Magičan svet sportskog ronjenja (treći deo)

U prvom delu čitali ste o osnovama ronjenja, u drugom o ronilačkoj opremi, a sada je pred vama treći deo priče. Stigli ste u ronilački kamp. Bilo da ste tu, na logorovanju, sa celim ronilačkim klubom od kojih su neki do sada već vaši drugari, ako već ne i prijatelji, ili ste mušterija ronilačkog centra, uzbuđenje je isto, a procedura veoma slična.

Autori: Ivan Stančić i Ranko Trifković

Izvor: B92

Nedelja, 25.09.2011.

12:42

Default images

Okupili ste opremu, što ličnu, što zaduženu iz kluba ili iznajmljenu iz ronilačkog centra. Deluje kao da će vam trebati nekoliko sluga da to sve ponese. Zanimljiv predlog, ali umesto sluga neophodni su vam Filipinci. Zašto Filipinci? Pa, na Filipinima je ronjenje veliki deo turističke industrije, te su se vrlo izveštili da roniocima učine pripremne radnje što ugodnijim. U nedostatku Filipinaca sami ćete morati da teglite boce, regulator, odelo, masku, peraja, nož, disaljku, tegove i drugu prateću opremu.

Drugo veliko uzbuđenje je kada na javno istaknutom dnevniku ronjenja vidite svoje ime uz imena ostalih gnjuraca, vođe ronjenja, vođe čamca. Tu piše u koliko časova se od vas očekuje da budete spremni. Treće veliko uzbuđenje jeste sama vožnja do mesta zarona. Premda se ronilački centri često postavljaju na veoma atraktivnim lokacijama, za ozbiljan zaron često se putuje i po sat vremena.

Nekada davno, u vreme gumenih desantnih čamaca pogonjenih običnim 'četvorkama' (Tomos 4), vožnja do mesta zarona nije se mnogo razlikovala od vožnje gradskim prevozom. Danas su čamci kudikamo brži, a pogodnost ronilačke barkase u okviru ronilačkog centra nije zanemarljiva. Ipak, vožnja čamcem, ma koliko kratka, jeste važna za ronioce. Osim upoznavanja, druženja i razmene iskustava, vreme tokom vožnje je prilika da se još jednom proveri oprema.
Scubaben/Flickr.com
Takođe, oni koji su odgovorni za udobnost i uživanje u zaronu, a to su vođa ronjenja ili vođa grupe u kojoj se nalazite, dobijaju priliku da vas upoznaju, da im saopštite napomene koje mogu da utiču na bezbednost ronjenja. Sve im priznajte, od toga da se plašite mraka, da vam je ovo prvi zaron ili da ne volite da budete poslednji u grupi. Nemojte baš sve da im priznajete, naravno. Kakav efekat na vašu bešiku ima hladna voda u odelu, podatak je koji ipak želite da zadržite za sebe.

I, kada ste stigli na mesto ronjenja sledi novo uzbuđenje. S Filipincem ili bez njega, vreme je da natakarite sve na sebe. Upamtite, peraja su vrlo nezgrapna, pa je loša etika ako prvo njih nazujete, jer udaranje plastikom drugim ljudima u zglobove nije karta za trajno ronilačko drugarstvo. Najbolje je da uskočite u vodu i obučete odelo. Ono će vas održavati na površini, a voda će pomoći da lakše skliznete u neoprenski oklop. Popnite se u čamac, i dokažite svima da ste pravi ronilac, a ne vikendaš, i namestite regulator i konzolu na bocu, na koju ste prethodno nakačili lajf džeket (to jest, BCD). Naduvajte BCD i bacite ceo komplet u vodu, prethodno zakačivši bocu za užariju čamca.

Razumite da postoje i drugačije okolnosti u kojima cela ova operacija može izgledati malo drugačije ili teći drugim redosledom. No, sada vam je boca u vodi, vi ste u odelu, ostaju još samo tegovi, peraja, maska, disaljka i nož. Nakačite nož, nagnite se napred i natovarite se tegovima. Pažljivo, da ne padnete, okačite masku i disaljku o vrat, ili ruku, te navucite peraja. Surduknite se u vodu i na miru, uz pomoć fenomena po imenu plovnost, opremite se. E, sad.
Ilse Reijs and Jan-Noud Hutten/Flickr.com
Mnogi ronioci pre nego što stave masku, pljunu u nju što izdašnije i protrljaju unutrašnje staklo uspenušanom pljucom. To nije samo neki uvrnuti ritual, već preventiva protiv magljenja. Urbana legenda kaže da enzimi u, je l' te tečnosti, razlažu masnoće, pa je staklo čistije, ujednačeno se zagreva, pa nema magljenja.

Kad je to obavljeno, vreme je za pravu stvar. Čekajte na znak vođe ronjenja i počnite da zaranjate. Ako ste dobro savladali obuku, naći ćete se okruženi mehurićima i plavetnilom koje će početi da se preliva zelenim nijansama. Osetićete hladan vazduh iz boce, što je doživljaj sam po sebi. Potražite pogledom vođu grupe i, zaplovite podvodnim svetom.

Ne može se reći da voda nije čovekovo prirodno okruženje, ali putovanje u podvodni svet zahteva obuku, posebnu opremu i naročitu vrstu pažnje. Podsećemo vas, pravila su se značajno promenila. Ne možete da se oslonite na glasovnu komunikaciju, ne možete brzo da učinite ništa, za sve će vam biti neophodno mnogostruko više snage nego za iste radnja na površini. Dešavaju se i biohemijske promene u vašem telu. Što dublje zaronite i što duže ostajete pod vodom, to se više azota taloži u vašim tkivima. Poput alkohola, azot natapa i vaše nervne ćelije, te ste zbog toga pod vodom faktički pripiti. Postoji staro gnjuračko pravilo koje kaže “svakih deset metara dubije kao čaša martinija”.
freeform systems/Flickr.com
Dakle, ne samo što ste ograničeni u kretanju, komunikaciji, snazi i okretnosti, izloženi raznim podvodnim opasnostima, od zadihanosti, na površini je to banalan problem, pod vodom može da vam ugrozi život, preko napada ajkule, koji se, ipak, nikad ne događa, do ronilačke lepote, a zaista postoji takva bolest, već ste i priglupi usled azotskog pijanstva.

Neki zluradi kažu da je to dubinsko pijanstvo glavna radost ronilaca i razlog zbog koga streme sve većim dubinama. Pa ipak, većina turističkih zarona ne prelazi tridesetak metara dubine. Ako ćemo pravo, ispod 20 metara i nema mnogo šta da se vidi. Uostalom boje nestaju, flora i fauna postaju oskudne. Boje nestaju, pitate vi? Da, to je još jedno od velikih uzbuđenja. Ribice, morska flora i kamenčići postaju gotovo ujednačene zagasite boje. Već na pet metara više se ne vidi crvena boja, narandžasta opstaje do deset metara, a žuta se vidi do nekih tridesetak metara.

Pitate se vi, kako to boje nestaju? Pa, u tome je glavni trip. Crveni delovi opreme, na primer, opažaju se kao da su obojeni u tamniju nijansu, ali ostaju crveni u percepciji. Mozak zna da su crvene boje i tako se žuta boja boce, ako je boca bila žuta i na površini, ne gubi čak i ako zaronite ispod trideset metara. Kakav trip, boje nema, a ima?! Nedostatak boja najbolje se očitava u koloritu podvodnog sveta ispod 40 metara dubine, kao i pri susretu sa objektima za koje niste znali koje su boje.
SteelCityHobbies/Flickr.com
No, da ne ispadne da je pod vodom samo strava i užas, očekuju vas brojna prijatna iznenađenja. Posmatrati živi svet, na primer. Otkrivati kako sa svakim novim zaronom možete bolje da uočite pojedinosti kao što su ribe koje se šarama stapaju sa kamenjarom, belina kamičaka koja ukazuje da je gnezdo hobotnica u blizini, radosna narandžasta boja jastoga, kakofonični spokoj koji tkaju klokotavo disanje ronilačkog aparata, pozadinski zvuci koji se, raspršeni, pretvaraju u uspavanku podvodnog sveta. Eh, da, divno je roniti, kao što ćete, nadamo se, i sami otkriti.

Prvi zaron završio se pre nego što ste stigli da se načudite i nadivite svemu. Mnogo šta niste ni uspeli da vidite, jer vid koji stičete dolazi iskustvom. Sa ronjenja ste se verovatno vratili potpuno iscrpljeni, gladni i žedni. Vremenom, naučite da pravite što manje nepotrebnih pokreta, da se krećete ekonomičnije i efikasnije. A glad i žeđ zameniće zasićenost divnim utiscima kojima će vas napajati podvodni svet.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: