Robert Vikens za B92: „F1 je cilj celog mog života“

Robert Vikens je vicešampion Formule 2 i GP3 serije. U 2011. štićenik je trkačkog programa Marusje i jedan od favorita za titulu u najjačoj Formuli Reno. Svetsku seriju već je vozio 2008. i vratio se u tim Karlin s ciljem da se popne na njen tron. Prema rezultatima, brzini i pameti, spada u najkvalitetnije vozače šampionata i s pravom se nada naslovu. Pedigriran i potvrđen na brojnim frontovima, Kanađanin izgleda dostojan i mesta u Formuli 1, a dogodi li se to u kokpitu Marusja-Virdžina, Vikens će elitnu automobilsku disciplinu upoznati na najteži mogući način.

Izvor: B92

Subota, 28.05.2011.

20:20

Default images

Ako se uspešnost u različitim juniorskim kategorijama uzme kao dokaz klase, ti definitvno imaš čime da se pohvališ.
„Mislim da sam jedan od retkih ljudi koji je pobeđivao u svakoj kategoriji u kojoj se trkao. Na to sam mnogo ponosan. Svakog vikenda stoprocentno forsiram i svuda pokušavam da dam maksimum. Istina je, nema mnogo ljudi koji mogu da budu na podijumu u svakom šampionatu, il da osvoje svaki šampionat, a ja sam imao dovoljno sreće da to uradim.“

U poslednje tri godine stalno menjaš trkačke kategorije - u 2009. bila je F2, u 2010. GP3, sada je Formula Reno 3.5. Očigledno se brzo prilagođavaš onome što se od tebe traži.
„Mislim da je to jedna od mojih najboljih odlika. Mogu da se prilagodim situaciji, ovladam autom i da vozim. Testirao sam i GP2 bolid u Abu Dabiju u decembru i bio sam jedini u prvih deset koji nikada pre nije vozio taj auto. Mislim da sam obavio dobar posao. Ovo je prvi put u mojoj karijeri, isključujući Formulu BMW, koju sam vozio dve godine, da se vratim i da drugu sezonu provedem u bilo kom šampionatu. Mislim da moji rezultati pokazuju da drugi put (u Formuli Reno 3.5) može da bude još bolje.“

F2 sezonu proveo si kao vozač Red Bul junior programa, a onda si iz njega neočekivano izbačen.
„Da, kazali su mi štošta, ali glavno je bilo što nisam osvojio šampionat - i nisam - ali nisu uzeli u obzir da sam imao sedam odustajanja zbog mehaničkih kvarova. Svaku trku koju sam završio, završio sam na podijumu. S tog stanovišta, to je bila razočaravajuća odluka, znao sam da nisam osvojio prvenstvo, ali sam mislio da će sagledati i probleme koje sam imao tokom godine. Ali, kazali su mi i da više nisam u njihovom biznis planu i to je bilo to. Iskreno, nema zle krvi, zbog svega što je Red Bul učinio da me dovede do ovog nivoa u mojoj karijeri. Da nije bilo njih, ne bih bio ovde gde sam sada. Zahvalan sam im na svemu što su mi pružili.“
Na tvojoj kacigi i dalje je Red Bul znak. Znači li to da još imaš neke veze s njima?
„Mislim da se može reći da još uvek ima nekih veza. Kada su me otpuštali, nije bilo ni psovanja, ni dreke, bilo je mirno. Nema zle krvi, poželeli su mi sve najbolje u budućnosti i mislim da je na kraju ovako najbolje i za mene. Red Bul na kacigi je samo moja lična ugovorna obaveza, nema veze s timom Karlin.“

Objasni nam, da li si sada u vozačkom programu Marusje, Marusja-Virdžina, ili Virdžina?
„To je program Marusje.“

Tvoj Dalara-Reno ima boje Marusje, ali šta još spada u sadržaj tog programa?
„Sada je to Reno serija. Srećan sam ovde gde sam, jako sam zahvalan kompaniji Marusja motors što je stala iza mene i pomogla mi, jer nisam izvukao ništa posebno iz GP3 sezone. Budućnost izgleda prilično dobro.“

Kako si uspostavio vezu s ljudima iz Marusje?
„Počeli smo da pregovaramo na polovini GP3 sezone. Upoznao sam Nikolaja Fomenka (predsednika kompanije) jer je moj timski kolega u GP3 seriji bio Ivan Lukaševič, vozač Marusja motorsa i Fomenko je uvek bio u blizini. Razgovarali smo, započeli smo manje partnerstvo u vreme GP3 trka na Silverstonu, gde je njihova nalepnica bila na mom zadnjem krilu i tamo je ostala do kraja sezone. Ja sam se svideo njima, oni meni, i mogli smo da partnerstvo proširimo i na ovu sezonu.“
Ima li od Marusje nekih obećanja, ili naznaka šta bi se moglo desiti ako u Reno seriji postigneš dobar rezultat, ili je osvojiš?
„Ako obavite dobar posao, osvojite šampionat, svakako postoje mogućnosti za napredovanje. Ali, sada sam usredsređen samo na osvajanje Svetske serije, sve što se dalje desi, desiće se.“

Neće biti demonstracionih vožnji Marusja-Virdžin F1 bolida, ili sličnih aktivnosti?
„Iskreno, koliko znam, o tome se nije razgovaralo. Naravno da bih voleo da budem na testiranju mladih vozača na kraju godine. Ne mogu kontrolisati njihove odluke, sve što mogu jeste da postignem dobre rezultate, što bolji budu, veće su mi šanse za to. Postoje prioriteti - moram da obavim dobar posao u Reno seriji, da osvajam trke i osvojim šampionat, pa ću videti šta će se dešavati.“

U jednom od pres saopštenja Reno serije nalazi se tvoja izjava da si usredsređen samo na Formulu 1?
„Ne samo na Formulu 1, ali Formula 1 je cilj celog mog života. Bliži sam joj nego što sam ikada bio. Posvećeniji sam, spremniji i mnogo se trudim da učinim sve što treba kako bih u nju ušao. Ne kažem da sam ovde samo da bih dospeo u Formulu 1 i da ću prestati ako to ne uspem. Ali, F1 je cilj celog mog života i trudim se da taj cilj ostvarim.“

Odakle inspiracija? Kome si se divio kao mali?
„Žak Vilnev osvojio je svetsko prvenstvo tokom moje prve godine u kartingu, 1997. On mi je bio idol kada sam imao osam, devet godina. KART je bio velika stvar u Severnoj Americi, bilo je velikih bitaka, vozio je Aleks Taljani, tamo je uvek bilo puno Kanađana u doba mog odrastanja. U 2001, Ron Felous, fabrički vozač Korvete na Le Manu, pokrenuo je karting šampionat u Kanadi. On je zaista bio moj idol i pomaže mi i dan danas. Puno razgovaramo kada sam kod kuće i pokazao se kao jako važna osoba u mojoj dosadašnjoj karijeri.“
© BMW AG
Nisi razmišljao o tome da pokušaš nešto veliko u Americi?
„Počeo sam u Americi, u Američkoj Formuli BMW tokom 2005. i 2006. Onda sam u 2007. ušao u Čempkar Atlantik. U 2006. je počeo moj aranžman sa Red Bulom, držali su me u Americi dve godine. Moj cilj uvek je bio da dođem u Formulu 1, to je perjanica auto-sporta, za to morate gristi. Kad su mi rekli da idem u Evropu, bio sam ekstatičan, jer sam znao da je to najbolja šansa, pogotovu pošto je Čempkar zapravo nestajao i ugašen je 2008. Sada Indikar izgleda jako obećavajuće, postaje sve bolji i bolji gotovo iz trke u trku. Indikar će imati novi auto iduće godine i - ko zna? Nadam se da će tokom idućih godina Indikar biti ono što je KART bio sredinom i krajem devedesetih. Ponovo se uključuju proizvođači, Ševrolet, Lotus, tu je i Honda. Američko trkanje izgleda da obećava, ali još uvek sam posvećen Formuli 1“

Koliko se u Kanadi prati ovo što radiš?
„Pošto smo tako blizu Amerike, sve se vrti oko Naskara i Indikara. Kod kuće su reakcije posle mojih prvih trka u Svetskoj seriji prilično dobre, puno obećavaju. Dobijam dosta mejlova podrške od svojih navijača, zadovoljan sam time, ali što više, to bolje. Nikad ne možete imati previše podrške. Nadam se da ću definitivno biti na Velikoj nagradi Kanade, kao posmatrač, ali u F1 padoku.“

Ima li podrške nekog od većih kanadskih vozača? Vilneva, Trejsija, Taljanija?
„Ne, jedino mi je pomogao Ron Felous. Govorio sam s Aleksom Taljanijem zimus, trkali smo se zajedno u karting šampionatu preko zime. Malo smo pričali, ali više kao kolege vozači, ne u smislu neke pomoći. Prijala mi je činjenica da me tretira kao kolegu i sebi ravnog. Vozili smo karting i pričali o kartingu, ni o čemu drugom.“
Karlin ima najbolji i najuravnoteženiji tandem pilota u Reno seriji. Činjenica da je na drugoj strani garaže Žan-Erik Vernj sigurno te motiviše da pokažeš svoje kvalitete?
„Apsolutno. Kad imate dobrog timskog kolegu, to vas podstiče da svaki put budete savršeni. Jedan vozač forsira, drugi će forsirati još snažnije da bi ga ulovio i tako neprekidno uzdižemo jedan drugog. To je fantastično. Karlin ima veoma moćan auto na svakoj trci ove godine, iskreno, imamo potencijal da budemo 1-2 u svakoj trci. To je sjajno. Mnogo toga je zato što smo dobri vozači, dobro se slažemo. Radimo zajedno, ne skrivamo podatke jedan od drugog, atmosfera je dobra i sve ide jako, jako dobro.“

Pokazao si da zrelo razmišljaš, vodiš računa o šampionatu i ne reskiraš sve da bi osvajao trke po svaku cenu.
„Uvek hoćete pobedu, ali nekada morate biti realni. Svašta može da se desi u auto-sportu. Prvenstvo se ne osvaja u jednoj trci, a ja sam u GP3 šampionatu bio jedini vozač koji je završio apsolutno svaku trku. Važno je da ste uvek tu. U GP3 seriji izvezao sam svaki krug u sezoni. Sad to više ne mogu da kažem i za ovaj šampionat (na prvoj trci u Monci Vikens je odustao zbog kvara kvačila, a dan kasnije ponovo je završio praznih šaka, izletevši sa staze nakon sudara s Kostom), ali to nije bila ni moja, ni greška tima, to je bio samo maler.“

Kako se Formula Reno izmenila u odnosu na 2008?
„Format šampionata je apsolutno isti. Auto se prilično promenio, u odnosu na 2008. drugačije su gume, drugačiji je aero paket, težina. Mnogo sam samouvereniji pošto sam u takmičenju koje sam već vozio, jer, kao što sam rekao, poslednji šampionat koji sam vozio dva puta bila je Formula BMW 2006. Otad sam vozio Čempkar Atlantik jednu godinu, Svetsku seriju jednu godinu, A1GP, F3, Formulu 2, GP3, sve po jednu godinu i išao bih dalje. Vratio sam se u nešto što vozim drugu godinu, pun sam samopouzdanja, stvarno sam jak i mislim da moji rezultati to pokazuju.“
Tako raznovrstan trkački program postavio ti je Red Bul?
„Nisam siguran za Formulu Atlantik 2007, ali mislim da su uvek hteli da vozim samo po jednu godinu, nevažno da li sam bio dovoljno dobar da ostanem. U 2008. vozio sam Svetsku seriju i Formulu 3. U 2009. kazali su mi da vozim Formulu 2, posle toga je bilo gotovo. Nisam siguran šta je bila Red Bulova taktika, izgleda mi da oni često ostavljaju vozače u drugoj godini - Vernju je ovo druga godina u Reno seriji, Rikardu takođe. Za njih nije nova stvar da to rade. Red Bul vas uvek testira, na svakom koraku, usmerava vozače na različite puteve da vidi kako će se snaći.“

„Nikada ne znate s Red Bulom... Bilo je slučajeva kada su vozači imali loše godine, a ostali su. Ja sam mislio da sam 2009. imao prilično dobru godinu, a otpao sam. U to vreme i tokom zime bio sam uznemiren, ali kada pogledam sada, dve godine pošto sam se rastao s Red Bulom, skoro da mi je drago što je tako. Jer - pogledajte gde bih sada bio. Uvek sam bio pola sezone ili možda ceo korak ispred Rikarda. Gde je on sada? Da, vozi petkom za Toro Roso, ali inače je zaglavljen, čeka na sedište. Da sam ja još tamo, i ja i on bili bismo zaglavljeni, a ja bih treću godinu bio u Svetskoj seriji. Opet: zahvalan sam, nema zle krvi, ali kad se osvrnem, karijera mi je bolja sada nego što bi bila da sam još uvek u Red Bul junior programu.“

Da li je sadašnja Formula Reno 3.5 prijatnija za vožnju od one koju pamtiš?
„Male su razlike, auto je stvarno dobar, gume su sjajne, skoro da predugo traju, što

možda trke čini dosadnim. Gledao sam GP2 trku u Istanbulu, gume su se trošile, bilo je mnogo preticanja, trka je bila uzbudljiva. Kod nas - izvezao sam svoj najbrži krug u trci jedan krug pre nego što mi je otišlo kvačilo, mislim u krugu 20. Šampionat je odličan, osećaj sjajan, televizijska pokrivenost je odlična, fenomenalna je vrednost koju dobijete za uloženi novac.“
Ako nemaš neutralan auto, šta ti više odgovara, formula koja podupravlja ili preupravlja?
„Ako forsirate, auto nikad neće biti neutralan. Uvek nešto radi. Iskreno, radije bih imao podupravljanje, ali potpuno mi je OK i preupravljanje. Ja sam vozač koji može da izađe na kraj i s jednim i sa drugim, ali ako bih morao da odaberem, to bi bilo podupravljanje.“

Ko sada usmerava tvoju karijeru?
„Ovo je prva sezona u kojoj sam se oslonio na menadžment i to je veliki teret koji mi je spao s leđa, mogu samo da se fokusiram na trkanje. Sve mi ide stvarno dobro, srećan sam ovde gde sam i nadam se da u budućnosti mogu da izvedem velike stvari.“

*Realizaciju ovog intervjua omogućile su kompanije Mišlen i Delta motors.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: