8. jun 2010. | 21:47
| MT
Grčka
Reprezentacija Grčke je veći deo svog postojanja, od osnivanja saveza 1926. godine, provela na fudbalskim marginama.
voje prvo učešće na nekom od dva najveća turnira, Grčka je zabeležila tek 1980. godine kada se plasirala na Evropsko Prvenstvo.
Ipak, Grci su uspeli u onome što ni redovnijim učesnicima evropskih i svetskih šampionata nije polazilo za rukom – da osvoje veliki trofej. Kao totalni autsajderi, Grci dolaze to titule prvaka Evrope 2004. godine, predvođeni nemačkim stručnjakom Otom Rehagelom.
Fudbalski savez Grčke osnovan je 1926. godine odlukom tri najveće unije u zemlji – atinske, pirejske i solunske, sa namerom da se grčki fudbal približi međunarodnim standardima. Ipak, najpopularniji sport u Grčkoj pojavio se čitavih šest decenija ranije. Januara 1866. godine, oficiri britanskog ratnog broda stacioniranog na Krfu, želeli su da odigraju fudbalski meč protiv ekipe formirane od lokalnih stanovnika. Iako Grcima igra nije bila poznata, prvom fudbalskom meču na grčkom tlu, odigranom 29. januara 1866. godine, prisustvovalo je više od 3.000 gledalaca, nagovestivši tako koji sport će kasnije postati nacionalna opsesija, uprkos boljim rezultatima reprezentacije i klubova u nekim drugim sportovima, na primer košarci.
Samo godinu dana po svom osnivanju, Fudbalski savez Grčke primljen je u FIFA, 1927. godine. Kada je UEFA formirana 1954. godine, Grci su bili među osnivačima. Ipak, u svojim prvim danima, fudbal nije bio previše popularan u kopnenoj Grčkoj, već se širio po novoosnovanim gradovima, a najviše se igrao u sadašnjoj Anatoliji, koja pripada Turskoj. Glavnu ’zaslugu’ za rast popularnosti fudbala u Grčkoj imao je Grčko-turski rat (1919-1922) kada je preko milion izbeglica bilo prinuđeno da novi život potraži u kopnenoj Grčkoj. Sve te izbeglice su sa sobom donele svoje običaje, način života, ali i ljubav prema sportu, što je bila i prelomna tačka u istoriji grčkog fudbala.
Ipak, uprkos rastećoj popularnosti sporta, Grčka nikada nije zabeležila značajan rezultat na međunarodnoj fudbalskoj sceni. Svoje prvo učešće na nekom velikom turniru, Grci su ostvarili tek 1980. godine, na Evropskom Prvenstvu u Italiji. Predvođeni selektorom Alketasom Panagulisom, Grci su osvojili prvo mesto u kvalifikacionoj grupi sa Mađarskom, Finskom i SSSR-om. Na prvenstvu, Grci su se takmičili u grupi sa Zapadnom Nemačkom, Čehoslovačkom i Holandijom i zabeležili su dva poraza i jedan remi, sa Nemcima, koji su prethodno već obezbedili prvo mesto u grupi, a kasnije i osvojili titulu prvaka. Na sledeće učešće se čekalo celih 14 godina, a Svetsko Prvenstvo u SAD 1994. godine svaki Grk želi da zaboravi. Panagulis je, posle uspešnih kvalifikacija završenih bez poraza, ponovo predvodio selekciju, u kojoj su se našli uglavnom stariji igrači, dok su mladi talenti bili izostavljeni. To se ispostavilo kao velika greška pošto je većina reprezentativaca bila bez forme, pa je tako Grčka takmičenje u grupi sa Nigerijom, Bugarskom i Argentinom završila sa tri poraza i gol razlikom 0:10.
Ono šta se dogodilo na Evropskom Prvenstvu 2004. godine ostaće zapamćeno kao jedno od najvećih iznenađenja u istoriji fudbala. Nakon slabog početka kvalifikacija i poraza od Španije i Ukrajine, Grci su vezali šest pobeda, uključujući i odlučujuću nad Španijom u gostima. U Portugalu, Grci su se našli u grupi sa domaćom selekcijom, Španijom i Rusijom. Posle iznenađujuće pobede nad Portugalom od 2:1 i remijem sa Španijom 1:1, Grci su poraženi od Rusije sa 2:1, ali su kao drugoplasirana ekipa prošli dalje. U četvrtfinalu ih je dočekala Francuska, aktuelni evropski šampion. Golom Angelosa Haristeasa, Grci prolaze u polufinale gde su se našli oči u oči sa, do tada nepobedivom Češkom. Ponovo je presudio jedan gol, ovaj put je Delas bio strelac u poslednjem minutu prvog produžetka. Po prvi put i istoriji, u finalu su se našle ekipe koje su i otvorile šampionat. Heroj Grčke bio je Angelos Haristeas koji je u 57. minutu zapisao najsjajniju stranicu istorije grčkog fudbala, bacivši u očaj domaću publiku. Iako se očekivalo da će kao evropski šampion Grčka biti učesnik predstojećeg Mundijala, a zatim i Eura, Heleni su podbacili.
8. jun 2010. | 21:48
| MT
Put do JAR: Grčka
Nakon velikog uspeha iz 2004. godine, kada je osvojena titula evropskog prvaka, Grčka je izostala sa narednog svetskog i kontinentalnog šampionata.
Povratak na veliko takmičenje uspešno je započet 6. septembra 2008. godine laganom pobedom od 3:0 u Luksemburgu.
U okviru Grupe 2, takmičile su se još reprezentacije Švajcarske, Letonije, Izraela i Moldavije. Samo četiri dana kasnije, zabeležena je nova pobeda u gostima, ovaj put od 2:0, nad Letonijom. Mesec dana kasnije Grčka se pobedom nad Moldavijom od 3:0 učvrstila na prvom mestu.
Da sve ne bude tako bajno, potrudili su se Švajcarci koji su slavili na Olimpijakosovom stadionu, Karaiskakis u Pireju sa 2:1. Usledio je dvomeč sa Izraelom u kome su Grci remizirali u gostima, a slavili na domaćem terenu. Kvalifikacije su se polako približavale kraju, doživljen je novi poraz od Švajcaraca, kao i nesrećni remi (1:1) sa Moldavijom, kada je gol primljen u poslednjem minutu. Ipak, u poslednja dva kola, najbolji strelac kvalifikacija Teofanis Gekas, postigao je pet od svojih ukupno deset golova u pobedama nad Letonijom (5:2) i Luksemburgom (2:1). Grčka je zauzela drugu poziciju u grupi sa bodom manje od prvoplasirane Švajcarske, tako da je usledio baraž sa Ukrajinom.
Prvi meč, odigran novembra prošle godine pred 39.000 gledalaca na Olimpijskom stadionu u Atini nije dao mnogo nade domaćim navijačima. Bleda partija završena je bez golova, tako da je o plasmanu odlučivao susret na novootovorenoj velelepnoj Donbas Areni u Donjecku. Iako je i ovaj put viđeno malo šansi, samo jedna iskorišćena bila je dovoljna da pošalje Grčku u Južnu Afriku, a egzekutor Ukrajine bio je Dimitrios Salpingidis u 31. minutu, na asistenciju Georgiosa Samarasa.
Grčka će se na Mundijalu takmičiti u Grupi B, gde će se najverovatnije boriti za drugo mesto sa Nigerijom, iza favorizovane Argentine i ispred realno najslabije ekipe u grupi, Južne Koreje. Kao i do sada, Grčka će se uglavnom oslanjati na čvrstu odbranu, nepopularni ’katanaćo’, koji je, ruku na srce, i doneo trofej 2004. godine. Sva kreativnost u igri Grka u najvećem broju slučajeva dolazi od Giorgosa Karagunisa, tako da će mnogo toga zavisiti koliko je kapiten nacionalnog tima raspoložen ili koliko uspešno će protivničke ekipe braniti prekide.
Evropa - Baraž
Ukrajina |
Grčka |
0:1
|
18. novembar 2009. |
Grčka |
Ukrajina |
0:0
|
14. novembar 2009. |
Evropa - Grupa 2
1. |
|
10 |
6 |
3 |
1 |
18:8 |
+10 |
21 |
2. |
|
10 |
6 |
2 |
2 |
20:10 |
+10 |
20 |
3. |
Letonija
|
10 |
5 |
2 |
3 |
18:15 |
+3 |
17 |
4. |
Izrael
|
10 |
4 |
4 |
2 |
20:10 |
+10 |
16 |
5. |
Luksemburg
|
10 |
1 |
2 |
7 |
4:25 |
-21 |
5 |
6. |
Moldavija
|
10 |
0 |
3 |
7 |
6:18 |
-12 |
3 |
Grčka |
Luksemburg |
2:1
|
14. oktobar 2009. |
Grčka |
Letonija |
5:2
|
10. oktobar 2009. |
Moldavija |
Grčka |
1:1
|
9. septembar 2009. |
Grčka |
Izrael |
2:1
|
1. april 2009. |
Izrael |
Grčka |
1:1
|
28. mart 2009. |
Grčka |
Moldavija |
3:0
|
11. oktobar 2008. |
Letonija |
Grčka |
0:2
|
10. septembar 2008. |
Luksemburg |
Grčka |
0:3
|
6. septembar 2008. |
9. jun 2010. | 11:22
Oto Rehagel
Oto Rehagel, jedini čovek koji je učestvovao u više od hiljadu bundesligaških mečeva, akter je 'najvećeg čuda modernog fudbala', pobede Grka na EP 2004. godine.
Dvanaest godina igrač Rot Vajs Esena, Herte i Kajzerslauterna, trenirao je brojne nemačke klubove (Verder, Borusija Dortmund, Bajern Minhen, Kajzerslautern...) a novi milenijum počeo je na klupi selekcije Grčke.
Uspeh je stigao brzo, bilo je kasno da se plasira na SP 2002. godine ali i u pravo vreme da sa ekipom kojoj niko nije davao izglede da tako nešto uradi pobedi osvoji evropsku krunu. U kvalifikacijama su 'preskočeni' Španci i Ukrajinci, u grupi četiri boda za drugo mesto i talas neočekivanih ishoda koji je rezultirao slavljem u Lisabonu, 4. jula 2004. Haristeas je pobedio Francuse, Delas Čehe a Haristeas domaćina u finalu, tri puta po 1:0 za najveći Rehagelov uspeh i nove ugovore...