F1 u Monci: Poklonjenje bogovima brzine

Formula 1 tek što je kamuflirala repove iz sezone 2007, svi smo se naoštrili na priču o teoretskom četvoromeču u borbi za prvaka sveta, a onda je, uoči godišnjice presude u slučaju industrijske špijunaže, pažnja ponovo skrenuta na pogrešnu temu. Posle Belgije, teorije zavere cvetaju, navijači su kao skalpelom podeljeni na srebrni i crveni tabor, pljušte optužbe da FIA uvek pomaže Ferariju, pojedinci ponovo sahranjuju celo takmičenje i njegov smisao dovode u pitanje. Kad bolje pogledate, ništa novo.

Izvor: B92

Petak, 12.09.2008.

14:24

Default images

Još Luis Hamilton nije prošao ciljnom ravninom, a na ekranu se ukazala znana formulacija: „Incident između automobila 1 i 22 sudije će ispitati nakon trke.“ U tom trenutku izgledalo je da je najavljena istraga samo rutinska obaveza zvaničnika. Pakleni Kimijev i Luisov duel u završnici pogubnoj za srčane bolesnike morao je još jednom da bude odmeren i procenjen, ne samo zbog međusobnih kontakata i sečenja „Bus Stop“ šikane, već i zato što su im se na putu ka statusu pukovnika ili pokojnika našli i za krug zaostali rivali. Ali, vest o kazni bila je šokantna.

Rezimiramo: Britanac je sankcionisan baš zbog presecanja poslednje šikane. Sudije su imale izbor: dodati 25 sekundi na Luisovo ukupno vreme (ekvivalent prolasku kroz boks, za koji u tako kasnoj fazi nije bilo vremena), ili ga u Monci poslati na startno mesto 10 pozicija niže od zasluženog. Konačnu odluku objašnjava jedan od arbitara, Kenijac Surinder Tati: „Nema zavere ni protiv koga. Postupili smo profesionalno, u okviru FIA pravila. Hamilton je iskoristio prečicu s unutrašnje strane krivine u vreme kada je bio van staze. U izboru između dve kazne, odlučili smo se za vremensku, mi smo radili svoj posao i radili ga profesionalno.
Istina, Hamilton je poziciju vratio, a onda ponovo žestoko napao i poveo samo koju stotinu metara niže, još pre ukosnice „La Source“. U Meklarenu tvrde da je njihov vozač na ciljnom pravcu bio 6,7 km/h sporiji od Raikonena, što dokazuje da sečenjem šikane nikakvu prednost nije mogao steći, te da ova situacija nije odlučila o ishodu trke. Koliko je zapravo Luis trebalo da uspori iza Ferarija? Da li je Britanac trebalo da bude strpljiviji i napadne posle krivine 1? Da li bi ga to spaslo kažnjavanja? Jesmo li zašli u domen slobodnog sudijskog uverenja? Pitanja mnogo, ali mozganje prekida činjenica: sudijska je nesporna.

Zanimljivo je da su pojedine kolege apsolutno podržale kaznu. Alonso prvi: „Stekao je prednost skraćivanjem šikane, odluka je zato korektna. Da je u toj krivini postavljen zid, ne bi smeo tako da vozi.“ Burde smatra da je presuda doneta sasvim u skladu s pravilima, a Hajdfeld se upušta i u detalje: „Često smo na brifinzima vozača govorili da se iz takvih situacija ne može izvlačiti prednost. Nema pomilovanja ako sečete šikanu. Odluka sudija mora se poštovati.
Prelazimo na rasplet. Pobednik belgijske trke, ni kriv ni dužan, ispao je Felipe Masa. Hajdfeld se nije popeo na drugi stepenik podijuma, ali će mu on svejedno biti upisan, dok Britancu iz Meklarena umesto već knjiženih 10, pripada samo 6 poena. Nije to prvi, neće biti ni poslednji slučaj da je slavio onaj ko se za lovorov venac baš i nije naradio, samo je upadljivo da Felipe ni u jednom jedinom trenutku nije izgledao sposoban za najviši plasman; njegov najsvetliji čas u Belgiji bio je kvalifikacioni krug. Kako nema zasluženih i nezasluženih pobeda, već samo osvojenih i izgubljenih trka, ovaj rezultat valja prihvatiti, jer je praktično nepostojeća šansa da Meklarenova žalba bude usvojena.

U bogatoj F1 istoriji postoje i bizarniji raspleti. Na pamet pada Velika nagrada San Marina 1985. Sena je imao pol i vođstvo do tri kruga pre kraja, kada je ostao bez goriva. Nasleđeno prvo mesto prokockao je Johanson, čiji se rezervoar ispraznio pola kruga kasnije. Kariranu zastavu prvi je video Alan Prost, ali je posle pobedničkog šampanjca popio i gorku pilulu: diskvalifikovan je zbog četiri kilograma lakšeg automobila. Nije kome je rečeno, već kome je suđeno. Pre 23 godine bilo je suđeno Eliju de Anđelisu. Prošlog vikenda, Felipeu Masi.

... A ko vodu nosi?

Tabela poručuje: Hamilton ima dva boda više od Mase, Kubici beži 18, a Raikonenu 19 poena. Meklarenov pilot u Monci će tražiti osvetu za Frankoršamp, a Felipe baš tu, gde mu je najviši F1 plasman pozicija 9, i nakon pobede dobijene za zelenim stolom, mora da pokaže da ga tifozi s pravom smatraju uzdanicom u borbi za titulu. Kad sve ide po njegovom, Masa vozi elegantno, tečno i bez traga naprezanja. U drugačijim okolnostima, liči na momčića koji je ušao u dva broja veće odelo. Narednih pet trka daće nam odgovor na pitanje koje je u stvari njegovo pravo lice.

Brazilac ima puno pravo da očekuje bezrezervnu timsku podršku, uostalom, i on je drugima pomagao kada se to od njega zahtevalo. Ekipa i dalje ponavlja refren o „ravnopravnom tretmanu“, ali neki redosled moraće da se uspostavi. Masa uveliko razmišlja o pobedi u Monci, pa i tituli prvaka sveta: „To bi bilo moguće. Ferari se ne boji ničega, osim hladnoće. U nedelju mogu ponovo da pobedim Hamiltona. Želim šampionski naslov.“ Nikad veće ambicije, ali i prijatno otrežnjujuća doza skromnosti: „U poređenju sa Emersonom Fitipaldijem, Nelsonom Pikeom i Airtonom Senom, ja sam jako, jako mali. Ali ako jednog dana postignem nešto slično njima, biću najsrećniji čovek na svetu.
Videlo se koliko je Kimiju bilo stalo da i četvrti put slavi u Belgiji, od starta do 42. kruga bio je naprosto briljantan, ali ne i u fazi vožnje na tvrđim gumama, ne i u vreme kada su se on i Hamilton više klizali nego što su upravljali bolidima. U takvoj borbi, jedan je izgleda morao u zid, a ovoga puta, to je bio Finac. Šanse za odbranu titule izgledaju kao puka teorija, shodno Ferarijevim ranijim najavama, treba očekivati da se sve snage koncentrišu na Masu?

Ne, ako pitate Raikonena: „Konačno imam auto u kojem se osećam dobro. Na kraju sam promašio svoj cilj za dva kruga, ili četiri minuta. Ostao sam praznih ruku, kao u Valensiji, ali ovog puta sam se za pobedu borio do kraja. U Belgiji sam imao samo jedan cilj: pobedu, ništa drugo me ne bi zadovoljilo. Sad nema mesta za žalopojke, dao sam sve od sebe, ali nije bilo dovoljno. Takve stvari se dešavaju svuda, uzimate i dajete, ali nikad ne odustajete. Ja neću odustati, boriću se do kraja. Poeni se sabiraju na kraju sezone, a dotle ima još pet trka.Moja pozicija nije idealna, ali ja nisam tip koji lako odustaje. Auto ide onako kako ja želim, a nemam šta da izgubim.

Toro Roso: ovo nije iznenađenje!

Učinak tima Toro Roso u Belgiji ne sme se prevideti. Visoko plasirani u trci, ne zahvaljujući sreći, već istinskom tempu, Burde i Fetel potonuli su u samom finišu. Imali su pozicije 3. i 4, ali je kiša, na kojoj su se drugi snašli daleko bolje, sprečila još jedan ovogodišnji senzacionalan podijum. Svejedno, oba pilota osvojila su bodove, Nemac za peto, Francuz za sedmo mesto.

Naročitu pažnju zaslužuje Burde. On je u Belgiji uradio sve što je trebalo, čak je u direktnom duelu na distanci održavao Kubicu u daleko moćnijem BMW-Zauberu. Ovim jednim nastupom dostojnim svog renomea, Francuz verovatno nije automatski obezbedio F1 kokpit za 2009, ali uz još koju vožnju takvog kalibra, za njega ne bi trebalo brinuti.
Sada je u poretku konstruktora „manji crveni bik“ ispred fabričke Honde, a Franc Tost, jedan od šefova male ekipe iz Faence ovako objašnjava genezu uspeha: „Glavne sastojke lako je identifikovati: najpre STR3 auto, Edrian Njui stvarno je obavio fantastičan posao. Zatim, motor. Ferari nas snabdeva ne samo odličnim agregatima, već i vrsnim ljudima iz tehničke podrške. Zadovoljni smo saradnjom s Maranelom, zato smo nedavno i produžili ugovor sa njima.

Treći faktor, najvidljiviji spolja, jeste naš vozački par. Fetelove performanse poboljšavaju se neverovatnom brzinom, a Burde se, nakon teškog perioda, popeo jedan nivo više u proteklim sedmicama. Tehničko odeljenje, kojim rukovodi Đorđo Askaneli, pokazuje vidan napredak u razumevanju automobila. Saberite sve to, i eto razloga za naš „uspeh preko noći.

Kubica: „Previše trošite na Hajdfelda.“

I vožnja „brzog Nika“ bila je pod lupom, jer mu je rešavala trkačku sudbinu. Briljantna strategija, kasni prelazak na kišne gume, a potom obilaženje čak tri rivala u nekoliko stotina metara, to su scene koje jedva da smo imali kada da ispratimo, obuzeti zbivanjima na čelu kolone. Nismo sumnjali u Hajdfeldovu veštinu na vlažnoj stazi, a ovaj rezultat trebalo bi da mu je popravio ugled u očima šefova iz BMW-a. Tačno?

Ne sasvim, ili barem ne dovoljno. Ako je verovati italijanskoj TV stanici „Skaj“, BMW je već potpisao trogodišnji ugovor sa Fernandom Alonsom (potvrde nema, ali ni demantija), i više nema čuda koje bi čoveka iz Menhengladbaha održalo u beloplavom bolidu. Kombinacija deluje krajnje logično: Ros Braun bez ustručavanja kaže da je Španac najbolji aktivni pilot Formule 1, te reči treba upamtiti, jer ih je izgovorio čovek od nespornog autoriteta, integriteta i sa neprevaziđenom sposobnošću procene. Vili Veber, Šumijev menadžer, takođe tip koji zna svoj posao, tvrdi: „Ako možete da dobijete Alonsa, onda ga morate zgrabiti.“
Fernando je sposoban da bavarsko-švajcarskom timu pruži onaj finalni dodir, onih pola koraka koji nedostaju da se ekipa ravnopravno nosi sa Ferarijem i Meklarenom. U tehnički potencijal, znanje i proračunati menadžment BMW-Zaubera nema sumnje, njihov auto može da pobeđuje. Superkombinacija je na putu da se ostvari, to kao da oseća Robert Kubica. On nema reputaciju primadone, ali Poljak uoči Monce opominje svoj tim da previše snage troši rešavajući Hajdfeldove probleme: “Nije tajna da ekipa mnogo pomaže Niku. Nisam siguran da ću ovde u budućnosti imati priliku da se borim za titulu.“ Kako li će se momak iz Krakova osećati ako garažu bude delio sa dvostrukim prvakom sveta?

Hajdfeld kao da se opredelio za fatalizam: „Ne isplati se oko toga razbijati glavu. Ove godine se prvo pričalo da je Alonso potpisao za Ferari, onda za Reno, sada za BMW." Nikov menadžer na sve ovo „nema komentar", a Hajnc Harald Frencen, bivši kolega iz Zauber Petronasa, seća se da je Nik svoje najbolje predstave pružao u doba kada je bio pod najvećim pritiskom i iznenađen je što tokom proteklih meseci tridesetjednogodišnji Nemac nije bio u stanju da to još jednom prikaže.

Monca, jedna i veličanstvena

Nacionalni autodrom Monca po svim merilima spada u četiri ili pet najvažnijih trkačkih staza na svetu. Pista u Kraljevskom parku ne nalazi se među legendarnim samo zbog tradicije, ona je preživeli hram brzine, čiju čaroliju nisu uspele da oskrnave ni modifikacije preduzete radi povećanja bezbednosti. Zbog svega što je ostala, Monca je danas jedinstvena, a to podjednako govori i o tome kako se F1 svet menjao, i o pisti samoj.

Velika nagrada Italije održava se 59. put; samo 1980. godine, vozilo se na Imoli, a ne na „magičnoj pisti.“ Za motore je ovo mesto apsolutno najvećeg stresa, onima čiji ciklus korišćenja obuhvata i ovu, i trku u Ardenima, taj sled je bez premca najnaporniji u sezoni. Blizu 80% kruga vozi se punim gasom, to je značajno više nego igde drugde.
Ključna odlika staze 20 kilometara severno od Milana jesu dugački pravci i, posledično, najveće brzine u sezoni, prosečne oko 250 km/h, a krajnje i preko 340 km/h. Njihovo dostizanje je prioritet, zato sa aerodinamikom ovde stvari stoje logično. Krila su „oborena“ i zaravnjena do maksimuma, deo su unikatnog, samo Monci namenjenog aero-paketa. Ta konfiguracija sračunata je na minimalan otpor vazduha, jer ovaj ubija sve izglede za spomena vredan plasman u Italiji. Zato prianjanje i pomoć na kočenju i u prenosu snage, ponovo spadaju u obaveze mehanike. Izlasci iz šikana Variante Prima i Variante della Roggia mesta su snažnih ubrzanja, tu posebno naporan rad očekuje pneumatike na pogonskim točkovima. Od prioriteta pominjemo još efikasne kočnice, stabilnost bolida na usporavanju, kao i sposobnost da se vozi preko ivičnjaka. Ako auto bez gubljenja ravnoteže izvede ovo poslednje, očuvaće zamah i moći će da napada pravce. Bridžston se u pripremama za dolazeći vikend rukovodio pretpostavkama o toplom vremenu, i iskustvom iz 2007, kada su na mekim gumama izbijali plikovi. Sada su u igri za korak tvrđe mešavine nego lane: medijum i tvrde. Japanci posebno pominju pritisak u pneumaticima: prenizak uzrokuje njihovo ekstremno zagrevanje na pravcima, previsok bitno smanjuje prianjanje u krivinama.

Računa se da će se u Monci obavezno ići na dva zaustavljanja u boksu. Istina, prolaz kroz pit-lejn, bolno je spor i, naravno, dugačak, pogotovu upoređen sa paralelnim kretanjem bolida u punoj ofanzivi na glavnom pravcu, tokom 16 sekundi u kontinuitetu. Svako nepredviđeno zaustavljanje predstavlja katastrofalan gubitak vremena, a takve situacije nisu isključene, jer vremenska prognoza najavljuje pljuskove i oluju za petak i subotu, a na dan trke ponovo padavine, ali sa verovatnoćom od 50%.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Svet

16.700 vojnika raspoređeno: Počelo je...

Filipinske i američke trupe počele su danas vojne vežbe "Balikatan" u Filipinima, koje će trajati do 10. maja, a uključivaće i pomorske vežbe u Južnom kineskom moru, na čije teritorije polažu pravo i Kina i Filipini.

12:24

22.4.2024.

1 d

Podeli: