G.O.A.T titula – nova formula, Englezi i Novak na vrhu

Neverovatan povratak Rodžera Federera i Rafaela Nadala u 2017. godini u kojoj su osvojili po dva Grend slema, aktuelizovao je čuvenu debatu o tome ko je najveći teniser svih vremena. Čuvena G.O.A.T titula predmet je rasprave od nastanka "zlatne ere" i, kako se sada čini, sva trojica kandidata imaju pravo da kažu da su je baš oni zaslužili.

Izvor: Nikola Ðukiæ

Utorak, 26.09.2017.

10:00

G.O.A.T titula – nova formula, Englezi i Novak na vrhu
Photo by D Dipasupil/Getty Images

Kažem sva trojica jer ću, potpuno svestan potencijalnih kritika, iz izbora izbaciti čoveka kojeg mnogi stavljaju na sam vrh – Roda Lejvera. Lejver jeste šest godina bio prvi na svetu, osvojio najviše titula u istoriji (200), jedini je dvaput kompletirao "kalendarski Grend slem", ali ću nastaviti da se tvrdoglavo držim sopstvene teorije da živimo u trenutku u kojem je, ne samo tenis, već čitav sport na vrhuncu, i eliminisati ga iz "užeg izbora".

Delimičnu potvrdu dobio sam od dobrih ljudi sa portala "ultimatetennisstatistics.com" koji su svojevremeno formirali GOAT listu – sama se ažurira i "meri" ko je u datom trenutku najbolji. Na toj listi Lejver je tek na 12. poziciji, a interesantno je da od prvih 25, samo su trojica i dalje aktivna.

Ta trojica su Novak Đoković, Rodžer Federer i Rafael Nadal koji zauzimaju prva tri mesta. Trenutno je u prednosti Švajcarac sa 844 boda, malo više od 150 više od drugoplasiranog Đokovića, pa je prvo potrebno da vidimo na osnovu čega je postignuto ovakvo stanje.

GOAT listu čini 12 različitih parametara – turnirski GOAT bodovi, GOAT bodovi koje donosi plasman na ATP listi, GOAT bodovi zarađeni na osnovu dostignuća, partija i statistike, broj Grend slem titula, broj titula na Završnim Mastersima, broj titula na Masters turnirima, broj olimpijskih zlata u singlu, ukupni broj velikih titula (Grend slemovi, Mastersi, Završni Mastersi i olimpijski turniri), broj nedelja na broju 1 ATP liste, ukupni procenat pobeda, kao i "Elo rejting".

"Elo rejting" je metod kojim se izračunava veština sportiste na osnovu težine rivala sa kojima igra i o tome ste mogli nešto da saznate u našem februarskom tekstu "Tri razloga zbog kojih je Novak najbolji u istoriji".
Foto: Screenshot (ultimatetennisstatistics.com)
Kolega Gutović je tu temu počeo rečenicom "Dakle najbolji, ne najveći" koja i treba da bude zvezda vodilja kada su u pitanju ovakvi izbori. Ako me pitate, najboljeg određujete sami, naravno, ako imate valjane argumente, posle kojih slede preferencije, omiljene epohe, stilovi i lični afiniteti. Ipak, za onog "the greatest" mora da postoji i malo brojčane osnove.

Ne potpuno, jer bismo u suprotnom svi percipirali Kristijana Ronalda kao najvećeg fudbalera koji je Zemljom hodao, što znamo da nije ni blizu istine – još jedan dokaz da je izuzetno teško i nezahvalno porediti različite epohe.

Tako, u prilog Federeru ide broj Grend slem trofeja i titula uopšte, broj nedelja provedenih na čelu ATP liste, brojni oboreni rekordi, kao i sveukupni utisak koji ostavlja. Gde god da se pojavi privlači najviše pažnje i, šta god vam drugi pričali, neprikosnoveni je favorit i igrača i navijača. Često sam spominjao da je Valentino Rosi jedini čovek koji je možda veći od samog sporta kojim se bavi – Federer nije daleko od toga u sportu koji je mnogo popularniji, dostupniji, drugačiji i rasprostranjeniji od motociklizma. Za mnoge ne baš bitan, ali verujte, izuzetno snažan argument u Švajcarčevu korist.

Međutim, veliku mrlju u karijeri predstavljaju mu optužbe da je, do dolaska najvećih rivala, karijeru izgradio na "slaboj konkurenciji", kao i užasan međusobni skor sa Nadalom. Protiv igrača sa kojim je odigrao najviše mečeva (37) i koji kao da je projektovan da ga konstantno pobeđuje, ima 14 pobeda i čak 23 poraza. Španac, uz činjenicu da je drugu dvojicu najviše dobijao u velikim finalima, kao i na njihovim omiljenim podlogama i turnirima, jedini može da se pohvali olimpijskim zlatom u singlu, ali su i njegovi nedostaci značajni.
Photo by Julian Finney/Getty Images
Nikada za skoro 17 godina karijere nije osvojio Završni Masters na kojem učestvuje osam najboljih tenisera u sezoni, a svi znamo da je zbog čestih povreda bio primoran da, u više navrata, pauzira po nekoliko meseci. Iako se više puta vraćao, to mu je uticalo na kontinuitet na vrhunskom nivou koji predstavlja možda i najvažniju kategoriju prilikom određivana najvećeg u istoriji. Takođe, najčešće je od ostalih trpeo neočekivane poraze od raspoloženih autsajdera, zbog čega svi znaju da od 2012. na Vimbldonu nije prošao dalje od četvrtog kola.

Za razliku od Đokovića koji, ako se izuzme početak karijere, nikada toliko slabo nije nastupao na nekim turnirima, ali jeste izgubio čak devet Grend slem finala – jedno manje od Rodžera, ali neke od njih je morao da dobije. On ipak može da kaže da je jedini u Open eri, u istom trenutku, držao sva četiri pehara sa najvećih turnira u svom vlasništvu, da na ovolikom uzorku ima pozitivan odnos pobeda i poraza protiv Federera i Nadala, da je imao najbolju sezonu koju je 'beli sport' video, da je sakupio najveći broj ATP bodova ikad zabeležen i da je, do ove sezone, osvojio najviše Masters titula.

Nimalo lak izbor ni kada nekoga volite, a kamoli ako morate da uvažite dostignuća onih koji vam baš i nisu omiljeni.

To svakako ne sprečava medije širom sveta da se bave ovom temom, posebno britanske, koji su u više navrata uspevali da uguraju svog Endija Marija u 'veliku četvorku'. Tako je, na primer, "Metro" napravio poseban način za određivanje značaja različitih statističkih podataka i njihovom mestu "GOAT koordinantnom sistemu".

Biggest Grand Slam Index

Photo by Elsa/Getty Images
Inspirisan rečima Tonija Nadala, Rafinog strica i trenera, da trijumf Španca na US openu "nije ništa posebno" zbog slabijih protivnika ('Bik sa Maljorke' došao do trofeja, a da nije savladao nikog iz prvih 20 na ATP listi), novinar "Metroa" Džordž Belšo formirao je zanimljivu formulu koja se poprilično razlikuje od navedene GOAT liste.

Toni je slikovito istakao da su "slabije rangirani igrači i oni koji ne pripadaju 'velikoj četvorci' ublažili sjaj pobedničkom peharu", dodavši da bi najbolja Grend slem pobeda trebalo da bude ona najteža.

Vodeći se time, Belšo je napravio obrazac u kojem je akcenat bačen i čoveka sa suprotne strane mreže, dajući ovoj formuli naziv "Biggest Grand Slam Index" (BGSI).

Kako funkcioniše BGSI?

Photo by Clive Brunskill/Getty Images
Svaki Grend slem koji su osvojili Đoković, Federer i Nadal ocenjen je na osnovu četiri faktora – svaki od njih donosi određene bodove koji u konačnom zbiru daju takozvanu "najbolju Grend slem pobedu".

1. Prosečan renking igrača sa kojima su se sastajali

Pet poena dobija svako za meč sa igračem u top 20, četiri za meč sa igračem u najboljih 40, tri za meč sa igračem koji se nalazi među 60 na svetu, dva za meč sa igračem koji je u 80 i jedan bod za one koji su između 81. i 100. mesta na ATP listi. Za protivnike koji su van top 100 ne dobijaju se bodovi.

2. Broj pobeđenih protivnika iz ‘velike četvorke’

Đoković, Federer, Nadal i Mari su najbolji teniseri današnjice i zaslužuju najveći broj bodova za međusobne pobede. Za svaki trijumf nad nekim od najvećih rivala, igrači dobijaju po dva boda.

3. Broj pobeđenih top 10 igrača

Teniseri koji su među najboljih 10 su generalno u dobroj form i mogu da namuče momke koji su u trci za titulu GOAT. Ipak, pobede favorite se i u ovim slučajevima očekuju, pa se za svaki trijumf nad top10 protivnicima na nekom od Grend slemova, dobija po pola boda.

4. Broj pobeđenih Grend slem šampiona

Formula ne bi bila fer prema Rodžeru Federeru, koji je značajno stariji od Đokovića i Nadala, ukoliko ne bi uključivala trijumfe nad igračima koji su osvajali neki od četiri najveća turnira. Za svaki trijumf nad takvim protivnikom dobija se po jedan poen.

Šta potvrđuju ovi podaci?

Photo by Matthew Stockman/Getty Images
Pomalo pravdajući se da je čisto iz zabave počeo da se na svoju ruku bavi podelom GOAT titule, obrazložio je sistem – vrednuje se svaka Grend slem pobeda u odnosu na njenu težinu, čime se kreira prosečan učinak svakog od tenisera.

On je posebno primenjen na Đokovića, Federera i Nadala, trio koji je sakupio 47 najvećih pehara i do kraja karijera će sigurno prebaciti brojku od 50, kako bi se odredilo ko je preskočio težu prepreku. Najveći indeks od 12 bodova ima trijumf ‘Bika sa Maljorke’ na Rolan Garosu 2007, a isti igrač zaslužan je i za najlakše osvajanje turnira, bilo je to 2010. na istom mestu – indeks je iznosio samo 1,5.

Nije ni čudo jer su mu protivnici bili Đani Mina, Orasio Sebaljos, Lejton Hjuit, Tomaž Beluči, Nikolas Almagro, Jirgen Melcer i Robin Soderling.

Kod ovog neobičnog i ne baš jednostavnog računjana koeficijenata koje je izmislio "Metro", prosečna težina puta do Grend slem trofeja iznosi 7,84 bodova. Ujednačenost pokazuje i podatak da je pet turnira ocenjeno skorom manjim od 5 i isto toliko onih većih od 11.

Svaka od obrađenih pobeda na turnirima rangirana je u četiri kategorije – rutinska, prosečna, dobra i odlična.

I, ko je na kraju GOAT?

Mandatory photo credit: 'The Times Photographer Marc Aspland for ATP'
Iako su mnogi pomislili drugačije, prema formuli koju je osmislio Belšo, Đoković je taj koji u ovom trenutku ima prednost u odnosu na drugu dvojicu, dok je Federer najslabiiji kada je ovo rangiranje u pitanju.

Srbin nijednom nije rutinski osvojio Grend slem, ima samo dve "prosečne" titule, devet "dobrih" i jednu "odličnu". Njegov prosek je 9,08 indeksnih poena, što je znatno više od već navedenog proseka.

Federer i Nadal su ostvarili više "odličnih" trijumfa na turnirima, ali je u mnogo većem broju slučajeva njihov put do završnice bio mnogo jednostavniji.

Dok je Rafin prosek tačno 7,84 bodova koliko predstavlja i ukupni, Rodžerov je poprilično manji – 7,08.

Neobično, ali postoji izbor u kojem prednost ima najbolji srpski teniser, ali posetioci portala "Metro" ipak ne dele takvo mišljenje. U anketi na dnu teksta prednost su, posle sedam dana glasanja, dali drugoj dvojici.

Očekivano je Federer prvi sa 47% glasova, Nadal je na drugoj poziciji sa 38, dok je za Novaka glasalo tek 15 procenata učesnika ankete.

Da li je ovo konačan plasman?

Photo by Quinn Rooney/Getty Images
"Pa, ne potpuno", počeo je Belšo završni deo teksta i naveo da se podaci konstantno menjaju da bi, s obzirom na to da je ispred Đokovića, Federera i Nadala još nekoliko godina vrhunskog tenisa, za to vreme rezultati mogli da "divljaju".

Takođe, Đoković bi mogao da usamljen igra nekoliko sezona, kada protivnici budu otišli u penziju, i doda nekoliko trofeja iz kategorije "rutinskih" ili "prosečnih". Jasno je da bi, u tom slučaju, njegov impresivan indeks poprilično opao.

Navijači momka iz Bazela će i dalje upirati prstom samo u broj Grend slemova jer ih ima više od ostalih, ali u ovako delikatnim izborima, mora se uzeti u obzir i kvalitet, ne samo kvantiten pehara.

Ono što ide u prilog Noletu jeste što mu ništa "nije dato", već je za svaki morao dobro da se pomuči i na prste jedne ruke mogu da se izbroje oni turniri na kojima nije imao trilere u četiri ili pet setova. Setimo se samo onih dramatičnih trenutaka protiv Stana Vavrinke u Australiji, Kevina Andersona na Vimbldonu, Andreasa Sepija i Žo-Vilfrida Conge u Parizu…
Photo by Darrian Traynor/Getty Images
Zato bismo, možda, njegovih 12 mogli da posmatramo kao vrednije od Rodžerovih 19, jer je 'Fedeks' do nekih od njih dolazi bez previše napora.

Belšo je istakao, a ja ću se usaglasiti sa njim, da je sam zenit te "zlatne ere" muškog tenisa bio od kraja 2010. do početka 2013. godine, kada su članovi 'velike četvorke' odigrali 10 uzastopnih finala Slemova. U tom periodu Đoković je osvojio pet komada, dva više od Nadala, dok su Mari i Federer slavili samo po jednom.

Od tih pet pobeda, samo jedna nije ocenjena većom indeksnom ocenom od 9,5 – u stvari, on je samo jednom pogorio Grend slem, a da se u finalu nije sastao sa nekim iz 'velike četvorke'. Bio je to njegov prvi značajan uspeh – 2008. u Melburnu, kada je protivnik bio Conga.

Nema sumnje da će se rasprava o najboljem svih vremena nastaviti u nedogled, sve dok se momci o kojima svakodnevno pričamo ne "okače reket o klin". Tada će nas kao boomerang "pući" činjenica da više nećemo moći da uživamo u njihovim čarolijama i onda će svaki vid upoređivanja izgubiti smisao.

A do tada će, uprkos svim opstrukcijama, Novak Đoković legitimno konkurisati da ga jednom nazovu "greatest of all time" – to je valjda svima jasno. Nikola Đukić (@NikolaDjukic43)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

97 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: