Ženski fudbal: Svetske sile gledaju ka Kanadi

Ženski fudbal strahovito je napredovao u poslednjoj deceniji, ali i dalje po mnogim aspektima zaostaje za muškim. Iako su nacionalne lige, svetska i evropska prvenstva jača iz godine u godinu, odnos prema ovom sportu u dve konkurencije je znatno drugačiji. Dok fudbaleri, čak i oni prosečni, zarađuju milione u klubovima širom sveta, sudbina njihovih koleginica mnogo je teža. Veliki sponzori okrenuti su zvezdama koje donose profit, ali i sami fudbalski savezi ne obraćaju dovoljno pažnje na ženske sekcije.

Izvor: Nikola Ðukiæ

Nedelja, 04.01.2015.

16:00

Default images
Beta/Fred Chartrand/The Canadian Press/

Već smo pisali o Brazilki Marti, možda i najboljoj fudbalerki u istoriji ove igre, koja je pokrenula talas borbe za “ženska prava” u fudbalu. Ženski Pele, ili ‘Pele u suknji’ kako je prihvatio sam O Rei, veoma brzo je došla do pozicije u kojoj je mogla da utiče na mnoge. Svoju akciju počela je 2004. godine, posle komentara predsednika FIFA Sepa Blatera, da bi fudbalerke trebalo da nose uske šortseve. Ona nije toliko pažnje obraćala na način odevanja devojaka koje se bave sportom, ali nije želela da ih fudbal “pretvori” u muškarce.

Desetak godina kasnije stvari izgledaju mnogo bolje nego s početka Martine karijere – na čitavoj planeti ženski fudbal odlično je organizovan, evropska prvenstva i Mundijali privlače sve više pažnje, a i sve veći broj mladih devojaka počinju da treniraju, čime se pojačava konkurencija i kvalitet raste.

Godina pred nama donosi nam sedmo Svetsko prvenstvo po redu, koje će od šestog juna do petog jula biti održano u Kanadi. Turnir će se igrati u Vankuveru, Edmontonu, Vinipegu, Otavi, Montrealu i Monktonu, a finale je zakazano na stadionu ‘BC Plejs’ u Vankuveru. Prvi put posle 19 godina promenjen je sistem takmičenja, pa će umesto dosadašnjih 16, nastupiti ukupno 24 reprezentacije. Na završnom turniru titulu brani selekcija Japana, a reprezentativki Srbije neće biti jer nisu uspele da izbore plasman kroz kvalifikacije.

Japan – mogu li da ponove senzaciju?

Beta/AP
Japanke su 2011. napravile pravu senzaciju u Nemačkoj, a već plasman u četvrtfinale sa skorom 2-0-1 u grupi bio je uspeh. Tada je ekipa koju je selektor Norio Sasaki odlično ukomponovao pokazala da može ići do kraja – sa 1:0 izbačen je domaćin takmičenja golom Marujame početkom drugog produžetka (1:0). U polufinalu je počišćena Švedska rezultatom 3:1, a onda je usledila finalna drama u Frankfurtu. Sjedinjene Države vodile su sa 2:1 od 104. minuta, ali je Homare Sava izborila penale zatresavši mrežu Amerikanki tri minuta pre kraja susreta. Očajni šutevi protivnica u penal seriji omogućili su im je da po prvi put podignu pehar namenjen prvakinjama sveta.

Koliki su uspeh igračice ove azijske zemlje napravile govori činjenica da su do tog trenutka samo jednom prošle grupnu fazu na Mundijalima, da nikada do tada nisu osvojile Azijski kup, a da im je četvrto mesto na Olimpijskim igrama bio maksimum. Homare Sava bila je najbolja igračica i strelac turnira, a zahvaljujući fantastičnoj godini dobila je i Zlatnu loptu. Priznanje nije zaobišlo ni trenera Sasakija, koji je u izboru FIFA proglašen za trenera godine. Nošene ovim uspehom fudbalerke Japana došle su do titule na Azijskom kupu, kao i srebrnih medalja na Olimpijskim igrama u Londonu i Azijskim igrama.

SAD – olimpijske šampionke u pohodu na SP

Beta/AP
Najuspešnije reprezentacije na svetskim prvenstvima su Nemačka i SAD sa po dve titule, ali Amerikanke imaju čak četiri zlata na Olimpijskim igrama. Izabranice Džil Elis trostruke su uzastopne olimpijske šampionke, dok su pehar na SP osvajale u poslednjoj deceniji 20. veka (1991, 1999). Pre tri i po godine stale su na korak od cilja, što je bilo veliko razočaranje za celu generaciju, koja će u Kanadi imati poslednju šansu da se upiše u istoriju.

Na severnoameričkom kontinentu ženski fudbal počeo je 1985. godine, pod selektorom Majkom Rajanom, vodivši tim na Mundijalitu. Njega je nasledio Enson Dorans koji je već šest godina kasnije doneo zlato na SP u Kini. SAD se prošetala do titule bez poraza, a u finalu je savladana Norveška sa 2:1. Junakinja je tada bila Mičel Ekers koja je bila dvostruki strelac, a na kraju pokupila i Zlatnu kopačku sa 10 datih golova. Nakon Doransa, velikih uspeha na klupi ženske selekcije Sjedinjenih Američkih Država imao je Toni DiČiko – za četiri godine vezao je zlato na OI, i bronzu i zlato na SP.

Amerikancima je posebno drago najsjajnije odličje na Igrama u Atlanti '96, kao i prvo mesto na prvenstvu sveta tri godine kasnije, takođe na domaćem terenu. Tada je u dramatičnoj penal završnici pala Kina, a utakmica će ostati upamćena po mnogim detaljima. Najznačajniji je onaj da je postavljen rekord po broju gledalaca na jednom meču ženskog fudbala, koji i dalje važi. Na stadionu 'Rouz boul' bilo je više od 90.000 gledalaca, što se ubraja među najposećenije sportske događaje ikada. SAD je slavila sa 5:4 u penal seriji, a nakon poslednjeg pogotka legendarna Brendi Čestejn pala je na kolena, skinula dres i slavila uspeh u sportskom brushalteru. Ta slika ubzo je obišla svet, pošto se našla na naslovnici magazina „Sports ilustrejted“.
Beta/AP Photo/Rick Bowmer
Nekada sjajne Kristin Lili (jedina sa pet nastupa u finalima SP), Miju Hem (dvostruka najbolja igračica sveta 2001, 2002), Tifeni Milbret, Džuli Faudi nasledile su Kristi Rampoun, Ebi Vambah, Heder O'Rajli i po mišljenju mnogih najlepša fudbalerka na svetu Houp Solo. One su, predvođene Šveđankom Piom Saundhage nastavile sa uspesima koje je započela prethodna generacija, što je rezultiralo trima pobedama na Olimpijskim igrama.

Poslednje u nizu, u Londonu pre dve godine bile su posebno dramatične. Malo je falilo da ispadnu u polufinalu od Kanade, ali su stigle do borbe za titulu golom Aleks Morgan u 123. minutu, što je i dalje najkasnije postignuti pogodak u istoriji ženskog fudbala. U finalnom susretu pred 80.203 gledalaca na 'Vembliju' (rekord OI), usledio je revanš Japankama za poraz na Svetskom prvenstvu godinu dana ranije, a rezultat je bio 2:1. Oba gola postigla je neverovatna Karli Lojd koja je tako postala prva žena strelac u dva uzastopna olimpijska finala.

Uspesi nacionalnog tima uticali na razvoj klupskog fudbala, pa u ovom trenutku sve devojke sa reprezentativnog spiska igraju u domaćem prvenstvu. Veliki problem za klubove iz tog dela sveta, prouzrokovan čistom geografijom, jeste nepostojanje turnira koje će uključivati više država, kao što je primer u Evropi.

Brazil – koliko mogu bez Marte?

Beta/AP
Iako je do prošle godine u ekipi bila najbolja igračica u poslednjoj deceniji, ženski ‘Selesao’ tokom istorije nije imao ni blizu uspeha kao muškarci. Dok su Brazilci petostruki šampioni sveta, Brazilke nikada do sada nisu išle do vrha, a samo su po jednom osvojile bronzu i bile u finalu. Bilo je to na spomenutom prvenstvu u Kini, ali ni rezultati na drugim takmičenjima nisu za pohvalu kada se uzme u obzir zemlja iz koje dolaze.

Na Panameričkim igrama dva puta su bile najbolje i jednom vicešampione, dok na olimpijskim igrama imaju skromne dve srebrne medalje u istoriji. Naredne letnje Igre biće održane u njihovom Rio de Žaneiru, što će biti prava prilika da pred domaćim navijačima isprave sve neuspehe iz prošlosti.

Nemačka – najbolje u Evropi, da li i na svetu?

Beta/AP Photo / Mike Egerton, PA
Baš kao i u muškom fudbalu, Liga šampiona najveće je godišnje takmičenje koje napreduje iz sezone u sezonu. Aktuelni šampion je Volfsburg koji je u spektakularnom finalu savladao Tireso rezultatom 4:3 i odbranio titulu iz 2013. Švedski klub vodio je sa 3:1 zahvaljujući fenomenalnoj Marti, ali su Faist i Miler Nemicama donele veliko slavlje. Tim Ralfa Kelermana potvrdio je dominaciju ove zemlje u Evropi, čiji tim je čak osam puta za 13 godina osvajao LŠ. Interesantno je da samo u dva slučaja nemački klub nije igrao u finalu UEFA ženskog Kupa i Lige šampiona (2003, 2007). U Lisabonu, gde su ‘Vučice’ osvojile poslednji pehar bila je i reprezentativka Srbije Jovana Damnjanović, koja je već u prvoj sezoni u inostranstvu došla do najvrednijeg trofeja.

“Ulaganje u sport je ono što odvaja Nemačku. Od selekcije, treninga, kvaliteta takmičenja, do kontinuranog razvoja igrača koji pružaju klubovi. Teško je objasniti u Srbiji kako sve funkcioniše – kada neko dođe on je najvažniji klubu, niko drugi. Ceo klub je usredsređen na pomoć igračima i to je osnovni zadatak. Infrastruktura je neverovatna, a u prilog tome govori činjenica da ćemo od ove polusezone igrati na novom stadionu. Njega je grad izgradio samo za ženski fudbal i vredi 28 miliona evra! Sve to pokazuje koliko su sposobni i žele da ulažu u ženski sport. Svaki trening pokriva makar po jedan novinar. Svakog dana u novinama postoji minimum jedna strana o ženskom fudbalu i najnovijim vestima, informacijama, analizama protivnika, učinkom reprezentativki itd…”, rekla je Damnjanovićeva u intervjuu za B92.

Uređen sistem, transparentno poslovanje i održivi plan ženske Bundeslige (baš kao i u muškom fudbalu) uzdigli su i reprezentaciju ove zemlje do samog vrha svetskog fudbala. U prilog tome govori činjenica da samo tri reprezentativke ne igraju u prvoj ligi svoje zemlje – dve su u Pari Sen Žermenu, a jedna u Švedskoj.
Beta/AP Photo / Mike Egerton, PA
Rezultat je očigledan – neviđena dominacija kako na starom kontinentu, tako i na svetskom nivou. Bilo bi izlišno odvajati svaki uspeh ponaosob, dovoljno je reći da su dvostruke šampionke sveta i osmostruke prvakinje Evrope. Prvi put su 2003, u Sjedinjenim Državama, podigle pehar sa Mundijala, zahvaljujući zlatnom golu Nije Kincer u 98. minutu protiv Švedske. Četiri godine kasnije usledila je odbrana trofeja u Kini, a u finalu je pao slavni Brazil rezultatom 2:0. Tada su za ‘Selesao’ bile kobne rekorderka Birgit Princ i Simon Loder. Sada su potpuno okrenute Kanadi koja bi mogla da bude mesto krunisanja novog-starog kralja i trenutno prve rperezentacije na rang listi FIFA.

Do danas je odigrano 11 evropskih prvenstava za žene, Nemačka ima osam titula jer na preostala tri nije učestvovala. Na poslednjih šest nastupa završavale su na pobedničkom postolju, a redom su osvajale Norvešku, Englesku, Finsku, Švedsku, kao i dva puta turnire na domaćem terenu.

Bogatu istoriju, još od prve utakmice ženske sekcije Zapadne Nemačke 1955, može upotpuniti samo zlato sa Olimpijskih igara, pošto je Nemicama limit do sada bila bronzana medalja, i to tri puta.

Najveće ime u istoriji ženskog fudbala ove zemlje definitivno je Birgit Princ, koja je rekorderka po broju golova i nastupa za nacionalni tim. Princ je tri puta dobijala Zlatnu loptu, a takođe deli prvo mesto na ukupnoj listi strelaca Mundijala sa Martom, pošto su obe postigle po 14 komada.

Skandinavija – Norveška favorit iz senke, Švedska vreba šansu

Beta/AP Photo/Scott Heppell
Može se reći da su jedne od pionirki ženskog fudbala u Evropi skandinavske zemlje, veoma uspešne pre početka nemačke dominacije. Norveška je 1987. organizovala prvo Evropsko prvenstvo koje je imalo domaćina (jedino pre toga se igralo u više zemalja i osvojila ga Švedska), i uspela da dođe do titule trijumfom upravo nad Šveđankama sa 2:1. Dve godine kasnije Norvežanke su izgubile u finalu od Nemačke, da bi posle formiranja evropskog šampionata stigle do novog pehara ’93. Međutim, ova nordijska zemlja najveći uspeh u ženskom fudbalu zabeležila je dve godine posle toga, kada se popela na vrh sveta.

One su u komšijskoj Švedskoj bile toliko ubedljive da su do titule došle primivši samo jedan gol na pet mečeva, uz ukupnu gol razliku 23:1. U finalu je pobeđena Nemačka sa 2:0, a strelci su bili Petersen i Rise. Hege Rise osvojila je Zlatnu loptu za najbolju igračicu, a njena koleginica iz tima An-Kristin Orensen Zlatnu kopačku.

Fenomenalnu deceniju zaokružile su 2000. godine u Sidneju, zlatnom medaljom na Olimpijskim igrama. Provukle su se kroz grupnu fazu, u polufinalu ponovo dobile Nemice (1:0), a onda u poslednjem susretu slavile pogotkom Danji Melgren u 102. minutu sa 3:2.
Beta/AP Photo/Gero Breloer
Dok su njihove susetkinje osvajale najsjajnija odličja, Šveđanke su pokušavale da se umešaju u borbu, ali osim prvog takmičenja ’84, najbolji rezultat su im tri druga mesta – 1987, 1995, 2001. Najveći uspeh na Mundijalima im je druga pozicija u Sjedinjenim Državama, a Švedska može da se pohvali i da je nekoliko puta bila domaćih velikih takmičenja. Nova smotra ‘preko bare’ je prilika da se napravi korak više, a prvi adut biće selektorka Pia Saundhage, koja je prethodno napravila ogroman uspeh sa selekcijom SAD.

Osim toga, ova država ima fenomenalan klupski fudbal, što su timovi potvrdili u Ligi šampiona. Švedska je dala dvostrukog šampiona i trostrukog vicešampiona LŠ, ekipu Umee, dok su Đurgarden i Tireso stizali do drugog mesta. Finansijski problemi odveli su Tireso u stečaj i poruzrokovali ispadanje u četvrtu ligu, pa su sada mnoge igračice uključujući i Martu prešle u Rosengard, koji predvodi kolonu sa čela. Rosengard je u stvari spoj igračica Malmea, Tiresoa i Rosengarda. Švedske ekipe, inače perfektno fizički spremne, čvrste su i orijentišu se prvenstveno na defanzivu.

U nacionalnoj ligi igrale su domaće igračice među kojima su Lota Šelin, Nila Fišer, Tereza Sjergan i Karolin Seger, ali i spomenuta Marta, Hana Ljungberg, Mami Jamaguči, Mičel Ekers i mnoge druge.

Mnogo manje uspeha imale su Dankinje – dva treća mesta i tri polufinala na evropskim prvenstvima, dok na ostalim velikim turnirima nisu imale zapaženiji rezultat.

Engleska – novi adut kolevke fudbala

Beta/AP Photo / Mike Egerton, PA
Ženska fudbalska reprezentacija Engleske nada se da će na Svetskom prvenstvu u Kanadi sledećeg leta proći malo bolje od svojih kolega u Brazilu, koji su takmičenje završili već u grupnoj fazi. Fudbalerke Engleske bile su zastrašujuće impresivne u kvalifikacijama okončavši ih sa svih deset pobeda, od kojih je posebno impresivna bila ona poslednja nad Crnom Gorom, sa velikih 10:0. Postigle su ukupno 52 gola (5, 2 u proseku) tokom kvalifikacionih mečeva, primile samo samo jedan, ali je hladan tuš usledio na prijateljskom susretu sa Nemačkom.

Nemice su slavile sa lakih 3:0, u prvoj utakmici koju je ženska engleska reprezentacija odigrala na 'Vembliju' u okviru aktuelnog ciklusa. Veliko interesovanje vladalo je za ovaj duel, na tribinama je bilo više od 55.000 gledalaca, ali je izabranicama selektora Marka Sampsona, inače Velšanina, teren pokazao da u Kanadi neće teći sve tako lako. Međutim, poseta dvostrukog svetskog šampiona značajan je trenutak u razvoju ženskog fudbala na Ostrvu. Zabeležena je najveća poseta još od Olimpijskih igara 2012. i spomenutog finala, kada je 80.000 ljudi posmatralo kako ekipa Velike Britanije izbacuje slavne Brazilke sa najveće smotre.

Ostatak Evrope – mnogo potencijalnih iznenađenja

YTSS
Osim spomenutih reprezentacija evropske kvalifikacije za Mundijal u Kanadi donele su nam još nekoliko ekipa na koje treba obratiti pažnju. Šveđanke, Nemice i Engleskinje imale su po maksimalnih 30 bodova iz deset utakmica, a isti takav skor zabeležila je selekcija Francuske. Ekipa koju vodi Filip Beržero relativno je nova na sceni i juriće najbolji plasman u istoriji. Za to će se oslanjati najviše na fudbalerke Pari Sen Žermena i Liona kojih ima 16 od 24 (iz obe ekipo po osam).

Pored Francuskinja odličan skor u kvalifikacijama imale su ekipe Španija i Švajcarska sa po 28 od 30 bodova, kao i Norveška sa bodom manje.

“Švajcarska je najprijatnije iznenađenje. U Volfsburgu igraju dve Švajcarkinje, u nemačkoj ligi još nekoliko. Svi smo znali da imaju dobru reprezentaciju, ali nismo da igraju ovako dobro. Iskreno sam mislila da možemo sa njima da se takmičimo, ali kada smo izašli na teren to je bilo neverovatno. Švajcarska može da bude veliko iznenađenje na Svetskom prvenstvu, ali ni to ništa ne znači”, dodala je Damnjanovićeva.

Posle velikih uspeha muškog nacionalnog tima u prošloj deceniji, na red je došao i ženski fudbal u Španiji. Već nekoliko poslednjih godina liga konstantno napreduje, što pokazuju sve bolji rezultati kluba u Ligi šampiona, pre svega Barselone. Katalonke najveću borbu u domaćem prvenstvu vode sa ženskom sekcijom Atletiko Madrida, ali su se uključili i Real Madrid, Sevilja, Valensija i Viljareal.
Beta/AP
Barsa, trostruki šampion Španije, eliminisana je od kasnijeg šampiona Volfsburga u četvrtfinalu Lige šampiona ukupnim rezultatom 5:0 (2:0, 3:0). Učesnika tog dvomeča bila je srpska reprezentativka Jelena Čanković, poznatija kao ‘Srpska Ronaldinja’, o kojoj smo pisali krajem prošle godine. Čankovićeva, koja se posle jedne sezone vratila u subotički Spartak, istakla je da je ‘Blaugrana’ napravili veliki uspeh tim rezultatom, s obzirom na to da je ženski fudbal u Španiji još u razvitku.

“U Španiji je ženski fudbal u razvoju trenutno – ulaže se mnogo, ali nije to još na nivou najboljih država u ženskom fudbalu. Savez obraća pažnju na ženski fudbal, međutim interesovanje je mnogo manje jer je muški i dalje u prvom planu. Veću popularnost ovaj sport ima na društvenim mrežama, dok je u novinama i na televiziji mnogo manje prisutan. Neke igračice mogu da žive samo od fudbala, ali neke imaju još neki posao sa strane, sve zavisi od slučaja”, rekla je Čankovićeva za B92.

Srbija – klupski fudbal gradi jaku reprezentaciju

fss.rs
Jelena je jedna od najboljih naših igračica, ali, nažalost, još neće imati priliku da oseti čar igranja na najvećem turniru na svetu. Srbija je u trećoj kvalifikacionoj grupi zauzelo pretposlednje, peto mesto sa 10 bodova iz isto toliko mečeva. Ispred ‘Orlova’ su bile Švajcarska, Island, Danska i Izrael, dok je iza ostala Malta. Srpkinje su tokom pokušaja da se plasiraju na SP doživele nekoliko teških poraza – Švajcarska je slavila sa 9:0 i 7:0, dok je Island takođe devet puta zatresao mrežu Suzane Nilson, ali je primio jedan gol. Najbolji strelac Srbije u kvalifikacijama bila je Jelena Čubrilo sa tri pogotka, dok su po dva postigle Danka Podovac, Tijana Krstić, Vesna Smiljković i Jelena Čanković.

Tako je naša selekcija ostala bez prvog plasmana na neko veliko takmičenje, pošto je od svog nastanka propustila sva evropska i svetska prvenstva, kao i Olimpijske igre.

Prvi podaci o postojanju ženskog fudbala u Srbiji govore sežu još u dvadesete godine 20. veka, ali on nije bio ni blizu današnjeg izgleda, pošto je naša zemlja bila deo Kraljevine Jugoslavije. Mora se odmah reći da organizovanih klubova i mečeva u to vreme nije bilo, moralo je da se čeka sve do samog kraja veka. Ženska sekcija prestala je da postoji 1921. godine, nije je bilo ni tokom trajanja Socijalističke republike Jugoslavije (1945-1991), da bi u okviru Saveza bila ponovo formirana 1992.

Do sada je reprezentacija odigrala ukupno 82 meča u okviru kvalifikacija za SP i EURO, ima skor od 32 pobede, 7 remija i 43 poraza. Iako trenutno zauzima tek 43. mesto na FIFA rang listi, izabranu ekipu selektorke Suzane Stanojević očekuju godine u kojima će moći da se nada boljim rezultima.
Facebook/ŽFK Spartak
U prilog tome govori sve veći broj devojaka u jakim stranim klubovima, kao jačanje domaćih klubova koji svoje šanse traže u Evropi. Sve je počelo krajem šezdesetih godina prošlog veka, tačnije ’69, kada je osnovan ŽFK Sloga iz Zemuna. Sloga je najstariji ženski fudbalski klub u Srbiji i sa tri titule i pet kupova drugi najuspešniji, iza niškog Mašinca.

ŽFK Mašinac iz Niša ostaće upamćen kao najbolji fudbalski klub u Srbiji, koji je neverovatnom dominacijom stigao do 24 naslova šampiona naše države, kao i ukupno 15 nacionalnih Kupova. Osnovan je godinu dana posle Sloge, a tokom 44-godišnje istorije čak 12 puta je osvajao duplu krunu. Sedamnaest godina posle osnivanja premešta se na novi stadion u Delijskom Visu, predgrađu Niša, gde i danas igra utakmice. Generalni sponzor 1991. godine postaje Duvanska industrija Niš i dobija u nazivu dodatak „Classic“ (Klasik), ali ovaj sporazum je raskinut 2005. Novi sponzorski ugovor potpisuje sa Preduzećem za puteve Niš (PZP) 1. januara 2007. i klub u svom nazivu nosi ime ovog preduzeća.

Početkom devedesetih godina došlo je do raspada tadašnje Jugoslavije, a iz političkih razloga, međunarodna zajednica uvela je sankcije našoj zemlji, od kojih su sportske sankcije pogodile sportiste, klubove, ceo pokret fizičke kulture. Ženski fudbalski klub Mašinac je zaustavljen u svom pohodu ka Evropi jer su ukinute sve mogućnosti međunarodne komunikacije. Iz tih razloga je Upravni odbor niškog kluba, po rečima Perice Krstića, došao na ideju da aktivira raniju ponudu grada da bude pokrovitelj turnira u ženskom fudbalu. Odlučeno je da se ovaj turnir održava u vreme “Filmskih susreta”, kulturne manifestacije u Nišu, kako bi se spektakl proširio i na atraktivna sportska događanja. Niš je tako dobio “Naissus kup” koji je već posle nekoliko izdanja postao internacionalni, a do danas je organizovan 18 puta.
Facebook/ŽFK Spartak
Nišlijke su imale uspeha u Evropi, pa su posle nekoliko neuspešnih pokušaja u UEFA ženskog kupa (posebno 2002/2003 i 2008/2009) prošle u drugi krug u sezoni 2004/05. Tada su u grupi 5 završile na prvom mestu ispret Hibernijana, Rapid Vezemala i Maksimira, sa maksimalnih devet bodova, uz gol razliku 10:2. Usledio je plasman u prvu grupu druge runde, u kojoj im je falio samo jedan bod za četvrtfinale. Dalje je prošla beloruska Babrujšanka koja je imala isti broj bodova (4), ali i bolju gol razliku – najviše zahvaljujući ubedljivom porazu Mašinca od Umee u poslednjem kolu sa 8:0, i trijumfa nad Krkom iz Novog Mesta (4:0).

Aktuelni naslednik jeste subotički Spartak, bivši Železničar i prvi šampion ženske Superlige 1974/1975. Subotičanke su trostruke uzastopne prvakinje Srbije, a u poslednje dve sezone osvajale su duplu krunu.

U sezoni 2012/13 Lige šampiona Spartak je po prvi put uspeo da se domogne nokaut faze, nakon što je na kvalifikacionom turniru održanom u Subotici zauzeo drugo mesto. Naš predstavnik bio je u grupi ispred Sofije i Parnua i iza Kazigurta, ali je dalje prošao kao jedan od dva najbolja druga tima. U šesnastini finala se sastao sa švedskim Geteborgom, ali je poražen u oba meča – 1:0 kod kuće i 3:0 u gostima. Sledeće sezone u istoj rundi takmičenja poražen je od Rosijanke sa ukupnih 5:3, da bi ove Spartak stao u grupnoj fazi u Osijeku kao treći, i pored neverovatnog trijumfa od 19:0 nad Golijadorom iz Kišinjeva.

Osim spomenutih ekipa zapaženiju ulogu na teritoriji Srbije poslednjih godina igraju Napredak iz Kruševca (šampion 2006/2007), Crvena zvezda (fuzija sa ekipom LASK Lazarevac) i ŽFK Šabac.

Ženski fudbal u Srbiji ubrzano napreduje i ne bi bilo neočekivano da nas već ova, aktuelna generacija, obraduje plasmanom na neko veliko takmičenje.

Nikola Đukić (@NikolaDjukic43)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

12 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: