Divac:"Ne idemo tamo gde treba, već u suprotnom smeru!"

Posle 6 sezona u dresu Sakramento Kingsa koji su tokom tog perioda postali najpopularniji klub u Srbiji posle Partizana i Zvezde, Vlade je prešao u redove svog prvog NBA kluba i velikog rivala Kingsa, Los Andjeles Lejkerse:

Izvor: Braca Djordjeviæ, B92

Ponedeljak, 03.01.2005.

14:46

Default images

"Kada pogledam moju karijeru u Kingsima mogu reći da je uspešna.Jednu ekipu koja je bila loša i pri dnu NBA preokrenuli smo u jednu koja je medju najboljima u ligi.Par godina smo se čak borili i za titulu, ali u sportu je to sastavni deo: pobeda i poraz, sreća i nesreća. Jednom smo imali nesreću, drugi put nismo imali kvalitet da predjemo preko te stepenice ( tu mislim na prošlu sezonu) i shvatio sam da je moj ciklus u Sakramentu završen i da je najbolje da najdem novu sredinu i pokušam da odigram još koju godinu u nekom drugom timu. Ponovo se vraćam na prošlu godinu koju bih najradije zaboravio, i tu povredu koja me i dalje muči, i u neku ruku mi preti da mi zaustavi karijeru. Sam povratak u LA je bio dosta interesantan. To je moje vraćanje kući, bez obzira što sam igrao i u Šarlotu i u Sakramentu dosta godina, najviše sezona proveo sam u Lejkersima. Sasvim je normalno da mi je povratak ovde bio najjednostavniji – tako je i bilo. Dosta ljudi koje sam poznavao ranije, zatekao sam i sada u Lejkersima, osim naravno ekipe koja je značajno promenjena. Došao je i novi trener, i normalno, mora dosta vremena das prodje da bi sve to „štimalo“.
Očekivanja od novih Lejkersa:

"Očekujem da bude bolje. Imamo novu ekipu, mladu, ali potrebno je vreme. Svima u klubu i meni je bilo drago da ću moći da pomognem Lejkersima, ali sama povreda me udaljila od tog cilja i od oporavka i ukoliko se uopšte budem oporavio, će zavisiti koliko ću moći da pomognem".

Stanje povrede ?

Nije dobro. I dalje osećam velike bolove u ledjima. Malo je frustrirajuće zato što sam se osećao prilično dobro pre mesec dan. Počeo sam i da igram, postepeno se vraćao u normalu, ali zadesila me ista stvar i krenuo sam u novu rehabilitaciju. Teško je napraviti neku prognozu i samo se plašim da ne završim karijeru tako što su otići na operaciju. To je krajnja opcija, ali o tome ću znati u februaru.
O Godini 2004 i privatizaciji „Knjaza Miloša“ koja je privukla veliku pažnju u Srbiji...

Lično zaboravio bih je što pre. Pamtiću je po situaciji u kojoj sam se našao tokom privatizacije „Knjaz Miloša“. To je jedna utakmica u kojoj me poraz najviše zaboleo.Osnovna ideja bila je da pripremim teren za povratak moje porodice u Srbiju. Želeo sam da investiram značajna sredstva u Srbiju. Medjutim, to nije išlo onako kako sam ja zamisli. Pre svega i očekivao sam da neće biti lako, jer kod nas nije sve čisto i postavljeno na prave noge. Ima ljudi koji se bore da to bude bolje,ali još uvek nije to onako kako sam očekivao. Očigledno korupcija je bila prisutna,prevladala je i pobedila me. To mi je najveće razočaranje, jer sam želeo da pokažem da je Srbija jedna zdrava sredina i da ljudi mogu sa uspehom da investiraju.Ali, još jednom ponavljam, žao mi je što je korupcija pobedila.“
O funkcionerskim danima u Partizanu...

Interesantan period mog života, povratak u Partizan kao funkcioner.Bilo mi je jako drago pošto sam imao neke strašne ideje koje sam planirao da sprovedem u delo. Nismo uspeli,nismo uspeli jer nismo naišli na razumevanje ljudi koji su uključeni u košarkaške forume. Preko nekih stvari nismo mogli da predjemo i na kraju smo shvatili da je to gubljenje vremena, Nismo želeli da budemo deo nečega što našu košarku u celini vraća unazad.Žao mi je zbog toga. Što se tiče Partizana, ja lično ću uvek biti tu, volim Partizan, bez obzira koji ljudi sede u košarkaškim organizacijama. Uvek ću voleti taj klub i on će uvek biti deo mene.
Reprezentacija...

Reprezentacija je uvek bila nezavisna od situacije koja se dešavala u srpsko crnogorskoj košarci, prvenstveno zato što su igrali igrači sa strane koji su nezavisni. Ta nezavisnost je možda uticala da se ne stvori pravi odnos izmedju organizacije i njih koji su košarkaški nezavisni,tako da smo došli u situaciju u kojoj ne možemo da napravimo dobru selekciju, odnosno najbolju.Iz više razloga igrači se ne odazivaju u reprezentaciju. To je žalosno, ali to je realnost i na tome treba da se radi. Plašim se da uopšte ne radimo kako treba što se košarke tiče u našoj zemlji, i da  sve više i više talenata neće izrastati u vrhunske košarkaše.Sa njima se radi sve manje i pogrešno. Normalno, kada nemate ligu koja treba da bude vodja te mladeži, koja će ih zaintrigirati da se bave košarkom. Oni neće ni vidjati svoje idole u svojim gradovima pošto se očigledno košarka igra samo u Vršcu, Podgorici i Beogradu“.
Legendarni košarkaš iskoristio je i priliku da pozdravi gradjane u SCG, ali i da upozori na neke stvari koje mu se lično ne dopadaju:

Poželeo bih im prvo zdravlja i sreće, te dve stvari su najbitnije, ostalo dolazi samo po sebi onako kako i zasluže. Mojoj zemlji i mom narodu uvek želim sve najlepše, iako mi vrlo teško pada sve ovo što se dešava u životu SCG što se tiče politike. Ne idemo tamo gde treba, već u suprotnom smeru. Tamo gde želimo da odemo, mislim da ćemo doći prekasno, a generacije ljudi koji žele nešto da naprave u toj zemlji jednostavno odlaze kao mladi, a oni koji žele da se vrate nemaju gde da se vrate i to je tragedija. To sam okusio na svom ličnom primeru i to me mnogo boli“, rekao je Divac za B92.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

83 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: