"Crni septembar" reprezentacija Srbije i Crne Gore

Prethodnih godina septembar je bio mesec 'dočeka', proslava, priznanja i svečanih prijema, a sve zbog čestih (u odnosu na ostale naše uspehe, i prečestih) pobeda i medalja sportista. I tada je bilo onih koji su uspehe košarkaša, vaterpolista, odbojkaša..., nazivali srećom i čudom, svesni toga da je sport nešto najbolje što ovaj prostor ima. Vaterpolisti su se i ovog leta vratili sa 'zlatom' iz Kranja, posle dramatičnog finala sa selekcijom Hrvatske, sa SP u Barseloni doneli su još jednu medalju i priča o još jednom 'letu uspeha' je krenula. Najveći problem euforičnima bili su radovi na garaži ispred gradske skupštine, potencijalna prepreka velikim proslavama...

Izvor: Miloš Šaranoviæ

Nedelja, 28.09.2003.

15:37

Default images

Onda je došla jesen, prvo je vaterpolo reprezentacija SiCG, u podmlađenom sastavu, osvojila četvrto mesto u Svetskoj ligi, košarkaši i odbojkaši pripremali su se za prvenstva Evrope, fudbalu skloni pravili najneverovatnije računice koje bi 'plave' odvele u baraž za Euro 2004., a teniseri su se, pomalo u senci ostalih sportova, pripremali za pohod ka Prvoj grupi Evro-afričke zone Dejvis kupa.

Košarka: Debakl muškaraca, neuspeh žena

'Nema nikakve dileme koja reprezentacija je favorit na Prvenstvu Evrope', 'šampioni sveta sigurni i u Švedskoj', 'kladionice nemaju dilema'... dok nije počela drama. Ko će biti selektor - niko, ko bi da igra za reprezentaciju, uglavnom - ne, hvala!
Duško Vujošević postao je prvi trener prvaka Evrope i sveta, uz dosta osporavanja, kada je počelo okupljanje reprezentativaca postajalo je jasno da od 'šetnje' nema ništa, a iz dana u dan ciljevi su se svodili na sve manje. Od pobede, preko medalje do dobrog nastupa. Na kraju - šesto mesto, čudan tim, nesigurna igra i, kao što se od nas uvek i očekuje, veliki plan da 'već u Atini pokažemo svetu...'.
Dobar plan, ali da bi bio realizovan, trebala bi nam ozbiljna akcija KSSiCG, sportske javnosti, dobar selektor sa punom podrškom, dobar (najjači) tim i sreća...
Devojke su na 'svoje' prvenstvo pošle sa pričom da bi se možda moglo i do medalje, posle dugog perioda bez značajnijih rezultata, sada se očekivao korak više. Na kraju, jedna značajna pobeda, nad bivšim prvakinjama Evrope, Francuskinjama u grupi, dve beznačajne i četiri poraza. Malo, dovoljno samo za osmo mesto, daleko od olimpijske norme, a o medalji da ne pričamo.
Odbojka: Neuspeh muškaraca, nesrećne devojke

Odbojkaši su pred pripreme ostali bez selektora Vukovića, došao je Ljubomir Travica, ali, kao i ranijih godina 'plan sportske javnosti' bio je jednostavan. Neka ih, neka se pripremaju, mi ćemo pratiti fudbal i košarku, a oni, kada donesu medalju, kapa dole, doček, slavlje...
Sve je i ličilo na takav rasplet do poslednje utakmice u grupi. Posle četiri pobede, poraz od Poljaka, takmičarski beznačajan, ali kao uvod u još jedan, od Francuske u polufinalu, i još jedan, od Rusa u borbi za 'utešnu medalju'. Na kraju, 'plavi' četvrti, prvi put od 1995. bez pobedničkog postolja na velikim takmičenjima.
Odbojkašice su u Tursku krenule sa nadom da će igrati za plasman od 5. do 8. mesta, polufinale je delovalo kao, ipak, nedostižan cilj, ali konačan ishod, jedna pobeda i četiri poraza, plasman na 9.-10. mesto manje je od očekivanog. Uz sasvim dobro objašnjenje da tim koji ima samo dve zdrave igračice i slobodno vreme provodi po bolnicama, na infuzijama, ne može više. Ne može.
Fudbal: Očekivani tužan kraj

Da nije bilo Azerbejdžana i skora od jednog remija i jednog poraza u dvomeču sa marginalcima, sada bi se utakmica u Kardifu čekala sa nestrpljenjem i nadom da nacionalni tim može do pobede i direktnog plasmana, odnosno remija, baraža ili kako već. Ovako, krajnje nerealna nada da će se baš sve odvijati kako bi mi želeli, pa će 'plavi' neočekivano u Portuglaiju, ugašena je remijem u Beogradu sa Italijanima. Nije bilo teško naslutiti da, i pored dobrog nastupa u toj utakmici, naš tim ne može dalje, ali fudbal je to, i mi smo to, verovalo se u čudo.
Tenis: Herojski do finala - i ništa! 

Kao i u prethodnom pokušaju da se dođe do višeg ranga, kada je Luksemburg bio bolji, teniseri su došli do finala, a onda izgubili od, po rejtingu slabijih, Grka. Bilo je problema sa Zimonjićevim zdravljem, ostali igrači bili su umorni... Ostaje sledeća sezona, Letonija, Tunis, novi naporan put ka finalu, ali, čini se da je teniserima krenulo.

Umesto bilo kakvog zaključka, trebalo bi reći da se rukometašice i rukometaši pripremaju za svoja velika takmičenja, da će košarkaši, verovatno odbojkaši, možda odbojkašice imati nove prilike i da se kvailifikuju za Olimipijske igre, i da na njima ostavre dobre rezultate. To je dobra strana sportskih neuspeha, bole, peku, ali prođe to relativno brzo, nema baš puno vremena do sledeće prilike...

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: