Srpsko-hrvatski golgeter iz kanala

Koliko puta smo čuli priče sportista kako su bili na korak da odustanu?

Izvor: MS

Sreda, 15.04.2020.

10:30

Srpsko-hrvatski golgeter iz kanala
EPA/KERIM OKTEN

Verovatno mali milion iz raznoraznih razloga, a jedna od mnogih, za ljude sa ovog podneblja jedna iz fudbala je posebno zanimljiva.

Miladin Pršo rođen je 5. novembra 1974. godine u Zadru, malom mestu Obrovac, gde je živeo u srpskoj porodici sa ocem Radetom i majkom Nadom.

Fudbalom je počeo da se bavi u lokalnom klubu Bagat, brzo je prešao u Zadar, ali je isto kao i u splitskom Hajduku proglašen netalentovanim i to na poziciji veziste.

Na Poljudu mu je, navodno, ustanovljen nepravilan rad srca i zbog toga su smatrali da neće moći profesionalno da se bavi fudbalom.

O da, jako su pogrešili, kao što rade već godinama unazad u ovo doba...

Automehaničarski početak

EPA/DOMENECH CASTELLO
Pršo sa 18 godina odlazi u tadašnjeg hrvatskog prvoligaša Pazinku, ali za sezonu daje samo dva gola i odlazi u inostranstvo.

Dok je rat buktio na Balkanu otišao je na sever Francuske u Ruen, a roditelji iz Obrovca izbegli su u Bačku Topolu.

Ni u Ruenu mu nije bilo sjajno, ispao je u treću ligu i prelomio - dosta je sa profesionalnim fudbalom.

"U Ruenu su mi nudili ugovor, ali sam odlučio da prestanem da igram profesionalno. Bio sam razočaran, morao sam da preuredim neke stvari u životu", rekao je Pršo.

To "preuređivanje" bio je posao.

Preselio se na jug Francuske i zaposlio kao automehaničar, a usput je igrao za četvrtoligaša Sent Rafael i to samo vikendom, bez treninga.

Postoji i legenda da je svu zaradu, ostvarenu mukotrpnim radom u "kanalu", trošio po barovima i kockarnicama na poznatoj rivijeri.

Ipak, sve se promenilo kada je Miladin upoznao buduću suprugu Karol, koja ga je naterala da se vrati profesionalnom fudbalu.

Preokret na zahtev žene i Tigane

EPA/OLIVIER HOSLET
I onda neverovatan zaokret.

Sent Rafael i Monako odigrali su prijateljski meč u kome je Pršo toliko blistao da mu je čuveni trener Žan Tigana momentalno ponudio ugovor, koji je prihvatio 1996. godine.

Kako je tada ekipa iz Kneževine imala u napadu Tijerija Anrija i Davida Trezegea, Pršo je morao na pozajmicu u redove drugoligaša Ažaksioa.

Brzo se vratio na velika vrata stadiona Luj drugi kao najbolji strelac lige, pomogao je ekipi da 2000. godine osvoji titulu prvaka Francuske, a puni sjaj je iskazao u sezoni 2002/2003.

Robusna devetka, pravi centarfor sa 190 centimetara i repićem od kose, tresao je protivničke mreže u paru sa Šabanijem Nondom 38 puta.

Rekorder elitnog takmičenja

EPA/HOSLET OLIVIER
I onda naredna sezona iz snova, uz rekord Lige šampiona!

Pršo slavi 29. rođendan na dan utakmice protiv Deportiva iz La Korunje, tada jednog od najboljih klubova Evrope i ima samo jednu želju - da mu se ime nađe na semaforu za strelce.

Kao tenk je rušio odbranu Španaca i čak četiri puta matirao golmana Molinu, za oduševljenje u Monte Karlu, ali i širom Evrope u čuvenom meču završenim "vaterpolo" rezultatom 8:3.

"Rekao sam sebi pre utakmice sa Deportivom da ću sigurno dati jedan gol, ali eto, u mrežu su ušle četiri lopte. Dobio sam nagradu 'odozgo' za sav trud. To mi je bio baš lep rođendanski poklon i verovatno najbolja utakmica u karijeri", rekao je Pršo svojevremeno.

Tada je postao tek treći fudbaler kome je to pošlo za nogom u Ligi šampiona, nakon Marka van Bastena i Simonea Inzagija, a kasnije će uraditi samo još Leo Mesi, Luiz Adrijano i Josip Iličić.

Idol protestanata

Sa Monakom je u toj sezoni igrao finale Lige šampiona (dao važan gol Čelsiju u polufinalu za prolaz) kada je Porto bio bolji za trofej 3:0, a onda je na iznenađenje mnogih izabrao Glazgov Rendžers iako je i Milan bio zainteresovan.

U Škotskoj je osvojio "duplu krunu", bio miljenik navijača i efikasniji nego u Monaku, ali su kolena "svirala kraj" u tek 33. godini.

Veliki oproštaj je imao na kultnom Ajbroksu pred 50.000 navijača kada je sa longetom izašao na teren, uz ovacije i pesmu posvećenu samo njemu.

"Ja sam Hrvat"

Samim tim što je oženio Karol dobio je francuski pasoš, a otprilike u tom periodu se odrekao srpskog imena Miladin.

I pre nego što je zvanično promenio ime, nadimak mu je bio Dado po kome je bio prepoznatljiv.

Iako je u Hrvatskoj, genealralno, etničko poreklo tabu tema, Dado je jednom prilikom demantivao slovenačke medije da je Srbin.

"Ja sam Hrvat, presrećan sam što sam dobio majicu s hrvatskim grbom i što sam mogao Hrvatskoj nešto malo doneti. Ja sam Hrvat, sve ostalo su gluposti", pričao je Pršo.

Reprezentacija

Photo by Laurence Griffiths/Getty Images
Samo tri godine je nosio dres Hrvatske, iako je bio verovatno najbolji napadač u to vreme.

Razlog tome što je odigrao "samo" 32 utakmice, uz devet golova, bio je sukob sa tadašnjim selektorom Slavenom Bilićem, ali i povrede, odnosno izbegavao je da igra prijateljske utakmice.

Ostaće upamćen njegov gol na debiju protiv Belgije 2003, potom i dva kojima je odveo Hrvatsku na EURO 2004. preko baraža protiv Slovenije ukupnim rezultatom 2:1, a onda i protiv Francuske na turniru 2:2.

Tri puta je proglašavan za najboljeg fudbalera Hrvatske.

Inspiracija

Kratak je put od kanala iz automehaničarske radnje do zvezda (simbola Lige šampiona), bar za neke.

Miladin-Dado je rođen pod srećnom zvezdom, pored nespornog talenta.

Priča koja bi mogla mnoge da inspiriše, pre svega mlade...

Priredio: Miloš Simanović (Twitter)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

221 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: