"Orlovi" na skeneru - spoj mladosti i iskustva

Pet gradova u Danskoj će od 12. do 26. januara biti domaćini 11. Evropskog prvenstva u rukometu. Domaća selekcija nije mogla da se nada boljem scenariju, pošto će pred svojim navijačima braniti titulu osvojenu pre dve godine na takmičenju organizovanom u Srbiji.

Tada su Danci u finalu savladali upravo „Orlove“, koji osvetnički pohod kreću iz grupe A, u kojoj su im protivnici selekcije Francuske, Poljske i Rusije.

U saradnji sa glavnim urednikom specijalizovanog portala Balkan-handball Žikom Bogdanovićem i trenerom Rukometnog kluba Partizan Aleksandrom Brkovićem donosimo vam analizu reprezentacije Srbije, kao i selekcija sa kojim će se sastati u prvoj fazi takmičenja.

Izvor: Spasoje Veselinoviæ

Ponedeljak, 06.01.2014.

00:33

Default images

Sportska redakcija B92 je o uspesima rukometašica i ostalih srpskih sportista u 2013. godini već pisala u okviru Novogodišnjeg paketića, a sada je na redu nova sezona koju otvaramo Evropskim prvenstvom u Danskoj.

Od sjaja do očaja i nazad

Pre nego što krenemo sa ulaženjem u suštinu, valjalo bi podsetiti se bliske prošlosti, odnosno rezultata koje je naša reprezentacija, pod tri različita imena, ostvarila na dosadašnjim pojavljivanjima na smotri najboljih evropskih rukometnih nacionalnih timova.

Počelo je više nego dobro, na prvenstvu održanom u Španiji 1996. godine sastav koji je predvodio selektor Zoran Živković osvojio je bronzanu medalju, savladavši Švedsku minimalnim rezultatom (26:25).

Dres reprezentacije Jugoslavije tada su nosila imena poput Dragana Škrbića, Nedeljka Jovanovića, Igora Butulije, Dejana Perića, te braće Peruničić, a put u finale zakrčio im je domaćin, kasnije poražen od Rusije u finalu.

Peta pozicija osvojena dve godine kasnije u Italiji nije shvaćena kao upozorenje, pa je EP u Hrvatskoj 2000. propušten. Povratak je usledio u Švedskoj, ali bez razloga za ikakvo slavlje, deseta pozicija, iz negativnu gol razliku (160:161) upalila je crvenu lampicu u rukometnoj organizaciji.

Neznatan napredak viđen je u Sloveniji 2004. godine, zauzeta je osma pozicija, da bi potom usledio još jedan crni period. U Švajcarskoj se poslednji put pojavila selekcija pod imenom Srbije i Crne Gore, a 2008. nije izboren plasman na takmičenje u Norveškoj.

Tek 13. pozicija u Austriji nije nagoveštavala ništa dobro, ali je odlukom da organizuje Evropsko prvenstvo 2012. godine Rukometni savez Srbije uradio možda i ključnu stvar za vraćanje rukometa u žižu interesovanja.

Srebro je zasijalo zlatnim sjajem, ali ono se mora shvatiti kao granica ispod koje ne bi trebalo da se ide, kako na igračkom, tako i na organizacionom i logističkom nivou.

Kompletan istorijat učešća naše reprezentacije na evropskim prvenstvima pročitajte u posebnom tekstu, u našoj rubrici „teme“.

Put do Danske - Vuković, Vranješ pa Matić

http://rss.org.rs/
“Domaće” srebro nije naplaćeno na Olimpijskim igrama u Londonu, svega jedna pobeda iz pet utakmica bila je dovoljna za deveto mesto, a slična situacija dogodila se na Mundijalu u Španiji. Ovoga puta tri trijumfa, isto toliko poraza i deseta pozicija, što nije slutilo na dobro pred kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Danskoj.

Kvalifikacionu grupu 7 pored Srbije činile su Austrija, Rusija te Bosna i Hercegovina, a startne pobede nad “Zbornjajom” i selekcijom nekadašnje jugoslovenske republike najavile su da selektor Veselin Vuković i dalje u rukama drži kontrolu. Ipak, to je bio samo privid...

"Loša karma u reprezentaciji provejavala je i na Svetskom prvenstvu u Španiji. Igrači su se zasitili selektora, selektor se zasitio igrača i promena je bila neminovnost, naročito posle poraza i remija sa Austrijom. Ljubomir Vranješ, kao verovatno najbolji rukometni trener na svetu trenutno, preuzeo je vruću stolicu, svojim karakterom i znanjem je stabilizovao tim koji je ponovo savladao Rusiju i BiH i obezbedio plasman na EP sa prve pozicije“, objašnjava Žika Bogdanović, glavni urednik portala Balkan-handball.

Vranješov mandat trajao je svega nešto više od nedelju dana, Vuković je već postao prošlost pa je logičan potez bilo pronalaženje nešto mlađeg stručnjaka. Idealan kandidat postao je Vladan Matić, svojevremeno sjajno levo krilo, a od 2007. godine i trener. U dosadašnjoj karijeri predvodio je Pik Seged, Budimpeštu i Celje, a u jednom periodu obavljao je funkciju pomoćnika u stručnom štabu reprezentacije Mađarske.

"Matić je jedan od najboljih srpskih stručnjaka, a to je pokazao sjajnim radom u inostranstvu. Ipak, selektorski i trenerski posao se veoma razlikuju, a on neće imati previše vremena da sklapa kockice u timu. Očekujem da igrači pozitivno reaguju na promenu, pošto im je Matić i delimično generacijski blizak, a sa nekima od njih je radio u Segedu i Celju. Njegova trenerska filozofija počiva na jakoj odbrani, voli da u timu ima brza krila koja lako otvaraju kontranapade, a u velikoj meri se oslanja i na organizatorske sposobnosti srednjeg beka. To mu može predstavljati problem, jer je ta pozicija hroničan problem naše reprezentacije i to će mu, verujem, biti najteži zadatak“, smatra Bogdanović.

Za koga ćemo navijati?

http://rss.org.rs/
Put Danske će krenuti sastav koji je sa jedne strane drastično promenjen, a sa druge prilično sličan onom srebrnom iz 2012. godine.

Naši sagovornici, Bogdanović i Brković saglasni su u oceni da će selektor Matić najveći problem imati na poziciji srednjeg beka.

To je hroničan problem srpskog rukometa, svi selektori tragaju sa pravim i dugoročnim rešenjem, ali za sada do toga nismo došli. Postojali seu eksperimenti sa Mladenom Bojinovićem, Daliborom Čuturom, Urošem Mitrovićem, pa i Markom Krsmančićem, ali je izvesno da će igrom naše selekcije na terenu dirigovati Petar Nenadić”, ističe Bogdanović uz dodatak da je pred Mundijal u Španiji propuštena šansa za kompletno podmlađivanje reprezentacije.

Imaćemo daleko mlađi tim od onoga iz 2012. godine, starosedeoci su tu, dosta su zreliji i iskusniji i mislim da generalno imamo tim za dobar rezultat. Da se ovo prvenstvo igra u Srbiji mogao bih da prognoziram polufinale, ipak, u ovim uslovima smatram da moramo biti zadovoljni i ukoliko se plasiramo u najboljih osam timova”, naveo je Brković.

Dakle, u odnosu na prethodni šampionat Evrope u sastavu Srbije neće biti srednjeg beka Dalibora Čuture, krila Miloša Kostadinovića i Dobrivoja Markovića, desnog beka Ivana Stankovića i golmana Dragana Marjanca.

Ipak, najveći hendikep za našu selekciju predstavljaju povrede Nenada Vučkovića i Žarka Šešuma, dvojice rukometaša koji pored velikog iskustva, poseduju i veliku igračku inteligenciju, te praktično jednim potezom mogu da reše meč.
StarSport
Zbog odsustva Vučkovića na Matiću će biti da pronađe pravi odbrambeni koncept, u kojem će sada prvi čovek biti Nikola Manojlović, ali tu neće biti nekadašnjeg rukometaša Crvene zvezde da mu “čuva leđa”.

Sada će ta uloga biti na nekom od pivotmena, a u konkurenciji su Rastko Stojković i Alem Toskić, dok će mladi i ekstratalentovani Mijajlo Marsenić verovatno najviše minuta dobijati u fazi napada. Od njega treba očekivati da bude iznenađenje prvenstva, kako zbog mladosti, tako i zbog sjajnih fizičkih predispozicija (visok 203 cm, težak 110 kg).

Kada se govori o odbrani mora se istaći uloga Darka Stanića, čoveka koji je nakon nekoliko velikih uspona i još većih padova došao do toga da bude prozvan “ministrom odbrane” i jednim od najboljih čuvara mreže na planeti.

Iako u poznim igračkim godinama (rođen 1978. godine) i u Danskoj će biti komandant defanzive naše reprezentacije, sa zadatkom da sačuva mrežu i ulije samopouzdanje igračima u napadu. O njemu je u javnosti stvoreno mišljenje da je nepogrešiv, međutim baš zbog pomenutih uspona i padova, selekciji je neophodan još jedan kvalitetan golman, a u ovom slučaju Matić se odlučio za kombinaciju mladosti i iskustva.

Bilo je možda i boljih golmana od Stanića u protekloj godini, ali je nekako odbrana sa njim na golu najkompaktnija. Tu su još i mladi Strahinja Milić i Slaviša Đukanović”, navodi Brković.

Videćemo šta će Matić odlučiti, pozicija drugog golmana je i dalje otvorena, mladi Milić već godinama brani na visokom nivou, što se svakako može reći i za Đukanovića. On je i dalje u vrhunskoj formi bez obzira na godine (34), ipak nema reprezentativni staž u skladu sa svojim godinama, ali igrama u Francuskoj svakako zaslužuje mesto u nacionalnom timu”, ocenio je Bogdanović.
StarSport
Pozicija levog krila gotovo uvek je rezervisana za Ivana Nikčevića, o kome Aleksandar Brković ima visoko mišljenje.

On je jedan od najiskusnijih i najstandardnijih reprezentativaca, od njega mnogo toga zavisi u napadu, sposoban je ni iz čega da postigne pogodak i to je kvalitet više za igru u napadu. Imao je određenih problema sa povredama, ali je pauzu u klupskom takmičenju iskoristio za oporavak i verovatno će biti potpuno spreman”, smatra Brković.

Nekada se mnogo očekivalo od Marka Ćuruvije na krilnoj poziciji, vremenom je i Dobrivoje Marković dobijao šansu, ali je nije iskoristio, te će alternativa Nikčeviću biti 23-godišnji Nemanja Ilić, nekadašnji rukometaš Partizana, a sada član francuskog Tuluza.

Slična situacija je i na suprotnoj strani, gde je prvi izbor i dalje Rajko Prodanović, koji iza sebe ima solidnu sezonu u nemačkom Rajn Nekaru. Za razliku od prošlog šampionata Evrope, šansu sa klupe neće čekati Miloš Kostadinović, već Bogdan Radivojević, još jedan bivši član beogradskog Partizana, a sada rukometaš nemačkog Flensburga. S obzirom da Prodanović ima 27, a Radivojević tek 20 godina, selektor Matić u budućnosti neće imati previše muka oko pozicije desnog krila.

Iako na prvi pogled ne izgleda tako, bekovske pozicije su pretrpele najviše promena i biće zanimljivo videti šta može doneti kombinacija mladih snaga i prekaljenih asova. Ponovo je u sastavu i Momir Rnić, koji će šampionat u Danskoj biti prelomna tačka karijere, ili će konačno dokazati da mu je mesto u nacionalnoj selekciji ili će i dalje ostati igrač sa epitetom večitog nedokazanog talenta.

Na levom beku imamo kapitena, Momira Ilića koji je i na prethodnim takmičenjima bio nosilac igre u napadu, odnosno igrač koji je završavao većinu napada. Uz njega su dvojica veoma mladih, ali ekstremno talentovanih igrača, Miljan Pušica je do sada uglavnom korišćen u odbrani, ali je u poslednje vreme dokazao da može biti ubojito oružje u napadu. O Drašku Nenadiću će se tek pričati, potpuno je iznenadio ove sezone u Flensburgu, u nekim utakmicama je bio i čovek odluke, tako da imamo lepu perspektivu na toj poziciji”, ističe Brković.

“Veliki hendikep biće neigranje Žarka Šešuma, koji se tek nedavno vratio na teren posle teške povrede i pauze od sedam meseci. Dobro je što je Ilić konačno odmoran posle sedam godina igranja u Bundesligi, letos je prešao u Vesprem, sezonu je završio 14. decembra i sigurno će biti u top formi. Možda i najveći benefit selektorskog mandata Ljube Vranješa je Draško Nenadić, za tri meseca je neverovatno napredovao, u stanju je da kvalitetno odigra i odbranu i napad, a pritom velika je nepoznanica za protivnike”, napominje Bogdanović.
StarSport
Verovatno najveća napadačka snaga reprezentacije Srbije leži u levoj ruci Marka Vujina, koji je nakon odlaska Momira Ilića iz Kila postao prva opcija u ofanzivi jednog od najboljih klubova u Evropi. Pitanje je u kakvom fizičkom stanju stiže u Dansku, s obzirom na tešku sezonu, ali je gotovo sigurno da će predstavljati veliku pretnju protivnicima, naročito zbog mogućnosti da sa velikih razdaljina ka golu uputi iznenadne i strahovito precizne udarce.

Još jedan momak iz generacije ’90. spreman je da stupi na veliku scenu. Nemanja Zelenović je nekoliko sezona bio sjajan u redovima Crvene zvezde, a 2011. godine postao je član Celja, gde je bio u prilici da sarađuje sa sadašnjim selektorom Vladanom Matićem.

Zelenović se nametnuo igrom u odbrani kod Vukovića i Vranješa, a s obzirom da je Matić upoznat prilično dobro sa njegovim kvalitetima bilo je očekivano da dobije poziv. Ima veoma svetlu budućnost, sada će verovatno više biti korišćen u fazi odbrane, ali on predstavlja perspektivu srpskog rukometa”, navodi Brković.

O poziciji srednjeg beka je već bilo reči, iako se smatra veoma problematičnom, Srbija za taj zadatak ima dvojicu igrača koji u svakom trenutku mogu da zablistaju.

S obzirom da je Vučković povređen, veliki teret će pasti na leđa Petra Nenadića, koji igra veoma atraktivan i brz rukomet u poljskoj Visli, a pored organizatorskih sposobnosti, ume da postigne i veliki broj golova. Takođe, tu je Uroš Mitrović koji na prvenstvo stiže posle sjajne sezone u Švajcarskoj. Verujem da možemo da budemo zadovoljni sa njima na poziciji srednjeg beka, oni su igrači sličnih godina, sličnog profila i sigurno će se dobro dopunjavati”, smatra Brković.

Izgleda da je konačno došlo vreme da Petar Nenadić dokaže zašto je svojevremeno proglašavan najtalentovanijim mladim igračem sveta. Povrede su njega načinile rukometaškim Nemanjom Aleksandrovim, međutim šampionat u Danskoj može sve da promeni i da lansira nekadašnjeg člana Crvene zvezde u sam vrh evropskog rukometa.

Kako do odbrane medalje?

StarSport
Pred izabranicima Vladana Matića nalazi se veliki posao već na startu šampionata. Prva prepreka je selekcija Poljske, koja se godinama unazad svrstava među najbolje reprezentacije sveta.

Glavni adut selektora Mihaela Biglera biće golman Slavomir Šmal, jedan od najkvalitetnijih čuvara mreže na planeti, koji se nakon osam godina provedenih u Bundesligi vratio u domaći šampionat, a nakon Evropskog prvenstva najavio je povlačenje iz nacionalne selekcije, tako da će u Dansku stići i sa dodatnom motivacijom, da se na najbolji način oprosti od dresa sa državnim grbom.

Bartlomiej Jaška biće “mozak” napadačkih akcija, a o tome na šta je sve spreman za dobrobit reprezentacije, govori i činjenica da je utakmicu za bronzu na Svetskom prvenstvu odigrao sa polomljenom rukom. Na drugoj strani, u odbrani će glavna karika biti Marijuš Jurkevič, koji je po povratku u poljski šampionat u timu Visle pokazao da može biti opasan i u napadu.

“Orlovima” potom sledi duel sa selekcijom koja je bukvalno na novom početku. Kormilo reprezentacije Rusije je posle zauzimanja 15. pozicije na EP u Srbiji napustio legendarni Vladimir Maksimov, a na to mesto stigao je trenerski dvojac, Oleg Kulešov i Aleksandar Rimanov.

Svetsko prvenstvo u Španiji videlo je potpuno nov stil ruskog rukometa, akcenat je sada više na brzini nego na snazi, a u tom sistemu izdvaja se bekovski tandem Gorbok – Igropulo.

Poslednji, a verovatno i najteži ispit za izabranike Vladana Matića biće duel sa Francuskom. Olimpijski šampioni prolaze kroz tranzicioni period, Didije Dinar i Gijom Žil su se oprostili, ali trener Klod Onesta i dalje na raspolaganju ima vrhuske rukometaše.

“Galske petlove” predvodi nesuđeni “Orao” Nikola Karabatić, koji je sa 29 godina osvojio gotovo sve što se može osvojiti i do kraja karijere će igrati rasterećeno i za svoju dušu. A i za zadovoljstvo velikog broja navijača.

Ako je rođeni Nišlija opasnost po odbrane protivnika, onda je Tijeri Omeje čovek koga se pribojavaju svi napadački orijentisani rukometaši. Posle sedam godina provedenih u Kilu u 37. godini vratio se u domovinu, zaigrao za Monpelje kako bi se što bolje spremio za Evropsko prvenstvo u Danskoj koje će mu verovatno biti poslednje u nacionalnom dresu.
StarSport
Trener rukometaša Partizana Aleksandar Brković smatra da reprezentaciju Srbije očekuje težak posao, iako se na prvi pogled čini da je prolaz u drugu fazu takmičenja zagarantovan.

Grupa nije ni teška ni laka, a to je veoma nezgodno. Mislim da kao nosilac grupe treba da imamo bezobrazna mišljenja o sebi, da u svakom meču idemo na pobedu, jer samo tako možemo da stignemo do željenog rezultata. Grupa nam ne daje prostora da budemo opušteni i jedino treba da se pribojavamo taktike “lako ćemo”, jer nas je u prošlosti mnogo koštala”, upozorio je Brković u razgovoru za B92.

Glavni urednik portala Balkan-handball Žika Bogdanović veruje da gotovo sve zavisi od igara naših reprezentativaca, a naročito je važno prilagoditi se savremenoj rukometnoj filozofiji, koja uključuje jake odbrane i brze kontranapade preko krila.

Mislim da su Rusi ovde najslabija karika i da oni gotovo sigurno završavaju takmičenje u prvoj fazi. Za nas je mnogo bitno da zabeležimo pobede na startu, protiv Poljske i Rusije, kako bismo preneli što više bodova u nastavak takmičenja”, zaključio je Bogdanović u razgovoru za B92.

Kakve su vaše prognoze? Da li je ovaj tim reprezentacije Srbije bolji od onog iz 2012. godine? Mogu li izabranici Vladana Matića da iskoriste tranzicioni period u većini najjačih selekcija? Svoja mišljenja i zapažanja ostavite u komentarima.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

22 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: