Brajton & Houv Albion – Galebovi, Gušter i Fatboy Slim

Izvor: Nemanja Ðorðeviæ

Četvrtak, 20.04.2017.

10:00

Brajton & Houv Albion – Galebovi, Gušter i Fatboy Slim
Getty Images

Na drugoj strani, za njihove navijače rođene posle Prvog svetskog rata, momenat koji pamte jeste promašaj Gordona Smita u finalu FA Kupa. Te 1983. godine dobrano su namučili Mančester Junajted, ali ih je promašaj Smita u 120. minutu meča, pri rezultatu 2:2, skupo koštao.

Niko na stadionu nije mogao da veruje šta je Smit propustio da realizuje, sa nešto više od pet metara, uz sjajnu odbranu Garija Bejlija. Pošto pobednika nije bilo igrao se ponovljeni meč, a kazna 'Crvenih đavola' bila je surova – ubedljivih 4:0. Ali to je bio samo početak agonije kluba sa jugoistoka Engleske...

Samo nekoliko dana pošto su ostali bez najstarijeg fudbalskog trofeja, doživeli su novo ogromno razočarenje – poraz koji im je ovoga puta uskratio pravo da i naredne sezone budu članovi lige najboljih. U naredne tri i po decenije proživeli su gotovo sve najveće strahove s kojima jedan klub može da se suoči, postali su podstanari sa sve većim dugom u banci, tonući sve niže i niže u fudbalskoj piramidi, dok im preti potpuni nestanak. O mentalnom stanju navijača izlišno je i govoriti....
Getty Images
Međutim, svaki put kada bi bili jednom nogom iznad provalije, ono što ostrvski fudbal i čini posebnim vraćalo ih je u život.

Ta neobjašnjiva ljubav i posvećenost ljudi koji bukvalno žive za klub i spremnost da se na bilo koji način, pa i ugrožavajući sopstvenu egzistenciju, pomogne voljenom timu. Ispostavilo se da ih na kraju upravo to i spaslo. Jednostavno, kultura.

Danas, tačno dvadeset godina od kada su spletom okolnosti opstali u poslednoj profesionalnoj fudbalskoj ligi Engleske, Brajton & Houv Albion i stanovnici istoimenog grada mogu da se pohvale da su ponovo članovi Premijer lige, sa jasnim planom obilaska najvećih i najvažnijih stadiona širom zemlje, već sredinom avgusta.
Ekipa iz sezone 1972/73 (Getty Images)
Popularni 'Galebovi' osnovani su 1901. godine u malom gradu u Južnom Suseksu, koji čine Brajton i obližnji Houv, populacije nešto manje od 300.000 stanovnika. Tek devetnaest godina po nastanku dobili su čast da ih Fudbalska liga Engleske (današnja Fudbalska Asocijacija) odabere kao jednog od učesnika trećeg ranga takmičenja.

Nisu imali gotovo nikakvih uspeha, od spomenutog trijumfa nad Vilom, a takva situacija bila je sve do početka sedamdesetih godina – kada je predsednik Majk Bamber '73 u klub doveo bivšeg državnog reprezentativca Alana Mulerija, na mesto Brajana Klafa. Čoveka koji je samo pet godina kasnije sa Notingem Forestom, koga je uveo iz druge lige i potom uzeo titulu, uspeo da odbrani 'ušati' pehar prvaka Evrope.

Ovde nije bio ni približno uspešan, na 36 mečeva zabeležio je 12 trijumfa, čime Bamber nije bio zadovoljan, zbog čega će mu svi navijači 'Šumara' večno biti zahvalni.
Brajan Klaf i asistent Piter Tejlor (Getty Images)
I, dok je Klaf pisao istoriju Albion je pod komandom legendarnog veziste Totenhem Hotspura napokon uspeo da se plasira u elitu. Ipak, ni on se nije previše zadržao na stadionu 'Goldstone Ground', pošto je gospodin Bamber očigledno bio 'preteča' Maurisija Zamparinija, vlasnika Palerma.

Poput kolege sa Sicilije, nemilice je menjao menadžere, četiri u isto toliko sezona u Prvoj diviziji, ali niko od njih nije mogao da speči povratak među drugoligaše. Osim Mulerija, Džimi Melija takođe budi lepe emocije kod 'plavo-belih', kao menadžer koji im je omogućio da gledaju svoje ljubimce na Vembliju – dva puta.

Predsednik je pokušao nešto da promeni tako što će vratiti Mulerija na klupu, ali je i i on na kraju odustao svega, opterećen sve većim finansijskim minusom. Klub je najpre ispao u treću, a godinu dana kasnije i u četvrtu ligu.
Detalj sa duela Brajtona i Palasa iz 1978. (Getty Images)
Četrnaest godina od Smitovog promašaja koji ih koštao FA Kupa igrali su jednu potpuno drugačiju utakmicu. Bili su prvi tim iznad crte koja označava početak zone ispadanja, crte koja je delila profesionalne od poluprofesionalnih klubova. Rival im je bio Hereford Junajted, ekipa koja se nalazila upravo ispod njih, a sve što je bilo potrebno da učine jeste da ostanu neporaženi.

U međuvremenu, kako bi vam dodatno dočarali koliko je tih dana bilo napeto u 'Malom Londonu', zvaničnom letnjikovcu kralja Engleske Džordža IV, iza kulisa se odvijala još veća drama. Novi vlasnik Bil Arčer, zajedno sa saradnicima Gregom Stenlijem i Dejvidom Belotijem, odlučuje da poverioce namiri tako što će prodati stadion kapaciteta 35.000 mesta – dom 'Galebova' od 1902. do, ispostavilo se, 1997. godine – lokalnoj građevinskoj firmi.

Kako to obično biva, delovalo je da će sve ići naopako, do samog kraja, posebno kada je defanzivac Keri Mejo u prvom poluvremenu pogodio sopstvenu mrežu, a domaćin narednih sat vremena proveo pokušavajući da na bilo koji način obezbedi opstanak. Na pet minuta do kraja, Robi Renetl postiže toliko željeni pogodak, za bolju gol razliku od direktog konkurenta i ogromno slavlje.
Getty Images
Navijači nisu slavili previše jer su znali da teški dani tek predstoje, stadion je kroz nekoliko meseci i zvanično prešao u ruke građevinskih magnata, pa su bili svesni da nešto moraju da preduzmu.

Pobunu i svojevrsnu navijačku revoluciju protiv uprave, koja je uključila i dva upada na teren, odnosno prekid utakmica, poveo je Dik Najt, navijač Brajton & Houva od malih nogu, četvrte generacije. Najt i drugovi istrajali su u svojoj nameri, Arčer se povukao sa mesta predsednika, a oni već sledećeg dana krenuli u poteru za novim prebivalištem.

Utočište su našli u 100 kilometara udaljenom Džilingemu, na stadionu 'Pristfild', posle dogovora sa opštinskim zvaničnicima u čijem je vlasništvu bio objekat. Na mestu 'pokojnog' 'Goldsone Grounda' našao se autlet tržni centar i Burger King, sa sve 'drajv-inom', dok su oni protivnike dočekivali na terenu Džilingema.
Getty Images
Posle dve sezone u kojima je bez previše problema izboren opstanak, usledio je povratak u rodni Brajton i nastupi na 'Vitdenu', pretežno uređenom za atletske sportove, na čijem se mestu ne tako davno nalazio zoološki vrt. Najt je uporedo pokušavao da obezbedi novac i dođe do potrebnih dozvola za izgradnju novog stadiona.

Takse i renta za iznajmljivanje 'Vitdena' bile su previsoke, pogotovo za klub koji je već bio u enormnim dugovima, a celu situaciju dodatno je pogoršavala činjenica da su prethodne dve sezone igrali na daleko manjem stadionu, pri tom – i to što je bio sto kilometara daleko od Brajtona svakako je bio važan faktor za broj navijača koji je dolazio.

Finansijski presek 2004. godine pokazao je da su 'Galebovi' u minusu od 9,5 miliona funti. Bio je to novi udarac za upravu, međutim – ni ovoga puta mu nije ni padalo na pamet da digne ruke od svega, priznajući da je zaista kraj. Kao uspešan biznismen, uz pomoć odbora sakupio je sedam miliona funti, ali je daleko zanimljivije kako su došli do preostalih dva i po miliona koja su nedostajali...
Dik Najt i Fetboy Slim (Getty Images)
Pokrenuta je akcija pod nazivom 'Živi smo i ritamo se', sa ciljem da svako pomogne koliko može, dok je uporedo izdata erotska serija božićnih čestitki sa igračima kao modelima, odnosno CD sa singlom 'Tom Hark (We want Falmer!)', koji je postao hit i stigao do 17. mesta na UK listi i prostora u programu radija BBC1.

Ekipa je postepeno građena, menadžeri su pažnjivo birani i napredak je bio primetan na svakom koraku, da bi u istom tom maniru počeli da stižu i uspesi. Osvojena je Treća dizivija, odmah naredne godine i Druga, i Brajton se našao na dva koraka od nezamislivog – povratka u Premijeršip.

Napokon, klub je 2008. bio na pozitivnoj nuli, sa konačnom dozvolom zamenika premijera Velike Britanije, posle mukotrpne pravne borbe, za izgradnju novog stadiona. Energiju svog sugrađanina i sve ono što je uradio za klub prepoznao je Toni Blum, uspešni pokeraš, u kartaškom svetu poznatiji pod nadimkom 'Gušter'.
Getty Images
Najt se nije previše dvoumio, procenio je da je Blum pravi čovek za klub, a nije previše vremena prošlo pre nego što je to i počelo da se obistinjuje. Odmah po stupanju na funkciju saopštio je da je preuzeo 75 odsto akcija omiljenog kluba, kao i da, što je daleko važnije, uz sebe ima konzorcijum koji klubu donosi 93 miliona funti za gradnju novog doma.

Poslednjeg dana maja, tri godine od njegovog dolaska, 'Galebovi' se useljavaju na 'Falmer', ili ti – 'Amex' (AmericanExpressCommunity), moderan stadion sa 31.000 stolica. Istovremeno, Tonijevom odlukom vraća stari grb – onaj koji ih vezuje za neka srećnija vremena, simbolično označavajući i povratak kući. Odlazak sa 'Vitdena' ipak će pamtiti po lepome jer su upravo tu napravili pretposlednji korak u svojoj ludačkoj avanturi – trijumfom nad Hadersfild Taunom osvojili su titulu i u trećoj od četiri profesionalne lige.

U sred opšte mobilizacije, u cilju da se formira što bolji tim i napadne promacija, Blum iznenada dobija još jednog partnera u svom porodičnom projektu. Bio je to 'samo' još jedan lokalni momak, za koga je verovatno dobar deo vas čuo – Norman Kuk, u narodu poznatiji kao 'Fatboy Slim'. Ono što je tokom godina zaradio 'disk-džokejisanjem' postepeno je ulagao u klub, pa danas poseduje oko 12 odsto akcija.
Stadion AMEX (Getty Images)
Prvi je priliku da izbori plasman u Premijer ligu imao Urugvajac Gustavo Pojet u sezoni 2012/2013, stigao je do četvrtog mesta, odnosno plej-ofa za promociju, ne i do konačnog uspeha. Najveći rival Brajton & Houva, iako su im stadioni udaljeni preko 100 kilometara, Kristal Palas bio je uspešniji u dvomeču. Na 'Selhurst Parku' u Londonu nije bilo pogodaka, ali su 'Orlovi' slavili u gostima (2:0).

Pojet je otišao, a na njegovo mesto došao Oskar Garsija. Nije delovalo da će Španac uspeti barem da ponovi rezultat svog prethodnika, ali je dobra forma u finišu sezone ipak popela Brajton na poslednje mesto koje je vodilo u razigravanje. Leandro Uljoa, sadašnji napadač šampiona Engleske Lester Sitija, bio je junak u trileru protiv Foresta, za dvomeč sa Darbi Kauntijem u polufinalu. No, i 'Ovnovi' su bili jači – 2:1, 4:1.

Sreća im nije bila saveznik u pojedinim trenucima, ali se sve i dalje odvijalo po planu. Da ne razmišljaju samo o tome da se po svaku cenu domognu Premijer lige, čelnici su svoju ozbiljnost pokazali sredinom 2014. godine – kada su otvorili klupski trening centar u obližnjem Lansingu, koji važi za jedan od najmodernijih i najboljih na čitavom Ostrvu.
Toni Blum (Getty Images)
Jedina odluka koja se ističe kao loša i nerezonska, kažemo jedina jer ih je u prošlosti stvarno bilo i previše, bila je ona da se ekipa, posle ostavke Garsije, poveri bivšem kapitenu selekcije Finske i Liverpula Samiju Hipiji. Sve kao da se u momentu okrenulo i vratilo navijače u ne tako davna, mračna vremena.

Hipija je, posle niza katastrofalnih igara (tri pobede u četiri meseca) i totalnih promašaja pri odabiru pojačanja, sâm otišao, a na njegovo mesto došao je Kris Hjuton, nekada bek Totenhem Hotspura, Vest Hem Junajteda, Brentforda i Republike Irske. Doveden je menadžer sa iskustvom vođenja Birmingem Sitija, Norič Sitija i Njukasl Junajteda, koji je 'Svrake' 2010. vratio među najbolje, pre nego što je sramno otpušten.

Hjuton je nekako uspeo da sanira sve ono što je Hipija napravio, iščupavši klub iz zone ispadanja i završivši sezonu na 20. poziciji, dva mesta iznad crte. Irac je dobio punu podršku i potpuno slobodu, što je bila još jedna dobra procena, u nizu, jer je na ukazano poverenje uzvatio serijom od 22 meča bez poraza. Sve do 19. decembra, duela s Midlzbrom i ubedljivog poraza (3:0).
Kako je u ovoj priči sve nekako simbolično, isto važi i za ovaj poraz od Bora. Za vreme dominacije Čempionšipom, 'Galebovi' su dugo bili prvi na tabeli, ali opet nije moglo bez drame – poslednja runda, gostovanje upravo na 'Riversajdu' i jurnjava za pobedom koja vodi u 'raj'.

Domaćin je rano poveo, a sve što je Brajton uspeo da uradi jeste da izjednači. Zbog lošije gol-razlike, za svega dva pogotka, Midlzbro se plasirao u Premijeršip, dok je B&H morao na megdan Šefild Venzdeju. Treći plej-of u četvrtoj sezoni uzastopno, ishod nepromenjen – dva poraza (2:0, 3:1) i sve iz početka.

43 utakmice, 28 pobeda i 73 postignuta gola kasnije – Brajton je u transu jer slavi ulazak u Premijer ligu!
Getty Images
Sjajni Kris Hjuton napravio je najbolju odbranu lige (36 golova) i treći najbolji napad (73), posle Fulama Slaviše Jokanovića (79) i Njukasl Junajteda Aleksandra Mitrovića (76). Pravovremeno je forsirao ekipu, tražeći savršen balans kako bi se po svaku cenu izbegao pad i scenario od prošle godine. Osim menadžera, najveće zasluge idu na račun povratnika, veterana centarfora Glena Marija i nekadašnjeg veziste Gengana i Lester Sitija – Entonija Knokarta.

Prvi, tridesettrogodišnji Englez igrao je za klub od 2008. do 2011. godine, postigavši 60 golova na 125 utakmica, da bi posle četiri sezone u rivalskom Palasu, i po godine u Redingu i Bormutu, odlučio da se vrati i sa 22 pogotka i pet asistencija bude deo uspeha. Drugi, dvadesetpetogodišnji Franuz tokom čitave sezone savršeno komanduje vezom, uz 15 golova i osam uspešnih proigravanja, što mu je i donelo kandidaturu za igrača godine, kao i mesto u idealnih jedanaest lige.

Značajan doprinos pisanju novih strana klupske istorije dao je i iskusni Dejvid Stokdejl na golu, blistajući u nekoliko važnih susreta, a treba istaći i nekadašnjeg štopera Evertona Šejna Dafija, veteranskog vezistu Stiva Sidvela i Izraelca u špicu Tomera Hemeda.
Getty Images
Kada je arbitar Džejms Liningron, prošlog ponedeljka nešto pre 18 časova, odsvirao kraj i označio pobedu Brajton & Houva nad Vigan Atletikom (2:1), tribine su se 'samo' slile na teren, žurka je počela i verovatno još uvek traje.

Još tri boda nedostaju im kako bi osigurali i titulu prvaka Čempionšipa, što potencijalnu zaradu klubu u narednom periodu podiže na neverovatnih 160-170 miliona funti. Biće im potreban svaki peni kako bi spremni dočekali Junajted, Čelsi, Siti, Liverpul, Arsenal i ostale 'aždaje', u pokušaju da se među njima i zadrže, maštajući da postanu njihovo stalno društvo.

Zaslužili su sve što im se događa i što je pred njima, dugo su čekali na to i ne bi imalo nikakvog smisla da u tome i ne uživaju, pa makar i odmah ispali.
Getty Images
Jedno je sigurno, euforija i opšte slavlje koje smo mogli da vidimo u ponedeljak verovatno neće moći da se poredi sa onim koje će upravo gospodin Kuk napraviti na zatvaranju sezone protiv Bristol Sitija, poput one pred četvrt miliona ljudi na gradskoj plaži 2002. godine baš u Brajtonu, dok sa razglasa ide 'Rigth here, right now'....

Upravo čuvena numera 'Fatboy Slima' možda najbolje i opisuje aktuelni trenutak.

Upravo ovde. Upravo sada.

San je postao java.

Samo u Engleskoj.

Nemanja Đorđević (@ElGrandeDiego)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

37 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: