Kvinsi, Judo, Dilejni: Mogu li Evroligaši u NBA?

Izvor: Nikola Novakoviæ

Sreda, 27.04.2016.

09:45

Kvinsi, Judo, Dilejni: Mogu li Evroligaši u NBA?
Starsport

Eliot Vilijams je preporodio PAO ove sezone. Ovogodišnja Laboral Kuča nezamisliva je bez Darijusa Adamsa i Majka Džejmsa. Bobi Dikson i Ekpe Judo stub su igre Fenerbahčea. Hajns, Higins i Džekson možda i presudno doprinose tome da CSKA slovi za najbolji tim u dosadašnjem toku Evrolige.

Malo je ljudi koji se, gledajući te asove, nisu tokom tekuće sezone zapitali: „Da li bi neko od ovih Amerikanaca mogao da igra u NBA ligi?“ Neki od njih bi vrlo verovatno mogli.

Tokom poslednjih dvadesetak godina svi smo se već navikli na situaciju u kojoj evropski timovi imaju po nekoliko američkih igrača u svojim redovima. Mnoge su polemike vođene, a vode se i dalje, koliko je to dobro – da li to ometa ili pospešuje razvoj evropske košarke? Koji god odgovor bio tačan, jedno je sigurno – Amerikanci su sada, 2016. godine, sastavni deo evropske košarke.

Kako oni stižu u evropske klubove? Najčešće pravo sa američkih univerziteta u trenucima kada im postane jasno da za njih budućnosti u NBA nema ili posle neuspeha u svojim NBA karijerama. Klinci koji danas u Americi počinju da se bave košarkom se ugledaju na NBA zvezde poput Stefa i Lebrona, i retko koji od njih uopšte znaju i da postoji Evroliga. Njihov osnovni motiv jeste prilika za dokazivanjem i potencijalni uspeh u NBA ligi. Mali Dešon iz Atlante ne razmišlja: „Kako bih želeo da jednog dana igram kao Spanulis“ – on verovatno samo zna za koledž i NBA košarku.
Getty Images
Neki igrači dolaze pravo iz američkih srednjih škola, mada su takvi slučajevi ipak veoma retki. Najzvučnije košarkaško ime koje je iz jedne američke srednje škole stiglo u Evropu bio je tada supertalentovani Brendon Dženings koji je, ogorčen zabranom prelaska direktno iz srednje škole u NBA, rešio da jednu godinu provede u Evroligi igrajući za Lotomatiku iz Rima.

No, kada govorimo o Amerikancima na Starom kontinentu, znamo da su to uglavnom igrači koji posle završenog koledža krenu put Evrope u potrazi za novcem koji im je prevashodan cilj bavljenja košarkom, koliko god mi fanovi možda želeli da je drugačije. Teško da postoji ijedan momak u, recimo, Mičigenu koji se raduje selidbi u Irkutsk ili Bursu. Zato i ne treba da čudi zašto Amerikanci napuštaju Zvezdu i Partizan posle samo jedne odigrane sezone, iako „vole ćevapčiće, beogradske devojke i najbolje navijače na svetu“. Profesionalni igrač može da unovči svoj talenat u najboljem slučaju do 35. godine i nije neobjašnjivo to što strani igrači prihvataju unosnije ponude iako tvrde da su zadovoljni.

Osim novca, tu je još jedna stvar za kojom američki košarkaši u Evropi tragaju – prilika za povratak u NBA. Uglavnom je ne dobiju, ali postoje slučajevi da se igrači u Evropi razviju do te mere da mogu da se vrate u Ameriku i okušaju se u najjačoj svetskoj košarkaškoj ligi. Neki od njih čak i u veoma značajnim ulogama.

Zato se nameće logično pitanje – ko su igrači koji su tokom ove evroligaške sezone iskazali potencijal da ostvare ono što su pre njih uspeli Brus Boven, Judonis Heslem, Entoni Parker i drugi?

Ekpe Judo

Getty Images
Ko je on?

Momak iz Oklahome kojem se na osnovu fizičkih predispozicija prognozirala veoma uspešna NBA. Kao i svi atletski dominantni centri koji dospeju do NBA lige, briljirao je u srednjoškolskom uzrastu u rodnoj Oklahomi, a onda je košarkašku i akademsku karijeru nastavio igrajući za na koledžu Mičigen za slavne Vulverinse. Odradio je dve godine na Mičigenu i jednu na Bejloru u kojima je pokazao da je njegov najveći kvalitet prevlast u sopstvenom reketu. Sjajno je blokirao i uticao na promašaje protivnika blizu svog koša. Verovatno na negodovanje svojih roditelja, rešio je da se bez fakultetske diplome okuša u NBA ligi.

Na relativno solidnom NBA draftu iz 2010. godine birali su ga Voriorsi na visokom šestom mestu ispred Pola Džordža, Gordona Hejvorda i mnogih drugih igrača koji nisu toliko dobri kao ova dvojica, ali su svakako imali neuporedivo bolje NBA karijere od našeg današnjeg junaka. Ovo se dešavalo desetak meseci pre dolaska aktuelnog generalnog menadžera Boba Majersa u Voriorse i jasno ilustruje razliku u kvalitetu u radu pre i posle njegovog dolaska – na sledeća dva drafta birani su Klej Tompson i Harison Barns, dvojica igrača koji su bili od ključne važnosti za stvaranje trenutnih Voriorsa, jednog od najboljih NBA timova u istoriji lige.

Kako se Ekpe snašao na najvećoj pozornici? Ne najsjajnije. Imao je značajnih poteškoća u napadu, gde mu je najveći problempredstavljala nemogućnost da pogodi obruč sa dalje od dva metra od koša, a imao je i niz sitnih povreda koje su mu pravile nevolje. Tokom lok-auta 2011. godine odigrao je samo jednu utakmicu za izraelski klub Bnei Herclija.

Iste sezone bio je jedan od igrača koji su učestvovali u razmeni kojom je u Golden Stejt doveden Endru Bogut, još jedan od temelja šampionskog tima. U Milvokiju je nastavio po starom, kao i u Klipersima za koje je nastupao u sezoni 2014/2015, uz simboličnu minutažu. Pošto se nije pokazao ni u trećem NBA timu, odlučio se za Evropu. Šta ume da radi?

Kao što smo već pominjali, Ekpe ima telo i za NBA (tamo ni u jednom trenutku nije bio fizički inferioran), a to znači da je u Evroligi fizički dominantan.. Ima sposobnost da igrom u odbrani, skokom i čistim blokadama presudno utiče na igru, a da pritom ne postigne niti jedan jedini poen. Fenerbahče, njegov trenutni tim, na njega se oslanja u velikoj meri i sa pravom ciljaju na osvajanje Evrolige.

U napadu nije još ’izglancan’ i, imajući u vidu da već ima 28 godina, teško da će ikada i biti. Mada, mora se priznati da se u ovoj godini u Evroligi malo opustio u napadu, tako da s vremena na vreme pokuša i poneku dugu dvojku.

Kome bi u NBA dobro pasovao?

Dalas Meveriksima. Dalas je u međusezoni ostao bez Diandrea Džordana iako je je njegov dolazak u tim iz Teksasa već bio dogovoren. Ovaj veliki udarac Kjuban je premostio angažovanjem, ove sezone odličnog, Zaze Pačulije koji je u prethodnoj regularnoj sezoni igrao iznad svih očekivanja. Ipak, mesto rezervnog centra u Dalasu je problematično – taj posao najčešće obavlja Salah Mežri, svim ljubiteljima Evrolige poznat kao treći centar Real Madrida. Ekpe bi bio mnogo bolji u tom poslu, održavao bi odbranu na solidnom nivou u trenucima u kojima je Zaza umoran ili povređen. Čak bi mogao i da igra neke minute sa Dirkom i pomaže mu u njegovim slabijim aspektima igre – u odbrani na niskom postu i na skoku.

Malkolm Dilejni

Getty Images
Ko je on?

Dilejni je rođen u Baltimoru, ali rešio je da ne krene stopama svojih fiktivnih sugrađana Ejvona Barksdejla i Stringera Bela, već se odlučio za košarku. Važio je za priličnog talenta, ali na nacionalnom nivou nikada nije bio toliko visoko rangiran da bi se o njemu govorilo kao o velikoj zvezdi. Dilejni je krenuo na koledž Virdžinija Tek gde je pokazao naznake igre koja će ga dovesti do mesta na kojem je sada – mesta jednog od najboljih plejmejkera Evrolige. Statistike su mu se popravljale iz godine u godinu i posle druge sezone na Virdžinija Teku (2010), prijavio se za draft, ali je pre drafta odlučio da povuče prijavu i odradi još jednu godinu na koledžu, te time sebi podigne cenu dogodine. Ispostavilo se kao greška jer na draftu 2011. godine nije biran, mada je mala verovatnoća i da bi 2010. bio izabran. Ništa mu drugo nije ostalo, nego da prenese svoju igru preko Atlantika i okuša se u drugoj najjačoj ligi na svetu – Evroligi.

Ova sezona mu je peta u Evropi i sada igra za svoj četvrti klub – Lokomotivu Kubanj. Postepeno je napredovao svake godine (Šalon, Budiveljnik, Bajern Minhen i od 2014. godine Lokomotiva), a u žiži se našao na početku ove sezone kada je bio MVP oktobra u Evroligi. Lokomotiva je eliminisala Barselonu i plasirala se na fajnal-for, a glavni u tom pohodu bio je momak iz Baltimora. Šta ume da radi?

Dilejni je igrač velike energije koji je u stanju da odigra i svih 40 minuta na utakmici, a da tokom perioda u igri ni u jednom trenutku ne deluje umorno. Pre svega je plejmejker koji gleda svoj šut, iako to ne znači da je preterano sebičan i da gleda samo svoje statistike, što je situacija koja je često prisutna kada se govori o američkim košarkašima u Evropi. Dilejni je dobar razigravač, ali voli da konce igre drži u svojim rukama. Ove sezone ima značajnih problema sa kontrolom lopte (gubi 3 po utakmici u obe faze Evrolige), iako se to donekle može pravdati činjenicom da provodi zaista mnogo vremena na parketu i da je lopta gotovo uvek kod njega.

U odbrani je solidan, zbog visine (191cm) može da brani samo protivničke plejmejkere, ali je veoma uporan i angažovan, te je godinama jedan od najboljih kradljivaca lopte u Evropi.

Nedvosmisleno, njegov prevashodni kvalitet je igra u napadu. Dilejni je odličan šuter za tri poena, a eksplozivnost mu omogućava da u reket ulazi mnogo puta po utakmici i da iznuđuje veliki broj slobodnih bacanja.

Kome bi u NBA dobro pasovao?

Finiks Sansima. Kako je Finiks za godinu dana spao na to da od tri odlična NBA plejmejkera ostane bez ijednog, to samo oni znaju. Ruku na srce, imali su problema sa povredama, zbog kojih su na kraju prethodne sezone ostali bez Erika Bledsoa i Brendona Najta koji je ove sezone više pauzirao nego igrao zbog povrede prepona. Ključevi igre tima povereni su Roniju Prajsu, jednom od najgorih plejmejkera u NBA ligi već godinama.

Ovosezonski razvoj situacije – očajna igru koju je orkestrirao nekompetentni plejmejker odgovarala je jedino budućem piku Sansa jer loš plasman na tabeli donosi bolju šansu u draft lutriji. Rečju, što su bili lošiji, to su im rasle šanse da biraju visoko u junu. Sa stanovišta razvijanja mladih talenata poput Bukera i Lena, ovakva neorganizovanost je pogubna jer se stvara gubitnička kultura.

Iako Dilejni očito nije elitni NBA plejmejker, Sansima bi u ovoj situaciji bio od koristi, a u budućnosti bi mogao da se nametne kao predvodnik rezervne postave.

Džastin Karter*

Getty Images
*Karter je tokom ove sezone zamenio Evroligu kineskom CBA, i to krajem januara kada je njegov tim Karšijaka iz Izmira ispao u prvoj fazi takmičenja. Ipak, u ovom tekstu ga gledamo kao „igrača iz Evrope“ budući da je odigrao dobar deo sezone u najboljem evropskom košarkaškom takmičenju.

Ko je on?

Karter je, kao i Dilejni, momak iz Merilenda i igrač bez velikog košarkaškog pedigrea koji trenutno proživljava vrhunac karijere. Završio je sve četiri godine fakulteta, i to na tri različita univerziteta, a najpoznatiji je koledž Krejton, u kojem je studirao od 2008. do 2010. godine. Program je poznat po tome što je školovao sjajne šutere tokom svoje istorije, a trenutno ima troijicu bivših studenata u NBA ligi – Kajla Korvera, Daga Mekdermota i Entonija Tolivera – redom dobre šutere. Po tome se ni Karter ne razlikuje od kolega, šut je i njegov najveći kvalitet uz odlične atletske sposobnosti koje koristi da napada obruč i izvodi fantastična zakucavanja.

Posle relativno mlake karijere u američkoj koledž košarci Karter očekivano nije izabran na draftu iz 2010. godine, pa je rešio da se oproba u Evropi. Krenuo je sa dna, igrao je za Žilinu u slovačkoj ligi, zatim se nekako dokopao turske u kojoj je tavorio u lošim klubovima za koje su verovatno čuli samo iskusni kladioničari, za klubove poput Vestelspora iz Manise. Potom je igrao za klub Tire Beledije iz Izmira i polako je sebi krčio put ka velikoj sceni. U dve sezone sa klubom Ušak Sportif, izborio je plasman u prvu tursku ligu, a tu je privukao pažnju na sebe dobrim igrama. Zaslužio je transfer u Galatasaraj i od tada postaje poznat široj košarkaškoj javnosti.

Pred početak ove sezone prešao je u Karšijaku iz Izmira i nametnuo se kao jedan od najboljih bekova-šutera u Evroligi. Bio je jedan od najboljih igrača u turskom timu, ali nije uspeo da im pomogne dovoljno da bi se plasirali u Top 16 fazu takmičenja. Šta ume da radi?

Karter je dobar igrač u fazi odbrane, dovoljno je brz i snažan da parira protivnicima na NBA nivou. Problem bi mogla da mu predstavlja visina – sa svoja 193cm može da čuva jedinice i dvojke, ali ne i krupnije trojke, što je jedan od preduslova za kvalitetnog igrača na poziciji 2 u NBA u današnje vreme.

Najubojitiji je iz tzv. spot-ap situacija u kojima ima brz izbačaj i precizan šut, tako da može da pomogne timovima kojima nedostaje produkcija van linije 7,26m. Takođe, nije isključivo jednodimenzionalan, u pomenutim spot-ap situacijama može da zaobiđe čuvara koji izlazi da ga pokrije i uđe u reket.

Igrač njegovih veština ograničen je na ulogu specijaliste i nikako neće moći da nosi igru tima, naročito ne u kvalitetnijim ekipama. No, kao deveti igrač tima, četvrti bek sa klupe, i te kako može biti ubojit. Sećamo se uloge Troja Denijelsa od pre dva plej-ofa, kada je preporodio igru Hjuston Roketsa svojim šutevima za tri poena.

Kome bi u NBA dobro pasovao?

Bruklin Netsima. Bekovska linija Bruklina je ove sezone porazno loša, tako da bi skoro svaki evroligaš imao po beka koji bi Bruklinu bio od velike pomoći. I plejmejkeri i bekovi-šuteri u Bruklinu su ove sezone katastrofalni (naročito posle povreda Džereta Džeka i, do povrede sjajnog, rukija Rondeja Holisa Džefersona), a tu ne treba izuzeti ni Bojana Bogdanovića, igrača ubojitog šuta, ali jednog od najsporijih i najgorih odbrambenih bekova u NBA.

Prelazak iz Evrolige u NBA nikada ne može da se prognozira precizno jer previše faktora ima udela u tome kako će se igra iz jednog takmičenja prebaciti u drugo, ali iz ove perspektive deluje nemoguće da je Karter trenutno lošiji od Vejna Elingtona i Markela Brauna, pa i, što da ne, Bojana Bogdanovića.

Kvinsi Miler

Starsport
Ko je on?

Svi znamo – onaj mršavi, dugoruki momak iz Zvezde koji opako dobro igra košarku. Kvinsi Miler je jedan od najbitnijih razloga za Zvezdin fascinantno uspešni evroligaški pohod. Ali da vidimo kako je Kvinsi stigao do Crvene Zvezde.

Kvinsi Miler, momak rođen u Severnoj Karolini, igrač je kojem se velika košarkaška karijera predviđala od malih nogu. Ali zaista velika. Otkako je u drugom razredu srednje škole porastao 20 centimetara, Miler je figurirao kao jedan od najtalentovanijih mladih talenata u SAD. Čak je i igrao za reprezentaciju SAD na prvenstvu Severne i Južne Amerike do 18 godina. Svojih 208 centimetara i sjajnom tehnikom vođenja, uz precizan i pravilan izbačaj mamio je i poređenja sa Kevinom Durentom. U četvrtoj godini srednje škole doživeo je veliku povredu kolena (prednji ukršteni ligamenti – povreda koja nam je do sada „oduzela“ mnoge igrače, a poslednji u nizu je već Spominjani Džeret Džek), ali se posle nje vratio spreman za nove izazove.

Objavio je da će svoju karijeru nastaviti na koledžu Bejlor, a internet stranica scout.com stavila ga je na drugo mesto na svojoj listi najboljih mladih igrača koji kreću na univerzitete širom zemlje – odmah iza Entonija Dejvisa!. Tim koji je na Bejloru u sezoni 2011/2012. okupio trener Skot Dru bio je pun igrača koji će se uskoro okušati u NBA: tu je bio još jedan Kvinsi, Kvinsi Ejsi, neumorni skakač iz Sakramenta, zatim Peri Džouns III iz Oklahoma Sitija, onda Brejdi Heslip, precizni šuter iz Kantua kojeg smo gledali u dresu Igokee, Pjer Džekson, plejmejker niskog rasta koji je igrao u Fenerbahčeu, te Kori Džeferson koji je proveo dve sezone u NBA igrajući za Netse i Sanse.

Kvinsi je sa uspehom igrao za Bejlor i kao frešmen (igrač na prvoj godini na univerzitetu) je igrao značajnu rolu u plasmanu tima na NCAA turnir na kojem su stigli do osmine finala gde su poraženi od Kentakija, budućih šampiona predvođenih Entonijem Dejvisom, Majklom Kid-Gilkristom i ostalim trenutnim NBA igračima. Kvinsi se po ispadanju sa turnira prijavio na draft, na kojem je izabran sa iznenađujuće niske pozicije – biran je osmim pikom druge runde i otišao je u Denver.

U Denveru počinje prvo problematično razdoblje u Milerovoj karijeri. Nikako nije mogao da se navikne na NBA košarku. Deo razloga leži i u njegovim fizičkim predispozicijama – nema dovoljno snage da igra na poziciji 4 u NBA ligi, poziciji koja mu je prirodna i na kojoj pruža najbolje partije. Za igru na niskom krilu na najvišem nivou mu nedostaje lateralna brzina kako bi mogao da čuva brze NBA trojke. Stoga Kvinsi i nije dobijao mnogo minuta tokom prve dve sezone provedene u Denveru. Uglavnom je igrao u razvojnoj ligi gde je stagnirao, takmičeći se na relativno niskom nivou kvaliteta košarke. Posle Denvera zabeležio je i nekoliko NBA nastupa u dresu Sakramenta i Bruklina igrajući za te ekipe na desetodnevnim ugovorima. U ovom trenutku se Kvinsi Miler nije mogao smatrati ničim drugim do velikim razočaranjem.

No, jedan dobar potez može da preporodi skoro svaku karijeru, a na sreću ljubitelja košarke u Srbiji i regionu, ispostavilo se da je taj dobar potez prelazak u Crvenu Zvezdu. Od kada je stigao u Beograd krajem oktobra prošle godine, Kvinsi tera suze radosnice na lica svakog navijača Zvezde i igra toliko dobro da je sa punim pravom zaslužio mesto na ovoj listi. Šta ume da radi?

Da daje koševe, i to veoma dobro. Ozbiljno sada, Kvinsi je pravo blago za napad svog tima na poziciji 4 jer je kompletan napadač. Izuzetan je šuter za tri poena – mehanika šuta mu je praktično savršena i ove sezone u EL gađa trojku preko 35%, a utisak je da se ta brojka može i popraviti, pogotovo ako Miler u budućnosti bude malo mudrije birao pozicije iz kojih će šutirati. U NBA to ne bi trebalo da mu bude toliki problem jer tu ne bi bio toliko uključen u kreaciju u napadu, već bi imao izgrađene pozicije iz kojih bi šutirao.

Napadački talenat se kod Milera ne dovodi u pitanje. Na evroligaškom nivou može veoma uspešno da kreira iz driblinga, mada ne bi trebalo očekivati da situacija bude takva ako se opet nađe u NBA. Ali ono što je važno to da Miler može da spusti loptu na parket i napadne obruč, naročito u tzv. spot-ap situacijama kada mu igrač izlazi kako bi ga blokirao. U tim trenucima Miler ume da izbaci čuvara iz pozicije fintom šuta i napadne reket.

Njegova druga velika prednost jeste visina jer sa 208cm Miler može vrlo lako da šutira i preko nižih čuvara, a u tome mu pomaže i njegova građa – pre svega vrlo dugačke ruke. Tokom ove sezone se dokazao kao kompetentan skakač u napadu (u odbrani i ne toliko), a to je još jedan od načina da dođe do lakih pozicija za poentiranje. Svoju „dužinu“ vrlo često koristi i za atraktivne blokade iz drugog plana iako se tim baš ne može osloniti na njega kao zaštitnika svog obruča. Miler je dobar igrač u tranziciji jer se „na otvorenom terenu“ dobro otkriva i znalački prati reakcije svog plejmejkera – u ovoj sezoni smo mnogo puta mogli da vidimo kako ga Jović fantastično proigrava i stavlja ga u lake pozicije za poentiranje.

Ono što je problematično i u Evroligi i u regionalnim takmičenjima, a biće vrlo verovatno daleko problematičnije u NBA ukoliko se vrati, jeste igra u odbrani protiv snažnijih suparnika. Milerova 1-na-1 odbrana u niskom postu je slabašna, i mogli smo da vidimo kako ima veoma velikih problema sa igračem poput Kevina Džounsa iz Partizana. U reketu ne može da izdrži „guranje“ sa jačima od sebe, a zamislite tek kako bi se proveo sa npr. Derikom Fejvorsom iz Jute ili nekim sličnim brdom mišića iz NBA lige na poziciji 4. Transformacija tela je dug proces, ali definitivno izvodljiv. Tokom godina smo mogli da vidimo mnoge igrače koji su u NBA došli kao čačkalice, a sada izgledaju kao Dolf Lundgren u Rokiju 4 – Donatas Montiejunas je dosta dobar primer. Povećanje telesne mase neminovno vodi ka smanjivanju eksplozivnosti, ali u ovom slučaju dileme ne sme biti – Miler će igrati ozbiljnu NBA košarku jedino ako bude znatno snažniji nego što je sada.

Na kraju valja spomenuti činjenicu koja se često zanemaruje – Kvinsi Miler je i dalje veoma mlad igrač, tek je napunio 23 godine i ima vremena da napreduje u apsolutno svakom aspektu košarkaške igre. Nesvakidašnji je talenat i privilegija ga je gledati na domaćim terenima.
Getty Images
Kome bi u NBA dobro pasovao?

Sa šutem za tri poena koji ima, bio bi savršena komponenta za sistem Stena van Gandija u Detroitu. Doduše, njegova nešto slabija igra u odbrani protiv fizički snažnijih protivnika bi ga ograničila na ulogu igrača sa klupe u NBA ligi. Problem sa Detroitom je što su na ovoj poziciji već popunjeni – ulogu streč-visokog sa klupe več solidno odrađuje Entoni Toliver.

Kao potencijalna destinacija na pamet pada Memfis. Grit’n’Grind stil igre koji je tokom poslednjih nekoliko godina Memfis činio jednim od najopasnijih plej-of timova polako je počeo da izumire širom lige. Postave sa dvojicom teških visokih igrača koji ne šutiraju trojke postaju sve ređe u ligi u kojoj je novi ideal krilnog centra Drejmond Grin. Trener Jerger je i ove sezone probao da igra sa nižim postavama, pa su četvorku vrlo često igrali Met Barns i Džef Grin (do trejda), a Zek Rendolf je ulazio sa klupe.

Memfis u narednih nekoliko godina čeka neminovni pad kojem će možda doprineti i ovogodišnja teška povreda stopala Marka Gasola. Igrači poput Milera će u nastupajućim godinama u ligi imati sve veću cenu, a naročito u timovima kao što je Memfis koji tradicionalno kubure sa šutem za tri poena.

Tajler Hanikat

Getty Images
Ko je on?

On je atletski moćno krilo Hikmkija – nije toliko napadački talentovan, ali je obdaren izuzetnim fizikalijama zahvaljujući kojima može da bude nadmoćan u igri, a da ne postigne niti jedan poen (slično onome što sam govorio za Ekpea Judoa). Malo je možda čudno što se našao na ovoj listi, a nije vodeća napadačka opcija svog tima, čak je i malo skrajnut na tom kraju parketa, ali od njega bi, kao specijalca u ograničenoj minutaži, mnogi NBA timovi imali velike koristi.

Kao mlad je u Kaliforniji igrao bič-volej i njemu je bio veoma dobar (čak je i razmišljao da se posveti odbojci profesionalno), te često govori kako mu je bič-volej veoma pomogao da stekne odraz koji ga i danas krasi. Posle srednje škole za koju je igrao uspešno, rešio je da se oproba na slavnom kalifornijskim univerzitetu UCLA. Tu je proveo tri godine tokom kojih je bio jedan od najboljih igrača tima, a posebno se isticao „zbunjujućim“ statistikama koje će ga pratiti i kasnije u karijeri. Kao nisko krilo beležio je više od dve blokade po utakmici (na taj način je predvodio svoju konferenciju po broju blokada!), a imao je i preko 6 skokova po susretu.

Na draftu su ga 2011. godine kao petog pika druge runde birali Kingsi. U Kingsima je u to vreme, kao uostalom i tokom cele prošle decenije, vladao sveopšti metež. Hanikat je mnogo više vremena provodio u Razvojnoj ligi u Rino Bighornsima, Sakramentovoj filijali, nego u samim Kingsima. U NBA se zadržao dve sezone, uz zanemarljivu minutažu i učinak.

Prvu sezonu u Evropi je proveo u izraelskom prvoligašu Nes Zioni, za kojeg je igrao veoma dobro, te ga je po završetku te sezone primetio i sa njim kontaktirao bogati ruski bogataš – Himki. Posle dobre sezone u Himkiju u kojoj je tim osvojio Evrokup, Hanikat je prvi put u karijeri zaigrao Evroligu i sasvim se zadovoljavajuće snašao. Šta ume da radi?

Prvo ono najimpresivnije – vanserijski je bloker, do te mere da u nekim trenucima deluje kao najbolji bek-bloker svih vremena: Dvejn Vejd. Dobar je i kradljivac, ove sezone ima skoro jednu ukradenu loptu po utakmici, prošle godine je u Evrokupu imao skoro jednu i po. Veoma je dugačak za poziciju na kojoj igra (trojka) sa svojih 203 cm, dugim udovima i vanserijskim odrazom, te mu ovakve predispozicije uz brze noge omogućavaju da bude veoma efikasan u odbrani. Zbog visine bi mogao u nekim nižim postavama da igra i poziciju krilnog centra, a uzevši u obzir smer u kojem se NBA liga kreće, veoma je verovatno da će u budućnosti biti mesta za igrače njegovog stasa na poziciji četvorke.

Izvanredan je skakač, ove godine je beležio preko šest skokova u proseku za dvadesetak minuta na parketu. Prva asocijacija na njegov skakački učinak su ovogodišnje utakmice protiv Žalgirisa u Top 16 fazi (na kojoj je imao čak 17 skokova) i protiv Strazbura u prvoj fazi takmičenja kada je imao 19 skokova, a od toga čak devet u napadu.

Adekvatan je šuter, ne uzima mnogo trojki, ali ih pogađa u pristojnim procentima – između 36 i 38% tokom karijere. Izbačaj mu deluje prilično pravilno, pa je uz malo rada napredak i na ovom polju moguć.

Kome bi u NBA dobro pasovao?

Ironično je da bi dobro došao baš timu koji mu u NBA nije pružio šansu – Sakramentu! Šansa koju je dobio u Kingsima pre nekoliko godina je bila toliko mizerna da se na osnovu tih malobrojnih minuta koje je odigrao ne može zaključiti ništa smisleno u vezi sa njegovom NBA karijerom.

Kingsima je ove sezone očajnički bila potrebna ikakva odbrana, naročito na spoljnim pozicijama, a Hanikat je igrač koji je tu mogao da pomogne. Naravno, daleko je on od nekakvog spasioca odbrane Kingsa, on je samo potencijalno dobar igrač uloge koji, ukoliko je kompatibilan sa nosiocima igre, a ima takve kvalitete da to bude, čini svoj tim nezgodnijim. Najgore od svega jeste to što je trenutno Hanikat možda i bolji igrač od dvojice lutrijskih pikova koje su u poslednjih nekoliko godina u Sakramentu birali – Bena Meklemora i Nika Stauskasa. Njih dvojica su nominalno igrači na poziciji dva, ali te minute je mogao da dobije i Hanikat i ne deluje da bi išta lošije odradio posao od pomenutog dvojca. Stauskasa su se u međuvremenu rešili poslavši ga u Sikserse, a na Meklemora sve manje računaju.

Na papiru Hanikat deluje zaista impresivno: streč-četvorka koje može da skače i štiti obruč, ali ipak se ne treba zavaravati i treba napomenuti da će on morati još mnogo da napreduje da bi ostvario angažman u NBA ligi. Sastojci su tu, ali realnost je uvek puna neočekivanih prepreka.

Džef Bruks

Getty Images
Ko je on?

Da bismo malo napravili odmak od poznatih i očekivanih u ovom nabrajanju, evo jednog iznenađujućeg izbora – Džef Bruks je dvadesetšestogodišnje krilo ruskog Avtodora iz Saratova. Ove sezone bio je veoma uspešan sa svojim timom u Evrokupu. Tokom koje je predvodio Avtodor u ovom takmičenju beležeći 14 poena i 8 skokova po susretu uz oko 60% šuta iz igre. Za njim je zbilja impresivna sezona posle koje bi mogao da usledi poziv nekih od moćnih evropskih klubova jer su igrači Bruksovih veština u Evropi uvek na ceni.

Rođen je u Lujvilu, Kentakiju pre 26 godina i studirao je na ne naročito poznatom Pen Stejtu, čiji je najpoznatiji proizvod do danas Frenk Brikovski, igrač kojeg se malo stariji fanovi NBA lige sećaju iz vremena kada je igrao za Bakse i Spurse. Bruks je bio solidan na koledžu, ali ga na draftu 2011. godine očekivano niko nije draftovao, tako da se zaputio u Italiju, gde je tokom četiri godine igrao za četiri različita tima: Auroru Jezi, Kantu, Juvekazertu i na kraju Dinamo Sasari.

U slabijim timovima (Jezi i Juvekazerta) je igrao sjajno i beležio dobre statistike, a u jačim (Sasari i Kantu) je ipak bio komplementarni igrač, a ne vođa tima. Ipak, u svakoj od sezona je pokazao svoje osnovne kvalitete – dobru igru u skoku i efikasnost pri napadanju obruča u situacijama kada igra licem ka košu.

Sezona koja je još u toku mu je najbolja u karijeri, Avtodor je ispao u drugoj fazi Evrokupa posle dobre borbe, a u VTB ligi se drže na solidnom šestom mestu sa 20 pobeda i 9 poraza. Šta ume da radi?

Spomenuti skok je možda i kvalitet u koji najviše treba da se uzda ukoliko želi da zaigra u NBA. Za Evropu je odličan, bez sumnje je evroligaški kvalitet, a lično me malo podseća i na Džejmsa Gista.

Dobar je strelac iz posta, naročito kada se iz visokog posta serijama finti i dobrim pivotiranjem probija do samog obruča. U dobu gde se igrači koji stopiraju protok lopte kako bi napadali „jedan-na-jedan“ sve više smatraju ugroženom vrstom. Bruks deluje možda malo staromodno, ali ima dovoljno je precizan da u napadu bude šuterska opcija koja služi za širenje igre. Tokom karijere ubacivao je trojku u solidnim procentima, oko 37% gde god da je igrao, mada ih ne šutira toliko često. Sve u svemu – Bruks izgleda kao sitnija i, naravno, znatno lošija verzija Eltona Brenda iz dana u Klipersima, npr.

Kome bi u NBA dobro pasovao?

Hjuston je tokom godina imao iskustva, ali i velikog uspeha sa „iskopavanjem“ košarkaša iz Evrope i njhovim u svojoj organizaciji. Najbolji primer za to je Beverli, za Hjuston je zatim igrao i Priđoni (mada su njega u NBA doveli Niksi), a sada im značajnu ulogu u timu igra i talentovani Švajcarac Klint Kapela.

Bruks je igrač koji ’ima poene u rukama’, a u sistemu Derila Morija bi trenutni žitelj Saratova svakako imao otvorene pozicije za šut i slobodu da šutira za tri što češće može. Dobri skakači koji imaj domet van linije 7,26cm nisu česti, te to može biti kvalitet koji će Bruksa odvesti u NBA.

*****************************

Kristalno je jasno da se mnoga od ovih mojih predviđanja neće ostvariti, kao što je i jasno da u Evropi postoji još dosta igrača koji bi mogli da se nađu na ovoj listi. Ukoliko imate ideju ili primedbu, slobodno ostavite komentar.

Nikola Novaković

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

48 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: