Finale: Sa Đokovićem na licu mesta

Što je novinarski autobus bliži istočnoj obali Menhetna, sve je više zastava.

Izvor: Nikola Oliæ

Ponedeljak, 14.09.2015.

10:32

Default images
Nikola Oliæ/B92

Neke se lako prepoznaju, za neke nismo baš sigurni, ipak ima oko dvesta država na svetu.

Francuska, Brazil, Holandija, Belgija, to je lako, znamo ih dobro jos od Paninijevih albuma. pa sve sad do Conge, Kirtena, Klajsters i ostalih. Zastave svih zemalja okupljene su na istočnoj obali kod zgrade Ujedinjenih Nacija, drugarski se vijore jedna pored druge. Na US Openu ostale su jos samo švajcarska i naša.

Nikola Oliæ/B92
Finala na US Openu završavaju se uvek sa oba igrača na sredini terena, oznojeni, umorni i okruženi zastavama. Srpska i švajcarska zastava bile su već ovde u Njujorku jedna pored druge 2007. godine, kad se Federer pred njima slikao sa većim trofejom i većim osmehom. Đokoviću je to bilo prvo finale Grand Slam turnira, prvo slikanje na glavnom terenu Grand Slama ispred svoje zastave. I on je imao veliki osmeh. Bez obzira što je izgubio, Đokovic je izgledao uzbuđeno i čak se može reći sretno. Na konferenciji za medije te večeri zasmejavao je novinare i pričao kako da ce napiše knjigu "7 izgubljenih set lopti", aludirajući na svoje propuštene šanse te uzbudljive večeri.

Đoković se više ne trudi da bude previše duhovit na konferencijama za štampu, a ni na terenu, i to iz vrlo dobrih razloga. Imitacije drugih tenisera više nema mnogo, sve njihove poteze dobro je primetio, prostudirao i naučio i sad ih umesto za šale koristi za borbu. Poslednje tri godine na vrhu je svetskog tenisa, na mestu odakle u svim njegovim potezim i pokretima drugi traže rupe i šanse.
Nikola Oliæ/B92
Poteze i pokrete Đokovica i Federera možete, osim na glavnom terenu, da pratite i na sporednim terenima za zagrevanje. Nemojte da vas ime prevari. I na tim terenima su teniseri i dalje u centru pažnje. Pomoćni tereni su odmah pored glavnog Artur Eš stadiona, cak imaju i svoje tribine i svoje gledaoce, pogotovo kad su tu Đoković ili Federer. Jutros su i novinari imali prilike na tim terenima malo da odigraju, brz turnir da lagano podseti kako je igrati tenis, a ne samo pisati o tenisu. Ta mreža preko koje smo se mi dobacivali ista je mreža koja je ponekad zadavala muke i Đokovicu i Federeru, a plava podloga po kojoj smo trčali identićna je onoj na Artur Eš stadionu. I novinari i teniseri su za ovo finale spremni.

Posle nekoliko sati čekanja da kisa prođe, finale konacno pocinje. Još malo možemo da vidimo kako se sunce i oblaci bore iznad terena, uskoro će noc, borba će nam ostati nepoznata, sto je u tenisu uvek dobra stvar. Lakše je igrati kad nemaš pojma kakvo te vreme ceka. Na vrhu terena vijori se neka cudna zastava, niti je naša niti je švajcarska, jedna potpuno jednostavna zelena zastava. Pitamo stariji par koji vijori zastavu o čemu se radi, kažu ma nije zastava, samo suše neki prekrivač. Kiša je prevarila i njih i nas. Uz pesmu 'Lets Dance' svi gledamo kako sušači igraju svoj ples na terenu.
Nikola Oliæ/B92
Novinari sede, navijači stoje, bolje vide igrače dok ulaze na teren. Možda vide oni u prvim redovima na koju stranu je otišao novčić kojim se biraju strane ili serve.

Đokovic je tokom ovog turnira imao malo sreće, u svim mečevima do večeras dobio je bacanje novčića. Kažu ljudi da sreća prati hrabre.

Mec počinje električno. Ako se po jutru dan poznaje, bilo bi super da se po prvom gemu ceo meč poznaje. Federer već u prvom gemu pravi duplu servis grešku, mučio se kasnije sa Đokovićevim servama dosta dugo. Najduži i najlepši poen dovodi do ranog vođstva za Djokovica. Pad našeg tenisera kad se okliznuo u prvom setu imao je kratkotrajni uticaj. Publika se zamrzla, neki više, neki manje, Federer je takođe kulturno stao kod mreže i proverio da li je Đokovic OK. Nekoliko poena kasnije navikli smo se na povređenu ruku i nogu, izgledalo je da neće uticati mnogo na meč. Đokovic se na povredu uopšte nije obazirao, uzeo je Federeru dve serve – prava retkost na ovom turniru – i što je mnogo važnije uzeo je Federeru prvi set na turniru.
Vlada Oliæ/B92
Drugi set ne posustaje brzinom, raznovrsnošću, hrabrošću i trudom. Putem velikih ekrana i glasne muzike na momenat možemo da se odvojimo od meča, ali to niko ovde zapravo ne želi. Razne poznate osobe opet su među nama, tu je glumac Šon Koneri odnosno Džejms Bond, gleda kako se svašta može i sa vrlo jednostavnom opremom. Đokovic se i u drugom setu jednom okliznuo, ovaj put bez velikog pada.

Vazduh je prijatan za tenis, ali podloga možda i nije. U ovom setu vidimo novoizmišljeni potez Federera, gde na servis protivnika ulazi duboko u teren. To mu nije mnogo koristilo protiv Đokovica, uglavnom mu je bolje đto dalje od mreze. Nekoliko puta kad je prišao mrezi poeni su se završavali lobom iznad glave, uz vidno razočaranje na licu. Zna i on i mi da je loptica dobra, ali ništa ne može da uradi.

Džon Mekinro meč u svom boksu gleda stojeći, i mnogima u publici bi to prijalo. Lakše je gledati ovako brz tenis ako i sami mozete da protegnete noge i osetite energiju koju Federer i Đokovic stvaraju na terenu. Publika sve vise stoji, bonton tenisa na finalu malo popušta, sasvim je lako razumeti, bez obzira sto su potpuno na strani Federera. Posle mnogo pokušaja Federer uzima servis i set Đokovicu uz publiku koja sada više ne stoji već skače. Većina kamera i telefona snimaju publiku, a ne dva zadihana tenisera koji posle dva seta i skoro dva sata igranja sede i čekaju početak trećeg seta.
Vlada Oliæ/B92
Federer se u trećem setu opet šunja ka mreži, prilazi malim koracima dok se Đokovic sprema za servis. Beker kaže da bi teniseri iz njegovog doba to kaznili gađanjem u telo. Đokovica to mnogo ne nervira, samo jedan od tih Federerovih prilaza mu je za sada uspeo. Međutim, večeras sigurno ovde ima navijača koji bi to i voleli da vide. Sredinom trećeg seta obojica razmenjuju brejkove, u ovom meču svaka prednost je ogromna prednost. Publika podržava i našeg i njihovog, nepovezane grupe naših navijača pozdravljaju Đokovića kratkim pesmama i poklicima, svaka grupa na svoju ruku.

Naša publika se trudi, domaća publika ne prati detalje, Đokovic dobija brejk u optimalnom momentu trećeg seta, na 5:4, publika smatra da gem jos nije gotov, tek posle shvataju da njihov miljenik gubi. Posle mnogo perfektnih udaraca i agresivne igre, Federer gubi servis početničkom greškom, udara lopticu stranom svog reketa i šalje je na tribine. Publici je sve jasno malo kasnije, lepo piše da Đokovic ima set poen na velikom ekranu. Publika je glasna, još jedan prelomni momenat meča,

Đokovic uzima set, on izgleda najmirniji od svih na ovom stadionu. Opušteno izgleda i Robert Redford kog su slučajno prikazali na velikom ekranu kako zeva.
Nikola Oliæ/B92
Đoković je treći set pobedio sa 36:35 u poenima, realan prikaz koliko je borba bila teška. Naše odvojene grupe navijača se u četvrtom setu bolje organizuju, pokazuju jedni drugima preko ovog ogromnog stadiona da se jave i usklade. Za ostatak publike na terenu su stvari malo komplikuju, i na samom početku četvrtog seta Đokovic ima brejk. Federer nam je do sad govorio šta je imao svojim Wilson reketom, sad je po prvi put nesto promrmljao ili sebi ili publici.

Sa vođstvom od 5:2 za Đokovića u četvrtom setu publika vec odlazi sa stadiona. Hiljade automobila, hiljade ljudi, hiljade ćudi, nekim rani odlazak ima smisla. Kad su stigli kući mozda su zaželili da vide da je Federer povratio dva brejka i vratio četvrti set u balans. Tribine i dalje zvuče pune bez obzira na ta nova prazna mesta.

Đokovic zavrsava meč blizu linije, gleda Federerov forhend kako leti daleko. Geometrijski nije mnogo, samo nekoliko centimetara. Ali za Đokovica je to distanca vredna dve nedelje ogromnog truda i cele sezone u kojoj je bio u sva četiri Grand Slam finala.
Vlada Oliæ/B92
Konačno vreme za relaksaciju. Konferencija za štampu počela je kad god treba da počne, nema žurbe i nema baš jasnog rasporeda. Posle razgovora na engleskom Đoković je sa domaćim novinarima popričao na srpskom, neka pitanja su bila laka, neka su bila malo teža, Đokoviću je sve to bilo daleko lakše od meča.

Fotografije sa meča su vec počele da se pojavljuju, Đokovic izgleda malo drugačije nego pre osam godina. Jeste zadovoljan i srećan, ali se ne smeje. Osvajanje desetog Grand Slama je ozbiljan posao vredan vriska.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: