ZOI – ’neželjeno dete’ olimpizma koje je izdalo svog oca

Dok se kultura olimpizma u "kraljici sportova" atletici gajila još u drevnoj Grčkoj, Zimske olimpijske igre su vremenski "dete". Ono koje je vremenom raslo i sada napunilo 94 godine.

Izvor: M.Ljubisavljeviæ

Petak, 09.02.2018.

10:07

ZOI – ’neželjeno dete’ olimpizma koje je izdalo svog oca
EPA/VALENTIN FLAURAUD

Kada kao dete obučeno u kombinezon izađeš napolje po velikom snegu i ciči zimi, znaš da će ti prsti promrznuti do bola, ali i dalje ostaješ tu. Čekaj, još jedan spust sankama, još jedno klizanje.

Da li je adrenalin zbog brzine kojom se sanke spuštaju niz padinu zanimljiviji od hladnoće i bola u nožnim prstima? Mnogima je nebrojeno puta bio i ostao uzbudljiviji sve dok ne odrastu i takve igre im postanu samo dečije.

Sportisti kojima se to ne desi, postanu neka Nevena Ignjatović, neki Marko Stevović, njegov imenjak Vukićević ili Damir Rastić i nastave da se zabavljaju na snegu dobar deo života. Zbog takvih su pre skoro čitavog veka nastale Zimske olimpijske igre.

Spomenuti momci i devojka iz srpske olimpijske delegacije u Pjongčangu i sportisti iz još 91 države (rekord) će se nadmetati u 102 discipline (15 sportova), dok se Korejci hvale da će im Igre doneti 60 milijardi dolara.

Pokrenuta je i "tabu" tema smanjenja tenzija između dve Koreje što je u duhu olimpizma, a predstavljaju se i četiri nove discipline – brzo klizanje, karling mešovitih parova, snoubord big air i alpsko skijanje mešovitih timova. Brzina i ekstremni sportovi su danas ono što doprinosi atraktivnosti Zimskih olimpijskih igara, ali da bi se klupko otvorilo do danas, moramo da se vratimo u 1924. godinu kada je nastala "Međunarodna nedelja zimskih sportova". Ta godina se smatra i početkom Zimskih olimpijskih igara. Sportovi poput hokeja i umetničkog klizanja su 1908. i 1920. igrani na Olimpijskim igrama, ali tek 1924. u francuskom Šamoniju oni dobijaju sopstveno olimpijsko takmičenje.

Jedan od utemeljivača olimpijskog pokreta modernog doba i osnivača MOK, baron Pjer de Kuberten je zagovarao ideju da svi sportisti treba da se nađu na jednom mestu u isto vreme, te da u tome leži duh olimpizma.

On je, čitajući o drevnoj Grčkoj imao ideju da taj duh zaživi pa su 1896. godine organizovane prve moderne Olimpijske igre. De Kuberten je po pozivu bio pedagog i edukator, a između ostalog je težio povezivanju sporta i škole. Nekoliko poseta Engleskoj i Americi tokom osamdesetih godina 19. veka pokrenulo je vijuge na zamisao i o Olimpijadi.

U Engleskoj je Vilijam Peni Brouks svake godine organizovao "Mač Venlok", igre koje su oponašale olimpijske. De Kuberten se upoznao sa njim i saglasili su se da ovakav sportski događaj ne treba da bude samo rekreativnog karaktera.

Kada je reč o zimskim sportovima, već posle prvih modernih OI razmatrano je da se igre odvoje, naročito posle Londona 1908, a pritisci unutar MOK su bivali sve veći.

Jedan od ljudi koji je postepeno uvodio zimske sportove u program Olimpijskih igara je Viktor Gustaf Blak, član MOK i blizak prijatelj Pjera de Kubertena. Zahvaljujući njemu je umetničko klizanje postao deo Igara u Londonu. Grof Eugenio Bruneta d’Oso je četiri godine kasnije predložio da se na programu OI nađe "nedelja zimskih sportova", Norvežani su pružili otpor, ali je postajalo jasno da zimski sportovi postaju sve popularniji. Kuberten se zbog ideje o svim sportistima na jednom mestu, na sastanku MOK u Lozani (1921) posle "Velikog rata", ali i kasnije žestoko protivio formiranju zasebnih igara namenjenih zimskim sportovima.

Njegova ideja je bila nerealna jer je u to vreme prirodno bilo nemoguće i neisplativo da se tokom leta na 30 stepeni igraju i jedni i drugi sportovi. Još gore, mnogi "zimski" sportisti bi ostali van olimpijskog ciklusa i uskraćeni za najvažnija sportska odličja.

Zamislite ski skokove na zelenim veštačkim podlogama – danas je naravno moguće, ali i dalje nije to to, jer nije na snegu. ZOI su ipak nosile naziv "Bele igre". De Kuberten je do smrti 1937. godine bio protivnik formiranja zasebnih Olimpijskih igara za zimske sportove, ali je bilo uzalud.

Jedino što je uspeo jeste da privremeno stopira da prve ZOI u Šamoniju dobiju naziv "Zimske olimpijske igre". Umesto toga, nazvane su "Međunarodna nedelja zimskih sportova" i održane su od 25. januara do 5. februara.

Francuski baron je podršku jedno vreme uživao u Skandinaviji jer su Norvežani imali svoje "Nordijske igre" koje su hteli da sačuvaju.

Međutim, već na sastanku MOK iz 1925. godine konstatovano je da se letnje i zimske igre definitivno odvajaju, a godinu dana nakon toga, MOK je u Pragu odlučio da se "Međunarodna nedelja zimskih sportova" proglasi prvim Zimskim olimpijskim igrama.

Razlog je bio veliki uspeh tih prvih Igara u Šamoniju, pa su i Kuberten ali i Skandinavci morali da se povinuju novom trendu i popularnosti. Norvežani su na tim prvim Igrama bili i najuspešniji sa 17 medalja u 16 disciplina, ali je prvu u istoriji osvojio jedan Amerikanac – Čarls Džetrou u brzom klizanju na 500 metara. Bob, nordijsko skijanje, umetničko i brzo klizanje hokej su od starta bili tu kao zimski sportovi. Igre su posle Šamonija napredovale kao lavina. Na prvim ZOI je učestvovalo ukupno 258 sportista, a poređenja radi, Pjongčang će na svojim borilištima ugostiti ukupno oko 6.500 hiljada ljudi u desetinama disciplina.

"Bele igre" nisu od starta bile idealne po mnogo čemu. Kako i sportovi napreduju paralelno sa društvima tako je iz današnjeg ugla problematično što je na prvim igrama učestvovalo samo 11 žena u umetničkom klizanju.

Jedna od njih, Sonja Heni je u Šamoni došla kao 11-godišnja devojčica koja će kasnije postati desetostruka šampionka sveta i trostruka olimpijska šampionka.

Zanimljivo je da bi i oprema korišćena tada danas dalovala čudno. Skije su bile drvene, a za čizmu su povezivane kožnim trakama. Kad se samo uporedi to sa opremom koju sada nosi Kamil Štoh jasno je gde je zimski sport stigao.

ZOI će sa letnjim Olimpijskim igrama dugo ostati povezane jedino godinama održavanja. Sve do 1992. kada je promenjen raspored organozvanja Zimskih olimpijskih igara, pa su naredne održane u Lilhameru 1994, samo dve godine posle prethodnih.

Izuzev toga, od 1924. razvijale su se zasebno i postajale sve popularnije među publikom, sve skuplje za organizatore i sve veći izazov za sportiste. Ipak, od svojih "bebećih koraka" ostale su do danas i "dete" koje je poraslo i odvojilo se od svog oca.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: