Nikola Jokić – nasleđe Darka Miličića i drugačiji put

U leto 2004. godine Darko Miličić pozvao je prijatelja iz Srbije u svoj apartman u predgrađu Detroita.

Izvor: B92

Četvrtak, 09.02.2017.

14:20

Nikola Jokić – nasleđe Darka Miličića i drugačiji put
Photo by Srdjan Stevanovic/Getty Images

Miličića su Pistonsi draftovali prethodne godine – bio je drugi pik, ispred Karmela Entonija, Krisa Boša i Dvejna Vejda, ali je njegova ruki sezona bila razočaravajuća. Iako je Detroit osvojio šampionski prsten, 213 centimetara visoki centar nije se snašao u ekipi, prosečno je beležio 1,4 poena za 4,7 minuta po utakmici. Imao je problem da se uklopi sa saigračima, pa je zbog toga ostao u kontaktu sa onima sa kojima je igrao ranije, uključujući i Nemanju Jokića. Jokić, koji je igrao sa Miličićem u srpskim klubovima otkad su imali po 16 godina, bio je zainteresovan da dođe u Sjedinjene Države kako bi igrao koledž košarku.

Prihvatio je stipendiju Detroit Mersija delom i zbog Miličića – živeo je u njegovom imanju u Ročester hilsu, ulicu udaljenog od mesta gde je živeo Tajšon Prins. Imao je pristup Miličićevom voznom parku, bio redovan na utakmicama Pistonsa.

„Živeo sam život NBA igrača. Pravio sam najbolje žurke u njegovoj kući“, otkrio je Jokić.

Svedočio je tome kada je Miličić kupio drugu kuću u Detroitu, potom i jahtu, igračaka je bilo u izobilju. Zabava je trajala godinu i po dana, dok Darko nije trejdovan u Orlando, a Jokić bio primoran da ode u dom.

Tri godine je sedeo na klupi Detroit Mersija, potom je prešao na Si Vi Post u Long Ajlendu i potpisao za Skrenton Vajkls-Ber Stimerse, koji su bili u usponu u košarkaškoj Premijer ligi.

„Pravio sam greške. Kada sam bio mlad, košarka nije bila prioritet. Izlasci, zabava, pijanstva, devojke – to mi je bilo na prvom mestu. Sam sam donosio odluke – ’danas neću da idem na trening’. Nedostajala mi je podrška porodice“. Njegovom prijatelju je nedostajalo isto – Darko je iz Orlanda prešao u Memfis, potom u Njujork, pa Minesotu, dok će duh Mela i Di-Vejda zauvek lebdeti iznad njihovih zaleđenih vrhova. Momak koji je igrao samo u ’garbidž tajmu’ (The Human Victory Cigar) često je ulazio u sukobe sa trenerima i sudijama. Ugojio se i nikada nije imao više od 8,8 poena u proseku po sezoni.

„Bilo je pod velikim pritiskom i sebi je nametao ogroman pritisak. Mnogo toga se dešavalo u njegovom životu. Kuće, kola... Nije bilo nikoga ko bi mu rekao da mu sve to nije potrebno“, podseća Nemanja.

U sezoni 2012-2013 Miličić je odigrao poslednju takmičarsku utakmicu za Seltikse, a Jokić za Stimerse. Vratio se u rodni Sombor prvi put posle sedam godina i ponovo bio sa dvojicom braće. Uvek je bio vezan za starijeg Strahinju, koji je igrao profesionalno u Srbiji. Ali njihov mlađi brat Nikola je imao samo 10 godina kada je Nemanja otišao u Ameriku. Zapamtio ga je kao malog klinca kojeg je ’terorisao’, bacao sa kreveta na krevet u stanu, često tokom napetih ’mečeva’ na plastičnom košu u sobi.

„Jednom mi je držao obe ruke i bacao noževe oko glave. To je bilo pomalo ludo“, otkrio je Nikola kaznu za to što nije hteo da se popne na drvo tokom izleta.

Sada, Nikola je imao 17 i bio veći od obojice – voleo je košarku, ali je takođe voleo fudbal, vaterpolo, odbojku i trkanje dvokolicama. Bio je gojazan, objasnio je jedan od njegovih trenera. Pio je tri litre koka-kole dnevno i za doručak se davio u masnim burecima sa sirom. Kada je potpisao prvi ugovor sa Mega Leksom, bio je visok 210 cm i imao skoro 140 kilograma, ali nije mogao da uradi niti jedan sklek.

„Samo je želeo da se zabavlja“, kazao je Nemanja.
Photo by Christian Petersen/Getty Image
Želeo je da bude na ’visokom postu’, sa loptom u rukama i da deli lob dodavanja kroz uši protivnika. Obožavao je 3 na 3 jer nije morao da brine o tranziciji i defanzivi.

„Kada sam ga prvi put gledao kako igra, delio je takva dodavanja iza leđa koja niko ne bi ni pokušao. Svi su mu to dozvoljavali, nisu mu govorili da ne sme to da radi. Znali su da poseduje jedinstveni talenat“.

Morao je da smrša, odustao je od gaziranog pića i krenuo u teretanu. Morao je da prevaziđe stereotipe, poput onih Darkovih i usprotivi se šansama. Bila mu je potrebno i malo lude sreće i mnogo ljubavi. ’Džoker’, kako su ga zvali, morao je da se uozbilji. Nemanja nije imao pojma koliko će ta ’metamorfoza’ da traje. Ali je sigurno znao jedno – kada bude došlo vreme da neko sledeći iz Srbije zaluti gigante u NBA, sve će biti drugačije.

Tokom godina 41. pikovi na draftovima imali su dobar šut – Katino Mobli, Džodi Miks, Bobi Simons, Vili Grin. Ipak, češća situacija je bila poput one sa Džamalom Frenklinom i Džejmsom Augustinom, koji su odigrali manje od 30 NBA utakmica. Ili Džejsonom Losonom i Džejsonom Seserom, koji su odigrali manje od 20. Ili one sa Dejvidom Jangom i Krisom Karevelom koji nisu igrali uopšte. Kancelarija je lukava i može pronaći nekoga sa 41. mesta koji je imao značajan doprinos. Ali ono što ne možete naći, čak i kada odete toliko davno do Popaja Džounsa, jeste visoki igrač oko kojeg treba graditi igru.
Photo by Jonathan Daniel/Getty Images
Deset dana pre drafta 2014, Miško Ražnatović objavio je tvit da Nikola Jokić povlači kandidaturu i vraća se u Mega Leks. Ražnatović, koji je Jokićev menadžer, naišao je na oskudno interesovanje ekipa iz NBA.

„To je bila pristrasnost – dečko nije imao definisane mišiće, nije mogao pošteno ni da skoči“, naveo je jedan od generalnih menadžera.

Jokić je sebe opisao kao „debelog plejmejkera“ i imao brojne šarene nadimke. Ražnatović je imao običaj da mu pre velikih utakmica kaže: „Zatvori oči i zamisli da igraš sa mnom i mojom ćerkom u čokoladne kolače“. Jokiću nikada nije falilo motivacije. Kada je Mega gubila, treneri su ih terali da trče 50 ’samoubica’ (posebna kondiciona vežba).

„Mrzeo sam to“, jednom je otkrio.

Strahijna se u međuvremenu preselio na Novi Beograd kako bi nadgledao bratovljevu ishranu i fizičko stanje. Terao ga je u sobu za merenje upotrebljavajući čak i oštre predmete.

Postojala je bojazan u vezi sa Džokerovom fizučkom spremom koja je povlačila pitanja o njegovoj posvećenosti. Propustio je nedelju treninga u Megi zbog upale tetive ručnog zgloba jer je potpisivao previše autograma. Ovde su se plašili da će postati još jedan veliki ’mekani’ Srbin, iako može da igra. Bio je novi Radko.

„Istina je, nije imao seksi telo“, rekao je generalni menadžer Nagetsa Tim Koneli.

Ali Koneli i čitava uprava gledali su ispod ’debeljuce’ i panoramski videli paperjast dodir, okretne noge i košarkašku porodicu koja je bila željna da ispravi prošlost. Možda Jokić nije bio novi Darko. Možda je novi Sabonis, Divac Gasol... Nagetsi su bili prisutni na Najkijevom kampu, dok je Jokić ’bacao’ lažnjake Klintu Kapeli i Karl-Entoniju Taunsu.
Photo by Sean M. Haffey/Getty Images
Koneli je ubedio Ražnatovića da 2014. ostavi Jokića na draftu i pokupio ga kao 41. pika. Nikola je spavao tokom izbora. Nije imao nameru da ide u Denver, barem ne u skorije vreme. Jokić i Ražnatović su već napravili plan da potpišu unosan ugovor sa nekim veliki evropskim klubom, pa da za dve-tri godine razmišljaju o NBA ligi. U zimu 2014-15 fodine, čelnici Barselone doputovali su u Beograd kako bi završili detalje oko potpisivanja ugovora sa Jokićem.

„Sve smo dogovorili, samo smo razmatrali sitne detalje. Ali su ga oni pogledali na još jednoj utakmici na kojoj je bio užasan. Stvarno užasan. Ne možete da zamislite koliko je bio loš. Tražili su više vremena“, potvrdio je Miško.

„Postigao sam 4 poena, imao 3 skoka i nisam igrao odbranu. Mislim da je to bio znak. Da nije bilo te utakmice, sada bih bio u Barseloni“, rekao je Jokić.

Umesto toga, otvorio je sebi vrata Denvera. U štabu Nagetsa, Nikoline najbolje poteze gledali su svakodnevno, opisujući njegova dodavanja i driblinge kroz noge. Bili su zauzeti pripremanjem drafta za 2015 i počeli su da se pitaju da li je Jokić ista klasa kao Kristaps Porzingis.

Čelnici Denvera ukupno su osam puta posetili Jokića dok je bio u Megi i objasnili mu da u Stenovitim planinama prave ’Balkansku državu’. Angažovali su srpskog trenera Ognjena Stojakovića, u svojim redovima imali Jusufa Nurkića iz BiH, a tu je bio i legendarni Litvanac Arturas Karnišovas, koji je bio Konelijev asistent. Jokić je odbio da se Nagetsima pridruži tokom sezoni, ali je svakodnevno maštao o Denveru. Nedostajaće mu kampovanje u šumi pored Sombora, ali njegova braća vole Ameriku i devojka mu se nalazila na koledžu u Oklahomi gde igra odbojka.

„Na kraju, Arturas je bio čovek koji nas je ubedio da promenimo strategiju“, priznao je Miško.

„Njegovo umeće nije upitno, to je njegovo telo. Da li će imati veću šansu da poboljša telo u NBA ligi ili Evroligi?“, pitao se Litvanac.

Ovoga puta nije bilo pansiona, voznog parka, jahte... Trojica braće žive zajedno sa Nikolinom devojkom u trosobnom stanu u Denveru. Nedavno su opet okačili mini koš u hodniku.

„Sada nam je mali, ali i dalje igramo 1 na 1, svađamo se i psujemo“, kaže Nikola.

Nemanja i Strahinja idu na sve utakmice Nagetsa, a Strahinja je taj koji ga uvek kritikuje na srpskom jeziku.

„Igraj sa više energije! Spusti se niže u stav! Podigni ruke!“, čuje se sa tribina, dok ostali navijači drže distancu.

„Ljudi nas se plaše, zvučimo im strašno, ali nismo toliko loši. Više ga ne psujemo“, ističe Nemanja.

Prošle sezone braća su organizovala nekoliko putovanja, ali nisu želeli da idu avionom. Iznajmili su Kadilak Eskalejd i vozili se do Los Anđelesa, Denvera, Njujorka...

„Nikola nema izbora da li nas želi pored sebe ili ne. On je inteligentan momak i ubeđen sam da neće skrenuti sa puta. Ovo je važan period za njega i želim da ima podršku koju ja nisam imao. Uvek mu govorim: ’Živiš moj san, nemoj ga uzimati zdravo za gotovo. Ne pravi greške koje sam ja napravio“, svestan je Nemanja kakvu je priliku propustio.
Photo by Doug Pensinger/Getty Images
Darko je u SAD stigao na vrhuncu pomame za evropskim igračima, kada je svaka franšiza želela da pronađe svog Dirka, ali je usledila pauza. Interesovanje za igrače od ’preko bare’ je isčezlo. Jokić je u Denver stigao bez prevelikog pristiska – činjenica da je bio 41. pik na draftu, a ne drugi, ovoga puta je bila prednost. Kada je na prvom treningu video Keneta Farida kako zakucava, rekao je sebi: „Ovo nisam ja“. Nije bio impresivan tokom letnje lige, ništa bolji ni u predsezoni.

„Potpuno prosečan igrač“, prisetio se trener Majk Meloun.

Ali se Jokić oslonio na svoju braću i ostao dosledan režimu koji je razvio kondicioni trener Nagetsa Stiv Hes. On mu je preporučio sedam obroka dnevno sa malom količinom masti. Kilažu je sa 130 spustio na 113 kilograma i, odjednom, fotografisao se za ’Snepčet’ baš pored spomenutog Farida.

​„Da li će ikata igrati kao Diandre Džordan? Ne. Da li će ikada imati vertikalni odraz od jednog metra? Ne. Da li i dalje može da bude najbolji centar-plejmejker u NBA? Naravno“, ubeđen je Hes, koji je promenio i mentalni pristup srpskog košarkaša.

„Verujem da su jedini mišići koji su vam potrebni za košarku, oni u vašem mozgu“, kaže momak iz Sombora.

Dok ostali 21-godišnjaci poput Janisa Adetokumba, Žoela Embida i Porzingisa jure po terenu, Jokić se namerno gega.

„Volim da usporim te momke i dovedem ih u svoj ritam“.

Bilo da predvodi brz kontranapad ili se spušta na ’niski post’, vreme staje kada je lopta u njegovim rukama. On skenira teren, a onda zamišlja kako se ta slika menja.

„Znam svoje saigrače bolje nego što ih znaju protivnici. Mogu u trenutku da vidim saigrača i znam gde će biti u sledećem. Ne moram više da ga gledam“.
Photo by Doug Pensinger/Getty Images
Prošle sezone, Geri Heris je došao do vrednog otkrića – ako jednostavno utrči u reket, Džoker će ga pronaći i obezbediti mu lako polaganje, čak i kada se međusobno ne pogledaju.

„Svi su bili u fazonu: ’Vau, želim malo tih laganih poena’. Sada svi utrčavaju“, naveo je Meloun.

Vil Barton uvek pokušava da ostvari kontakt očima na početku napada.

„Ja ću se vratiti na dribling, a on će uraditi ovo“, govorio je Barton dok je neprekidno tresao glavu. „To znači: ’Utrči sad i ja ću ti je dodati“.

Jokićeva dodavanja dolaze sa ramena ili iza njegovih leđa, ona odskaču i lebde. Oni su konopci, ali i šarene duge. Za Jokića je asistencija altruistički čin, ali u isto vreme i umetnički. Da je kojim slučajem kvoterbek, voleo bi da baci loptu toliko visoko da ona ode na mesto gde samo njegov saigrač može da dotrči. Brendan Meloun, otac trenera Majka, govorio je kako je Pit Maravič jedan od retkih igrača za koje bi platio da ga gleda.

„Ja to mislim za Nikolu. Za njega bih platio kartu, ne zato što zakucava ili nečega sličnog, već zbog njegove veštine, iskre, radosti“, priznao je trener.

Jokić ubistvenim baritonom govori o 11-godišnjoj razlici u odnosu na svoju braću.

„Ja sam verovatno bio greška“.

Kao i o svojim hobijima koje je praktikovao...

„Definitivno pecanje, iako ne znam da pecam“.

Ima želju da kupi konja za predstojeću trkačku sezonu.

„Tražim neko grlo koje je zdravo, mirno i fino, sa dobrim imenom. Ne pokušavam da pobedim u svakoj trci, samo želim da se takmičim. Tako se osećam i kada su Nagetsi u pitanju. Hajde da se takmičimo“. Desetog novembra Golden Stejt je razbio Denver kod kuće i Jokić se doteturao do kancelarije Melouna.

„Ovako više ne funkcioniše, želim da ulazim sa klupe“.

Trener se tokom leta odlučio za visoku startnu petorku, sa Jokićem na četvorci, a Nurkićem na petici, ali je tim zabeležio tri pobede, uz pet poraza. Meloun je prihvatio zahtev, ali nije bilo promena u narednih mesec dana i sve je kulminiralo 12. decembra kada je od Dalasa pretrpljen poraz sa 20 razlike.

„To je bila prekretnica. Odlučio sam da se obavežem prema Nikoli Jokiću. Dugujem tom klincu. Pokazao nam je za šta je sposoban, a ako već idemo dole, hajde da tamo idemo sa najboljom petorkom koju imamo“.

Jokić je zamenio Nurkića i danas je Denver treći najefikasniji tim u ligi.

„Sve treba pripisati Nikoli, on radi stvari koje nikada nećete videti kod nekog visokog momka“, pohvalio ga je Majk Miler.

Njegovi potezi su skoro izvanredni kao uglovi dodavanja. Pošalje protivničkog centra u vazduh, a onda položi ispod njih ili zakuca. Sa poludistance ima najbolji učinak u ligi, konstantno ga udvajaju, što je poslastica za njegove umetničke ruke.

„Mora uvek da postoji neki igrač koji je otvoren i ja želim da ga nađem“.
Photo by Doug Benc/Getty Images
U januaru je prosečno beležio 23,9 poena, 11,1 skok, uz 4,8 asistencija, ali statistika ne pokazuje uvek sve. Njegova učinkovitost je 26,3, što je najbolje u konkurenciji centara i u top 10 kada su u pitanju svi igrači. Nalazi se ispred Lebrona Džejmsa. Mana mu je odbrana, ali ni tu nije sam – druga su ekipa po visini procenta pogođenih šuteva iz igre protivnika. To Melounu izaziva nesanicu.

„Ali onda pozovem svog oca i on mi kaže: ’Sa tvojom petorkom i činjenicom da su toliko efikasni, napad može da bude najbolja odbrana“. Meloun nikada nije opušten kada pobedi 120:115, ali mora da ’žonglira’ tom filozofijom s obzirom na to kakve igrače ima.

„Kada sam dobio otkaz u Sakramentu, grupa ljudi koja je bila odgovorna za to govorila je kako sam želeo da igram u ’80 godinama. Rekao sam im da nisam protiv napada, već da želim da pobeđujem. Igrate u zavisnosti koliko vam je jak roster“.

U ovom slučaju, 41. pik sa drafta je bez dileme glavni igrač, onaj koji oduševljava i zabavlja. U pobedi nad Milvokijem Jokić je kompletirao svoj prvi tripl-dabl i Meloun mu je poklonio loptu sa utakmice na kojoj su se potpisali svi saigrači.

„Zagrlio sam ga. Bio sam go i zagrlio sam ga“, priznao je Nikola.

Onaj koji bi rekao da su Nagetsi kandidati za titulu bi pogrešio, ali posle propuštanja plej-ofa u prethodne četiri godine, sada su ponovo u igri. I ponovo se smeju.

Nemanja ne komunicira sa Darkom kao nekada, ali se nekada vide kada su u Srbiji i prošlog juna su zajedno proslavili Miličićev 31. rođendan. Nemanja je ispričao svoje dogodovštine iz Ročester hilsa, greške u javnom i privatnom životu, u nadi da će ih brat izbeći. Darkovo nasleđe živi zaobilaznim putem, ukorenjeno u glavama generalnih menadžera, ali i utisnuto u psihu još jednog visokog igrača sa Balkana, koji je krenuo potpuno različitim putem. Sports Illustrated

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

67 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: