Karlitov put – Bombonjera je slađa od novca

S obzirom na to da sam rođen krajem osamdesetih godina prošlog veka, sebe na neki način smatram srećnikom. Istina, sa aspekta države u kojoj sam se rodio, daleko od toga da je sve bilo kako treba, ali je i te kako bilo sjajno vreme za odrastanje.

Izvor: Nemanja Ðorðeviæ

Utorak, 10.11.2015.

12:00

Default images
Beta/AP

Industrija video igara bila je tek u povoju, tehnologija nas je malo-malo ostavljala bez daha, ’Najki’ je počeo da stavlja vazduh u patike, prenosi NBA lige poklopili su se sa igrama najvećeg igrača svih vremena, a jedan domaći kanal je nemilice ’krao’ signal tada nenadmašnog ’Cartoon Networka’.

Sve u svemu, čak i kada bi se sagledali svi negativni efekti koji su nas okruživali, bilo je to fenomenalno vreme za jednog klinca, a kasnije i tinejdžera.

Ali kao i svakom ’ludaku’ koji ne može bez najvažnije sporedne stvari na svetu duže od nekoliko sati, fudbal je ipak bio nešto što se izdvajalo iz svega i iznad svega. Isto kao i NBA, i fudbalski svet je u tom periodu bio na vrhuncu, a to svakako ima najviše udela u odabiru moje buduće profesije.
Beta/AP
Kao što sam nedavno pisao u tekstu o Kristijanu Ronaldu, tadašnji fudbal je umnogome bio drugačiji od ovoga danas. Daleko od toga da današnji nije dovoljno kvalitetan i da među profesionalcima nema majstora te divne igre, međutim, nekako je celokupni utisak bio drugačiji. Tada nije bilo bitno koliko neko od igrača ima novca na računu, koliko automobila poseduje i sa koliko žena je povezivan.

Naravno da je svega navedenog bilo i pre ulaska u novi milenijum, ali opet ne u tolikoj meri i na taj način. Jednostavno, ljudi su tada gledali ’samo’ fudbal i u fokus stavljali samo ono što se događa na terenu. Nažalost, u međuvremenu su ogroman novac i biznis koji ide s njim učinili svoje, a fudbal je pomalo izgubio dušu. A zbog čega se igra/gleda fudbal, ako ne zbog duše, ljubavi i čiste emocije?

I u ovom novom svetu s vremena na vreme pojavi se neko ili nešto što nas vrati dve decenije unazad i dâ nam nadu da se sve nije svelo na materijalno bogatstvo, ’konjske snage’, nekretnine, puke brojeve...
YTSS
Upravo je to ono što fudbal čini posebnim, ali i ono što me je nateralo da napišem ovu priču. Priču o čoveku koji je odlučio da odbije ogromne svote novca, život u najlepšim svetskim metropolama, borbu za najvrednije trofeje i vrati se kući. Priču o Karlosu Albertu Martinesu Tevesu, čoveku koji je održao datu reč i vratio se prvoj ljubavi – Boki Juniors.

Navikli smo da počeci fudbalera iz Južne Amerike često donose pravu dramu, a, ko zna, možda ih baš zbog toga više cenimo i brže zavolimo (pored karakterističnog šmeka koji dodaju stilom igre). Teško i mučno detinjstvo, praćeno nemaštinom, nasiljem, drogom, kriminalnom i ogromnim odricanjima na svakom koraku – gde je lopta jedini izlaz, jedino ’svetlo na kraju tunela’. Svaku od priča izdvaja nešto, ali po onome kroz šta je popularni ’Apač’ prošao može da se snimi kvalitetna drama.

"Lice sa ožiljkom među Apačima"

Beta/AP
Tevesove muke počele su samo deset meseci po njegovom rođenju, u decembru 1984. godine, kada je njegova majka Adriana Noemi oborila čajnik sa šporeta, a ključala voda njenom prvencu nanela opekotine trećeg stepena – od desnog uha, preko vrata i sve do grudi – zbog kojih je gotovo dva meseca proveo na intenzivnoj nezi u bolnici.

Bilo je to iskustvno koje me je definisalo i na neki način obeležilo. Iako su mi uprava i trener Karlos Bjanki, dok sam još bio član mladog tima Boke, nudili da plate plastičnu operaciju, ja to nisam želeo. Jednostavno je, ili me prihvatite ovakvog kakav jesam ili ne. Ista situacija je i sa mojim zubima – ne želim da menjam ono što jesam“, jasan je bio Karlos.
Beta/AP
Za ožiljke je bila odgovorna majka, koja kaže da to sebi neće oprostiti dok je živa, dok je za izgled njegovog osmeha zaslužan kraj u kome je odrastao – ’Fuerte Apache’. U slobodnom prevodu, ime tog ozloglaženog predgrađa Buenos Ajresa znači ’Utvrđenje Apača’, a naziv je dobilo po filmu sa Polom Njumenom sa početka osamdesetih, kako ga je nazvao ugledni argentinski novinar Hose de Ser izveštavajući posle masovnog obračuna bandi u samom centru.

Lom vilice i nekoliko zuba, koji su kasnije krivo izrasli, pretrepeo je posle tuče nedaleko od svoje kuće, negde između visokih zgrada nalik na novobeogradske blokove. Do incidenta je došlo jer su pokušali da ga prevare za novac koji je pošteno zaradio raznoseći hranu po kućama.
YTSS
Teško je da ljudi razumeju u kakvim sam okolnostima rastao, kao i kroz šta sam sve prošao jer tako nešto mora da se proživi i oseti. Teško je rečima objasniti. Shodno tome, ne mogu da priđem ljudima i da im diretno kažem ’Slušaj, prošao sam kroz strašne stvari’. Nemoguće je objasniti sve što me je ulica naučila, a to je stvarno mnogo toga. Kada padne mrak i pogledate kroz prozor, ono što biste ugledali uplašilo bi svakoga. A i znalo se tačno i posle koliko sati niste ni smeli ni da pomislite da izađete napolje, iako me droga i ulica nikad nisu zanimale. Zbog svega toga brže odrastete, a ja sam srećan zbog činjenice da sam mogao da izaberem svoj put“, ističe Teves.

Da traumama ne bude kraj, pobrinuo se njegov najbolji prijatelj – drugi ožiljak koji nosi iz rane mladosti nije fizički i nije vidljiv kao onaj na vratu, ali možda bi Karlito voleo da je i on upravo takav.

Dario Koronel – pištolj i lepak umesto lopte

YTSS
Karlos Teves i Dario Koronel bili su vršnjaci i prijatelji od malih nogu, jedan je igrao ’desetku’ (Dario), drugi ’devetku’ (Karlos), a spojila ih je lopta i ljubav prema fudbalu. Ljudi koji su imali priliku da ih gledaju na ulicama, ali i u mlađim kategorijama Ol Bojsa (drugog tima Boke), Santa Klare i Vilja Reala, kažu da su bili paklen tandem – tandem koji je u budućnosti trebalo da predvodi ’Gaučose’ sve do svetskog vrha.

Takođe, isti ljudi kažu i da je Dario čak bio talentovaniji od Karlosa, iako je Koronel uvek gledao da namesti gol velikom prijatelju, pre nego da sam zatrese mrežu.

Svaki dan provodili su zajedno, bili nerazdvojni 24 časa, čuvali jedan drugom leđa u ’ludačkom’ kraju, da bi se sve promenilo kada su posle osvojene titule sa Ol Bojsima, u prevenstvu za igrače od 16 godina, dobili poziv da se pojave na probi u slavnom Veles Sarsfildu. Iako se u prvi mah činilo da je sve išlo kako su samo mogli da požele, ono što je sledilo odredilo je put i jednog i drugog, samo što je jedan izabrao ’pogrešno’ skretanje.
YTSS
Teves nije prošao probu na stadionu Hose Amalfitani, Koronel jeste, da bi nedugo zatim zaradio nadimak Kabanjas El Gaučo, po legendarnom centarforu Boke i svom zemljaku iz Paragvaja Robertu Kabanjasu. Karlos je bio srećan zbog uspeha svog prijatelja, iako je bio svestan činjenice da prvi put u životu neće trenirati sa njim. Nastavio je sa vrednim radom, ali se to nažalost ne može reći i za Daria.

Višak slobodnog vremena provodio je uglavnom u lošem društvu, distancirao se od Karlosa i zbog toga na kraju platio najvišu cenu.

Ljudi iz Velesa imali su u početku razumevanja za ’dečije bolesti’ kao što su nedisciplina i preskakanje treninga, ali kako se pored brojnih upozorenja i razgovora ništa nije promenilo, talentovani ofanzivni vezista izbačen je iz akademije sa 15 godina. Očekivalo se da pokuša da se vrati u neki od svojih bivših klubova i nastavi da se bavi fudbalom, zainteresovanih je bilo, ali on nije uspeo da kaže konačno ’NE’ ulici.
Beta/AP
Kako je moguće da su izabrali njega umesto mene? Da li znate kakav sam ja igrač bio? Nemate predstavu kakva sam ja desetka bio. I šta sad? On ima sve, a ja ništa“, rekao je jednom prilikom Dario.

Dve godine kasnije, Teves je bio član prvog tima Boke i mlade reprezentacije svoje zemlje, a gde je bio njegov najveći prijatelj?

Okružen policijom, sa pištoljem u jednoj i kesom lepka u drugoj ruci, pribijen uza zid u slepoj ulici, posle pljačke Narodne lutrije i ubistva jednog od pripadnika organa reda i mira. Bio je to samo jedan od incidenata u nizu, pošto je već bio evidentiran kao učesnik obračuna i organizovanih pljački, uz osnovanu sumnju da je vođa bande koja je dva puta pucala na policijsku stanicu.

Shvativši da nema kuda, prislonio je pištolj uz glavu i odlučio da sebi oduzme život.
Beta/AP
Strašne vesti su uskoro stigle i do Karlosa, koji je prema rečima svoje porodice bio očajan i izgubljen. Ipak, uspeo je da prebrodi sve što ga je snašlo uz pomoć najbližih ljudi iz svog života, zaklevši se da će nastaviti da igra fudbal u čast Daria Koronela.

Mislim da nije u redu reći da sam imao sreće što sam mogao da biram. Svako donosi svoje odluke. I on je imao identične uslove kao ja na putu ka uspehu, ali je izabrao pogrešan put. Izabrao je kriminal i drogu, što je na kraju dovelo do toga da ne bude više sa nama. Iskreno verujem u to da svako bira svoju rutu kroz život, a on je, što opet nema nikakve veze sa srećom, izabrao onaj lakši“, nema dilemu Karlito i dodaje:

Naravno da mislim na njega, gotovo da ne prođe dan. On je, ili je to bio, moj najbolji prijatelj. Bili smo zajedno 24 časa, iako smo u jednom trenutku otišli u različite klubove. Uvek smo bili zajedno, sve smo delili, sve... Nikada se nismo razdvajali“.
Getty Images
Već tada Teves je pokazao da je psihički jak, koliko i igrački, a sve to kao da mu je dalo dodatnu snagu i lansiralo ga ka samom vrhu evropskog i svetskog fudbala. Sa samo šesnaest godina debitovao je na čuvenoj ’Bombonjeri’, a nije mu dugo trebalo da postane novi idol ’radničke klase’.

Za četiri godine u ’plavo-žutom’ dresu upisao je 92 nastupa i 33 gola, osvojivši za to vreme nacionalnu titulu, Kopa Libertadores, Kopa Sudamerikanu, a posebno se ističe trijumf nad tadašnjim prvakom Evrope Milanom (3:1 penalima) u borbi za naslov prvaka sveta 2003. godine.

Ja sam svoj san i želju ponovio nekoliko puta, a i moja porodica deli moje mišljenje. Ja imam samo jednu ljubav u životu, a to je moja Boka. Kada završim sa Evropom, vraćam se na Bombonjeru da završim karijeru u dresu u kom ću biti sahranjen“, rekao je Karlos Teves prilikom napuštanja rodne Argentine.

Osvojio je Sao Paulo, opčinio London, posvađao Mančester

Beta/AP
Nova zvezda svetskog fudbala bila je rođena, a kada su svi očekivali prelaz u jedan od nekoliko velikana iz Evrope, pogotovo posle zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Atini, usledio je neočekivan obrt. Dvadesetjednogodišnji Karlos Teves potpisao je u januaru 2005. petogodišnji ugovor sa Korintijansom vredan čak osam milion evra, dok je slavni brazilski klub njegovu slobodu platio 13 miliona.

Prvi transfer u karijeri doneo je i prvu kontroverzu jer su biznismen/menadžer Kia Jorbačijan i on takođe zaradili na transferu, da bi kasnija istraga brazilske policije otkrila još nekoliko nepravilnosti u celom poslu, pre svega prisustvo famozne ’treće strane’.

Više uživam kada se samo ’igram’ s loptom. Jer, kada profesionalno igrate fudbal znate da mnogo zavisi od meča u kojem učestvujete, bio to novac, vaši saigrači ili osećanja i nadanja navijača“, kaže Teves.
Getty Images
U Sao Paulu je nastavio u istom ritmu, donevši ’Todo Poderosima’ kao kapiten prvu titulu posle šest godina pauze. Zajedno sa Havijerom Masćeranom, koji je takođe stigao iste godine iz River Plejta, bio je najvažniji igrač tima, a sa 25 pogodaka na 38 susreta zaslužio je nagradu za igrača godine ’Bolo de Ouro’ postavši tako prvi strani igrač kome je to pošto za rukom posle tri decenije.

Ni naredno leto nije bilo mirno, pošto je Teves navodno odbijao da ostane u Korintijansu zahtevajući transfer posle samo 18 meseci, da bi Jorbačijan malo pre ponoći poslednjeg dana prelaznog roka ’izboksovao’ transfer u Vest Hem, zajedno sa Karlosom krenuo je i njegov zemljak Masćerano.

Kao i u Brazilu, i na Ostrvu se diglo dosta ’prašine’ oko transfera, a posle istrage Fudbalske Asocijacije Engleske otkriveno je da su ’Čekićari’ kupili spomenuti dvojac od ’MSI Grupe’ i ’Global Soccer Agencies’, zbog čega su kažnjeni sa rekordnih sedam i po miliona evra, iako i dalje nije bilo najjasnije u čijem je u stvari vlasništvu Karlos Teves. S druge strane, što se samog terena tiče, Teves je prolazio kroz uobičajen period adaptacije na sve ono što donosi najbolja liga na svetu, ali ni to ga nije sprečilo da postane apsolutni junak Apton Parka i ponese nagradu ’Hamer of the Year’ (Čekićar godine).

Laskavo priznanje radio je najpre zahvaljujući pogotku protiv Mančester Junajteda u poslednjem kolu Premijer lige, a ispostavilo se da je upravo njegov gol na Trafordu bio ključan za ostanak u elitnom rangu.

Često mi kroz glavu prolaze scene iz detinjstva. Najviše kada idem na velike mečeve. Kada smo putovali na duel sa Nemačkom na Mundijalu 2006. u glavi mi je bila samo krpenjača koju smo pravili da bismo mogli da igramo fudbal. Odmah mi bude jasnija slika u glavi, sve može da prođe, ali ne i da protivnik ima veću želju i glad za pobedom i uspehom“, slikovito objašnjava ’Apač’.
Getty Images
Zatim, kao po šablonu, novo leto, novi transfer i novi ’cirkus’. Ponovo je bio okidač cele stvari bio Tevesov temperament, pošto je ovog puta odbio da se na predlog Jorbačijana vrati u Brazil i obuče dres Internasionala. U celu priču se uskoro uključio i Mančester Junajted, ponudivši 25 miliona za njegov transfer, ali je ubrzo stigao demanti iz londonskog kluba da Argentinac nije na prodaju i da ima važeći ugovor do 2010. godine.

Na kraju se na insistiranje kluba umešala i FIFA, predlažući da sve razreši Sud za sportsku arbitražu u Lozani, ali je sve preduhitrila Premijer liga – odlučivši da agencija MSI isplati 3,3 miliona evra ’Čekićarima’, posle čega Teves postaje slobodan igrač (!?).

Bilo kako bilo, Junajted je i dalje bio zainteresovan, da bi u avgustu konačno dogovorio dvogodišnju pozajmicu sjajnog ofanzivca od navedene menadžerske agencije. Dolazak na Old Traford bio je prvi ogroman korak u Tevesovoj karijeri, ali on ga je dočekao spreman. U najpopularnijem britanskom klubu ispunio je sve snove, igrajući zajedno sa Kristijanom Ronaldom, Nemanjom Vidićem, Rajanom Gigsom i Polom Skolsom osvojio je dve Premijer lige, Ligu šampiona, novu titulu prvaka sveta, i po Liga kup i Komjuniti Šild.
Getty Images
Ono što je bilo jednako bitno, ako ne i važnije u tom trenutku, bila je činjenica da se potvrdio kao igrač. Kao pojedinac ekstra klase koji je u stanju da jednim potezom reši duel, da preuzme odgovornost kada je najbitnije i kada se meč lomi, da bude vođa. U međuvremenu se ustalio u najjačem timu ’Gaučosa’, a posle nastupa na Kopa Americi (na kom je doživeo poraz od Brazila finalu, posle penala), debitovao je i na Svetskom prvenstvu, 2006. u Nemačkoj.

Ipak, ni na ’Teatru snova’ nije moglo bez problema. Nezadovoljan što čelnici ’Crvenih đavola’ nisu pokrenuli razgovore o trajnom ugovoru, počeo je javno da kritikuje klub. I pored skandiranja navijača ’Fergi, potpiši ga’, zakasnela ponuda koja bi ga načinila jednim od najplaćenijih igrača nije bila dovoljna da ga ubedi da ostane. Karlito je preko svojih zastupnika obavestio klub da ne prihvata ponudu jer više ne želi da igra za Junajted, pa je 2009. servirao osvetu i šokirao kompletan Mančester.

"Apači ludaci na obali Temze"

Getty Images
Mnogo mi nedostaju moji najbliži, to nikada nisam krio, tako je od prvog dana. Ipak, uvek su tu za mene, često dolaze, pa moram da priznam da nekako uspevam da se izborim sa svime. Iskreno, sanjam dan kada ću se vratiti u moju Boku i biti ponovo sa svojim ljudima. Drugari mi često dolaze iz Argentine. Mislim da ne moram da vam govorim kakve su avanture sa mojim ’Los pibes’ u Londonu. Samo zamislite ekipu iz ’Utvrđenja Apača’ u nekom od londonskih klubova i sve će vam biti jasno“, rekao je Karlos 2007. još jednom najavivši već tada ono što se desilo pre dva meseca.

Odbio je Liverpul, ali ne i gradskog rivala Mančester Siti. Prebogati šeici su bez pogovora isplatili MSI neverovatnih 53 miliona evra, što je i dalje 19. najskupli ’transfer’ svih vremena, a Teves je zadužio dres ’Građana’ sa brojem 32 i potpisao petogodišnji ugovor.

Na 'Gradskom stadionu' je nastavio tamo gde je stao na ’Trafordu’ – postao je igrač Sitija koji je najbrže stigao do 50 golova, a avanturu u ’plavom’ delu Mančestera završio je sa 148 nastupa, 73 pogotka, 36 asistencija, titulom, FA Kupom i Komjuniti Šildsom.
Getty Images
Ipak, iako je već bio u zrelim godinama, srećno oženjen sa velikom porodicom, i dalje nije uspevao da obuzda vrelu južnoameričku krv. Pošto je neko vreme bio u drugom planu kod menadžera Roberta Mančinija, nezadoljstvo je bilo sve vidljivije, a cela stvar eskalirala je onog trenutka kada je odbio da uđe na teren na gostovanju minhenskom Bajernu u Ligi šampiona. Vratio se u tim posle nekoliko nedelja u drugom timu, oduzetih plata i bonusa, ali rastanak je bio neminovan već naredne sezone.

Malo je nedostajalo da već te godine preseče i vrati se u rodni grad, ali je ponuda Juventusa, kao i previše primamljiva bila prilika da zaigra sa Đanluiijem Bufonom, Andreom Pirlom i Arturom Vidalom. Bio je na pragu ulaska u četvrtu deceniju života kada je stigao u Torino, ali je na terenu pokazao da klasa nema veze sa brojem godina.

Da sve ne bude kao u bajci u dresu ’Stare dame’ pobrinula se Barselona pobedom u finalu Lige šampiona. I pored velikog razočaranja, iza sebe je ostavio dva Skudeta, Superkup Italije i Kup Italije, u kojima je učestvovao sa 50 golova i 20 asistencija. Kruna gotovo savršene sezone trebalo je da bude Mundijal, ali je novi sukob, navodno sa Lionelom Mesijem, sa selektorom Alehandrom Sabeljom učinio da ga ne bude u Brazilu. Sada, čini se da je on mnogo više nedostajao njima, pogotovo u onom finalu sa Nemačkom.

"Znate šta je jedino bitno?"

Beta/AP
Teško mi je zbog krize u kojoj se sada Juventus nalazi . Dao sam sve od sebe dok sam igrao u Torinu, a jedan deo srca ostao mi je tamo. Andrea Pirlo je igrao kao mladić od 18 godina, Bufon takođe, svi su bili sjajni.. Oni su svetska klasa i osvojili smo skoro sve zajedno. Zauvek ću pamtiti taj period mog života i karijere“, rekao je nedavno Argentinac.

Nije prošlo mesec dana od poraza u Berlinu, a neminovno se dogodilo 26. juna 2015. godine. ’Apač’ je, kao nekada najveći igrač svih vremena Dijego Armando Maradona, posle jedanaest godina ’dojahao’ kući, a pripadnici njegovog ’plemena’ dočekali su ga raširenih ruku sa suzama u očima.

Kineski klub mi je ponudio 20.000.000 evra za godinu dana. Ali kada znate šta i koliko nešto želite, kada vam je glava bistra, novac nije važan. Da li sam i da li ću nešto propustiti zbog odluke da se vratim u moju Boku? Apsolutno me ne zanima. Znate šta je jedino bitno? Bitno je ono što sam dobio, a dobio sam sreću“, otkrio je ljubimac navijača po potpisivanju ugovora.
Beta/AP
Na dočeku na legendarnoj Bombonjeri dočekalo ga je preko 40.000 navijača, predvođeni ’El Pibeom’ i porodicom Maradona, a količina emocija i pozitivne histerije s obe strane bila je neverovatna.

"Prosto ne mogu da verujem da je ovoliko ljudi došlo da me pozdravi, po veoma lošem vremenu. Ovo je neverovatno, predivno, biću vam zahvalan do kraja života", kaže Teves, koji je izvazvao pravi delirijum kada se, sa brojem deset na leđima i ćerkicom u rukama, pojavio na terenu i poljubio travu, "Ovo je ogromna ljubav, ali nisam došao ovde samo da igram mečeve, već da osvajam trofeje. Navijači su navikli na to ovde, da proslavljaju titule. Želim da vratim tu magiju nazad, da pokažem klincima šta je u stvari Boka Juniors".
Beta/AP
U trenutku njegovog povratka Boka je bila na pola šampionske trke, sa bodom više od San Lorenca, a njegovo je bilo da osigura povratak titule posle četiri godine posta. Naravno, nije ih izneverio. Prvi pogodak po povratku postigao je protiv Banfilda iz slobodnjaka, ali je njegov uticaj na ekipu bio daleko veći nego što je moglo da se vidi kroz devet golova u 15 utakmica.

Stadion se tresao kad on ima loptu, unapredio je igru svog tima činivši svakog saigrača boljim, da bi 1. novembra pao na kolena i zaplakao od sreće, prvi put posle dugo, dugo vremena.

Osvojio sam mnoge titule širom sveta, ali ništa ne može da se poredi sa ovime. Ovim momcima je bio potreban ovaj trofej kako bi skinuli pritisak. Zaslužili su sve ovo, zbog mnogo razloga su zaslužili. Od sada ćete gledati novu Boku“.

Ovo su bile reči Karlosa Tevesa pošto se smirio posle minimalne pobede nad Tigreom, pobede koja je njegovoj Boki donela 31. titulu u istoriji, a njemu neopisivu sreću i mir. Samo nekoliko dana kasnije njegovi saigrači i on trijumfovali su i u Kupu Argentine, a Karlito je tako postao prvi igrač u istoriji sa dve duple krune u jednoj sezoni. Takođe, jedan je od samo osam igrača sa osvojenim trofejom Lige šampiona Evrope i Južne Amerike.
Teves na kartanju u starom kraju (Twitter)
Svako od nas može da nauči nešto iz Karlitovog puta, počev od njegovih kolega fudbalera, pa sve do nas smrtnika. Što se kolega profesionalaca tiče, pokazao je svima, kao što i sâm ističe, da u voljeni klub 'ne morate' da se vratite na samom zalasku karijere, kada u vašim nogama nije ostalo snage.

Vratio se spreman da gine na terenu, da gine za ono u šta veruje, za svoju Boku i za ljude koji su ga na ovaj ili onaj način 'naterali' da postane ono što jeste – jedan od velikana evropskog i svetskog fudbala.

S druge strane, pokazao je da u životu ništa nije nemoguće i da nema i ne može biti prepreke ako nešto istinski želite. Iako je broj faktora na koji ne možete da utičete ogroman, iako mnogo toga na vašem putu može da krene po zlu i onako kako niste planirali ili nadali, nikada ne treba odustati.

"Gde bih bio da ne igram fudbal? Ili u zatvoru ili ispod zemlje", nema dilemu Karlos Teves.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

42 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: