Potres mozga – novi ozbiljni fudbalski problem

"Ubrzo nakon udarca, Kramer je došao do mene i pitao me: 'Sudija, da li je ovo finale'. Mislio sam da se šali i naterao sam ga da ponovi pitanje, na šta je on kazao: 'Moram da znam da li je ovo finale'. Kada sam mu rekao da jeste, on je zaključio: 'Hvala, bilo mi je važno da to znam".

Izvor: Nikola Ðukiæ

Petak, 15.08.2014.

18:00

Default images

Ovim rečima italijanski sudija Nikola Ricoli opisao je detalj sa isteka pola sata nedavno završenog finala Svetskog prvenstva u Brazilu, kada je Kristof Kramer posle sudara sa ramenom Ezekijela Garaja ostao da leži na travi.

Kramera su lekari i redari izneli sa terena 14 minuta kasnije i, iako je nastavio utakmicu morao je da izađe, što je po ko zna koji put otvorilo pitanje bezbednosti fudbalera tokom mečeva.

Svetska fudbalska federacija (FIFA) posle nedavnih incidenata pokrenula je istragu o sve češćim pojavama da fudbaleri na mečevima dobijaju potres mozga. Prvi sa ovim problemom počeli su da se suočavaju čelnici NFL lige američkog fudbala, ali je on polako prešao i na “najvažniju sporednu stvar na svetu”.

U poslednjih nekoliko meseci postalo je redovno da igrači zadobiju ovakvu povredu, što se na Svetskom prvenstvu desilo trojici igrača.

Argentinac Havijer Masćerano i Alvaro Pereira iz Urugvaja nastavili su da igraju posle udarca, dok je spomenuti Kramer ipak morao ranije da završi najznačajniji duel karijere. Mladi Nemac je posle meča izjavio da se ne seća finalne utakmice u kojoj je njegova reprezentacija slavila sa 1:0.

"Ne sećam se baš mnogo od utakmice.Uopšte ne znam ništa o prvom poluvremenu. Kasnije sam mislio da sam izašao iz igre odmah nakon udarca. Nemam pojma kako sam završio u svlačionici.U mojoj je glavi utakmica počela u drugom poluvremenu", rekao je Kramer posle finala.
Beta/AP Photo/Hassan Ammar
Zbog navedena tri slučaja (a videli smo da je Mario Suares iz Atletika isto doživeo na pripremnom susretu sa Volfsburgom) usledile su kritike upućene vladajućem telu svetskog fudbala, koje je sada počelo da preuzima mere za razumevanje sličnih problema.

Čak 13 procenata povreda na Svetskom prvenstvu uključivale su vrat i glavu, a od toga je sedam odsto podrazumevalo potres mozga. Fudbalski klubovi, njihovi doktori i sada i FIFA istražuju akutne povrede glave već mnogo godina.

"Igrač koji se vrati na teren posle povrede glave nema veće srce od onog pored njega. Mislim da se to opasno ignoriše. Da li je vredno rizikovati drugi kontakt koji bi mogao biti fatalan? Da li moramo videti igrača kako umire na terenu pre nego što shvatimo poruku?", besan je Tejlor Tvelman, bivši američki fudbaler koji sada radi kao analitičar na televiziji ESPN.

Nekoliko različitih istraživanja sprovedeno je pod nadzorom Jiržija Dvoržaka, višeg konsultanta klinike Šultes u Cirihu (jedna od najpriznatijih ortopedskih klinika na svetu) i glavnog medicinskog službenika FIFA. Zahvaljujući tim studijama, 2006. godine uvedeno je pravilo da igrač koji laktom udari protivnika u predelu glave, mora biti isključen. Od uvođenja ovog pravila broj teških povreda glave na fudbalskim utakmicama je prepolovljen.

"Osim prevencije, određivanje najprigladnijeg mogućeg medicinskog tretmana za fudbalere posle povrede glave je takođe krucijalan. Imajući to u vidu, istraživači sa Univerzitetske klinike ciriške bolnice za neurologiju i Šultes klinika iz istog grada pokrenuli su projekat saradnje sa FIFA i definisali početne faktore potrebne da se tačno odredi kada igrač treba da se vrati fudbalu, nakon što je pretrpeo blage povrede u toku igre", stoji u novom saopštenju FIFA o pojavi potresa mozga na terenima širom sveta.
Beta/AP Photo/Michael Sohn
Medicinsko odeljenje u Svetskoj fudbalskoj federaciji na sve načine pokušava preventivno da deluje i umanji broj ovakvih nezgoda, ali su one i pored toga dešavaju.

"Prvo i najvažnije, ključno je da se stanje detaljno ispita i oceni u roku od 24 sata od udarca", istakao je Dvoržak, navodeći da ukoliko se to ne dogodi, posledice mogu biti mnogo nezgodnije.

Potres mozga je povreda najčešće izazvana udarcem prilikom kog je mozak potresen i uzdrman do te mere da tečnost koja ga okružuje ne može dovoljno efikasno da ublaži udarac o unutrašnjost lobanje. Ovu povredu nije lako dijagnostikovati i pratiti jer simptomi mogu varirati od vidljivih do onih suptilnih koji se retko kad osete.

Uz pravilno otkrivanje i određeni period oporavka pores mozga može da se prevaziđe bez većih posledica, ali bi prerani povratak na teren uslovio veći rizik. Za fudbalere, posle potresa potrebno je najmanje šest dana mirovanja pre povratka na teren. Preporučljivo je da igrači postepeno povećavaju nivo svoje aktivnosti i da se posle šest dana potpuno vrate fudbalu.

Prvi od tih šest je najbitniji i tada se utvrđuje da li postoje fundamentalni problemi kao što su gubitak pamćenja, dezorijentacija ili poremećaji pokreta oka, kao i bilo kakvih perifernih poput problema u unutrašnjem uhu.

"Iako povreda glave zahteva početnu fazu mirovanja, u slučaju problema unutrašnjeg uha preporučujemo brzi povratak treningu koji će isključivo podrazumevati vežbe koordinacije", ističe Dvoržak.
Wikimedia Commons/Max Andrews
Kao deo ovog projekta, doktorka Nina Federman trenutno vodi neurološke i neuropsihološke preglede muških i ženskih timova koji će se u narednoj sezoni takmičiti u najjačim ligama Švajcarske. Ona takođe ispituje ravnotežu igrača, kao i pokrete očiju. Ukoliko igrač tokom sezone bude doživeo sličnu nezgodu, ona će biti ispitana i rezultati će biti upoređeni sa onim na prvobitnim pregledima. Određivanje razlike u rezultatima pre i posle povrede omogućiće identifikovanje sitnih nedostataka koje igrač ne može primetiti u svakodnevnom životu.

"Na primer, ukoliko se igrač ranije vrati u igru, sporije reakcije ili smanjena budnost i koncentracija mogu povećati rizik za kasnije povrede, i rizik od dugoročnih posledica", objašnjava Federman.

FIFA je rešila da poveća bezbednost fudbalera tokom utakmica, a povrede glave ubrajaju se među najteže. Zato je pokrenut pilot projekat u kom je tokom sezone 2013/2014 pregledano 120 fudbalera i on je pokazao koliko su značajna početna ispitivanja. Iako je rečeno da je minimalni oporavak šest dana, period od trenutka dobijanja povrede do povratka na teren ne treba ograničiti samo na to vreme, već on zavisi od svakog pojedinca.

Takođe, treba napomenuti da važne neurološke funkcije kao što su brzina razmišljanja, budnost, pamćenje, kontrola ravnoteže, koordinacija pokreta oka i sposobnost fokusiranja čak i prilikom dobrog zdravlja, mogu biti pod uticajem motivacije, navike spavanja, fizičke spreme, uticaja učenja ili primanja instrukcija. Ovaj poslednji faktor je dodatno komplikovan zbog prisustva igrača koji pričaju različitim maternjim jezicima u jednom timu.

Rezultati ovog pilot projekta sugerišu da iskusan neurolog treba da u roku od 72 sata odluči da li je raniji povratak fudbalu preporučljiv i predloži postepen pristup oporavku, nezavisno od težine povrede i nepostojanja znakova problema. Kod onih igrača koji imaju poteškoća sa ravnotežom treba uvesti fizikalnu terapiju posvećenu povećanju kondicije.

"Cilj našeg projekta je da povređene igrače na teren vratimo što brže i bezbednije", naveo je Dvoržak i dodao da će rezultati biti prezentovani medicinskom komitetu FIFA.

"Pomažu" i drugi – privremene izmene

Beta/AP Photo/Francois Xavier Marit, Pool
Borba protiv navedene pojave u fudbalu uzela je maha, a Udruženje profesionalnih fudbalera (FIFpro) kritikovalo je vladajuće telo zbog kašnjenja u rešavanju slučaja.

Spomenuti Alvaro Pereira je na utakmici sa Engleskom, posle duela sa Rahimom Sterlingom ostao da leži nepomičan, ali se posle nekoliko minuta, na svoju inicijativu, vratio da igra.

"Bio sam malo ošamućen, ali sam se vratio da pomognem saigračima. To je način na koji ja igram", izjavio je tada Pereira.

Potpuno neverovatna stvar desila se pre dve nedelje, jer je Pereira učinio isto što na Mundijalu. Nakon borbe za loptu na sredini terena, doživeo je nezgodan pad i licem udario u zemlju. Ni to nije bilo dovoljno za pauzu, jer je ponovo nastavio utakmicu.

Međutim, FIFpro je za takvo stanje okrivio instituciju koju vodi Sep Blater.

"Svetsko prvenstvo je bilo šokantno loše. Ne vidimo da FIFA čini neophodne korake koji bi obezbedili sigurnost igrača sve vreme. To je odraz nesposobnosti fudbala da se pomiri sa realnošću savremene medicine i obezbedi da zdravlje igrača bude na prvom mestu, što trenutno očigledno nije slučaj", kazao je Endrju Orsati, direktor komunikacija FIFpro.
Beta/AP Photo/Fabrizio Bensch, Pool
Pre nego što je pravilnik FIFA i FA izašao, unija profesionalnih fudbalera apelovala je da propisi moraju biti znatno promenjeni. Posle donošenja novog protokola, u FIFpro baš i nisu zadovoljni učinjenim, već ističu da je to samo još jedan od izgovora.

"Ono što će se desiti je više obećanje koje će osigurati da timski lekari ne budu pod pritikom menadžera da na igralište prebrzo vraćaju igrače. Mi moramo iskoreniti potencijalne negativne interese i imati nezavisne doktore. Očigledan je nedostatak edukacije, a prva stanica u rešavanju ovog problema jesu igrači. Moraju se naučiti da razumeju da u određenim situacijama nisu u najboljoj poziciji da donesu odluku o svom zdravlju".

FIFpro je zbog toga počeo kampanju za pokretanje nove politike potresa mozga, koja bi se efikasnije borila sa gorućim problemima. Asocijacija smatra da ne postoji zakon u FIFA koji propisuje kako se treba odnositi prema povredama glave, već da su to samo smernice koje dobrobit fudbalera ostavljaju u rukama trenera i klupskih doktora.

"To mora nezavisno da se prati, rame uz rame sa lekarima timova, jer igrači moraju imati još jedan nivo zaštite. FIFpro predlaže neka rešenja kako bismo se izborili sa ovim, što uključuje zakone igre i privremene izmene".

U Engleskoj prvi počeli

Beta/AP Photo/Alastair Grant
Fudbalski savez Engleske (FA) prvi je počeo ozbiljno da razmatra povrede glave na fudbalskim utakmicama, pa je početkom meseca izdao novi pravilnik.

U cilju zaštite zdravlja svakog igrača, pravilnikom je određeno da je fudbaleru koji padne u nesvest na utakmici zabranjeno da se vrati u igru. Oni koji dožive povredu glave biće pregledani na licu mesta, a oni koji su udareni više puta biće poslati na fiziometrijska ispitivanja.

Odluka o povratku u igru biće prepuštena timskom doktoru, a ne stručnom štabu ili igraču, kao što je to bio slučaj do sada.

"Menadžeri, igrači i klubovi moraju razumeti rizik koji donose povrede glave. Saveti medicinskih profesionalaca ključni su u ovoj oblasti, a, iako smo razvili procese kojima se borimo sa raznim povredama, ovakve iziskuju još veću striktnost. Mi smo blisko sarađivali sa zainteresovanim stranama kako bi se razvile nove smernice, ali je poruka igračima jasna – slušajte savete lekara i ne rizikujte. Prestanite da igrate i uzmite neko vreme za oporavak", rekao je predsednik medicinskog odbora Fudbalskog saveza Engleske dr Ijan Bizli.

Bizli je posebno apostrofirao da loš odnos nije prihvatljiv jer može dovesti do tragičnih posledica.

"Klubovi moraju biti svesni da ukoliko naprave grešku i igraču se desi nešto tragično nakon što je menadžer odlučio da se ogluši o savet doktora, tada klub i trener postaju odgovorni.Male klubove to finansijski može slomiti, a mi moramo biti sigurni da oni razumeju kakve su potencijalne konsekvence. Ono što moramo da istaknemo je to da ako stručni štab ne sluša medicinko osoblje, to se možda neće videti te ili sledeće godine, ali će poteškoća biti sigurno. Ako se za 10 ili 15 godina igrač vrati i kaže‘Imam dugoročno oštećenje mozga zbog toga (prestupa u lečenju potresa)’, onda može biti stvarno teško. Stvoriće negativni publicitet i klub će defeinitivno patiti. Moramo biti sigurni da to razumeju. Kada imate opasnost od cunamija koji ide ka vama, najbolje je formirati odgovarajuću odbranu koja bi izdržala cunami", opominje Bizli.
Beta/Doug Murray/AP Images for Guinness International Champions Cup
On je zajedno sa predsednikom FA Gregom Djukom, pred meč Komjuniti šilda, održao sastanak na Vembliju sa porodicom Džefa Astla. Bivši napadač Engleske i Vest Bromvič Albiona preminuo je 2002. u 59. godini života, a patio je i od demencije uzrokovane čestim udaranjem glavom.

Islednik je kao uzrok smrti naveo “industrijske bolesti”, ali je posle novih istraživanja zaključak bio drugačiji. U maju ove godine jedan od najeminentnijih neuropatologa dr Vili Stjuart, preispitao je uzorke moždanog tkiva na kojima je našao dokaze hronične traumatske encefalopatije (CTE) – bolesti mozga koje su imali i mnogi igrači američkog fudbala, bokseri i ragbisti.

"Izdavanje pravilnika o potresima mozga za novu sezonu u Premijer ligi ukazuje na želju da se napreduje po ovom pitanju i ja sam ohrabren rukovodstvom FA. Nadam se da će to biti smislena inicijativa koja će trajati duže od prve nedelje i da će je FA voditi, a druge asocijacije u fudbalu i sportu pratiti", kaže Stjuart.

Dokazano je da studija o povredama glave u fudbalu nije dovršena 2002.godine, što je navelo porodicu preminulog fudbalera da optuži vlast da stvari “gura pod tepih”. Od tada je ustanovljena kampanja “Pravda za Džefa” koja je usmerena bivšim profesionalnim igračima i njihovim porodicama, koji su uvereni da imaju slične neurološke probleme.

Članovi porodice Džefa Astla neće tražiti finansijsku nadoknadu, ali žele da FA prizna da je igranje fudbala delimičan uzrok smrti. Oni će, takođe, tražiti da se osnuje projekat i telo koje će pružati podršku bivšim fudbalerima koji boluju od demencije.

"Znamo da ponovljene povrede glave izazivaju CTE. Mislim da je to jasno sa dokazima iz Sjedinjenih Država, ali postoje sumnje kako će se to primeniti na fudbal. Zato nam je potrebno još više istraživanja. Ja nemam sekiru kojom bih presekao na jedan ili drugi način, želim da učinim igru bezbednom. Ali, definitivno moramo da razumemo šta igranje fudbala čini mozgu", dodao je Ijan Bizli.

Zbog svega toga, u akciju pod nazivom “Koristi svoju glavu, obrati pažnju na znakove potresa mozga” uključili su se i fudbaleri iz Premijer lige. Među njima su najveće zvezde poput Stivena Džerarda, Lejtona Bejnsa, Fila Džonsa i mnogih drugih.

Sledeći primer komšija, škotski stručnjak za povrede mozga Džon Biti savetovao je čelnike Premijeršipa da se upuste u istu misiju, kako bi manjili broj sličnih nezgoda u nacionalnom prvenstvu.

Slučaj Tejlora Tvelmana

Wikimedia Commons/Jarrett Campbell from Cary, North Carolina, USA - Flickr
Tejlor Tvelman jedan je od najboljih napadača koji je igrao u američkoj MLS ligi u 21. veku. Posle završene srednje škole i koledža, 2000. prešao je u redove Minhena 1860, gde je odigrao dve sezone.

Vratio se u sjedinjene države i narednih osam godina, do penzije, nosio dres Nju Ingland Revolušna. Za ekipu iz Masačusetsa postigao je 101 gol na 174 meča, a takva golgeterska forma omogućila mu je igranje u reprezentaciji.

Po jednom je bio najbolji strelac i igrač lige, a dva puta je biran u idealni tim prvenstva.

Nije dobio poziv slektora za Mundijal u Nemačkoj, a želja da zaigra na svetskoj fudbalskoj smotri ugašena mu je dve godine kasnije, tačnije 30. avgusta 2008.

Tada je na utakmici protiv Los Anđeles Galaksija doživeo tešku povredu glave, kada je posle pogotka na njega naleteo golman Stiv Kronin, prilikom pokušaja da izboksuje loptu i udario ga u lice. Tvelman je počeo da se raduje, ali je nekoliko trenutaka kasnije pao na zemlju, što je označilo i kraj karijere. To je bio ukupno sedmi potres mozga Tejlora u karijeri koji je uslovio da u naredne dve godine odigra samo dve utakmice, pre nego što se 2010. penzionisao.

Videli smo u prvom delu teksta da je bio poprilično besan i uznemiren scenama iz Brazila.

"To je evociralo mnogo uspomena. Vratilo je neke simtptome sa kojima se i danas borim i koji nisu laki za gledanje. Ali je veliki deo mene u tim trenucima govorio 'Rekao sam vam'. Ti sportisti nemaju pojma šta rade, činjenica da ljudi i dalje veličaju njihovo ‘srce’ je razlog zbog kog ja više ne igram. Imao sam srce, ali jednostavno nisam imao mozak", kaže Tvelman.

Njegov slučaj je naradikalniji od svih, jer se posle mnogo godina bori sa simptomima trajnog oštećenja centra nervnog sistema od kojeg je ceo život potpuno poremećen.
Beta/AP Photo/Francois Xavier Marit, pool
"Imao sam glavobolju tri godine, a kada čujete Brajana (Robertsa) koji kaže da mu nedostaje da radi ono što voli (bejzbol)…Meni nedostaje život, moj normalan život. On je spomenuo nešto interesantno – sitnice koje sam ranije radio neometano, sada pet sati posle njih moram da legnem u krevet uz vriske i glavobolju. Te sitnice su čitanje, rad na računaru, slušanje muzike, šetnja sa psom, izlazak u šetnju i slično. Stvarno vam oduzme normalne stvari iz života koje se ne mogu vratiti tako brzo kao što smo mi sportisti navikli. Pre tri nedelje sam prvi put sanjao od avgusta 2008, znam da zvuči kao najjednostvnija stvar, ali ne mogu da vam opišem koliko je to značilo mojoj porodici i meni. Da znam da mozak polako zaceljuje i da znam šta radim. To je samo mala stvar poput sna. Ne sećam se šta sam sanjao jer od tada sanjam svake noći, ali to je sitnica koja je pomalo vratila moj život nazad. Ne mogu pojačati puls na više od 140, a tokom celog procesa sam učio i zapisivao beleške. Otprilike u vreme kada sam želeo da se vratim, prolazio sam kroz mnoge aktivnosti, ali nisam mogao da ih ostvarim jer puls nije mogao da ide preko 150, u značajnom vremenskom periodu. A, ako želite da budete fudbaler, morate biti sposobni da svog psa izvedete u šetnju barem na sat vremena. U ovom trenutku pokušavam da mozak izlečim što više, a to trenutno ne uključuje vežbanje. Mogu da igram golf. Ironično, govorimo o mojoj ravnoteži, ali mogu da igram golf na visokom nivou i ona se polako vraća".



Iz MLS lige navode da će igračima biti zabranjeno da se vraćaju na teren, ali takvo pravilo nije postojalo ranije. Jedna velika karijera završena je pre vremena, a nakon nje Tejlor Tvelman osnovao je fondaciju “ThinkTaylor Foundation”, koja se bavi pitanjem povećanja svesti o povredama glave u fudbalu.

"Varvarski' je jedina reč koju sam koristio. Mislim, FIFA na svakoj utakmici ima nezavisne medicinske savetnike, ali zbog vrućine. Da li se šalite sa mnom? Oni bi trebalo da vide iste scene kao mi na TV i da budu u komunikaciji sa pomoćnicim sudijama, kako bi mogli da uđu i pregledaju igrača i iznesu ga ako je potrebno. Mi i sada zaustavlimo igru zbog povreda glave, ali kada ste videli sudiju da kaže igraču da ne sme da nastavi? A, onda pogledajte njihove protokole, koji su iz osamdesetih, ili tako nešto. Motorno vozilo ne može raditi 24 časa, to je jadno. Kada izlazite na teren, zar ne želite da znate koliko rizikujete? Da li ste u bilo kakvoj poziciji da procenite rizike posle povrede glave? Moj poslednji potres mozga bio je u avgustu 2008, ali ni danas mnogi sportisti ne znaju šta ih čeka. Kada povredite zglob, sve radite kako biste ga izlečili – stavljate led, mažete, previjate i pokušavate da ga ojačate. Ali, suprotno je kada je u pitanju potres mozga. Ako mislite da ga možete prevazići neizvesnošću oporavka, varate se, jer se dobija suprotni efekat, pošto vaš mozak konstantno radi. Najteža stvar za reći profesionalnom sportisti je da izabere pravi način za lečenje mozga. Samo gledajte i videćete ove sezone koliko će se fudbalera čudesno oporaviti pre šest dana, na vreme za sledeću utakmicu. Potrese mozga nikada nećete iskoreniti, u stvari, ne sumnjam da će prijava istih samo biti povećana kako budemo u stanju da ih bolje prepoznajemo. Ali, biti sportista znači imati grupu ljudi koji su dobro obučeni i informisani oko sebe", zaključio je Tvelman koji želi da se iz upotrebe izbaci “lakši potres mozga” jer je svaki potres isti, a njegova pogrešna predstava samo nameće dodatni pritisak sportistima.

Mnogi od nas imali su problema sa povredama glave, one se moraju shvatati ozbiljno, posebno ako se bavite sportom.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

14 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: