Endi Mari i priča o "velikoj četvorki"

Da li je Endi Mari deo velike četvorke svetskog tenisa, tj. da li takva četvorka uopšte postoji ili je posredi ’samo’ trio velikana – Federer, Nadal i Đoković?

Izvor: Saša Ozmo

Ponedeljak, 25.03.2013.

10:26

Default images

To pitanje već dugo zaokuplja pažnju stručnjaka, novinara i teniskih obožavalaca .

Jedan od razloga zašto je to tako jesu i često dijametralno suprotni stavovi – jedni smatraju da Mari ne može i da nikada neće moći da se poredi sa ostalom trojicom, dok su drugi pobornici mišljenja da je Škot neizostavni deo velike četvorke.

U svojim tekstovima termin "velike četvorke“ koristim vrlo često i otuda je jasno kojoj školi mišljenja sam naklonjen. Mada mi pojedini čitaoci zbog toga prebacuju da sam podlegao „pritiscima medija sa Zapada“, uveravam vas da to nije slučaj i pokušaću argumentovano da obrazložim zašto je Endi Mari rame uz rame sa Đokovićem, Federerom i Nadalom.

Od prethodnih devet GS turnira Mari samo na jednom nije došao do polufinala – bilo je to prošle godine na Rolan Garosu, kada je u četvrtfinalu ispao od Davida Ferera. Kontinuitet vrhunskih igara jedna je od karakteristika (ne i jedina) velikih tenisera, a Mari je konstantno među četiri najbolja na najvažnijim turnirima.
Beta/AP Photo/Andy Wong
Dugo se kao ključni razlog Marijeve „nedoraslosti“ navodio nedostatak Gren slem titule, što je mogao i nije morao da bude valjan argument, zavisno od tumačenja.

Recimo, Del Potro je imao GS trofej pre Marija (US open 2009), ali on je tipičan primer onoga što se naziva „one Slam wonder“ (čudo za jedan GS). To se vidi i po njegovom skoru sa najboljima, činjenici da je samo još jednom u karijeri igrao polufinale najvećeg turnira (Rolan Garos 2009), kao i po tome što nema nijedan trofej iz Masters serije – izgubio je finale 2009. na Rodžers kupu i sada u Indijan Velsu. Doduše, Delpa je omela i teška povreda ručnog zgloba, ali to je potpuno druga tema.

Nije bio mali broj onih koji su tvrdili da je Argentinac ispred Marija, a rezultati na duge staze govorili su sasvim suprotno – da je Škot bar dva koplja iznad Del Potra.

Mari je proglašavan i večitim gubitnikom jer nikako nije uspevao da osvoji Gren slem trofej. Ukoliko se situacija sagleda objektivno, videćemo da je on imao najteži zadatak od svih da dođe do premijernog trofeja.
Beta/AP Photo/Andy Wong
Izgubio je prva četiri Gren slem finala – od Federera na US openu 2008. godine, u Melburnu 2010. i na Vimbldonu prošle godine, kao i od Đokovića na Australijan openu 2011. godine. Da bi napokon došao do titule, on je u Njujorku prošle godine morao u finalu da savlada najboljeg igrača sveta, superiornog na betonskim podlogama.

Ni Federer ni Nadal ni Đoković za svoj prvi GS trofej naspram sebe nisu imali takve divove. Naprotiv, probijali su led sa rivalima kojima je to bilo jedno od retkih pojavljivanja u samoj završnici GS turnira.

Federer je dobio Marka Filipusisa 2003. na Vimbldonu, čoveka koji je pet godina ranije bio vicešampion na US openu, ali osim ta dva puta samo je još tri puta stigao do četvrtfinala bilo kog od najvećih turnira.

Nadal je na Rolan Garosu 2005. godine savladao Marijana Puertu, koji je još samo jednom u karijeri došao do trećeg kola nekog od GS turnira.

Đoković je za suparnika u finalu Australijan opena 2008. godine imao Žo-Vilfreda Congu, koji ni pre ni posle toga nije ponovio takav uspeh, mada je još tri puta stigao do polufinala (Melburn 2010. i Vimbldon 2011. i 2012).
Beta/AP Photo/Mark J. Terrill
Bez ikakve namere, eksplicitne ili implicitne, da se omalovaži uspeh Đokovića, Federera i Nadala, jasno je da je Mari do psihički jako teškog ’prvenca’ morao da prođe najtrnovitiji put.

Danas, Mari na svom kontu ima jednu Gren slem titulu, još pet finala i šest polufinala, ali ni to nekima nije dovoljno da ga priznaju kao konstitutivnog člana velike četvorke.

U redu, ako njegov bogat učinak na Gren slem turnirima nije dovoljan, hajde da vidimo kakav mu je međusobni skor sa preostalom trojicom.

Protiv Rodžera Federera, verovatno najboljeg tenisera svih vremena, Mari vodi sa 11:9 u pobedama. Dugo nije uspevao da ga pobedi na najvažnijim turnirima, ali sada je i to popravio – deklasirao ga je u meču za zlatnu medalju na Olimpijskim igrama, a nedavno ga je eliminisao u Melburnu. Uz to, šest pobeda nad Švajcarcem na Masters turnirima ne bismo baš mogli da svrstamo pod „nevažne“.
Beta/AP Photo/Dita Alangkara
U duelima sa Novakom Đokovićem Škot ima lošiji učinak – dobio je sedam, a izgubio 11 mečeva. Po mišljenju mnogih, njihovo rivalstvo obeležiće naredni period u svetskom tenisu. Za razliku od početaka, njihovi mečevi u poslednjih godinu i po, dve uglavnom su pravi trileri u kojima odlučuju jedna ili dve loptice. Tako su neki, uzevši u obzir Nadalovo zdravlje i Federerove godine, već počeli da govore o „velikom dvojcu“ umesto „velike četvorke“, ali još je rano za tako nešto.

Najslabiji skor Mari ima sa Nadalom – Španac vodi sa 13:5. Ako se Rafaelov pozitivni skor sa Federerom i Đokovićem delom može pripisati Špančevoj nadmoći na šljaci, treba biti realan i reći da sa Škotom to nije slučaj. Samo četiri meča Mari je od Nadala izgubio na zemlji, a 2011. od njega je poražen u tri GS polufinala. Ipak, i Škot je Nadala dva puta savladao na GS turnirima – 2008. na US openu i dve godine kasnije u Melburnu.

Ukoliko se Španac u potpunosti oporavi, dueli sa njime biće najveći test zrelosti za Marija i pokazatelj može li ili ne može više od ovoga što je do sada ostvario u karijeri.

Britanac je u karijeri ukupno osvojio 25 titula, a na turnirima iz Masters 1000 serije ima osam trofeja i još tri finala.
Beta/AP Photo/Rob Griffith
Iako je Đokovićev vršnjak i samo godinu dana mlađi od Nadala, Mari je kasnije sazreo u odnosu na njih dvojicu i tek sada preskače stepenike koje je Novak savladao pre određenog vremena.

U poslednjih godinu i po dana znatno je poboljšao servis, a insistira i na nešto agresivnijoj igri sa forhend strane. Uz istančan osećaj za lopticu, briljantni ritern i stabilni bekhend, Škot ima čemu da se nada u budućnosti.

Kada se sve sabere i oduzme, Mari je teniser koji je po svim merilima znatno iznad svih osim Đokovića, Federera i Nadala. Sa njima vodi iznurujuće bitke sa manje ili više uspeha i ako je do sada postojala dilema, izbrisale su je titula u Njujorku i poslednje dve važne pobede nad Federerom – Škot jeste član probranog društva. Možda nije, u stvari sigurno nije najbolji, ali Marijevi trofeji, nivo igre i brojne pobede nad ostalom trojicom čine realnim koncept velike četvorke.

Kakvo je Vaše mišljenje – da li je Endi Mari deo „velike četvorke“ svetskog tenisa? Koji su Vaši argumenti “za“, a koji “protiv“?

P.S. Ako neko od poštovanih komentatora ima bilo kakva pitanja, može ih postaviti putem komentara ili na mom nalogu na Tviteru (@ozmo_sasa).

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

169 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: