Kako se kalio čelik: "The normal one" i crvena brigada

"Popiću malo limunade i ne previše piva. Pokušaću da se setim mojih sledećih trideset godina", glase stihovi Tima Mekgrua, popularnog kantri muzičara iz Luizijane.

Izvor: Dušan Ðukanoviæ

Petak, 26.06.2020.

15:01

Kako se kalio čelik:
Getty Images/Jan Kruger / Stringer

Trideset godina trajao je i rat završen Vestfalskim mirom 1648. Pre trideset godina Džo Pešči je snimio kultnu scenu u baru, kada mu De Niro asistira u "nesporazumu" sa čovekom kasnije poznatim kao Fil Liotardo.

Te 1990. nestao je čuveni Boot room, mala prostorija na Enfildu u kojoj su se okupljali "odabrani" poput Šenklija i Pejslija, "Enfildovih kapija".

Ispijajući viski u malom sobičku za kopačke, diskutovali bi o dovođenju visprenog krila Seltika, kasnije poznatijeg kao "kralj", nastavljajući tradiciju Škota u Liverpulu.

Iste godine, najveći engleski klub osvojio je poslednju titulu.

Mark Rajt, Jan Raš, Džon Barns, Pol Ins, Džejmi Redknap, Semi Hipija, Robi Fauler, Stiven Džerard. Letimičan pogled na listu kapitena daje uvid o igračkim veličinama koje nisu dovele voljeni klub do dugo željenog trofeja.

Kada je dolazio u klub, još jednog kišovitog britanskog septembra pre devet godina, niko nije očekivao da će upravo Džordan Henderson predvoditi "redse" do titule. Ali, kao što kaže svima dobro poznat stih - "na kraju oluje dolazi zlatno nebo". Problem je što je oluja dugo trajala, sada više ni to.

Statistički: 30 godina, 1.149 utakmica, 1.968 golova, 103.410 minuta, skoro 1.5 milijarda funti i 239 igrača je bilo potrebno Liverpulu za titulu broj 19.

Godine dominacije

Keni Dalgliš tokom finala Liga kupa protiv Manèestera 1983. Getty Images / Staff
Sedamdesete su označile kraj jednog liverpulskog čuda i početak drugog. Bitlsi su 1970. objavili Let it be, kao svojevrsni načina da kažu zbogom.

Jabuka razdora koju je Joko Ono posadila među članovima ispostavila se kao vododelnica na relaciji Lenon - ostatak benda. Ustupili su mesto mlađim i boljim Flojdovcima, Ti Reksu, Cepelinu, Dženezisu, Bouviju... Kao što biva i u sportu, kod šampiona dolazi do zasićenja.

Liverpul sedamdesetih predstavljao je revolucionarnu ekipu, naročito od '77. U periodu do 1984. Liverpul će uzeti četiri titule Kupa Šampiona. Ne samo da su oni osvajali, nego su im se priključili Aston Vila i Notingem Forest, te je samo Hamburger 1983. prekinuo engleski niz.

Put ka prvom "ušatom" peharu odveo je Liverpul u prestonicu rimske civilizacije.

Ponajveći engleski golman Rej Klemens, Fil Nil, rekorder po broju nastupa u crvenom dresu Jan Kalahen, Teri Mekdermot u vezi i Hajvej potpomognut Kigenom krenuli su na megdan Borusiji iz Mehengladbaha, koju će navijači Crvene zvezde upamtiti po lošem dve godine kasnije.

U timu Liverpula na mestu štopera igrao je miljenik navijača Tomi Smit, u paru sa kapitenom Hjuzom. To je trebalo da bude njegova poslednja profesionalna utakmica. Pri rezultatu 1:1, Hajvej se zaleteo od atletske staze prilikom izvođenja kornera, a dočekao ju je upravo Tomi Smit koji ju je smestio na prvu stativu.

"Oh, kakav način da se završi karijera", uzviknuo je komentator.

Međutim, Smit je odlučio da se vrati i sledeće sezone. Pohodu na uzastopnu titulu isprečio se pijuk koji je Smit ispustio na nogu, pritom polomivši prst na nozi. Ekipa iz 1977. važi za jednu od najboljih ikad, ali šta onda reći za tim kojem su se 1978. pridružili Fil Tompson, Alan Hansen, Grejem Sunes i Keni Dalgliš. Istina, klub je put Nemačke napustio Kigen, a na Pejslijevo insitiranje kao zamena doveden je Dalgliš.

Te sezone, umesto u finalu, Borusiju su izbacili kolo pre. Poslednja utakmica ovoga puta je igrana u domovini, na Vembliju. Dosadno, netipično za Liverpul finale rešio je novokomponovani škotski duo Sunes-Dalgliš. Novac od Kigena dobro je uložen.
Džimi Kejs i Teri Mekdermot proslavljaju osvajanje prvog Kupa šampiona 1977. Getty Images / Staff
Ekipu iz tog perioda krasila je lojalnost i odsustvo stranaca van Britanije. Retko koji igrač iz startne postave finalnog meča je odigrao manje od 200 utakmica za klub, a ako uzmemo Kalahana (857) i izvučemo medijanu, nijedan.

Ta dva su verovatno u sprezi. Osećaj za lokalno, dug vraćanja zajednici i duh zajedništva, pozitivno je uticao na fudbalere tog doba da ne forsiraju novčani aspekt po svaku cenu. Lojalnost je bila egida pod kojom su se okupljali. Liverpul nije uspeo da osvoji treći evropski trofej u nizu, vreme je bilo za Brajana Klofa i Trevora Frensisa, tada najskuplje plaćenog igrača - milion funti. Notingem je naredne dve sezone osvojio najprestižnije takmičenje, a Liverpul dve titule u domaćem prvenstvu. Godinu dana pre toga, kada je Liverpul uzeo Kup šampiona, epitet engleskog prvaka poneo je Forest.

Povratak na staze slave, klub sa Enfilda ostvario je već 1981. kada je u finalu na "Parku prinčeva" udario na Real koji je sa klupe predvodio Vujadin Boškov. Na toj utakmici igrala je jedna od najboljih odbrana ikada viđena - Klemens na golu, Fil Nil i Alan Kenedi po bokovima, a štoperski tandem činili su Tompson i Alan Hansen.

Stoga, ne čudi neuspeh Reala da matira Klemensa. Štaviše, upravo je Kenedi postigao jedini gol na meču.

Realu je to bilo prvo finale još od 1966. kada su savladali Vasovićev Partizan. Ponovo su "redsi" izvršili rokadu, ovaj put sa Aston Vilom. Klub iz Birmingema ostvario je najveći klupski uspeh prvo 1981. osvojivši ligu, a potom i 1982, savladavši Rumenigeov Bajern. Međutim, nisu uspeli da objedine dve titule.

Šampion Engleske ponovo je bio Liverpul, što je označilo period u kojem će "crveni" osvojiti tri uzastopne titule, a sa poslednjom objediniti titulu evropskog prvaka, nešto što ni današnjoj generaciji nije uspelo.

Te 1984, Liverpul je ušao u finale kao jedna od najboljih ekipa na svetu i trostruki šampion. Protivnik je bila Roma, na njihovom terenu.
Bob Pejsli na poslednjoj ligaškoj utakmici 1983. Getty Images / Staff
Liverpul je pretrpeo izmene u odnosu na finale tri godine ranije.

Na golu je bio Grobelar, jedini ne britanski igrač, nedostajao je Fil Tompson, a špica je igrao Jan Raš koji je bio tu i 1981, premda previše mlad da bi igrao.

Nadasve, nakon 44 godine klub je na kraju prethodne sezone napustio njegov najveći trener Bob Pejsli. Njegovu poziciju preuzeo je Džo Fagan.

Fagan nije izneverio, štaviše mnogi smatraju ekipu iz '84 kao Liverpulovu najbolju. Doneo je četvrtu titulu Kupa šampiona, usput uradivši ono što Pejsli nije - objedinio evropsku i titulu u domaćem prvenstvu.

Finalna utakmica rešena je penalima. Heroj - golman iz Zimbabvea i njegova "špageti tehnika" branjenja penala. Sve se namestilo Liverpulu. Ekipa, trener, kontinuitet, samopouzdanje. Pred 1985. sticao se utisak da niko ne može da im se ispreči na putu ka petoj tituli. Isprečilo se.

Liverpul će tek 20 godina kasnije ponovo stići do dugo čekanog trofeja.

Finalni meč 1985. igrao se na Hejselu protiv Juventusa. Ta utakmica trebalo je da bude poslednja na stadionu koji nije ispunjavao bezbednosne kriterijume.

Zvanična priča iznosi podatak da su fašističe grupacije iz Juventusovih redova provocirale protivničke navijače i gađale ih kamenicama. Revoltirani prošlogodišnjim dešavanjima, kada su navijači Rome nezadovoljni ishodom finala vršili torturu nad Englezima, napadli ih i izbacivali iz hotela (pa je čak i policija uzimala novac od navijača), odlučili su da se obračunaju sa pristalicama "bjanko-nera".

Navijači Liverpula krenuli su na navijače Juventusa i suzbili ih uz zid. Nemajući gde da se pomere, Italijani su počeli da se ređaju jedan preko drugog. Zid je popustio. Upravo u tom trenutku poginuo je najveći deo od 39 navijača Juventusa. Pristalice tima iz Torina krenule su preko terena ka navijačima Liverpula, što je dovelo do još veće eskalacije sukoba.

Na terenu, igrači Liverpula su pozivali svoje pristalice preko megafona na smirivanje strasti. Kasnije će se, sa velikim žalom, Dalgliš prisećati ovih događaja i osuditi obe strane. Italijansku zbog provociranja, englesku zbog nasedanja na provokacije.
Platini i Raš na obeležavanju 20. godina od nesreæe Getty Images/Michael Steele / Stringer
Doneta je odluka je da se meč ipak odigra. Platinijev gol iz penala je rešio meč, mada niko nije mario.

Uprkos činjenici da Hejsel nije ispunjavao bezbednosne kriterijume, da je na stadionu bilo više publike nego što je dozvoljeno, da su bili isprovocirani i da su bile prisutne i druge grupacije engleskih navijača, za glavne krivce osuđeni su navijači Liverpula.

Nešto slično će se dogoditi i četiri godine kasnije na Hilzborou, a kroz prizmu novih dokaza koji oslobađaju navijače krivice za taj događaj, treba posmatrati i dešavanja na Hejselu.

Odgovor režima Margaret Tačer bio je poražavajući. Engleski timovi, na njeno insistiranje, izbačeni su iz evropskih takmičenja na neodređeno. Zabrana je trajala do sezone '90/91, a Liverpul se u Evropu vratio godinu dana kasnije.

Često su se u tom periodu mogla čuti negodovanja navijača Evertona, kako ih je Liverpul uskratio za uspeh u Evopi (naime, Everton je u tom periodu osvojo dve titule prvaka, ali nije išao u Evropu zbog zabrane)

Postavlja se pitanje: Ako je Everton uskraćen, šta je onda urađeno Liverpulu?

Godina poslednjeg radovanja

Legendarni golman Brus Grobelar proslavlja titulu sa navijaèima Getty Images/Staff
Osamdesete su protekle u znaku novog talasa bendova iz Mančestera, otpočet pojavom grupe Džoj Divižn. Nikoga više nisu zanimale "bube" sa Mersisajda, mladi su želeli Smitse, Stoun Rozis, Hepi Mandejs, Nju Order, a kasnije i Oejzis.

Liverpul je trebalo u tome da prepozna predznak predstojećih vremena. Kao što je uspeh Bitlsa najavio uspon kluba deceniju kasnije, tako su braća Galager (na njihovu žalost), bili uvertira pred eru Mančester Junajteda.

Naizgled, te 1989. se činilo da sve ide kako treba po Liverpul. Jan Raš se vratio nakon dve neuspešne sezone u Juventusu. Barns i Molbi su bili u zenitu karijera. Nazirao se i kraj perioda zabrane igranja u evropskim takmičenjima, tokom kojeg se Liverpul okitio sa još dve titule prvaka.
Džon Barns na meèu protiv Koventrija 1990. Getty Images/Simon Bruty / Staff
Na početku sezone osvojili su FA Čeriti Šild (današnji Komjuniti Šild) pobedom nad Arsenalom. Strelac je bio Piter Bardsli, koji je uz Širera formirao jedan od najubojitijih tandema Premijer lige tokom perioda u Njukaslu.

Zanimljivo, te sezone iz FA kupa ih je izbacio Kristal Palas, uprkos činjenici da su ih dobili sa 9:0 u ligi ranije tokom sezone.
S leva na desno: Nikol, Bardsli, Raš i Vilan Getty Images / Staff
Dalgliš, te sezone u ulozi trenera, kompenzovao je to relativno lako osvojenom titulom sa devet poena prednosti ispred konkurenata.

Liverpul je leteo visoko i sa Mekmanamanom, Redknapom i Faulerom u mlađim kategorijama očekivao se uspon, poput onog na prevoju prethodne dve decenije, a uz oslanjanje na sopstveni potencijal.

Avaj.

Godine beznađa

Džerard na utakmici protiv Evertona 2001. Getty Images/Clive Brunskill / Staff
Možda je neopravdano nazvati "godinama beznađa" period od početka devedesetih do Klopove ere. Neopravdano prema Barnsu, Mekmanamanu, timu sa početka milenijuma koji je osvojio pet trofeja u kalendarskoj godini, Rafinim "Istanbulcima" i ekipi iz perioda od 2007 do 2009 koja je morala više.

Sve godine nakon 2009, zaista odgovaraju epitetu. Možda zvuči smešno, ali period drastične degradacije Liverpula nastupio je kada su promenili sponzora na dresovima. "Karlsberg" je bio znak prepoznavanja još od devedesetih i Mekmanamana u dresu podeljenog na četiri kvadrata zelene i bele boje.

Njegovim "skidanjem" sa dresa i dovođenjem novog sponzora nestao je identitet Liverpula koji neće pronaći do Klopovog dolaska. Paradoksalno, taj sponzor je i dalje tu.
Sa utakmice Lige Šampiona protiv Fejnorda 2007. Getty Images/Michael Steele / Staff
Uprkos sporadičnim uspesima, to de fakto jesu bile godine beznađa za mersisajdskog velikana. Smucanje od Sunesa, preko Roja Evansa, Ulijea, Beniteza, pa do Hodžsona i Rodžersa. Gledanje kako autsajderi Blekburn i Lester osvajaju titule ili, još gore, kako Junajted uzima njih 13. Slušanje priča kako je neki igrač bolji od Džerarda, dedukovano na osnovu broja titula.

Za mlađe, nelagoda pred odlazak u školu nakon što je "Captain fantastic" počašćen sa 6:1 u svojoj oproštajnoj utakmici protiv Stouka.

Bauk Premijer lige pohodio je Liverpul sve te godine.

Kao što kaže naslov Tolstojeve knjige, ljudima je prolazilo detinjstvo, detačaštvo i mladost u čekanju. Nekima i mnogo više.

Godine uvertire

Getty Images/Michael Regan / Staff
Po starom običaju, Englezima je bio potreban Nemac kako bi uradili stvari kako valja. Stanovnici sa reke Mersi vam to neće priznati, jer oni nisu Englezi već Skauzeri.

U skladu sa tim na Jirgena Klopa se u tom lučnom gradu gleda, mada ne potiče od Hanovera, sa više kraljevskog dostojanstva nego što je Elizabeta skupila za prethodnih 70 godina. Žive i umiru po filozofiji Pistolsa "Bože spasi kraljicu, ona nije ljudsko biće".

Kada je dolazio, Jirgen Norbet Klop je obećao trofej u naredne četiri godine. Zatekao je osmoplasirani Liverpul, tim kojem je falio igrač na svakoj poziciji usled neadekvatnog rada nakon sezone 2013/14 i prodaje Suareza.

Konstantno povređeni Staridž, Benteke kao prva opcija, poker štopera koji su se smenjivali svaku utakmicu kao protagonisti greške koja če dovesti do protivničkog gola. Sve i kad Sako nije imao epizode "Bambija na ledu", tu je bio Minjole da "zapliva" prilikom kornera i ostavi mrežu nebranjenom.

Tokom prvog prelaznog roka Klop je odradio najbizarniji transfer njegove ere - Stiven Kolker. Nesumnjivo, Liverpul je kuburio sa povredama štopera, pa je transfer Kolkera iz te perspektive rezonski. Međutim, Kolker je korišćen kao špic uglavnom, u trenucima kada je Liverpul vijao prednost protivnika. Tada je tih trenutaka bilo podosta.
Lovren postiže odluèujuæi gol protiv Borusije Getty Images/Clive Brunskill / Staff
Tokom pohoda na glomazni trofej, Liverpul je učestvovao u evropskoj noći koju su nadvisile samo istanbulska i ona na Enfildu, dve godine kasnije. Borusija je imala 3:1 u 57. minutu u sred Liverpula, kojem je trebalo, kao i uvek, tri gola da prođe dalje.

Na scenu su stupili toliko osporavani štoperi, a Lovren, koji uvek izvuče najdeblji kraj u toj priči, doneo je svojoj ekipi prolaz u nadoknadi vremena.

Iz ovog perioda, pamtiće se i Kutinjevo "bockanje" lopte preko De Hee, u direktnom susretu večitih rivala u osmini finala.

Godina neiuspunjenih nadanja

Getty Images/Michael Regan / Staff
Povratak u Ligu Šampiona. Za neke san, navijači Liverpula dočekali su sa dozom strepnje poučeni iskustvom prethodnog učešća. Borini, Baloteli i, teška srca, Lambert nisu bili dostojna zamena Suarezu.

Međutim, između dva učešća, u Melvudu je došlo do radikalne promene. Krajem 2016. na mesto sportskog direktora došao je Majkl Edvards, inženjer meteorskog uspona kluba u godinama koje predstoje. Ergo, blasnoslovne sume više nisu bacane na Kerole. O Edvardsovoj umešnosti najbolje govori osam miliona funti, koliko je izdvojio za škotskog levog beka koji se ne preziva Tirni.

Te 2017/18 nisu bili konkurenti za osvajanje lige, dok su u Ligi Šampiona stigli do finala(gde su, sa izuzetkom Sitija, imali relativno lak raspored u nokaut fazi). To je bilo prvo finale od 2007, kada se Milan osvetio za noć u Istanbulu. Ruku na srce, uz diskutabilnu regularnost Inzagijevih golova.

Sezonu pre u klub je stigao još jedan Nemac. Klop i Karijus predstavljaju antipode u zajednici "crvenih". Potonji će koštati tim šeste titule Lige Šampiona i sa podsmehom će navijači dočekati njegove nedavne izjave da će se boriti za mesto prvog golmana engleskog šampiona.

Godina sreće

Getty Images/Nigel Roddis / Stringer
Na polovini prethodne sezone Kutinjo, nezadovoljan u Liverpulu, odlučio je da zatraži transfer. Klop mu je uslišio želju uz savet u skladu sa biblijskom pričom o bludnom sinu ili onom Šantićevom "Sunce tuđeg neba neće vas grijat' ko što ovo grije".

Basnoslovnu svotu na račun engleskog tima uplatila je Barselona, a polovinu tog novca Klop je preusmerio na Van Dajka. Međutim, čak ni najbolji štoper današnjice nije bio dovoljan da se nadomesti nedostatak pravog broja jedan.

Klop je imao zacrtan plan za leto - Alison ili niko. Mnogo puta tokom svog mandata u Liverpulu Klop je pokazao ovu crtu. Tvrdoglavost da se pronađe pravi igrač, a kada se to desi - ili on ili niko.

Brazilac iz Rome stigao je za ostatak novca koji je Liverpul dobio za Kutinja, a uz Salahovo agitovanje koji je godinu dana pre toga stigao iz popularne "Vučice":

Ta dva transfera predstavljaju prekretnicu u Klopovom timu. Liverpul nije imao kvalitetnijeg štopera još od Hipije i kvalitetnijeg golmana od Grobelara.

Pohod na evropski tron mogao je da počne.
Getty Images/Shaun Botterill / Staff
Redom su padali protivnici u Ligi Šampiona i Premijer ligi. Mnogi su mislili da Liverpul posustaje kada ih je žreb ukrstio sa Bajernom u osmini finala. Ali, šta zna Mane ko je Nojer?

Lakše nego očekivano Liverpul je prošao u narednu rundu, gde ih drugu godinu za redom zatiče Porto, protivnik neravnopravan novopečenom engleskom prvaku.

Liverpul se uzdigao, imao prednost nad Sitijem u ligi sve do marta, ali kiksevi protiv Lestera i Vest Hema kasnije su ih koštali titule. Liverpul je odlučio da tu sezonu izgura do kraja, na kraju osvojivši 97 bodova. Nedovoljno za titulu. Presedan.

U međuvremenu, u polufinalu Lige Šampiona čekala ih je Barselona, koja je spremala osvetu za izbacivanje 13 godina ranije u režiji Risea i Belamija.

Prva utakmica, potop.

Neprepoznatljivi Liverpul izgubio je sa 3:0, a moglo je biti i više. Dembeleovi promašaji postaće predmet poruge nakon revanša.

Jedna stvar koja Liverpul čini specijalnim jesu njegovi navijači. Uprkos činjenici da je njihova ekipa izgubila prvu utakmicu sa tri gola razlike, odlučili su da od Enfilda naprave "grotlo". Liverpulu, oslabljenom neigranjem Salaha i Firmina, upravo to je bilo potrebno.

Origi. Vajnaldum. Vajnaldum. Origi.

Šta bi bilo da Robertsona na poluvremenu zbog povrede nije zamenio Vajnaldum, da je Arnold imao trunku manje lucidnosti, da Salah i Firmino nisu bili povređeni, da je Dembele "spakovao" minimum dve šanse iz prve utakmice, da je Ter Štegen bolje odbio loptu kod Hendersonovog šuta ili da mu se nije izmigoljila kod Vajnaldumovog gola?

Da je i šta bi bilo ostaje drugima da tumače. Liverpul je imao kartu u jednom pravcu na puteve stare slave.
Getty Images/Michael Regan / Staff
Englesko finale u vidu Totenhema, koji je na sličan način izbacio Ajaks, očekivalo je "redse". Stiče se utisak da je ova utakmica odigrana pro forme. Bez šampionskog mentaliteta, Totenhem teško da je mogao da namuči Liverpul. Tokom utakmice Premijer lige ili kupa - sigurno. U finalu Lige Šampiona - ne u skorije vreme.

Praktično, kao i godinu dana ranije, ova utakmica je završena na početku. Protagonista je bio isti - Salah. Umesto da izađe povređen nakon rvačkog zahvata Serhija Ramosa, ovog puta je preuzeo ulogu egzekutora penala.

Totenhem je ostatak utakmice bezidejno "obletao" oko Alisonovog gola. Njihove muke prekratio je drugim golom heroj polufinala Divok Origi.

Šesta titula je osvojena, slavlje je moglo da počne.

Godina ekstaze

Getty Images/Christopher Furlong / Staff
Zašto menjati kombinaciju koja dobija?

Leto nakon osvajanja Lige šampiona, Klop je odlučio da ne dovodi megalomanska pojačanja. Njegova odluka dočekana je "na nož" od strane dela pristalica "redsa".

Kritikovan je zbog kratke klupe, koje su pojačane nakon povrede Alisona. Mnogi su već tada otpisali Liverpul iz šampionske računice. Međutim Adrijan, istini za volju golman osrednjih sposobnosti, ne samo da se pokazao korisnim u Premijer Ligi, nego je doneo i prvi trofej u novoj sezoni - Superkup Evrope.

Liverpul je lako izlazio na kraj sa protivnicima u ligi i na polusezoni imao jedan remi sa Junajtedom, uz pobede u svim ostalim mečevima.

Uspeli su da osvoje i trofej koji im je nedostajao, onaj Svetskog klupskog prvaka. Poslednji put, to takmičenje igrali su 2005. Tada je Sao Paulo, koji je predvodio Rožerio Seni, odneo pobedu.

Istovremeno zbog preklapanja rasporeda, u tom periodu morali su da izvedu omladince na meč Liga kupa koji je Aston Vila bez problema rešila u svoju korist.
Getty Images/Francois Nel / Staff
U januaru ove godine javila se bojazan. Liverpul je nastavio u istom ritmu, ali pojava je bila van njihovog domašaja. Prvi slučajevi koronavirusa javili su se krajem 2019. u Kini. Iako na početku dočekana sa smehom, pandemija je počela da pogađa svaku zemlju na svetu.

Pre prekidanja sportskih takmičenja Liverpul je vezao nekoliko utakmica tokom kojih su ispali iz FA kupa, Lige šampiona, a ubeležili su i prvi poraz u ligi, čime su propustili mogućnost da postanju druga ekipa u istoriji lige koja će sezonu završiti bez poraza,

Činilo se da je prekid sportskih događaja pauza koja je Liverpulu neophodna, To jest, sve dok se nije povela priča o kompletnom prekidu sezone.

Najglasniji zagovornici prekida sezone bili su timovi iz zone ispadanja. Tokom ovog perioda Liverpul se nije oglašavao. Trideset godina čekanja nije ubio fer plej i osećaj za sistem vrednosti u njima.

Napokon, posle nekoliko meseci čekanja ekipe su se vratile treninzima. Liverpul je u prvoj utakmici protiv Evertona izgledao neprepoznatljivo. Sve je to "ispeglao" nekoliko dana kasnije protiv Kristal Palasa.

Statistički podatak sa te utakmice sumira dominantnost koju je Liverpul pokazivao u prethodne dve sezone.

Naime, od kako se vodi evidencija, nijedna ekipa nije sprečila protivnika da dodirne loptu u suparničkom šesnaestercu. To jest, nijedna do Liverpula. Nisu učestvovali u utakmici koja je odlučila šampiona. Međutim, meč između Sitija i Čelzija trajao je tačno 96 minuta. Simbolično, u čast 96 osoba koje su jednog dana otišle na utakmicu, ali se nikada nisu vratile.

U čast onih koji nikada neće hodati sami.

Autor: Dušan Đukanović

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

20 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Ukrajinci saopštili: Obustavljamo

Ukrajinske vlasti saopštile su večeras da su obustavile svoje konzularne usluge u inostranstvu za muškarce starosti od 18 do 60 godina, pošto je ukrajinska diplomatija najavila mere za vraćanje u zemlju onih koji mogu da idu na front.

21:57

23.4.2024.

1 d

Podeli: