“BATE je ok, ali brate – ovde je hokej broj 1”

Izvor: M.Ljubisavljeviæ

Petak, 24.11.2017.

15:24

“BATE je ok, ali brate – ovde je hokej broj 1”
Dvorana za brzo klizanje / B92 Miloš Ljubisavljeviæ

“Minsk – grad koji voli sport”. Mnogo je tabli širom prestonice Belorusije na kojima se može videti ovakav natpis. Zanimljivo je da u novembarskom sivilu grad pomalo tokom dana podseća na Novi Beograd, a kada se Sunce spusti i svetla popale, počinje da liči na Las Vegas.

U njemu se slavi 950 godina postojanja, 2017. je i godina nauke, a za 2019. se pripremaju Evropske igre i sve to ga je delom pretvorilo u jedno grandiozno gradilište. Čitav grad je grandiozan.

Nijedan drugi izraz ne pristaje bolje socijalističkom maniru koji vrvi iz gomile građevina sa jasnim obeležjima petokrake ili Lenjina. Jednostavan, uniforman stil i četvrtasti oblik. Poslednjih decenija se u arhitekturi grada primenuju i novi “momenti” pa je Minsk spoj i starog i novog – i religijskih građevina iz 17, 18. veka i socijalizma i tih građevinskih estetskih novotarija.

Belorusi se veličinom svoje predsedničke palate, zgrade Vlade i drugih zgrada ponose, ali se barem jednako ponose i Dinamom iz Minska.
Minsk arena / B92 Miloš Ljubisavljeviæ
Grad ima svoj fudbalski klub Dinamo, tu je i FK Minsk, pa lokalci ne gledaju baš toliko blagonaklono kada im zbog utakmice Zvezda – BATE Borisov spomenete ime kluba koji je 70, 80 kilometara dalje. A još je zanimljivije da kada ih pitate za Dinamo Minsk, uopšte ni ne misle na fudbal.

"Za Zvezdu ne znam, BATE je da kažem OK, ali brate hokej je ovde broj jedan”, kaže šanker iz hotela u kome su bili smešteni beogradski novinari, dok sa TV aparata iznad njegove glave trešti zvuk “makljaže”, udaranja paka štapom i pregleda kola KHL lige u kom je Dinamo igrao.

Uredno najavljuje i naredni meč protiv Avangarda iz Omska od 24. novembra, kaže – Dinamo je domaćin, a od hotela nije mnogo daleko.

Osamsto metara dalje su slika, potpis i pečat onoga šta hokej znači Belorusima – Minsk arena. Kada se gleda izdaleka gubi se utisak njene veličine jer u pozadini ima blok solitera u koji se nekako utapa. Osim toga, odmah pored se nalazi ogromna hala velodroma i hala za brzo klizanje što čitavom kompleksu daje impozantan oblik i dimenzije.
Hokej uvek na televiziji / B92 Miloš Ljubisavljeviæ
Ledena dvorana “Pionira” pored nje dimenzijama izgleda kao mlađi brat. Mnogo, mnogo mlađi brat jer Minsk arena prima nešto više od 15.000 ljudi. Uz košarku i fudbal na pijadestalu sportova u Srbiji, gotovo je nezamislivo da se na hokeju okuplja toliki broj gledalaca.

Otvorena je 2010. godine i prekoputa ulaza se nalaze velodrom i ledena dvorana za brzo klizanje.

U ledenu dvoranu se uz novinarsku akreditaciju može slobodno ući radi razgledanja, a na njenoj stazi se vidi nova potvrda zbog čega je klizanje u Minsku gotovo istovetno kao hodanje – jednako rano se uči.

Na stazi je barem stotinu mališana koji po grupama u pratnji trenera i pod nadzorom roditelja klizaju.
Ovde æe Crnogorci igrati 26. / B92 Miloš Ljubisavljeviæ
Kada se od arene krene prema centru grada, negde između se, simbolično, rame uz rame nalazi zgrada Fudbalskog i Hokejaškog saveza Belorusije. Savezi dele isti prostor, pa se odatle jasno vidi beloruska zamisao “belog sporta”.

Od arene do centra ima oko šest, sedam kilometara i na tom putu su još dve dvorane za klizanje. Ispred jedne, tri tinejdžera kreću na trening, a jedan štapom demonstrira umeće sa nevidljivim pakom.

Na putu do centra je i “Dvorec sporta” u koji 26. novembra dolaze Crnogorci da bi odigrali meč kvalifikacija za Mundobasket, a zanimljivo je da nema niti jednog jedinog grafita.

Toliko strasti za sportom, pretežno hokejom, a nigde grafita? Nemoguće. Ne, moguće je.
Stadion Dinama / B92 Miloš Ljubisavljeviæ
“Produži ovde dole niz ulicu, pa dole skreni levo i onda pravo, hajde pokazaću ti”, objašnjava uz propratnu gestikulaciju rukama jedan stariji gospodin.

Put do stadiona Dinama od Palate republike vodi kroz ulicu Nezavisnosti, pa pored ulice Karla Marksa dole niz Lenjinovu sve do stadiona. Staro zdanje koje spolja malo liči na nekakav “koloseum u malom” jedno je od sportskih borilišta koje se priprema za Evropske igre. Usput je bilo vremena za još poneko pitanje starijem čoveku koji otkriva da je poreklom iz Siska, te da je u Minsku već 57 godina.

"Dobro se živi, svi imaju posao i rade. A od sporta najviše se prati hokej, naravno. I rukomet isto, ali hokej više".

Kroz očajan engleski sa jedne i očajan ruski sa druge strane sporazumevanje nije jednostavno. Međutim, neke stvari se razumeju, a druge se podrazumevaju.
Grad ima i svoj velodrom / B92 Miloš Ljubisavljeviæ
Tako se u glavama Belorusa podrazumeva da se prezimena Salej, Grabovski, Kosticin i druga znaju kao azbuka, ali nije nužno znati kako jedan beloruski i jedan srpski tim svega 70-ak kilometara dalje odlučuju o plasmanu u narednu rundu jednog evropskog takmičenja.

Daleko od toga da je u Belorusiji fudbal marginalan sport, već na aerodromu u Minsku vas dočeka kartonska reklama tri prvotimca Dinama, ali su Belorusi u hokeju daleko uspešniji. Deveti su na rang listi reprezentacija i zanimljivo je videti da "negde tamo u svetu" ima i drugih prioriteta u odnosu na košarku, fudbal ili tenis.

A možda još zanimljivije bi bilo videti šta bi se desilo da u svetskom hokeju bljesne neki velikan iz Srbije, a potom srpski temperament masovnije počne da se pakuje u klizaljke, a u ruke počne da uzima štap umesto lopte.
B92 / Miloš Ljubisavljeviæ
Zgrada OK Belorusije / B92 Miloš Ljubisavljeviæ
Autobus HK Dinamo / B92 Miloš Ljubisavljeviæ
B92 / Miloš Ljubisavljeviæ

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

44 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: