Lisičija jazbina – lik za žurke i njegov ortak iz Alžira

Kažu da su bajke samo za decu.

Izvor: Nemanja Ðorðeviæ

Petak, 20.05.2016.

10:00

Lisičija jazbina – lik za žurke i njegov ortak iz Alžira
Getty Images

Opet, s jedne strane imate zdrav razum koji vam govori da je prva rečenica i te kako realna, a sa druge milione strastvenih ljubitelja sporta koji jedva čekaju da vas razuvere.

Zanimljivo je to kako većinu nas ’tera’ da u neretkom broju slučajeva navijamo za popularnog ’Davida’. Nije previše važno da li je u pitanju timski ili pojedinačni sport, Svetsko prvenstvo ili utakmica trećeg kola nemačke Cvajte.

Nekako nam uvek taj ’David’ bude simpatičniji, valjda se poistovećujući sa gomilom situacija u životu gde smo mi upravo taj ’David’, koji neumorno pokuša da premaši predviđanja, očekivanja i uprkos svim nedaćama stigne do toliko velikog i željenog uspeha.

Međutim, takve situacije u modernom sportu česte su koliko i prolazak Halejeve komete, dok cela priča postaje još komplikovanija ako se radi o kolektivu. Još ako je taj sport fudbal, pozornica Premijer liga, a protivnici ’pijani milijarderi’...
Getty Images
Pre nešto više od osam godina bili su na ivici ambisa, bez prebijene pare u trećoj Ligi Engleske, srljujući nezadrživo ka samom dnu, na kraju i potpunom nestanku. Ključnu ulogu u spasavanju kluba od bankrotstva imao je najpre čuveni centarfor 'Lisica' i reprezentacije Engleske Gari Lineker, koji je bio na čelu konzorcijuma, ali i naredni vlasnik Milan Mandarić.

Danas, tačno na polovini 2016. godine, oni su prvaci najteže i najzahtevnije lige sveta, grupa ljudi o kojoj govori cela planeta, pošto su je prethodno naterali da im se divi. Uspeli su učine nešto što postaje sve teže i na Football manageru, uspeli su da uđu u društvo u kojem im nije mesto i gde ni po čemu ne pripadaju.

Hvala im na tome jer je upravo njihova priča pokazatelj da “ništa nije ’tačno’ i da je sve dozvoljeno“. Naravno da ima onih koji ih ne vole, da li od sada ili od ranije, i onih koji im zameraju na ’ponašanju’ za vreme onog dvomeča na startu milenijuma, kada se “nisu osećali sigurno“. Ali ako barem i malo volite sport, morate da odate priznanje velikom Klaudiju Ranijeru i njegovim ’Lisicama’ – novom šampionu Engleske Lester Sitiju.

’Mislilac’ je za svega godinu dana uspeo da ekipu, koja se pravim čudom pre samo 365 dana spasla novog ispadanja, dovede na naslovne stranice svih novina i portala širom sveta. Da, da... Taj Klaudio Ranijeri, isti onaj koji je posle poraza od Farskih ostrva dobio otkaz na klupi reprezentacije Grčke, koji je ’večito’ bio drugi i kome su ’cipele’ Ektora Kupera bivale sve udobnije.
Getty Images
Jedini i osnovni zahtev, vlasnika tima sa ’King Pauer’ stadiona, Tajlanđanina simpatičnog imena – Višaija Srivadanaprabhe – bio je da se sa daleko manje stresta preživi još jedna godina u elitnom društvu, ali su dva momka imala totalno drugačiji plan.

Fudbal kao sport svakako jeste najkompleksniji, onaj u kome je potrebno da se najveći broj pojedinaca ukomponuje u skladnu, pobedničku celinu. S druge strane, pitanje je da li bismo bili svedoci ove velike fudbalske bajke da nije bilo “lika koji pravi najbolje žurke i njegovog ortaka iz Alžira“.

Uostalom, kao što legendarni menadžer Liverpula Bil Šenkli davno reče:

Fudbalski tim ti je kao klavir – potrebna su ti devetorica muškaraca da ga nose i dvojica koja umeju da sviraju prokletu stvar“.

Jamie Vardy’s having a party!

Getty Images
Prvi, onaj što pravi opasne žurke u kućnoj varijanti, ima životnu priču za koju je potrebno samo negde da uglavite kamere i stisnete ono malo crveno dugme. Momka koji je za svega osam godine od fabrike za proizvodnju karbonskih vlakana i igranja vanligaškog fudbala za 30 funti nedeljno stigao da se upiše u istorijske knjige Premijer lige, podigne visoko iznad glave čuvenu srebrnu amforu i rezerviše sebi kartu za Evropsko prvenstvo u Francuskoj.

Na tom putu postao je inspiracija mnogima, sa ugovorom koji mu donosi 80.000 funti nedeljno, pokazavši da je jedino što se računa rad, rad i samo rad. I kako na kraju da Džejmi Vardi ne napravi žurku?

Rečeno mi je da sam mali. To je bio razlog, da. Premali i fizički nespreman za stipendiju za fudbal“, otkrio je nedavno novopečeni reprezentativac ’Tri lava’.
Getty Images
Odgovarajući na pitanje novinara zašto mu je u rodnom Šefildu rečeno da više ne dolazi na treninge voljenog Šefild Venzdeja, istakao je da su ’to reči koje niti jedan dećak njegovih godina ne bi trebalo da čuje’.

Govorio sam o tome i ranije, ne mislim da ikome možete ili smete da kažete da nije dovoljno dobar sa 15 ili 16 godina jer tek tada dolazi period u kojem dečak tog uzrasta raste ii razvija se. To je bio razlog za mene, a ja sam samo jedan od stotina, hiljada onih kojima je isto saopšteno“.

Nisu mu ostavili previše izbora, svašta mu je prolazilo kroz glavu – koliko god obožavao fudbal, želeo je da prestane, da se okrene i odustane. Na njegovu i našu veliku radost, to nije učinio. Nekoliko meseci posle traumatičnog iskustva na terenima najstarijeg kluba na svetu u blizini legendarnog Hilsbora, otišao je na probu u redove devetoligaša iz Južnog Jorkšira – Stokbridž Park Stilsa. Kako nije želeo da bude dodatni teret svojoj majci, uporedo sa time što je trčao za loptom, radio je najpre na proizvodnji medicinske opreme i pomagala, da bi se zatim našao na pokretnoj traci spomenute fabrike vlakana.

Već u mlađim kategorijama ’Čeličnih’ pokazao je da mu je najmanji problem da zatrese mrežu rivala. Najčešće bez previše pametovanja, a uglavnom posle pravovremenog kretanja na pâs ili kratkog, ili intenzivnog solo prodora. Istovremeno je iskazao i jak temperament i preku narav, pa je na treninge nekoliko meseci dolazio sa ’nanogicom’ – logično, zbog tuče u pabu jer je ’glupo’ da je drugačije.

Ja sam takav fudbaler, tako sam naučio da igram fudbal. Na ulicama Šefilda uvek se igrao čvrst i ’muški’ fudbal, kao i uostalom na celom Ostrvu. Ne mogu da razumem ljude koji se foliraju kao da ih je bomba odnela, samo ustani i nastavi da igraš jer ako nastaviš tako da se ponašaš, rizikuješ ozbiljne batine u trajanju od 90 minuta“, rekao je jednom prilikom Džejmi.
Getty Images
Među prvotimcima se prvi put našao 2007. godine, kao dvadesetogodišnjak, kada je konstantnim partijama oduševio tadašnjeg menadžera Garija Marouna. Nastavio je da igra svoj fudbal ne plašeći se daleko većih i starijih rivala, koji su najčešće imali ozbiljan problem da ga sustignu. Takav stav doneo mu je 70 golova na 113 mečeva i pažnju nekoliko ekipa iz Lige 1 i Lige 2, dok se klub u drugoj sezoni plasirao u viši rang takmičenja prvi put u istoriji.

Jedan od onih koji je prvi uvideo koliki potencijal poseduje Džejmi bio je predsednik Stokbridža Alan Betel, iako ga je smatrao ’uličnim’ fudbalerom, sa istim takvim ’manirima’.

Bilo je finale jednog od lokalnih kupova, a 17-godišnji Džejmi već tada je važio za našeg ubedljivo najboljeg igrača. Protivnici su spremali specijalne taktike za njega, a jedna od najčešćih bila je ona u kojoj ga na sve moguće i ’nemoguće’ načine zaustavljaju. U tome i leži suština onoga kakav je on u stvari fudbaler – koliko god oštar bio faul, njegov svaki sledeći napad bio bi još oštriji“, pojasnio je Betel. Ipak, na kraju je odlučio da ne preskače stepenike, pa se našao u redovima sedmoligaša Halifaksa Tauna, koji je isplatio traženu sumu od 15.000 funti. I dalje je imao zvanje amatera, ali uskoro je taj amater postao najskuplji ’rekreativac’ u istoriji Ostrva.

U redovima ’Shaymena’ upisao je 41 meč i 29 pogodaka za sezonu, bio najbolji strelac i igrač kluba – već sledeće ponovo je menjao dres, ali ne i navike. Iako je započeo sezonu sa četiri gola na tri susreta, menadžer Nil Apsin, čovek koji ga je doveo u klub i njegov veliki obožavalac, bio je prinuđen da ga pusti da se razvija. Prelazak u člana Konferencije, pete lige po jačini, Flitvud Taun.

Posle snažnog starta, nije uspevao da pronađe mrežu nešto više od mesec dana, da bi do kraja sezone čak četiri puta postizao het-trik, dok je u pet navrata davao najmanje dva gola na meču. Godinu je završio sa impozantnim 31 golom na 36 mečeva, za nova dva rekorda, a ’Pecaroši’ su se po prvi put našli u nekoj od profesionalnih Fudbalskih liga.
Getty Images
Čelnici tima sa manje poznatog Hajberija glatko su odbili ponudu Blekpula od 750.000 funti, zahtevajući četvrt miliona više, a celu priču inicirao je tadašnji menadžer P’ula Ian Holovej, nedugo posle susreta dva tima. Pošto je bilo evidentno da je prerastao niželigaške okvire, došlo je vreme da se načini najveći korak i oproba se u Čempionšipu.

Sredinom maja 2012. godine ’Lisice’ su objavile da su kompletirale transfer dvadesetpetogodišnjeg napadača Džejmija Vardija iz Flitvuda, za sumu od tačno milion funti, plus bonuse u vrednosti od 700 hiljada. Postao je najplaćeniji ’amater’, ali se ujedno upravo u Ist Midlendsu susreo sa prvim pravim fudbalskim problemima.

Dosta ozbiljnija liga, znatno fizički i psihički zahtevnija, učinila je da postigne samo pet golova na 30 utakmica, uz standardna tri do četiri crvena kartona, na šta se nadovezalo nekoliko svađa sa navijačima, kako uživo, tako i preko društvenih mreža.
Getty Images
Uprkos tome što je prevalio neverovatan put da bi došao tu gde se tada nalazio, sa trogodišnjim ugovorom sa jednim od najozbiljnijih kandidata za ulazak u Premijeršip, on je došao na dosta rezonsku ideju da ostavi fudbal!?

Ali i tadu su još jednom ljudi koji su cenili i prepoznavali njegov specifičan potencijal uticali na to da izađe na šampionski put. Najdžel Pirson, tadašnji menadžer kluba sa ’King Power’ stadiona, nije želeo da mu ispuni želju – tačnije, gotovo ga je ’naterao’ da odustane od svoje sulude ideje napisavši poseban program treninga samo za njega.

Može se reći da je tada sve i počelo – poseban tretman načinio je Vardija samouverenijim, što se moglo videti već u prvim mečevima i povratku drčnosti u njegov pristup igri, a tada je stigao i drugi junak naše priče – onaj ortak iz Alžira – Rijad Mahrez Apsolutni fokus na fudbal doneo je Vardiju istovetan uspeh kao i prošli put, Lester je zaigrao sjajno, veći deo sezone proveo je na čelnoj poziciji, a predvodio ih je upravo brzonogi centarfor sa 16 golova i devet asistencija na 36 mečeva. I tako je u samo godinu dana najomraženiji postao najvoljeniji, pokupivši na putu ka Premijer ligi nagradu za najboljeg igrača kluba i produžetak ugovora na još godinu dana, do 2018.

Početak sezone propustio je zbog nezgodne povrede, ali ga ona nije sprečila da 21. septembra zasija protiv velikog Mančester Junajteda. ’Crveni đavoli’ vodili su sa komotnih 3:1 kao gosti, da bi onda Džejmiju verovatno ovo ’palo napamet’:

I dalje moram da se štipam svakog dana. Nije bilo lako igrati i raditi puno radno vreme, pa sam morao dodatno da se potrudim kako bih stigao do pristojnog kluba. Čućete mnoge igrače kako kažu da im je fudbal samo posao, ali kod mene nikako nije tako. Naporno sam radio da bih stigao ovde gde sam sada, a upravo tu želim i da se zadžim još dugo. Uživam u svakom minutu i svakoj sekundi. Nikada neću odustati“, rekao je Vardi posle nekoliko mečeva u najjačoj ligi sveta.
Getty Images
Zagospodario je terenom, bukvalno nije stajao – najavio je preokret pogotkom, pre nego što se čak četiri puta našao u ulozi asistenta za konačnih 5:3. Sâm početak umnogome je podsećao na njegovu priču, ali nastavak borbe sa ’zverkama’ nije bio nimalo bajkovit.

Posle poraza od Totenhem Hotspura 21. marta na Vajt Hart Lejnu Pirsonovi momci bili su osam bodova daeko od sigurne zone, zakucani za 20. mesto sa samo 19 bodova. Činilo se da sledi ekspresan povratak među drugoligaše, ali je ’Betmen’ onda ponovo stupio u akciju.

Vardi je zaigrao kao da to čini pred 768 ljudi u Flitvudu, sa nova četiri pogotka i nekoliko asistencija zavredio je nominaciju za igrača aprila, a njegove ’Lisice’ su junački završile sezonu na visokom 14. mestu zabeleživši sedam pobeda, poraz i remi. Gospodin Srivadanaprabhe bio je prezadovoljan, želeo je dodatno da ojača sastav narednog leta, pošto je na klupu postavio Ranijerija, ali je ključno pojačanje doveo u isto vreme prošle godine, pa je šou Betmena i Robina mogao da počne.

Pustinjska lisica iz pariskih blokova

@Leiceset City/Twitter
Kada je stigao u klub, a Lester to objavio na zvaničnom nalogu na ’Tviteru’ jedan navijač napisao je: ’Ko je sad pa ovaj? Ako nas on ne spasi, niko neće...’. Plaćen svega 400.000 funti, Alžirac rođen u Francuskoj (zvuči poznato?), sa drugoligaškim stažom dugim četiri godine odlučio se na veoma smeo potez. Da sve bude još intrigantnije, može se reći da je ceo posao zaključen slučajno – Stiv Volš, skaut Lestera, na obali La Manša posmatrao je Rajana Mendeša, a ugledao dvadesettrogodišnjeg Rijada Mahreza.

I početak njegovog puta obeležio je identičan problem kakav je imao i njegov najbolji drugar. Umesto Džejmijeve tvrdoglavosti i neumornosti kojom je nadoknađivao krhku građu, lukavi Alžirac odlučio se za ’lucidniji’ pristup – intenzivno je radio na tehnici od najmlađih kategorija, gledajući da protivnika izbaci iz igre bez ikakvog fizičkog kontakta.

Ljubav prema fudbalu usadio mu je otac, koji je takođe bio igrač u Alžiru, a Rijad često ističe da je dobar deo zasluga za njegovu karijeru ide upravo na račun njegovog oca. Nažalost, već sa 15 godina svoj proboj morao je da nastavi sâm, pošto mu je otac umro od srčanog udara u 54. godini, pa su on i stariji brat Vahid morali da preuzmu brigu nad domom.
Beta/AP
Zvuči dosta čudno, ali mislim da je smrt mog oca napravila od mene ono što sam danas. Kao da sam od tog trenutka postao ozbiljniji, usresređeniji – kao da sam u glavi i srcu posle toga još više želeo uspeh. Uvek je bio tu za mene, a kako je i sâm igrao u Alžiru i Francuskoj, znao sam da zna o čemu govori. Vodio me je i gledao svaki moj meč i trening“, iskren je Mahrez.

Samo godinu dana kasnije put ga je odveo u Škotsku, na desetonedeljnu probu u Sent Miren. Da bi uopšte stigao na sever Evrope, bio je prinuđen da od majke zatraži pozajmicu od 100 evra ’dok se ne snađe’. Ipak, uvek neugodna ostrvska klima učinila je svoje.

Tadašnji agent platio je meni i mom saigraču iz Serselja Daniju Bekelu kartu do tamo i dogovorio probu, a u početku je sve išlo kako treba. Odigrao sam sedam prijateljskih mečeva i postigao sedam golova. Iako sam prošao probu, naterali su me da treniram i čekam dva i po meseca. Škotska me je izluđivala. Hladnoća i izuzetan fizički napor, to su mi prve dve asocijacije“, otkriva Rijad. Jednog jutra odlučio je da ne može više da trpi nesnosnu hladnoću i napravio je plan kako da pobegne iz klupskog hotela i ode kući.

Ne mogu da vam opišem koliko je bilo hladno, nisam mogao više da ih čekam. Pozajmio sam bicikl od jednog od zaposlenih u hotelu, iskrao se niz požarne stepenice i otišao na aerodrom. Čak sam i kopačke ostavio u ormariću“.

Po povratku u domovinu odlazi u četvrtoligaša Kimper i potpisuje prvi profesionalni ugovor, ali tu se zadržao svega sezonu jer je privukao pažnju člana Lige 2 Avra posle 25 nastupa, sedam golova i isto toliko asistencija.
Getty Images
Osim Avra, za njegove usluge bili su zainteresovani i slavni Pari Sen Žermen i Olimpik iz Marseja, ali je tada procenio da nije pravo vreme za veliki klub.

Sjajne driblerske i tehničke mogućnosti, kao i izuzetan pâs i izvođenje prekida, omogućili su mu da bez većih problema pokriva više pozicija, iako se najbolje snalazi na krilu. Retki su treneri koji to ne umeju da cene, a tako je bilo i u njegovom slučaju – pošto je za četiri sezone sakupio nešto manje od 140 utakmica, četrdesetak pogodaka i dvadesetak asistencija.

Kada je ponuda Lestera i zvanično stigla, najpre je bio zbunjen misleći da Lester ni nema fudbalsku sekciju, već da je u pitanju ragbi klub. Takođe, prijatelji i porodica savetovali su ga da ne prihvata ponudu, zbog načina igre na Ostrvu smatrajući da bi mu po stilu igre više ’legla’ Španija. Kao da ga je sve to još više nateralo da postane deo ’Lisica’...

Rekli su mi da sam previše mršav, pošto su me svi prosto odgurivali ’sa lopte’. Imao sam dobru tehniku, ali sam fizički bio preslab... A nisam bio ni preterano brz, ali sam zato radio više od drugih“, rekao je Alžirac, a njegovu priču potvrdio je i Mohamed Kulibali, tehnički direktor Seraselja:

Bio je neverovatno krhke građe, ali nikada nije odustajao i to mu se na kraju isplatilo. Možete i sami uvideti da se nikada ne krije, uvek je prisutan na terenu, konstantno traži loptu. Od malih nogu naučio je da preuzima odgovornost. To je nešto više od tehnike, on poseduje i m**a i karakter, koji i čine igrača velikim“, smatra Kulibali.

Rabbit season, duck season, fox season...

Početak nove sezone Premijer lige donosio nam je samo jedno pitanje – da li će Čelsi Žozea Murinja odbraniti titulu, dok su sva svetla bila uperena ka tradicionalnim favoritima i najvećim trošadžijama. Nikome, dobro – sem nekolicini pijanih navijača Lestera, ni na kraj pameti nije bilo da istovremeno prisustvujemo stvaranju senzacije koje će zauvek ostati upamćena u istoriji svetskog fudbala.

Vardi i Mahrez nastavili su tamo gde su stali krajem prošle sezone, jedan je ’pakovao’, a drugi pogađao. Posle izborenog opstanka i dolaska nekolicine iskusnih pojedinaca, Siti je sezonu otvorio odličnom predstavom protiv Sanderlenda, uz po gol Džejmija i Rijada za trijumf od 4:2. Isto smo gledali i naredne nedelje na Apton Parku, da bi serija nepobedivnosti trajala sve do kraja septembra, kada je Arsenal slavio na ’King Poweru’ sa ubedljivih 5:2.

Posle šest mečeva bez poraza i neuspeha protiv ’Tobdžija’, svi su označili taj momenat kao kraj nadahnutih partija Ranijerijeve družine, tj. povratak u realnost i u borbu za opstanak u elitnom rangu engleskog fudbala.
Getty Images
Ali ti natpisi kao da su probudili inat kod ’Lisica’, koje su u narednih deset utakmica osvojile čak 26 bodova i našle se na naslovnim stranama istih tih medija. Ovoga puta kao prvoplasirani tim Premijer lige na Božić.

Celoj priči dodatnu dimenziju dao je Vardi, koji je nadmašio dostignuće napadača Mančester Junajteda Ruda van Nistelroja staro 13 godina – upisao se u Ginisovu knjigu rekorda kao jedini igrač koji je bio strelac na 11 uzastopnih utakmica u Premijer ligi.

I dok je Rijad ’lomio’ rivale i slao lopte u stilu Zinedina Zidana i Andresa Inijeste, Džejmi ih je u maniru najvećih devetki prosleđivao u mrežu. Svoju ’ginisovsku’ seriju započeo je 29. avgusta protiv Bornmuta, a kompletirao je, simbolično, baš protiv Junajteda. Naravno da sam presrećan zbog svega što mi se događa. Pogotovo pošto znam kroz šta sam sve prošao. Živim svoj san i ne dam nikome da mi ga oduzme. O rekordima razmišljam kod kuće, a onog trenutka kada izađem na teren, vojnik sam Lestera“, rekao je Vardi posle ispisivanja istorije.

Zabava nam je bila zagarantovana jer smo svake nedelje bili u prilici da gledamo nešto novo – bio to Mahrezov solo gol, spektakularna asistencija ili dribling, ili Vardijeva volejčina iz kolena ili šmekerska završnica.

Ni tada niko nije naslućivao ono što će uslediti, već se uveliko čekao ’neminovni’ pad nejakih ’Lisica’. Celoj toj teoriji u prilog išao je i podatak da su u pet utakmica posle praznika osvojili samo šest bodova, kao i utakmice za zahuktalim Liverpulom Jirgena Klopa i glavnim favoritom za titulu Mančester Sitijem.
Getty Images
Međutim, Betmen i Robin ponovo su imali drugačiji plan. Liverpul su kući ispratili sa dva gola Džejmija Vardija u mreži, dok je Rijad Mahrez posle asistencije protiv ’Redsa’ zabeležio nove dve, uz pogodak, na gostovanju ’Građanima’ narednog vikenda – za trijumf 3:1 i pet bodova prednosti na čelu tabele.

Ni to nije bilo dovoljno široj javnosti da počne da veruje zajedno sa njima, a kao da su jedva dočekali poraz od Arsenala na ’Emirejtsu’, duboko u nadoknadi. Istina, većina ekipa teško da bi izbegla slom, ali Ranijeri to nije dozvolio – uporno skidajući izjavama pritisak sa svoje ekipe i ističući da je njegov tim već nadmašio sebe plasmanom u Ligu šampiona.

Sada, nekoliko nedelja posle osvajanja šampionske titule, može se reći da deo zasluga ide i na račun medija i kolega novinara, koji su donekle i doveli do ’jo-jo’ efekta i stvaranja novih strana istorije.
Getty Images
Momci iskusnog Italijana ’odlučili’ su posle poraza od ’Tobdžija’ da više nikada ne izgube. U narednih sedam susreta upisali su šest pobeda, bez primljenog gola, i samo jedan remi – za sedam bodova viška pet rundi pre kraja.

Ja sam kriv. Obećao sam im da ću im kupovati picu svaki put kada ne primimo gol. Verovatno sada očekuju da u ponudu ubacim i neki hot dog. Što se šampionske trke tiče, mi smo kao Forest Gamp – sve što treba da radimo je da trčimo, trčimo, trčimo...“, kazao je Ranijeri.

Posle novog ubedljivog izdanja protiv Svonsi Sitija (4:0) i remija Totenhema sa Vest Bromom kod kuće, ’vlažni’ snovi postajali su sve ’vlažniji’. Klaudio ni tada nije gubio svoju staloženost, iako je bio bod daleko od najvećeg uspeha u karijeri, a kakvi su momci postali prvaci Premijeršipa najbolje nam je on dočarao. Šta sam uradio posle utakmice Totenhema? Ništa, relaksirao se kod kuće sa ženom. Potrebno mi je to, pogotovo posle devedeset minuta pakla na 'King Poweru'. Međutim, ne mogu da kažem isto i za svoje igrače, pošto mi je iste te večeri, neko oko ponoći pozvonio na vrata", otkriva Ranijeri, "Samo sam čuo – 'dili-ding-dili-dong”, a tek što me je hvatao san. Otvorio sam vrata i nasmejao se – bili su to Rijad Mahrez i Džejmi Vardi, igrali su neki čudan ples. Verovatno su popili koje pivo više u nekom od lokalnih pabova. Pohvalio sam ih za koreografiju, ali sam im onda rekao da idu kući jer smo ujutru imali trening".

Prvu meč loptu ’Lisice’ su imale na Teatru snova, gde bi u slučaju trijumfa započele svoju feštu, ali su im tri boda izmakla. Ipak, samo 24 časa kasnije sve je bilo gotovo. Eden Azar promešao je odbranu Hotspura i ’ubio pauka’ u gornjem desnom uglu gola Iga Lorisa, bacivši tako u trans gotovo 400.000 stanovnika Lestera i nas, još nekoliko desetina miliona fudbalskih fanatika.

U međuvremenu, u trenutku kada je Mark Klatenburg odsvirao kraj na 'Stamfrod Bridgeu', u Vardijevoj kući nastao je opšti haos...

Ko su momci koji su 'nosili klavir'?

Getty Images
Žurka se iste večeri proširila širom Lestera i Ist Midlendsa, da bi se u istom ritmu nastavilo i pred zvanično krunisanje. Tajlandski milijarder odlučio je da navijače časti besplatnim šampanjcem, pivo i picom, dok slušaju čuvenog italijanskog operskog pevača kako izvodi numeru pobednika.

Igrači su se na terenu pobrinuli za dodatni 'štimung', savladavši Everton 3:1, a tako se namestilo da je donedavni šampion Čelsi u poslednjem kolu uz špalir predao krunu 'Lisicama'.

Nekoliko dana kasnije, šampionska parada privukla je 240.000 navijača u gradski park, pred nastavak žurke na Tajlandu.

Bez glavnih junaka priče ni deo ovoga ne bi bio moguć, ali ni bez ostatka velikog tima u koji je Lester Siti izrastao
Getty Images
Kasper Šmajhel – Branio je kao 'ćale' tokom cele sezone. Isticao se refleksnim reakcijama na liniji svojstvenim za oca Petera, a savršenim postavljanjem i sigurnim intervencijama pokazao je da je totalno sazreo. Sudbina je htela da i on, poput oca, prvak Engleske postane u 29. godini života i to na identičan datum – drugog maja.

Ves Morgan (32) – Iskusnom Jamajčaninu pripala je čast da prvi podigne trofej. Kapiten 'Lisica' savršeno se uklopio u zamisli svog menadžera. Iako nešto sporiji i tromiji nego ranije uvek je bio na pravom mestu, najčešće i kao prvi igrač do svog golmana, komandujući zadnjom linijom bez greške.

Robert Hut (31) – Za visokog Nemca važi isto što i za njegovog kolegu štopera. Delovalo je da će upravo njih dvojica biti najveći problem Lesteru, ali su pokazali totalno suprotno. Nisu dozvoljavali da lopta padne u šesnesterac, a istovremeno su bili opasni i po mrežu rivala.

Dani Simpson (29) – Imao je sve 'predispozicije' da postane samo još jedna 'luda glava' engleskog fudbala. Međutim, učenik škole Sanderlenda naučio je da se ponaša na terenu. Bio je konstantan tokom cele sezone, pre svega u defanzivi, ali je ipak malo nedostajalo da propusti žurku 'jer je davio devojku'.
Getty Images
Kristijan Fuks (30) – Jedan od džokera kojeg je Ranijeri izvukao u Šalkeu. Austrijanac je stigao kao slobodan igrač i za samo sezonu postao jedan od najboljih levih bekova lige. Dovoljno.

N'Golo Kante (25) – Sedamdesetpet odsto planete prekriva voda, a ostatak N'Golo Kante. 'Reinkarnacija' Kloda Makelelea. Čovek sa najviše presečenih lopti i uspešnih startova u celoj ligi. Za ser Aleksa Fergusona igrač sezone. Najbolji zadnji vezni na svetu u ovom trenutku: Zaslužuje zaseban tekst.

Dani Drinkvoter (26) – U Mančester Junajtedu nije dobio ni šasnu, da bi na kraju do cilja stigao 'najzaobilaznijim' putem. Ranijeri je od prvog dana njemu poverio samu sredinu terena i nije pogrešio. Deni ima sve ono što je potrebno da postane novi Pol Ins. Sada mu predstoji borba za mesto u avionu za Francusku.

Mark Olbrajton (26) – Još jedan klasičan ostrvski MC. Siguran na lopti, tačan u pasu i siguran u defanzivi. Odlično se snašao u paru sa 'Popivodom' i zajedno sa Kanteom bio prvi 'blok' ispred Kasperovog gola.
Getty Images
Endi King (27) – Ranijeri ga je u većini slučajeva koristio kao rezervu, koja je svaki put tačno znala šta treba da radi. Velšanin je celu karijeru u Lesteru, tačno deceniju, a i njegovo ime ostaće zapisano zauvek u knjigama Premijer lige. Postao je prvi igrač koji je osvajao Ligu 2, Ligu 1 i Premijer ligu.

Šinđi Okazaki (30) – 'Motor' ekipe, kako je Klaudio nekoliko puta isticao. Drugo najskuplje pojačanje kluba u istoriji stiglo je iz Majnca na početku sezone za sedam miliona funti. Iako se u kolonoma može videti svega pet golova i dve asistencije, uticaj 'Samuraja' znatno je veći.

Leonardo Uljoa (29) – Samo je nekadašnji napadač San Lorenca plaćen više od prethodnog momka na listi. U potpunosti se podredio timu, obavljao veliki deo posla u defanzivi, otvarajući tako još veći prostor za Vardija i Mahreza. Igrao je i centrarfora i polušpica i krilo i 'desetku'...

Svoj doprinos istorijskom uspehu dali su i mladi Demaraj Grej i Džefri Šlup, odnosno nešto iskusniji Nejtan Dajer a najmanje srećan u celoj priči verovatno jeste Gokhan Ilner, koji je stigao kao veliko pojačanje, ali je upisao samo pet nastupa.
Getty Images
Da će odbraniti titulu teško, da će duže od naredne zime svi ostati na okupu još teže, ali ono što su postigli u sezoni za nama niko neće moći da im oduzme. 'Ajde što će oni o svemu ovome pričati svojim unucima, nego što ćemo i mi svojim.

Takođe, njihov podvig samo je još jedan u nizu primera da je u životu gotovo sve moguće, ako to nešto što zaista želimo i ako smo za to spremni da uložimo i uradimo sve. Od svakoga od njih dobili smo specifičnu lekciju i priliku da nešto naučimo, a upravo je ta njihova različitost možda i ključni faktor u stvaranju šampionskog gena.

A šta tek reći za 'Tinkermena', koji nam je pokazao da uvek treba biti smiren i staložen, kakve god okolnosti bile. Dok je njegov tim bio samo 90 minuta od senzacije on se nalazio u rodnoj Italiji – na večeri sa svojim devedesetšestogodišnjom majkom

Jer jedna je majka.

Nemanja Đorđević (@ElGrandeDiego)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

52 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: