Miloš Vujanić: "Lakše je dati koš u poslednjoj sekundi..."

U medjuvremenu, prešao je sa velikim nadama u Barselonu, ali zbog preranog povratka na teren koleno nije izdržalo na utakmici sa Đironom... Povratak na teren ponovo je odložen za skoro godinu dana.Novi početak ovog Lozničanina sada čeka u trenutno možda i najjačoj ekipi Evrope - Panatinaikosu.U intervjuu za B92 Miloš govori o novom početku u Grčkoj, ulozi u ekipi Željka Obradovića, mukotrpnom oporavku od povrede, prijateljima i "lažnim" prijateljima, favoritima u Evroligi, reprezentaciji i trenutno neostvarenim željama da igra u NBA.

Izvor: Igor Vujièin

Četvrtak, 09.11.2006.

15:08

Default images

Od letos si u Panatinaikosu. Kako si se snašao u ekipi koja se uigrava za osvajanje svih trofeja ove sezone?

"Moram da priznam da je mnogo bolje nego što sam očekivao. Veliki, ogroman klub i organizacija. Mesec dana sam u Atini i jako sam zadovoljan".

Da li ti je malo čudna situacija u kojoj ćeš igrati samo Evroligu, s obzirom da si uvek bio nosilac igre i igrač za 35-40 minuta. S druge strane, u ekipi si koja je medju favoritima za osvajanje Evrolige:

" Fajnal For je u Atini i ekipe Olimpijakosa i Panatinaikosa su u najužem krugu favorita i glavni cilj je da se osvoji taj trofej. Obe ekipe su mnogo jake. Olimpijakosu je planove poremetila teška povreda Macijauskasa, ali nas to mnogo ne zanima. Panatinaikos ima 15 igrača skoro podjednakog kvaliteta i svi se rotiraju. To će po mom mišljenju bit glavna prednost naše ekipe. Imaćemo visok ritam igre. Tačno je da ću početi da igram samo u Evroligi. Za domaće prvenstvo Panatinaikos ima višak stranaca. Može da ih nastupi najviše pet, a kod nas je šestorka. Da li ću ja biti taj višak, ili neko drugi za sada ne znam.Videćemo...Ja sam van terena već godinu dana i možda je i dobro što na početku neću igrati i grčku ligu da mogu polako da udjem u ritam. Sada i ne očekujem da igram 25-30-35 minuta. Glavni cilj mi je da udjem u svoj ritam. Kada to prodje, proći će i to razmišljanje o kolenu".
Ti si dva puta doživeo tešku povredu ligamenata.  Vrlo je teško igrati godinama na najvišem nivou, a onda sedeti pored teren, i to jako dugo?

" Mnogo je lakše dati koš, pa i u poslednjoj sekundi, nego gledati meč sa tribina. Šta je tu je. Doživeo sam te pehove, ne igram već godinu dana. Psihički sam jako dobro. Valjda sam "ispucao" sve malere koje sam mogao. Pa ja sam 10 godina igrao bez prekida non-stop, u reprezentativnim selekcijama i klubovima. Nikada nisam doživeo ozbiljniju povredu. Sada sam doživeo dve teške...Sada se nadam da narednih 10 neće biti više tih problema. Kada bi samo tako bilo. Ja sam poslednjih godinu dana trenirao dva puta dnevno! Jesu to dosadne i monotone vežbe, ali i to je sastavni deo ovog posla, šta da se radi. Sada već treniram sa ekipom, mnogo sam se uželeo košarke, polako se vraćam".
Da li si i ti nažalost doživeo ono što se dogadja mnogim sportistima u istoj situaciji, da se tek u teškim trenucima vidiš ko ti je prijatelj, a ko je tu bio zbog nekih drugih stvari?

" U Italiji sam se povredio 5 utakmica pre kraja prvenstva. Posle sam se preselio u Barselonu. Sve je krenulo naopako od te povrede. Opet operacija,oporavak. Barselona je pokazala da je gigant, veliki klub sa velikim ljudima. Stali su iza mene, ispoštovali su i ceo ugovor. Po tom pitanju ja nisam imao nikakvih problema. Medjutim, tačno je to što si rekao da sam u tih godinu dana mogao da vidim ko mi je prijatelj...mnogo je tu loših ljudi koji su pokazali koliko mogu, odnosno ne mogu da se oslonim na njih. To je neka druga priča, za neku drugu rubriku, i trajala bi čitav dan. Hajde da pričamo o lepšim stvarima, o košarci.

Uziman si kao model mnogim dečacima kao košarkaš koji nije kao mnogi pojurio u NBA iako je imao priliku. Da li i danas ne žališ što su krenuo tim putem, ili negde postoji žal za tom NBA ligom.

"Igrao sam i igram u mnogo velikim evropskim klubovima. Ne žalim ni jednog trenutka što nisam otišao u NBA. Mogla je ta povreda i tamo da mi se dogodi. Moja ideja je bila da ne idem u NBA po svaku cenu, želeo sam da igram po 30-35 minuta, da osvajam trofeje, da postižem važne poene. Uz sve to došle bi i ostale stvari, kao što je veliki novac. Nisam hteo da sedim na klupi nekog NBA tima (Miloš je bio draftovan od Njujorka,pa prosledjen Finiksu) da mašem peškirom i bodrim sa klupe, da letim na 82 utakmice avionom. Želeo sam izazove, iskušenja, teške mečeve. Ne žalim. Nije rano i da se sada opraštam od NBA. Ko zna? Ako budem imao sreće sa zdravljem i ako sve bude po planu, možda i odem tamo. Ali, ponavljam, mogu da odem tamo samo na pravi način i u pravom trenutku. Ne želim da sedim tri godine na klupi, to me ne zanima.
Evroliga.Ko su po tebi favoriti. Ponovo je najveći novac u Grčkoj, ali ogromne budžete imaju i CSKA, Barselona,Makabi?

" Mnogo bih voleo da Panatinaikos dodje do finala. Ovde ljudi žive za to. Predsednik, navijači, oni žive za to da osvoje F4 upravo u Atini. Rano je sada pričati o tome ko je favorit odigrana su tek dva kola"

NBA i Evropa su dva sveta koja se približavaju, posebno veliki Evroligaši u kojima si igrao. Da li je ta razlika sve manja?

" Ta razlika je sve manja. To su pokazale i utakmice, istina prijateljske, koje su Evroligaši igrali sa NBA timovima. Mislim da će iz godine u godinu ta razlika biti sve manja. Vidite koliko evropskih igrača je otišlo u SAD i skoro trećina njih su nosioci igre u tim klubovima. Po meni, a igrao sam u Italiji, Španiji i Grčkoj, dakle, najjačim šampionatima Evrope, mislim da je španska ACB liga daleko najjača. Najbolje je organizovana. Grčka se polako budi, ponovo je veliki interes navijača i sve je više ozbiljnih timova.
Reprezentacija. Nikako ne možemo do medalje i uopšte nekog značajnijeg uspeha?

"Mnogo loših stvari se izdešavalo. Mnogo mi je žao. Meni samo nije jasno zbog čega toliko neodazivanje reprezentaciji? Dakle,imamo problem. Vidim da u drugim savezima niko ne moli Novickog, Parkera, Gasola da igraju. Sa Gasolom sam se i video u Španiji pred početak priprema, on je čovek jedva čekao da to počne. Ja zaista ne znam šta se kod nas dešava? Imamo talente, to nije problem. Što se mene lično tiče, jedini problem su moje povrede. Ako sve bude ok, ako sve krene kako treba, u reprezentaciji sam narednih 7-8 godina.
Da li si se navikao na gužvu u Atini? Živeo si u lepim gradovima, Bolonji, Barseloni...

" Ono što sam ja uspeo da vidim za ovih mesec dana ovde, Atina dosta podseća na Srbiju. Barseloni je jedan od najlepših, ako ne i najlepši grad u Evropi. Tamo je sve bilo organizovano, čak i preterano za naše pojmove. Nisam razmišljao o ostalim stvarima. Bio sam udaljen 3 minuta od dvorane. Ovde je nevidjeni haos. Udaljen sam od dvorane 5 kilometara, a putujem 30-45 minuta. Sva sreća da imamo samo jedan trening dnevno, pa poranim. Privikavam se i na tu situaciju, sve ostalo je sjajno. Živim ovde sa devojkom, našao sam i kuću, sve ide svojim tokom..." kaže Vujanić za B92.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

29 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: