Srbija na krovu sveta – ima li ko jači?

Tri dana neverovatne borbe, puna Arena, novi čudesni preokret i zlatna stranica istorije je ispisana – teniska reprezentacija Srbije pobednik je Dejvis kupa! Novak Đoković, Viktor Troicki, Janko Tipsarević, Nenad Zimonjić i selektor Bogdan Obradović pokazali su da su trenutno najbolja ekipa na svetu i u nedelju i ponedeljak zasluženo su na naslovnim stranama domaćih i velikog broja stranih medija.

Izvor: B92

Ponedeljak, 06.12.2010.

13:59

Default images

Prvi reket Srbije Novak Đoković potpuno je opravdao očekivanja i bez problema osvojio dva poena za Srbiju. Dobio je Žila Simona i Gaela Monfisa ne izgubivši ni set. U oba meča bilo je evidentno da je Đoković do neba motivisan i da neće dozvoliti da mu koncentracija padne nijednog trenutka.

Servis je funkcionisao odlično, što je osnovni preduslov da Novak odigra na najvišem nivou. Upravo tako je i bilo. Ako je protiv Simona bio i priželjkivan lagani trijumf, retko ko se nadao da će Đoković onako ’počistiti’ Monfisa sa terena (6:2, 6:2, 6:4). Francuz u poslednje vreme igra u vrhunskoj formi, ali jednostavno nije imao rešenja za srpskog tenisera, iako je pokušao sve – igrao je svoju defanzivnu igru 2m iza bazne linije, potom je pokušao malo da uđe u teren i da napadne, a u jednom intervalu čak je forsirao i izlaske na mrežu u pokušaju da promeni situaciju na terenu.

Ništa nije pomoglo jer je Novak uvek imao pravo rešenje – diktirao je ritam sa osnovne linije, uglavnom spinovanim forhendima, i čekao priliku za napad, a u nekoliko navrata se i spektakularno odbranio nakon agresivnije igre Monfisa. Bekhend mu je takođe bio izvrstan, a iz govora tela uvek se ’čitalo’ da vodi igru kako njemu odgovara. I rezignirani Francuz posle okršaja je konstatovao da „nije imao nikakve šanse protiv fenomenalnog Novaka“.
Na zagrevanju pre meča Đoković – Monfis primetio sam jedan zanimljiv detalj – Novak je dva puta počinjao prebacivanje, a Francuz bi odgovorio udarcem iz sve snage. Đoković se potom iznervirao i sledeću lopticu zakucao veoma snažno u mrežu. Posle toga je zagrevanje uobičajeno nastavljeno, ali ta situacija slikovito opisuje koliko visoka je bila tenzija pred meč. Nažalost, u trenucima kada je počinjala Đokovićeva konferencija za medije, Viktor je već bio na igralištu, pa nisam uspeo da pitam Novaka da prokomentariše spomenuti događaj.

Osim na terenu, Đoković se ponašao za primer i van njega, a posebno je upečatljivo bilo njegovo obraćanje publici posle trijumfa nad Monfisom.

„Neću da držim govore kao neki političar, ali molim vas da ostanete u Areni i da oduvamo Francuze sa terena. Odmorite malo, pojedite burek, popijte pivo, pa dođite da pomognemo Viktoru i da osvojimo titulu!!!“, govorio je Novak vidno preplavljen emocijama.

Novak je vođa tima, treći igrač na svetu i svi su, pa i Francuzi, očekivali da on zabeleži obe pobede. Junak trijumfa ipak je Viktor Troicki, koji je posle poraza u dublu uspeo da protiv Ljodre odigra meč karijere i donese Srbiji trofej.
Mnogi su, a tu uključujem i sebe, sumnjali da Troicki može da se izbori sa pritiskom koji nosi odlučujući meč finala Dejvis kupa. Delom zbog toga što je poklekao pred istim na meču dublova, a delom i zbog sličnih situacija tokom karijere. Međutim, Viktor je sve demantovao na fenomenalan način – nijednog trenutka nije dozvolio Ljodri da uhvati dah i deklasirao ga je sa 6:2, 6:2, 6:3 nateravši Francuza da zaplače posle meča.

Pre finala, a i u nekim ranijim tekstovima, pisao sam da Viktor previše oscilira u igri i tako daje suparnicima više prilika da se vrate u meč. To nije bio slučaj u nedelju jer Ljodri apsolutno nije ostavljen nijedan prozorčić za povratak, što je na Francuza delovalo frustrirajuće.

Majkl Ljodra, kako je rekao srpskim novinarima da mu je ime, igra u životnoj formi, najvećim delom zahvaljujući brzim refleksim i prefinjenom osećaju za volej. Međutim, Troicki je u celosti neutralisao te kvalitete izuzetnim ’čitanjem’ nimalo lakih servisa i briljantnim riternima. Viktorov bekhend bio je izvanredan, nebrojeno puta ’prošao’ je Ljodru na mreži, a servis mu je bio na standardno visokom nivou.
Francuz je sve vreme izlazio na mrežu, nije ni pokušao da promeni taktiku, a Troicki je uhvatio pravi ritam i ostao na pravom kursu do kraja ne dozvolivši da ga bilo šta omete.

"Neopisivo. Nisam znao kako da reagujem posle poslednjeg poena. Ovo je najlepši trenutak u mom životu. Zahvalan sam svima, svi su sjajno igrali, sjajno smo odigrali cele sezone. Verovali smo da možemo da osvojimo trofej i osvojili smo ga. Ne znam šta da kažem, ne znam“, izjavio je presrećni Troicki odmah posle pobede.

Ne mogu a da ne povučem paralelu između Fernanda Verdaska i Viktora Troickog. Španac je pre dve godine pobedom 3-2 u setovima nad Akasusom doneo ’furiji’ trijumf u Dejvis kupu (to je bila pobeda za 3:1), a skoro svi stručnjaci složni su da je to bio početak njegovog proboja u svetski vrh. Bilo bi lepo kada bi i Viktor iskoristio veličanstveni trijumf nad Ljodrom za nešto slično. Sigurno će dobiti na samopouzdanju, a na njemu je da nastavi da radi i, zašto da ne, uskoro uđe u Top20.
Velike pohvale idu na račun selektora Bogdana Obradovića i savetnika Nikole Pilića, koji su osetili da Troicki može da se izbori sa ogromnim teretom na leđima. Bili su u pravu i svaka im čast na tome.

Finala ne bi ni bilo da u ekipi nema Janka Tipsarevića i Nenada Zimonjića, dvojice sa najdužim stažom u Dejvis kup timu Srbije. Tipsarević je bio ključni čovek u polufinalu sa Češkom, a Nenad je jedan od najboljih dubl-igrača na svetu i već dugo je uzdanica srpskog tima, na igralištu i van njega.

Janko je loše odigrao protiv Monfisa i posle meča se videlo da mu je teško zbog načina na koji je izgubio. Na konferenciji za medije rekao je da je fizički potpuno spreman, ali da nije igrao još od turnira u Bazelu i da zato nema osećaj kako treba da odigra u ključnim poenima. To je bio očigledno u završnici taj brejka drugog seta, kao i u još nekoliko situacija. Srećom, meč sa Monfisom, kao ni nesrećni poraz Zimonjića i Troickog u dublu, nisu rešili konačni ishod.
Posle Arene, slavlje je nastavljeno na ulicama Beograda
Značajnu ulogu odigrala je i publika u Beogradskoj areni, koja je dokazala da tenis definitivno izrasta u jedan od najpopularnijih sportova u Srbiji. Na tribinama je bilo svih generacija, od 7-77 godina, i svi su zdušno bodrili srpski tim. Francuzi su sa sobom poveli specijalce da ih čuvaju, plašili se rasističkih povika, ali srpski navijači pokazali su se kulturnim i dostojanstvenim. Uz to, bili su veoma bučni i temperamentni, a Arena nije bila ispunjena do poslednjeg mesta jedino u prva dva seta meča Tipsarević – Monfis.

Selektor Francuske Gi Forže posle meča je pohvalio navijače, ali i dodao da „uvek imate 20-30 idiota koji non-stop zvižde kada je loptica u vazduhu i to je frustrirajuće“. Po mom mišljenju, potpuno neprimeren komentar. Dejvis kup je specifično takmičenje i zato što teniseri moraju da se suočavaju sa takvim stvarima, koje nisu tipične za turnire. Upravo to daje mu posebnu draž. Naravno da ne treba vikati u toku poena i prilikom servisa, ali i to nekada stavi na rivala dodatni pritisak, hteli da priznamo ili ne. A, srpska publika je i u tom pogledu bila vrlo korektna, naročito kada se uzme u obzir kakva atmosfera ume da bude na DK mečevima u Južnoj Americi.
Nebojša Radović, zvanični spiker na svim mečevima, svoj deo posla odradio je maestralno, ne računajući mali propust sa godištem Majkla Ljodre. Pokazao je izvrsno poznavanje engleskog i francuskog jezika, uvek je pravovremeno podsticao publiku da pruži podršku teniserima ili da prestane sa dovikivanjem, a pritom je sve to činio na krajnje neiritantan način, što je u takvim situacijama vrlo teško postići.

Sasvim u skladu sa trenutkom, po završetku meča i na terenu i na tribinama vladao je karnevalski ambijent i po ko zna koji put se videlo da u srpskom timu zaista dišu kao jedan, što trofeju daje posebnu draž, a i muzička pozadina bila je prikladna – "U svetu postoji jedno carstvo" i Bajagini "Moji drugovi". Igrači su ispunili obećanje i ošišali se na ćelavo, ali najveće iznenađenje među novinarima i navijačima izazvao je isti postupak predsednika Teniskog saveza Srbije Slobodana Živojinovića.

Na kraju – svečana ceremonija dodele trofeja, podizanje ’salatare’ i „Bože pravde“. Naježio sam se od uzbuđenja i ponosa, neki su i zaplakali... Neprocenjivo.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

45 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: