A.Džikić:"Insajder" u organizaciji Spursa

Čudni dani u Americi...nema šta.Tim sa Istoka je prvak NBA, Lakersi više ne postoje,nikad veći broj “klinaca” na draftu...milionima se plaćaju polovni igrači ili oni koji će u najboljem slučaju biti takvi ...NCAA trener je u malo reći odbio ponudu (bivšeg) velikog tima, a kao nagradu za takvo delo extremno rigidna komisija NCAA je najavila promene pravila ,koje bi navodno trebale da poveæaju kvalitet zaista posrnule koledž košarke...da sve bude čudnije, promene bi trebalo da izdiktiraju vidjeniji članovi udruženja američkih trenera.

Izvor: Aleksandar Džikiæ, pomoæni trener KK Partizan Mobtel

Sreda, 14.07.2004.

12:48

Default images

Ipak, o svemu tome ne bih opširnije pisao, barem ne ovog puta. Radije bih napisao nešto o svom boravku medju Spursima, i o vremenu provedenom sa ovom NBA organizacijom.

Kako mi ovogodišnja letnja liga nije nešto novo u karijeri ( prošle godine sam takodje radio sa Sonicsima i Spursima ), ne bih se previše zadržao na samim utakmicama. Mislim da je priča o samom timu dovoljno zanimljiva...Pa da počnemo.

Kao i svaki drugi tim u NBA, i San Antonio ima svoju dvoranu, u kojoj se trenira i radi, u sklopu koje su i kancelarije menadžmenta. Ono što je osobeno za Spurse i što ih po tom pitanju stavlja ispred gotovo svih je kvalitet te dvorane. Jednostavno,SVE je na vrhunskom nivou. Od samog ulaza, preko parketa i fitness prostorija,medicinskog bloka i bloka za oporavak, do trenerskih kancelarija, sobe za sastanke i tzv. War room...sve je na najvišem nivou. Posebna priča je prostorija sa video i digitalnom opremom, za analizu protivnika, treninga ( ceo parket je pokriven kamerama, koje rotiraju za 360% i imaju gotovo neverovatne zoom opcije) .
Ono što se oseti odmah po ulasku u dvoranu je ponos Spursa, na kome se zasniva sve uspešno što su postigli, a mislim da nema potrebe pisati koliko je ovaj tim uspešan.

Svi zaposleni, od obezbedjenja do generalnog menadžera, vole svoj posao i ponosni su što su deo ove organizacije, što je baš njima pružena šansa, što su baš oni, na neki način “odabrani”.

Najmudrija glava Spursa je Greg Popović, trener i predsednik, čovek koji odgovara samo Piteru Holtu, vlasniku tima, i samome sebi. Pop , kako ga ovde svioslovljavaju, vodi jedan od najozbiljnijih timova NBA, kako na parketu, tako i van njega. Svaki potez je planiran, isplaniran i sproveden, često puta u savršenoj diskreciji. Sve se čini da se svi osećaju kao članovi velike porodice. Istina je da se radi od jutra do sutra, naročito u ovo doba godine, poslovi se retko ostavljaju za sutra. Rezultati su očigledni ( produžetak ugovora sa Ginobilijem, potpisivanje Barryja itd. ). Posebno dobra vest za sve ovde je bila potvrda trampe Majamija i Lakersa. Lakše se diše bez Shaqa.
Timovi koje NBA klubovi imaju tokom letnjih liga ( ove godine ih ukupno ima 5...ova u LA je i dalje najveća) se prave iz dva razloga. Prvi razlog je uvodjenje novajlija u NBA svet, u novi način rada, ponašanja i sudjenja. Drugi razlog je provera kvaliteta igrača kojima se ništa ne garantuje, kojima je to prava prilika da se bore

za svoje ugovore. Spursi imaju pravilo da svake godine potpišu nekog od igrača iz svog summer league sastava. Prošle godine to je bio Devin Brown, koji je dominirao na Letnjoj ligi u Bostonu , za šta je nagradjen ugovorom sa , u tom momentu, prvakom NBA.

Uz to, to je prilika i da asistenti vode «show» i da se prikažu u najboljem svetlu velikom broju generalnih menadžera koji prate ova takmičenja. I za NBA ligu važi ona čuvena « mala bara, puno krokodila», te se svaka šansa itekako pokušava iskoristiti, kako kod trenera, tako i kod igrača.

Ovogodišnji sastav tima nije na nivou prošlogodišnjeg pobedničkog, iako ga opet predvodi pomenuti Brown. Ostatak tima čine anonimusi, za razliku od prethodnog (Kambala, Haslem itd. ).
Način rada je drugačiji od onog u Evropi, ali i od onog uobičajenog u NBA. U kratkom roku ( mi smo ove godine imali nekoliko individualnih treninga, 5 kolektivnih treninga i par testova atletskih sposobnosti pre odlaska za Los Andjeles ) je potrebno momke dovesti u red, postaviti osnove igre u napadu i osnove igre u odbrani, što je ovde prioritet. Ako ne igraš odbranu, ne igraš za San Antonio Spurse!

Kolektivni treninzi su samim tim drugačije sadržine i intenziteta nego što je uobičajeno,detaljno planirani od početka do kraja, jer se svaki trenutak morao iskoristi na najbolji način. Struèni štab ima sastanke i pre i posle treninga, na kojima se radi priprema , odnosno analiza treninga. Timski rad je iznad svega, i on odredjuje stepen uspešnosti.

Rad sa timom za letnju ligu je razlog mog dolaska medju Spurse, ali ono što me posebno obradovalo je i šansa da na odredjeni način učestvujem i u radu sa igračima koji su osvajali šampionske prstenove. Znam da će zvučati neverovatno ( sredina je jula meseca ), ali Tim Dankan, Toni Parker, Malik Rouz, Brus Boven, Hido Turkoglu su svakodnevno radili po više sati, što na parketu , što u teretani i na mašinama za trčanje. Ono što je impresivno je intenzitet njihovih treninga. Ja nešto tako jednostavno nisam očekivao, ali na tim treninzima sam i sam bio i na njima učestvovao. Posebna priča je Boven, koga smo jedno jutro zatekli u teretani, pri kraju treninga...ništa ne bi bilo čudno da se sve to nije dogadjalo u 7 i 15 ujutru (obično smo imali sastanke trenera u 7 i 15, trening od 8 do 10.30, pa opet sastanak...pa trening sa “matorima”).

Naporan rad najboljih igrača u timu je jasna poruka momcima koji žele svoje mesto u svlačionici Spursa. To je upravo temelj ove ekipe – naporan rad, ponos, želja za pobedom.

Priča o boravku u LA u sledećem textu...

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: