Koliko može Jović i da li će Italijan biti najbolji?

Iako se pre početka svake NBA sezone zna ko će biti u vrhu trke za rukija godine, često se dogode iznenađenja, što je mogućnost i naredne sezone.

Izvor: LN

Ponedeljak, 10.10.2022.

09:00

Koliko može Jović i da li će Italijan biti najbolji?
Foto: Profimedia

Malo ko je očekivao da 2022. ruki godine bude krilo Toronta Skoti Barns, s obzirom da su pre njega birani Kejd Kaningem (Detroit), Džejlen Grin (Hjuston) i Evan Mobli (Klivlend).

Svi su oni imali odlične sezone, a istakli su se i Franc Vagner (Orlando), Džoš Gidi (Oklahoma) i drugi, a kada se uzmu potencijali koji su viđeni od strane Kuminge, Šenguna, Hajlanda, Herba Džounsa i još nekoliko igrača jasno se može zaključtiti da je NBA draft 2021. doneo mnogo dobrih igrača.

Ovogodišnji draft je takođe obećavajući, ali se trenutno ništa ne može analizirati sem onih najviše kotiranih igrača.

Prvi pik je bio potencijalni reprezentativac Italije Paolo Bankero (Orlando), a zatim su se poređali Amerikanci Čet Holmgren (Oklahoma), Džabari Smit (Hjuston), Kigan Marej (Sakramento) u Džejden Ajvi (Detroit), dok su za njima pošli Kanađani Benedikt Maturin (Indijana) i Šejdon Šarp (Portland).

Na osmom mestu izabran je Australijanac Dajson Denijels (Nju Orleans), deveti je bio Poljak Džeremi Sohan (San Antonio), a Top 10 je zaključio domaći igrač Džoni Dejvis (Vašington).

Sledeće godine će biti jasno da će potencijalnu dominaciju Viktora Vebanijame moći da možda ugrozi samo eksplozivni bek Skut Henderson, a ove je sve mnogo otvorenije.
Foto: Profimedia

1. Paolo Bankero (Orlando)

Bankero uskoro puni 20 godina i igra na poziciji krilnog centra i tokom jedine koledž sezone je pokupio brojne nagrade, te imao prosek od 17,2 poena, 7,8 skokova i 3,2 asistencije igrajući za renomirani Djuk.

Visok je 208 centimetara, ima domet za tri poena i predstavlja igrača koji bi mogao da bude "mis-meč" za protivnike jer poseduje zavidnu hitrinu za svoju visinu, a nije ni igrač kojeg lako možete da "oduvate" u reketu (ili tek neće biti kada nabaci mišiće i masu).

Zbog svoje hitrine lako može da uhvati protivnike nespremne i da ih dobrim radom nogu ostavi u manjoj brzini, a kada uđe u reket njegov arsenal je širok i, iako mu primarna uloga nije upošljavanje saigrača, voli i to da uradi.

Njegova "ol-araund" igra je nešto što ga je definitivno istaklo iznad konkurencije i uvrstilo na mesto prvog pika, jer, barem zasad, deluje kao "sigurica" za Ol-star u narednih pet, šest godina.

Odbrana je zasad problem, ali Bankero poseduje fizičke predispozicije koje može da iskoristi kako bi značajno unapredio taj deo svoje igre, dok mu je ofanzivni stil igre takav da ne bi trebalo da bude problema da isti "prevede" i u ozbiljnije takmičenje.

Što se tiče Orlanda, konkurencija postoji u vidu Vagnera, Ajzaka (ako se ikada vrati), Vendela Kartera i drugih igrača u zavisnosti od toga kakve "ludorije" ta ekipa bude probala tokom naredne sezone, dok su tu i brojni bekovi koji svi žele loptu u rukama i minute.

Ukoliko ofanzivni deo igre bude nastavio da ide svojim tokom, a defanziva i konstantnost porastu, Bankero će imati sve što je potrebno da u godinama ispred nas bude jedan od najboljih igrača lige.

2. Čet Holmgren (Oklahoma)

Holmgren je već napunio 20 godina, igra na poziciji krilnog centra i centra i visok je čak 213 centimetara.

Jedinu koledž sezonu proveo je na Gonzagi i u proseku je imao 14,1 poen, 9,9 skokova i čak 3,7 blokadi po meču, što vam jasno govori o kakvom tipu igrača se radi.

Holmgren predstavlja verovatno najveći rizik u Top 10 ove godine s obzirom da na to kakav može da bude, ali i to da apsolutno to ne mora da se realizuje.

Iako "samo" na koledž nivou, 3,7 blokadi po meču su nešto što se jednostavno ne viđa i to u NBA ligi može da pomisli da uradi samo nekoliko igrača, iako ni Rudi Gober i Majls Tarner nemaju baš taj prosek.

Skeptici veruju da Holmgren neće imati telo za NBA i da će kurpulentniji centri lako moći da ga eksploatišu u odbrani, ali njegova visina i duge ruke pokazuju da to nije istina.

To se najbolje videlo tokom prošle sezone kada je u direktnom duelu sa centrom Džejleon Djurenom, 13. ovogodišnjim pikom, često izlazio kao pobednik u okršajima ispod samog obruča, iako je protivnik imao 20+ kilograma više.

Momak iz Mineapolisa će, s obzirom na to da ga jebirala Oklahoma, verovatno imati svo vreme ovog sveta da napreduje fizički i da korak po korak ulazi u NBA ritam kako bi postao strah i trepet svih centara u ligi.

Nažalost, ove godine ga nećemo gledati jer je 25. avgusta objavljeno da je povredio stopalo desne noge u duelu sa Lebronom Džejmsom tokom jedne egzibicione utakmice i završio sezonu pre nego što je počela.

I time dao novi razlog Oklahomi da još jednu godinu u nizu tankuje, ovog puta zbog Viktora Vebanijame...

3. Džabari Smit (Hjuston)

Smit je mlađi od prva dva pika i nedavno je napunio samo 19 godina, ali su mu Roketsi ukazali veliko poverenje trećim pikom, uglavnom i zbog toga što im je "čtevorka" savršeno legla.

Amerikanac je visok 211 centimetara i koledž sezonu je proveo u Oburnu beležeći 16,9 poena, 7,4 skoka i dve asistencije po meču, a vodio je svoje Tajgerse do prve titule regularnog dela šampionata u istoriji.

Visoki krilni centar na početku prošle sezone nije bio u konverzaciji za prva dva pika, ali je kako je godina odmicala istu isticao, da bi na kraju ipak završio na najrealnijem trećem mestu.

Za razliku od Holmgrena, Smit ima sve fizičke predispozicije da odmah značajno doprinese u NBA ligi, posebno u ekipi u kojoj ima prostora za minute kao što je Hjuston.

Ima mekanu ruku i izuzetno je defanzivno potentan, tako da mnogi očekuju da bez problema brani i neke "petice" i "trojke", ali i da bude kompetentan kada bude morao da preuzima bekove.

Na koledžu je imao po blokadu i ukradenu na meču i od njega se očekuje da, pogotovo što će u petorci igrati sa centrom Alperenom Šengunom, u odbrani bude verovatno i glavni adut ekipe iz Teksasa.

Praktično jedini veći problem za Džabarija Smita je to što ne može praktično ništa da iskreira sam sebi, niti je dobar u spuštanju lopte na parket i ne deluje kao da će se to promeniti.

Međutim, kroz istoriju smo videli bezbroj igrača koji su imali izvanredne karijere a da tu sposobnost nikada nisu ni razvili.

4. Kigan Marej (Sakramento)

Marej je pred draft opisan kao igrač koji je najbolje spreman da momentalno značajno doprinese u nekoj NBA utakmici, što i ne čudi s obzirom da ima 22 godine – čak tri više od prethodno navedenog Smita.

Marej igra na poziciji krilnog centra, visok je 203 centimetra i ono što pokazuje u predsezonskim utakmicama potvrđuje mišljenje skauta.

Sakramentu je dosta tankovanja i želi da u sezoni 2022/23 bude bitan faktor NBA lige, te da zakuca na vrata plej-ofa, a Marej će im u tome sigurno pomoći s obzirom da se radi o igraču koji je prošle sezone igrajući za Ajovu imao 23,5 poena, 8,7 skokova, 1,3 ukradene i 1,9 blokada po utakmici.

Kingsi bi odmah morali da ga uvrste u startnu petorku, pogotovo ukoliko Sabonisa vide kao "peticu", pa čak i po cenu da Harison Barns bude vraćen na "trojku" ili čak na klupu.

Marej je sjajan atleta ima veoma raznovrstan napadački arsenal. Šutirao je skoro pet trojki po meču na koledžu i pogađao ih u 40 odsto slučajeva.

Ima veliki defanzivni potencijal, što govore blokade i ukradene, ali odbrana jedan na jedan je nešto na čemu mora dodatno da radi, dok mu problem pravi i pregled terena.

Ne voli da razigrava saigrače, o čemu govori samo 1,5 asistencija po utakmici, ali zbog toga ni ne greši puno, pa je kao igrač koji ima mnogo lopte u rukama u Ajovi poklanjao loptu protivniku samo jednom po utakmici.

Zbog ambicija Kingsa ovaj igrač može da bude u najvećem problemu ukoliko bude loše igrao jer mu minuti nisu ni blizu sigurni koliko Bankeru, Smitu i Holmgrenu (da nije povređen), ali i pored toga Marej ima veoma dobre šanse da bude ruki godine.

5. Džejden Ajvi (Detroit)

Ajvi verovatno ima najmanje šansi da bude ruki godine na ovoj listi, izuzev naravno Holmgrena koji će propustiti sezonu, ali je svakako veliki potencijal i u užasnim Pistonsima će imati prostora za napredak.

Momak iz Saut Benda ima 20 godina, igra na bekovskim pozicijama i visok je 193 centimetra, a činiće budućnost Detroita zajedno sa prošlogodišnjim prvim pikom Kejdom Kaningemom.

Ajvi je na koledžu proveo dve sezone igrajući za Perdju i tokom poslednje je imao prosek od 1,73 poena, 4,9 skokova i 3,1 asistencije po meču.

Stil igre koji neguje nije plejmejkerski, već skorerski i od njega će se u Detroitu očekivati poeni koji će dolaziti ili šutem ili prodorima zbog neverovatne eksplozivnosti koju poseduje.

Uprkos velikom ubrzanju koje ima telo uvek zna da iskontroliše, što će biti veoma značajno na lestvici višem nivou.

Nije "operisan" od proigravanja saigrača i šut mu je pristojan, dok zna da baci flouter i da se zaustavi i pogodi sa poludistance, što će protiv "divova" sa kojima će se suočavati svake večeri u NBA ligi morati da zna da iskoristi.

Ajvi je šutirao 45 odsto za tri tokom regularnog dela sezone, ali je u završnici NCAA splasnuo na nedovoljnih 21,6 odsto, pa će konstantno, što je slučaj za sve bekove njegovog tipa, morati da se podigne.

Zbog pomenute eksplozivnosti Ajvija porede sa Morentom, Vestbrukom i ruki Rouzom, i on je jedan od igrača koji može da ima enorman "plafo", veći možda čak i od prethodna četiri igrača na listi, ali apsolutno to ne mora da bude slučaj.

27. Nikola Jović (Majami)

Jović je ove godine bio jedini srpski košarkaš izabran na NBA draftu i jedini koji je u prvoj rundi bio suštinski Evropski, ne računajući one sa poreklom sa "Starog kontinenta" koji su karijeru proveli u Americi.

Jović ima 19 godina, visok je 208 centimetara i može da igra na raznim pozicijama, pa tek treba videti gde će ga pozicionirati Erik Spolstra u ekipi Majami Hita.

Minulu sezonu za razliku od ostalih igrača na ovoj listi nije proveo na koledžu, već u ABA ligi igrajući za Megu. Na 25 utakmica na kojima je bio starter imao je prosek od 11,7 poena, 4,4 skoka i 3,4 asistencije.

Na kraju je završio kao "zvezda u usponu" regionalnog prvenstva, baš kao što je nekada bio slučaj sa Nikolom Jokićem, sadašnjim MVP-jem NBA lige.

Jović ima zavidne bekovske sposobnosti za svoju visinu i šut koji može još da napreduje kako bi bio na potrebnom nivou za jednog NBA startera, što je definitivno njegov potencijal. "Ol-araund" igra je takođe nešto što krasi Nikolinu igru i pregled igre je deo koji mu se ne može zameriti, ali postoje određeni nedostaci.

Najveći problem za Jovića je odbrana koja će morati da brže-bolje bude podignuta na viši nivo, jer su i bolji igrači od njega ostajali bez minuta jer nisu mogli da defanzivno budu na NBA nivou.

Jović će morati da radi i na svom telu, za šta je NBA liga savršena sredina, pa i da popravi igru u reketu i završnicu na obruču, jer zbog pozicije i ostalih umeća nije igrač koji će moći da se oslanja samo na šut.

Njegov "plafon" trenutno je velika nepoznanica i to što ga je 27. pikom izabrao Majami može da bude i dobro i loše – pozitivno jer odlazi u ekipu sa odličnim stručnim štabom, jasno postavljenim sistemom i istorijom negovanja pravih vrednosti, a lošu što će Hit imati ambicije za prvo mesto Istoka i pitanje je koliko će minuta, izuzev "garbidž tajma", moći da dobije.

Sve u svemu, biće jako zanimljivo pratiti Nikolin rast i razvoj u NBA ligi u narednom periodu.

Luka Nikolić (@luksie1)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 6

Pogledaj komentare

6 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: