Novak Đoković - godina 2009.

Najbolji srpski teniser Novak Đoković iza sebe ima prilično uspešnu sezonu. U prvom delu osvojio je titule u Dubaiju i Beogradu, da bi u završnici godine dodao još tri – u Pekingu, Bazelu i Parizu. Đoković je konstantno igrao dobro, samo dva puta je ispao pre četvrtfinala (Brizbejn i Rolan Garos), a mrlju na sezonu baca jedino lošiji učinak na Gren slem turnirima (polufinale US opena, četvrtfinala na AO i Vimbldonu i treće kolo RG-a).

Izvor: B92

Subota, 21.11.2009.

21:54

Default images

U Brizbejnu, prvom pripremnom turniru pred odbranu trofeja u Melburnu, Đoković je ispao već na samom startu od Letonca Ernesta Gulbisa 6:4, 6:4. Bio je to meč u kojem je Novak napravio veliki broj grešaka i tako dao krila nepredvidljivom protivniku. Letonac je bio vrlo motivisan, odlično je servirao i uspeo je da nadigra Novaka posle sat i po igre.

Na narednom turniru u Sidneju (484.000 dolara) Đokovića je jedna pobeda delila od druge pozicije na ATP listi, ali je ponovo propustio priliku. Na startu je lagano savladao Pol-Anri Matjea i Marija Ančića, ali je poklekao u duelu sa Jarkom Nieminenom – 6:4, 7:6. Saznanje da ga trijumf vodi na drugu poziciju sigurno je uticalo na Novakovo izdanje u tom meču, pošto je napravio čak 37 neiznuđenih grešaka i propustio svih šest brejk prilika. Taj dvoboj takođe će ostati upamćen po snažnom vetru i katastrofalnom suđenju linijskih sudija.

Slabiji početak sezone već je nagnao novinare da traže uzroke lošijih igara Đokovića, koji je na svakoj konferenciji za štampu bio prinuđen da odgovara na pitanja u vezi sa promenom reketa. Podsetimo, Novak od početka ove godine igra reketom marke Hed (Head), kojim je zamenio dotadašnji Vilson (Wilson).

„Veoma sam uzbuđen što se priključujem Hedovoj porodici. Ovaj reket u potpunosti odgovara mom agresivnom stilu igre. Drago mi je da sarađujem sa Hedom jer oni prave rekete zajedno sa svojim igračima i brinu o pojedinačnim potrebama“, izjavio je Đoković posle potpisivanja ugovora.

Mnogi teniski stručnjaci, međutim, sa neodoboravanjem su gledali na Novakov potez. Među njima je i Tim Henman, nekada četvrti teniser na svetu.

„Veoma sam iznenađen Novakovom odlukom, pogotovo uzevši u obzir da treba da brani Gren slem titulu. To je veliki rizik i biće mu potrebno vreme da se privikne na novog prozivođača, ali očigledno je doneo finansijsku odluku. Profesionalac primećuje i najmanju promenu na reketu i to stvara nove sumnje i pritisak...“, izjavio je Henman.
Brojne spekulacije pratile su uticaj novog reketa na Đokovićevu igru, ali sam Novak je jednom prilikom rekao da je najveći problem bio u njegovoj glavi i da se sada potpuno privikao na novi rekvizit.

Zbog reketa ili ne, uglavnom, kvalitet Đokovićevog servisa veoma je opao, naročito prvog. Novak je u Australiju došao sa ne baš puno samopouzdanja, ali ga je tokom turnira izgradio. Lako je na početku savladao Stopinija i Šardija, zatim je dobio Amera Delića 3:1 u setovima. U susretu sa Delićem, Amerikancem iz Tuzle, Đoković je igrao daleko od maksimuma, a u ključnim poenima odlučilo je Novakovo iskustvo i manji broj grešaka.

U osmini finala je viđen rat sa osnovne linije Đokovića i Bagdatisa. Srpski teniser je za ceo meč odservirao samo tri asa, ali je celokupno gledano odigrao najbolji meč u dotadašnjem toku sezone – 6:1, 7:6, 6:7, 6:2 za 195 minuta igre.

Okršaj sa Kipraninom završen je tek u pola tri ujutru, a Novaka je čekao četvrtfinalni susret sa Endijem Rodikom. Iscrpljen pređašnjim mečom, neverovatnom vrućinom na Rod Lejver areni (preko 30 stepeni) i ometen žuljevima, Đoković je Amerikancu predao meč posle dva i po časa igre pri rezultatu 6:7, 6:4, 6:2, 2:1.

Utisak je da je Novak, dok je bio maksimalno spreman, u potpunosti diktirao igru i bio nezaustavljiv sa osnovne linije. Rodik nije uspevao da mu parira, a i kada je bilo evidentno da Novak posustaje, još se igralo ravnopravno. Zaista prava šteta što je Đoković predao jer verovatno bi dobio meč. Ipak, iznuren izraz lica, upali i zacrveneli obrazi, kao i poluspušteni kapci, govorili su da je Đoković doneo ispravnu odluku. Nikada nisam video Novaka u lošijem stanju.
Posle tog meča ponovo se razvila diskusija o Đokovićevim učestalim predajama, a zajedljivi su konstatovali da je ostalo još samo da se preda na US openu, pa da kompletira „Gren slem predaja“. Gledaoci i čitaoci po raznim forumima bili su različito opredeljeni, a na mene je poseban utisak ostavio jedan komentar na sajtu tennis-x, koji je postavivši jednostavno pitanje: „A, šta da je dečko kolabirao dole na terenu i da se desilo ono najgore, da li biste i tada govorili kako nije trebalo da preda?“ pogodio suštinu problema. Mogao sam da razumem zamerke Đokoviću da prečesto predaje mečeve, nekada bih se i složio da je mogao da odigra do kraja, ali ko je gledao duel sa Rodikom jednostavno zna da to sada nije bi slučaj. Trebalo je još ranije da preda.

Pitanja o tome takođe su bila nezaobilazna na skoro svim konferencijama za novinare, a Novak je više puta isticao da mu je etiketa „čoveka koji se lako predaje“ neopravdano ’zakačena’.

Potom je Đoković u polufinalu u Marseju ispao od Žo-Vilfrida Conge, a zatim je u Dubaiju osvojio prvu ovosezonsku titulu i 12. u karijeri. Na putu do trofeja Novak je eliminisao Flavija Ćipolu, Jana Herniha, Marina Čilića, Žila Simona i Davida Ferera. I na tom turniru Đoković je dosta oscilirao u igri, a najbolju partiju pružio je protiv Čilića (6:3, 6:4) – servis ga je odlično služio i njime je spasao većinu od šest brejk lopti rivala, a forhend je igrao uglavnom ravno i precizno.

U polufinalu sa Simonom srpski teniser se ’provukao’ (3:6, 7:5, 7:5) zahvaljujući psihološkom momentu koji je bio na njegovoj strani u odnosu na Francuza, ali igra nije bila na zadovoljavajućem nivou. U finalu je Novak bio bolji od Ferera 7:5, 6:3, a globalno gledano, stekao se utisak da je Đoković osvojio turnir, a da nije bio ni blizu maksimuma.
Trijumf na taj način trebalo je da predstavlja ohrabrenje pred nastavak sezone, ali turbulencije su nastavljene na Dejvis kupu u Benidormu, gde Đoković u duelima sa Fererom i Nadalom nije uzeo ni set. U meču sa Fererom Novak je napravio čak 59 neiznuđenih grešaka, vrlo loše se kretao, a šljaka, na koju se po sopstvenim rečima još nije bio navikao, zadavala mu je dosta problema.

Nakon Dejvis kupa vodila se opsežna diskusija u medijima o Novakovom zalaganju na okršaju sa Španijom, tj. u pitanje se dovodila njegova želja za pobedom. „Femili sport“, firma porodice Đoković, tim povodom izdala je saopštenje odlučno demantujući takve navode.
Novak nikako nije uspevao da uđe u formu, a u Indijan Velsu, gde je branio titiulu, ispao je u četvrtfinalu od Endija Rodika 6:3, 6:2. I pre tog katastrofalno odigranog meča, Đoković nije blistao – velike probleme u drugoj rundi zadavao mu je Martin Vasalo Arhueljo, najviše zbog neshvatljivih Novakovih grešaka u trenucima kada je trebalo da lagano završi posao protiv rivala uskog teniskog znanja. Potom je prošao Hasa, a zatim je Vavrinku savladao u dva taj brejka na autoritet i veću hrabrost u ključnim trenucima oba seta.

Ipak, u duelu sa Rodikom Novak je završio takmičenje bez ikakvog otpora i za samo 68 minuta igre. Najtužnije od svega je što Amerikanac uopšte nije slavio zbog svog razornog servisa, koji je Đoković sasvim solidno vraćao, nego zbog ogromnog broja grešaka srpskog igrača. I sam Novak je posle meča izjavio da je odigrao jedan od najlošijih mečeva u karijeri. Uvod u uspešnu sezonu na šljaci Đoković je napravio plasmanom u finale Majamija, u kojem je poražen od Endija Marija. Ipak, na tom turniru Novak je konačno, posle četiri uzastopna poraza, uspeo da savlada Žo-Vilfrida Congu 6:3, 6:4. Ponovo se pokazalo da u Đokovićevoj igri dosta toga zavisi od servisa, pa je, uprkos problemima zbog vrućine, napokon izašao na kraj sa robusnim Francuzom.

I igre pre tog trijumfa bile su ohrabrujuće, pošto je sa maksimumom od četiri izgubljena gema po setu Đoković eliminisao Dančevića, Matjea i Berdiha.

Polufinalni okršaj sa Rodžerom Federerom obeležio je vrlo snažan vetar i nekarakteristično veliki broj grešaka na obe strane. Presudni period bio je od sredine drugog do sredine trećeg seta, kada se Rodžerova igra potpuno raspala (vrhunac je bio lomljenje reketa), Novak je od rezultata 3:6, 3:2 izjednačio u setovima i poveo 4:0. Na kraju je bilo 3:6, 6:2, 6:3.



U finalu je Đoković izgubio od Endija Marija 6:2, 7:5. U tom periodu sezone bio je primetan, kao što sam ranije pisao, nedostatak žara i onog što bi strane kolege nazvale “ubilački instinkt” u Đokovićevoj igri. Jednostavno, nije bio srećan i kada je igrao dobro, a teže je pronalazio način da završi ono što je dobro započeo. Taman sam, gledajući turnir u Majamiju, doveo u pitanje svoj zaključak, ali finale mi je dokazalo da nije daleko od istine. Đoković je, posle olako izgubljenog prvog seta, vodio 5:3 u drugom i nije iskoristio dve vezane set lopte (dupla servis greška i sjajan ritern Marija).

Posle toga Novak nije imao želju za nadmetanjem, a pri rezultatu 5:5 situacija je sve samo ne izgubljena. U naredna dva gema Škot gubi samo jedan poen. Na svoj servis je zabio tri asa, a Novak mu je sledeći poklonio nerezonskim izlascima na mrežu (četiri puta, svaki put bezuspešno). Usledila je serija turnira na zemljanoj podlozi na kojoj je Novak, ne računajući Rolan Garos, gubio od samo jednog tenisera – Rafaela Nadala. Prvi na redu bio je Monte Karlo, a Đoković je u Monako došao sa mnogo većim elanom nego što je to bio slučaj u prethodnom delu godine.

Otvoreno iskazivanje emocija pozitivno utiče na Novakovu igru, a još jednu potvrdu dobili smo protiv Alberta Montanjesa. Izgubio je Đoković taj brejk drugog seta, vidno se iznerivrao, a zatim samleo rivala u trećem setu sa nulom – 6:3, 6:7, 6:0.

Servis je ponekad bio problematičan, Verdasko je zato u četvrtfinalu osvojio set, ali više od toga nije mogao – 6:2, 4:6, 6:3. Vavrinka je savladan u polufinalu, a potom je usledio žestok okršaj i poraz od Nadala u finalu – 6:3, 2:6, 6:1. Đoković je tu prezentovao novu, strpljivu taktiku, a detaljnu analizu Đokovićeve igre pročitajte u posebnom tekstu.



Novak je potom branio trofej u Rimu i zaista je oduševio igrom eliminisavši Montanjesa, Robreda, Del Potra i Federera na putu do finala. Naročito impresivan bio je u okršaju sa Robredom (6:1, 6:1), ali i protiv Del Potra i Federera je agresivnom igrom uspevao da nametne tempo i natera suparnika na povlačenje iza linije, iako oni tu taktiku sigurno nisu pripremili pre meča.

U polufinalu sa Rodžerom Đoković je, baš kao i nedavno u Majamiju, nadokandio set zaostatka i slavio 4:6, 6:3, 6:3. Meč je bio prekinut zbog kiše pri vođstvu Švajcarca 6:3, 2:1, ali se Srbin posle prekida vratio jači i zasluženo pobedio. Igralo se uglavnom sa osnovne linije, a Đoković je raznovrsnošću udaraca i promenama ritma uspeo da parira, u pojedinim trenucima i nadmaši, tenisera koji je u spomenutim segmentima najbolji na svetu. Ipak, meč je odlučila Federerova frustracija, koji je potpuno psihološki pao u drugom delu trećeg seta – promašivao je polje i po metar i više, nesigurnost je bila evidentna, a Novak je to na vreme osetio i nije gađao linije po svaku cenu, već je mudro čekao grešku i koristio samo najsigurnije prilike za napad.

Finale sa Nadalom nije bilo ni izbliza kvalitetno kao u Monte Karlu, iako su svi očekivali novi spektakl. Španac je u neizvesnom prvom setu slavio u taj brejku, a potom u drugom na vreme napravio brejk i pobedio 7:6 (7-2), 6:2.
Sledeće sedmice je Đoković osvojio drugu titulu u sezoni, i to na „Srbija openu“, čiji je organizator on sa svojom porodicom. Pritisak je na njemu bio izuzetan, stadion je skoro svakoga dana bio pun, a svi su očekivali da Novak slavi. Srećom, izdržao je i, realno govoreći, protiv slabijih protivnika osvojio trofej na premijernom izdanju turnira u Beogradu savladavši u finalu Lukaša Kubota 6:3, 7:6.

Na red je došao poslednji izazov pred Rolan Garos - turnir iz Masters serije u Madridu, koji se ove godine prvi put održao na šljaci zamenivši Hamburg. Rutinski je Đoković eliminisao Ernandesa, Sepija i Ljubičića i došao do novog okršaja sa Nadalom, ovoga puta u polufinalu. Novak je zaista plenio igrom i samopouzdanjem u prestonici Španije i to je davalo nadu da Rafael konačno može biti nadigran.

Ipak, Đoković je izgubio na neverovatan način – propustio je tri meč lopte i poražen je nakon više od četiri sata igre 3:6, 7:6 (7-5), 7:6 (11-9). Novak je u prvom setu bio superioran, a Španac daleko od najbolje igre. U ostala dva vodila se izjednačena borba, ali nekako se uvek činilo da je Đoković ispred ’za prsa’ i da je Nadal na ivici provalije. Nažalost, samo se činilo, jer je Španac opet pronašao spektakularan način da se izvuče iz teške situacije i nađe put do pobede.
Novak je ponovo iz sebe izvukao maksimum, igrao je ceo meč na visokom nivou, nije imao nijedan pad u igri, a bilo je fantastično videti i napredak u fizičkoj spremi – Novak posle četiri sata tenisa nije delovao iscrpljen. Odlično ga je služio servis (Nadalova prva brejk prilika u 12. gemu drugog seta), a kretanje je bilo zapanjujuće dobro. U potpunosti je Novak bio ravnopravan rival Nadalu, u prvom setu i vidno bolji, ali ni to nije bilo dovoljno da u devetom pokušaju pobedi Rafaela na šljaci.

Nadal je, sa druge strane, imao velikih muka sa forhendom u prvom delu susreta, ali njegov zaštitni znak postajao je sve ubojitiji kako je vreme odmicalo. U finišu je odlučivalo nešto manje čak i od nijansi, a to je bilo na Nadalovoj strani.

Dve meč lopte Španac je spasao odvažnim forhend paralelama, a jednom je Đoković pogrešio poslavši ritern u aut. Nadal je svoju drugu meč priliku iskoristio posle ne baš najboljeg napada srpskog tenisera.

Đoković je ukupno osvojio više poena (125-120), bio je bolji i u svim ostalim segmentima igre, ali je ipak izgubio i teniski analitičari nikada nisu imali teži posao da pronađu uzrok poraza. Ja zaista nisam uspeo da ga primetim – moguće da je Novak mogao malo agresivnije da odigra na meč loptama, ali lako je sada govoriti… Treba odati priznanje Špancu zbog načina na koji je uspeo da se izvuče, pogotovo zbog hrabrosti na meč loptama, ali bilo bi više nego zasluženo i da je Đoković pobedio.
Potpuno u neskladu sa tadašnjom formom, Novak je pred turnir u Madridu pao na četvrto mesto na ATP listi, a treću poziciju povratio je tek sredinom oktobra posle turnira u Šangaju.

Posle vrhunski odigrane sezone na šljaci, Đoković je važio za prvog favorita posle Nadala za trijumf na Rolan Garosu. Španac je ispao u četvrtom kolu od Soderinga, ali Novakovi navijači nisu dočekali da se obraduju porazu glavnog konkurenta jer je Novak rundu ranije ispao od Filipa Kolšrajbera – 6:4, 6:4, 6:4.

U tekstu posle meča sa Nadalom u Monte Karlu, govoreći o Novakovom moralno-voljnom momentu, rekao sam da se nadam da će preovladati lavlja strana njegovog karaktera. To se, nažalost, nije dogodilo, a u meču sa Nemcem Đoković je otišao u drugu krajnost.

Novak je jedino na startu igrao solidno (poveo 4-1), ali taj period trajao je vrlo kratko. Đoković je bio previše defanzivan, stajao je 2m iza osnovne linije i dozvolio Kolšrajberu da diktira ritam sa osnovne linije. Upravo preteranu pasivnost je i Đoković naveo kao ključni uzrok poraza, ali mislim da se srž svega nalazi u sledećoj Novakovoj izjavi:
"Dobro sam počeo turnir, a tako sam se osećao i pre ovog meča. Na terenu je, ipak, sve bilo drugačije. Ne mogu tačno da objasnim zašto. Fizički sam se dobro osećao, ali se nisam dobro kretao. Da budem iskren, problem je bila samo moja glava”.

Đoković, osim što je bio previše pasivan, nije nikako uspevao da uhvati ritam na servisu. Skoro uopšte nije bilo prepoznatljivog drugog servisa, 'kika' ili slajsa, koji bi mu doneo i poneki lak poen kada mu prvi servis nije išao. Da ne spominjemo da je retko koji ritern išao duboko u suparnikovo polje…

Novak nije uopšte pokazivao emocije na terenu, a 'govor tela' nije nagoveštavao povratak u meč. Loš rezultat uzrokovao je i povećanu nesigurnost, koja je dovela do nekarakterističnih grešaka što je, u krajnjem slučaju, i odvelo Đokovića u poraz.

Preveliki pritisak, doza zasićenosti ili nešto treće, tek, malo ko će imati argumente u rukama ako pokuša da dokaže da je Đoković izgubio jer je lošiji teniser od Kolšrajbera. Dobio je Nemac meč sa 3-0 u setovima, a da pritom nije uradio ništa spektakularno. Doduše, kako je meč prolazio a stvari išle njemu u korist, Nemac je dobijao na samopouzdanju, koje je nestabilnom teniseru poput njega i te kako potrebno, pa je bivao sve precizniji, a dobro se snalazio i na mreži, što mu baš i nije specijalnost.

Ipak, i protiv tako dobrog Nemca, Đoković je, uveren sam, mogao da se izbori samo da je igrao 50% od onoga što je pružao u prethodnom delu sezone na zemljanim terenima.

Umesto da u Parizu stavi jagodu na šlag, Đoković je dozvolio Kolšrajberu da mu otme i tortu i šlag i jagodu.
Novak je ove sezone odlučio da jedini pripremni turnir pred Vimbldon odigra u nemačkom Haleu, umesto na Kvinsu, kao što je do sada bio slučaj. U drugom kolu protiv Francuza Florana Sere Đoković se izvukao na neverovatan način, pošto je gubio 7:5, 5:2 i spasao čak pet meč lopti (tri vezane) pre nego što je slavio sa 2-1 u setovima. Ta situacija podsetila me je na Vimbldon 2005. godine, kada je Đoković takođe spasao tri uzastopne meč lopte i pobedio Garsiju Lopesa sa 3:6, 3:6, 7:6, 7:6, 6:4.

Do finala Đoković nije imao većih problema sa Melcerom i Rohusom, ali je u završnoj predstavi bolji bio Nemac Tomi Has sa 6:3, 6:7, 6:1. Novak je tih dana govorio kako se psihološki ne oseća najbolje i da ne može da nađe razlog za svoju previše defanzivnu igru, a to se potvrdilo i u susretu sa Hasom.

Nemac je odlično servirao i kontrolisao skoro ceo tok meča. U drugom setu Novak je poboljšao do tada slabi servis, ali ritern mu i dalje nije bio na nivou. Srećom, u taj brejku drugog seta Has je napravio čak tri dvostruke servis greške i tako prepustio Đokoviću set i izjednačenje.

Trebalo je Novak da iskoristi kratki period slabosti zaista odličnog Hasa, ali umesto toga sopstvenim greškama je izgubio servis već na startu odlučujućeg seta. U narednom gemu imao je četiri brejk lopte, jedine u meču, ali nije ih realizovao i Has je do kraja rutinski odneo pobedu.

Vimbldon je sa nestrpljenjem iščekivan u Novakovom taboru jer je predstavljao savršenu priliku za žetvu bodova posle eliminacije u drugom kolu 2008. godine.

Đoković je tih dana potpuno ispao iz fokusa javnosti zbog slabijih partija – stručnjaci su uglavnom govorili o odsustvu Nadala, mogućnosti Federera da obori Samprasov rekord po broju osvojenih Gren slemova i planovima Endija Marija da dođe do premijerne titule na turnirima ‘velike četvorke’. Novak je isticao kako mu prija takva situacija, da mu je potrebno da rasterećenije ulazi u mečeve, te da mu uloga ‘favorita iz senke’ apsolutno odgovara.
Meč sa Žilijenom Benetoom u prvoj rundi bio je krajnje napet – Francuz je bio veoma težak žreb za prvu rundu, odlično je servirao i zasluženo osvojio prvi set sa 10-8 u taj brejku. Zebnja se uvlačila među Novakove navijače, a Beneto je u desetom gemu imao 0:30 i bio na samo dva poena od vođstva 2-0 u setovima. Đokoviću je tada verovatno kroz glavu prolazila eliminacija od Safina prošle godine, ali uspeo je da se koncentriše samo na igru i da izjednači u setovima.

Posle toga, sve je teklo lakše. Francuzov servis više nije bio tako ubitačan, a Đoković je opustio ruku – 6:7, 7:6, 6:2, 6:4. Novak je postepeno dizao nivo igre, a posle pobeda nad Grojlom, Fišom i Selom, na red je došao okršaj sa, ispostaviće se, kobnim Tomijem Hasom. Nemac je tada igrao u izvanrednoj formi i slavio je sa 3-1, po setovima 7:5, 7:6 (8:6), 4:6, 6:3. Ipak, uprkos impresivnoj igri Hasa, naročito preciznom i raznovrsnom servisu, Đoković je meč izgubio tamo gde je ranije najčešće dobijao – u glavi.

Meč je odlučilo nekoliko poena – nijedan teniser nije bio ni blizu brejka sve do 11. gema, kada je Novak odigrao stegnuto, pa je Has realizovao već prvu brejk loptu i ubrzo došao do vođstva u setovima. Stekao se utisak kao da nije ni bilo prave borbe, jedan poen odneo je sve.

U drugom setu umalo da se ponovo identično – Has ponovo pravi brejk za 6:5 nakon neshvatljivih grešaka Đokovića, ali Nemac uzvraća istom merom u narednom gemu, pa se igrao taj brejk. Srpski teniser vodio je sa 6-3, dakle imao je tri uzastopne set lopte, ali je potom izgubio pet poena u nizu, samim tim i set. Đoković je u tim trenucima igrao isuviše plašljivo, nije u pitanju bila strpljiva taktika, loptice su ponekad bile toliko kratke da je bilo jasno da su posledica nervoze. Takođe, Novak je propustio nekoliko solidnih prilika za napad, koje bi ranije sigurno iskoristio. Na poslednjoj set lopti Đokovića Has je pogodio neverovatnu bekhend paralelu, a ubrzo zatim je svoju prvu set loptu realizovao dobro izgrađenim poenom i sigurnim volejom.

Iako je Novak dobio treći set i na kratko se vratio u igru, Has je u četvrtom nastavio izvrsno da servira i zasluženo je trijumfovao posle 2 časa i 44 minuta igre:



Đoković je i sam priznao da je problem pre svega psihološke prirode, a u ekskluzivnom intervjuu za B92 demantovao je glasine po kojima se ne trudi dovoljno, a koje su se mogle čuti tih dana.

“Nije problem u tome da ja ne treniram dovoljno intenzivno kao što sam to činio ranijih godina. Naprotiv, ja i više truda ulažem u sebe jer je sezona još zahtevnija i u obavezi smo da igramo još više turnira. Zaista, tenis danas zahteva mnogo više koncentracije i posvećenosti. Dao sam sebe 100% jer je tenis moj život. Ipak, nema tu tajni, problem je psihološki, kada treba da odigram ofanzivno, odigram vrlo pasivno i dam protivniku priliku da dominira”, izjavio je tada Đoković.
Novak je rešio da posle Vimbldona uzme odmor od nešto više od mesec dana, koji mu je bio preko potreban. Sezona na betonu, Đokovićevoj omiljenoj podlozi, nije počela blistavo jer je u Montrealu izgubio od Endija Rodika (6:4, 7:6) u četvrtfinalu. Iako Amerikanac igra izuzetno ove sezone i za svaku pohvalu je njegov napredak na bekhendu, zabrinjavajuća je činjenica da je Novak već tri puta u nizu izgubio od njega.

Po stilu igre, Amerikanac leži Novaku jer srpski teniser poseduje dobar ritern i odlično anticipira servise rivala, a u igri sa osnovne linije takođe je u prednosti. Videćemo u njihovom narednim susretima da li je Rodik uvek ‘hvatao’ Đokovića u pogrešnom trenutku ili je pronašao rešenje za Novakovu igru. Mislim da je pre reč o prvonavedenom, ali Novak u sledeći duel sa Amerikancem mora da uđe maksimalno koncentrisano i oprezno i dokaže mu da je bolji teniser.

Nije Đoković blistao u prva tri kola turnira u Sinsinatiju, ali je bez većih muka izbacio Ljubičića, Šardija i Simona. U polufinalu je protiv rekonvalescenta Nadala Novak pružio fantastičnu partiju i ponovio scenario koji smo viđali i ranije protiv Španca na betonu – koristio je slabiji drugi servis protivnika za preuzimanje inicijative i neprestano je menjao mesto napada. Naravno, taktika uvek može lepo da se isplanira, ali Đoković ju je u Sinsiju perfektno sproveo u delo i dobio Nadala sa 6:4, 6:1.

U finalu sa Federerom Novak nije ni izbliza ponovio sličnu partiju, a ključni gem odigran je već na početku, kada je Švajcarac iskoristio sedmu brejk loptu. Do kraja seta je Rodžer dominirao i poveo 1-0 u setovima, ali tako je bilo i na prethodna dva susreta koje je Novak dobio. U drugom setu Đoković je imao i set loptu, ali je Federer ipak pobedio sa 6:1, 7:5.
Usledio je US open, poslednji Gren slem turnir u sezoni, a Novak je konačno ove godine stigao do polufinala Gren slem turnira. Vrlo lako je moglo da ne dođe do toga, pošto je Đoković u trećem kolu jedva pobedio Džesija Vitena iz SAD-a, tada 276. tenisera na ATP listi – 6:7, 6:3, 7:6, 6:4 za 3 časa i 28 minuta.

Novak je bio daleko od maksimuma, igrao je vrlo defanzivno i pravio veliki broj grešaka (čak 53). Viten je bio agresivniji, posebno ga je služio forhend, ali ipak nema dovoljan kvalitet da dobije čak i slabog Đokovića kakav je bio tada. Mišljenja sam da bi epilog bio drugačiji da je naspram Novaka stajao iole kvalitetniji igrač jer Novak zaista ni u jednom segmentu igre nije bio na svom nivou – pravio je duple greške u nezgodnim trenucima, nije ciljao linije, čak su i spinovi forhendom koje je ove sezone mnogo više uveo u igru često završavali u autu.
Pre toga je Đoković bez poteškoća eliminisao Ljubičića i Bola, a u duelu sa Radekom Štepanekom pružio je najbolju partiju na turniru i ubedljivo slavio sa 6:1, 6:3, 6:3. U četvrtfinalu, famoznog 9.9.2009. godine, pao je Fernando Verdasko u ne naročito kvalitetnom okršaju (7:6, 1:6, 7:5, 6:2), a onda je na red došao polufinalni susret sa Federerom.

Švajcarac je pobedio Đokovića sa 7:6 (7-3), 7:5, 7:5 i tako ga treću godinu u nizu izbacio sa US opena. Novak je jedini brejk u meču napravio u prvom setu kada je poveo 4:2, ali se Federer momentalno vratio u igru i potom osvojio prvi set. Rodžer je zasluženo trijumfovao jer je u svakom bitnom poenu bio koncentrisaniji, a Novak je, kao i nekoliko puta ove sezone, delovao neodlučno u prelomnim trenucima i kao da je bio nesiguran u svoje udarce onda kada su mu bili najpotrebniji. Razočaravajuća je činjenica da je Đoković veći otpor Federeru pružio kao 20-godišnjak u finalu 2007. godine, ali sa stanovišta cele sezone plasman u polufinalu u Njujorku predstavlja veliki uspeh.

Stručnom štabu Đokovića pred US open priključio se i Amerikanac Tod Martin, nekadašnji četvrti teniser na svetu.

Kondicija i fizička sprema uopšte predstavljaju polje u kojem je Đoković najviše napredovao ove godine. To će tek biti značajno u budućnosti, a sada se najbolje ogleda u furizonom finišu sezone kada je većina igrača pomalo posustala, a predaje postale uobičajena stvar.
Prva od tri Novakove titule u završnici godine došla je u Pekingu, na turniru iz Serije 500. Jedini set Đoković je izgubio protiv Verdaska u četvrtfinalu (6:3, 1:6, 6:1), u polufinalu je nadigrao Soderlinga 6:3, 6:3, dok je u duelu za titulu bio bolji od Marina Čilića sa 6:2, 7:6.

Đoković je ostao u Kini i na turniru iz Masters serije 1000 u Šangaju došao do polufinala. Dobio je Fonjinija, Šitlera i Simona, pre nego što je u polufinalu izgubio od Nikolaja Davidenka 4:6, 6:4, 7:6. Bio je to vrlo tvrd meč sa svega dva brejka, ali obojica su delovali prilično iscrpljeno, a reakcije nisu bile srazmerne važnosti meča. Novak je ušao u Davidenkov ritam, što Rus najviše i voli, pa je dobirm udarcima sa osnovne linije prošao u finale, a potom i osvojio turnir.

U Bazelu je Novak osvojio titulu, a na putu do finala pobedio je Beka, Herniha, Vavrinku, Štepaneka i Federera. U duelu sa Rodžerom, pred publikom u njegovom rodnom gradu, Đoković je prikazao sjajnu partiju, nadigrao je Federera sa osnovne linije i na kraju zasluženo došao do trijumfa:

Neposredno pred Masters u Londonu Đoković je osvojio najveću titulu ove sezone, ovoga puta je u finalu Pariza savladao Gaela Monfisa u njegovom rodnom gradu sa 6:2, 5:7, 7:6 (7-3).

Novaku je titula u Parizu bitna sa više aspekata, ali najvažnija je činjenica da je konačno, posle četiri uzastopno izgubljena finala (2x Nadal i po jednom Federer i Mari) osvojio turnir iz Masters serije 1000.

Novakova sezona do ove titule mogla je biti proglašena samo relativno uspešnom jer uprkos konstantnosti nije osvojio nijedan turnir iz prve kategorije, niti je na Gren slemovima beležio očekivane rezultate (da ponovimo – polufinale US opena, četvrtfinala na AO i Vimbldonu i treće kolo Rolan Garosa).

Sada je trijumfom u gradu svetlosti ućutkao sve kritičare i stavio krunu na, sada mirne duše možemo reći, uspešnu sezonu, a koliko je i samom Đokoviću to bilo značajno, videlo se po burnoj reakciji na kraju susreta i izjavi posle njega:

“Morao sam mnogo da se potrudim jer sam izgubio poslednja četiri finala na turnirima iz Serije 1000. To mi se ’motalo’ po glavi, mislio sam o tome, što nije baš prijatan osećaj, a naročito se pojačao kada sam video da Gael polako ulazi u ritam. Velika podrška publike još je motivisala Monfisa i davala mu energiju kako se meč približavao kraju. Borio sam se protiv njega i pritiska publika i nekako sam pokušavao da sačuvam nerve. Na kraju meča izbacio sam iz sebe sve emocije i bio srećan“, izjavio je Novak posle finala. Na putu do titule Novak je dobio Klemona, Monaka, Soderlinga (jedini nešto slabiji meč), a u polufinalu sa Nadalom odigrao je nesvakidašnje i pobedio sa 6:2, 6:3. Koliko gledam Novaka, a zaista ga mnogo gledam, bez dvoumljenja mogu da kažem da je taj meč bio jedan od njegovih pet najboljih u karijeri. To je potvrdio i Nadal izjavom da nije on igrao uopšte loše, koliko je Đoković bio superioran. Sve mu je polazilo za rukom, tako da bi bilo nepravedno izdvojiti bilo koji udarac kao onog koji je doneo prevagu.



Đoković u finišu godine igra na vrhuncu forme, pa je samim tim logično da su mu i udarci na višem nivou. Ipak, postoji nekoliko stvari koje treba izdvojiti, kao i neke novine.

Progres je evidentan na bekhend slajsu u poređenju sa prvim delom sezone i, uz adekvatan rad, mogao bi da postane Novakovo oružje u sledećeoj sezoni na isti način kao što je Nadalu ili Federeru. Bekhend slajs je vrlo koristan jer može da bude i napadački i odbrmabeni udarac, pa je poželjno da ga Đoković još usavrši.

Svi ljubitelji tenisa znaju koliko Novak uživa da igra ‘drop-šot’, ali novina je što to sve češće pokušava iz forhenda. Time je dodao još jednu dimenziju svojoj igri, a u nekoliko navrata je tako osvojio poen na faktor iznenađenja, čak i kada iz forhenda nije baš najbolje skratio lopticu.
Prvi servis deluje sve bolje i zaista se nadam da će tako i da ostane. Đoković još oscilira prilikom drugog servisa, ali ne manjka mu hrabrosti jer često pokušava da iznenadi rivala agresivnim drugim servisom. Po slobodnoj proceni, u tome velikim delom i uspeva, mada se potkrade i poneka dupla greška. Novak je i ranije često koristio slajs servis, ali uglavnom u bočnu stranu. Naročito u duelu sa Nadalom Đoković je nekoliko slajs servisa poslao na T liniju, čime je zbunjivao rivala. Ti servisi nemaju veliku brzinu, ali su vrlo nezgodni jer ‘beže’ protivniku i otežavaju mu pripremu za ritern.

Forhend je funkcionisao besprekorno u završnici sezone, ali ono što raduje više od toga jeste povećana agresivnost bekhend paralelom. To je Novakov omiljeni udarac, ali jedno vreme ga nije mnogo koristio i dobro je da je bekhend paralela ponovo jedna od važnih opcija u igri.

Dakle, Đoković je slavio na 18 od poslednjih 19 mečeva i u fantastičnoj formi odlazi na Masters kup u Londonu, na kojem brani trofej osvojen prošle godine.

Intervju sa Novakom Đokovićem za B92 možete pročitati ovde.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: