođen u Misisipiju 1975. godine i na čuvenim "Delta" terenima napravio prve košarkaške korake, gde je naučio koliko je važno biti čvrst kako u košarci tako i u životu.

Često bi Alfonso igrao sa starijom decom koja bi ga propisno istukla na tim mečevima i kasnije su se šalili kako je on postao dobar igrač samo zbog tog njihovog tretmana.

Iako dobar, Alfonso nije privlačio baš toliku pažnju pa na studije odlazi na Misisipi Veli Stejt gde će provesti veoma lepe četiri godine. Njihov trener je negovao brzu košarku, sa dosta tranzicije i šuta za tri poena što je Fordu i te kako odgovaralo.

Već u prvoj sezoni je imao 30 poena u proseku, a kada je završio studije 1993. godine postao je prvi igrač u modernoj eri NCAA koji je tokom sve četiri godine prosečno imao najmanje 25 poena po utakmici. Verovali ili ne, NCAA karijeru je završio kao 5. najbolji strelac svih vremena, iza Pistol Pita Maravića, Frimena Vilijamsa, Lajonela Simonsa i Krisa Klemonsa.

Za NBA ligu to nije bilo dovoljno. Dugo se mučio da dobije minute u Filadelfiji i Sijetlu, pa posle CBA shvata da neće imati mnogo prostora u SAD i odlučuje da ode u Evropu, a prvi tim za koji je igrao bila je španska Ueska.

Uesku su na početku sezone svi otpisali, ali uz 25 poena po meču Alfonso Ford nije uspeo da spasi tim ispadanja. Pošto nije želeo da igra drugu ligu, preselio se u Grčku, tačnije u ekipu atinskog Papagosa.

Sve je bilo kao san: lep život u velikom gradu, 24.6 poena prosek, bonusi od tima, hvalospevi novinara... Pred početak sezone 1997/98 Alfonso Ford je dobio užasne vesti.

Lekari su mu dijagnostifikovali leukemiju. Umesto da nastavi da igra u Atini, Alfonso je morao da brine za svoj život, pa je na sopstveni zahtev raskinuo ugovor bez objašnjenja. Na sreću, stanje se poboljšalo i ponovo je počeo da trenira, pa mu je atinski Sporting poslao ponudu da sa njima završi sezonu i pomogne im da se spase ispadanja.

Nakon svih zdravstvenih muka, ponovo je u proseku imao oko 24 poena i sada je to uvideo Peristeri, koji nije smeo da propusti priliku da potpiše fantastičnog skorera, Alfonsa Forda.

Niko u Atini nije znao koliko je ovo zapravo bio dobar posao, a košarkaškim Bogovima se to posebno svidelo. Posebno se izdvaja partija protiv njegovog budućeg kluba, Olimpijakosa.

Koliko često možete čuti da igrač u Evropi postigne 43 poena? Pritom, Peristeri je pobedio. Peristeri nije blistao u Suproligi (tada se Evroliga delila na Evroligu i Suproligu), ali je Al Ford bio posebno dominantan, dok u domaćem šampionatu "bacaju rukavicu u lice" Panatinaikosu i Olimpijakosu.

31.01.2001. godine, protiv TAU Keramike(prvi meč u top16 fazi), Alfonso Ford postiže 41 poen i postavlja rekord po broju postignutih poena na jednom meču.

Imenovan je u idealnu petorku Suprolige za sezonu 2000/01, a prosečno je beležio 26 poena i takođe bio najbolji poenter ovog takmičenja. Alfonso Ford je i zvanično bio evropski superstar.

I to u vreme kada su Evropom harali Elmer Benet, Gregor Fućka, Dejan Tomašević, Rašar Grifit, Manu Đinobili, Saša Đorđević i ostali. Leukemiju je uspešno krio od očiju javnosti i Olimpijakos mu je ponudio jednogodišnji ugovor vredan milion dolara. To je i danas veliki ugovor, pa je jasno da gazde Olimpijakosa nisu štedele novac tokom juriša na trofeje i posta od 1997. godine.

Gle čuda, baš od Dude Ivkovića.

Navijači Olimpijakosa i dan danas pamte njegovu partiju u polufinalu Kupa Grčke, protiv Panatinaikosa, koji je predvodio Dejan Bodiroga.

U tom dvoboju, Ford je imao 20 poena, 7 skokova i 3 asistencije, a Olimpijakos je eliminisao večitog rivala, rezultatom 83:75 i zakazao finale protiv Marusija(pobeda rezultatom 74:66), gde Ford ponovo blista sa 38 poena! Neizbrisiv trag , Alfonso Ford je ostavio u ovosezonskoj Suproligi.

U svom prvom nastupu za crveno-bele u ovom takmičenju, protiv Efes Pilsena, Ford postiže 28 poena, a iz igre je šutirao 11/15. Njegov najbolji nastup u Suproligi, bio je u TOP16 fazi protiv najljućeg rivala, Panatinaikosa, kada je Ford ubacio 33 poena.

Nažalost, Olimpijakos je završio učešće u TOP16 nakon poraza od autsajdera, Olimpije iz Ljubljane i to ubedljivo 85:59, a nije im pomogao ni 21 poen Alfonsa Forda.

Na 20 utakmica ubacio je 495 poena i to je i do skoro bio apsolutni rekord Evrolige po broju postignutih poena u jednoj sezoni Na kraju sezone, izabran je u drugi tim Suprolige zajedno sa Arielom Mekdonaldom, Marselom Nikolom, Mirsadom Turkčanom (Jahović) i Džozefom Blerom. Prvi tim su činili Tajus Edni, Marko Jarić, Manu Đinobili, Dejan Bodiroga i Dejan Tomašević. U narednoj sezoni, Suproliga postaje Evroliga.

Čelnici Olimpijakosa su bili prinudjeni da skrešu budžet zarad renoviranja hale u čast Olimpijskih Igara koje su se 2004. godine održavale u Atini.

To je značilo da Olimpijakos neće produžavati ugovor sa najboljim evropskim strelcem i on je potpisao za Sienu Montepaski. Pored Forda, Siena je svom rosteru dodala i Mirsada Turkčana, jednog od najboljih skakača Evrolige svih vremena.

Al je potpuno zaboravio na leukemiju, odigrao jako dobru sezonu u Sijeni Montepaski i dobio ponudu koju nije mogao da odbije, pa je odlučio da karijeru nastavi u Skavoliniju iz Pezara. Nisu sve vesti bile ovako dobre. Pred početak sezone 2003/04, njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo. Leukemija je već bila u odmakloj fazi i situacija je postajala sve teža i teža.

Ford je zbog teške zdravstvene situacije propustio nekoliko utakmica regularnog dela sezone, ali i početak plej-of serije. Smrt mu je visila nad glavom, ali nije želeo da se preda bez borbe.

Bio je treći strelac Palakanestra sa 23.5 poena u proseku i Skavolini završava kao 4. i u Kupu su igrali sa Fortitudom koji je pobedio sa 85:76, ali ovo jedna od utakmica koja se u Raju često pušta. Utakmica koju niko u Italiji nije zaboravio.

Tokom prve četvrtine, nakon jednog duela, Ford se uhvatio za stomak i sa bolnom grimasom seo na klupu. Jedva je držao oči otvorene. Svi su mislili da je u pitanju povreda. Niko u hali nije imao pojma šta je bio pravi razlog. Naravno, borac kao što je Al se vratio na parket i pokušao da pomogne ekipi. Plasman u Evroligu je ostvaren najviše zahvaljujući "Američkom Bombarderu" kako su ga zvali italijanski mediji.

Ipak, usledio je šok. Alfonso Ford je na kraju sezone objavio da je završio karijeru. Zbog leukemije. Mnogi nisu znali za ovo, čak ni njegovi bivši treneri i saigrači, jedino su doktori znali za njegovo zdravstveno stanje.

Bilo je dana kada bi uz njihovu pomoć ustao iz kreveta i sam Bog zna kako bi došao na trening i odradio čitav ili bi čak utakmicu odigrao, ali ko god bi mu pomogao ne bi smeo nikome da ispriča u čemu je problem.

Kada izgledi nisu bili na njegovoj strani, Al je pružao najjači otpor. Verovatno je zbog toga i bio najbolji. Nakon sedam godina muka, Bog je odlučio da želi Forda u svojoj ekipi.

Preminuo je 03.09.2004. godine i ostao upamćen kao jedan od najboljih igrača u Evropi. Na sahrani se pojavila kompletna ekipa Skavolinija, ali i brojni izaslanici Sijene, Olimpijakosa, Peristerija... U njegovu čast, od 2004. godine, nagrada za najboljeg strelca Evrolige zove se po njemu. Alfonso Ford. Za sobom je ostavio ženu Polu, ćerku Kekenšiu, sinove Kaldereka i Alfonsa mlađeg, ali i mnogobrojne prijatelje i fanove.

Sada, Alfonso Ford je nominovan za Kuću slavnih. Čovek koga ni leukemija nije uspela da odvoji od košarkaškog terena i zbog toga je njegova nominacija toliko važna.

Mi, navijači, ljubitelji košarke ne smemo da zaboravimo i da izdamo Alfonsa Forda. Kao što je to uradila krv. Njegova krv.

Stefan Nikolić

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

42 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: