VN Španije: Stvorena velika trojka?

Trka u Barseloni ima poseban značaj iz nekoliko razloga. Najpre, to je mesto na kojem će svi, ili skoro svi, prikazati nova aero i mehanička rešenja i premijerno odmeriti snage s novim konfiguracijama. Zatim, ovu stazu svi poznaju kao svoj džep, jer na njoj prelaze bukvalno hiljade i hiljade probnih kilometara. Dalje, Katalunja postavlja širok spektar zahteva i važi za ultimativni test mogućnosti i istinske konkurentnosti automobila.

Izvor: B92

Petak, 25.04.2008.

20:52

Default images

Ona otkriva sve: aerodinamičku efikasnost, uravnoteženost šasije i način na koji agregat isporučuje snagu. Takođe, pruža sliku i o poslušnosti bolida i njegovoj sposobnosti da brzo menja pravac, a zahvaljujući šikani u poslednjem sektoru, govori i o dejstvu kočnica. Najzad, i više simbolički, Španija je pravi mali novi start sezone, kao prvi gran pri na evropskom kontinentu. Po pravilu, auto koji može da pobedi ovde, sposoban je za to i na većini drugih GP staza. Drugačije kazano, na Katalunji se loša formula ne može sakriti, a dobra će se svakako istaći, ali da bi se postiglo ovo drugo, svaki element podešavanja treba da bude apsolutno korektan.
Konfiguracija piste obuhvata startno-ciljni pravac dužine oko kiometar, na čijem se završetku dostiže maksimalnih 305-310 km/h. Zbog njega automobil mora da bude aerodinamički efikasan, odnosno da stvara što manji otpor vazduha za inače prilično veliki aerodinamički potisak. Drugi, mnogo kraći prav deo nalazi se između krivina 9 i 10. Ostalo su zavoji krajnje različitih karakteristika, a većina je u kategoriji srednjebrzih i brzih.

Najinteresantnija mesta su krivina 1 - jedina realna prilika za preticanje, krivina 3 - naizgled beskrajno dug brzi desni zavoj i ukosnica 10, gde se, možda, i uz poveliku sreću, može pokušati obilaženje. Prošle godine postavljena šikana 14/15 trebalo je da poveća bezbednost i šanse za napad na kočenju za krivinu 1; ovo poslednje je 2007. izostalo, ali je zauzvrat Katalunja počela više da traži od kočnica. Pošto je šikana vrlo spora i prilično klizava, ceo završni sektor sada se odlikuje mnogo nižim tempom i potpuno su anulirani efekti niza nekada brzih zavoja koji su davali ritam izlasku na pravac. Konfiguracija staze gotovo i ne dopušta duele jedan na jedan, pa će trku verovatno odlučiti kvalifikacioni rezultat i raspored odlaženja u boks.

Prava tema su brze krivine i lateralna opterećenja, tj. G-sile. Pneumatici se zbog njih dosta troše, pogotovu prednji levi, i zato će Bridžston dopremiti svoju najtvrđu kombinaciju, tvrde i medijum gume. Nakon presvlačenja piste novim asfaltom 2006, podloga više nije tako abrazivna i gruba, ali jedan pit-stop ne bi trebalo da je vijabilna varijanta. Prošlogodišnja pobednička strategija Felipea Mase podrazumevala je dva zaustavljanja i sekvencu medijum-medijum-tvrde gume. Najveća i najteže predvidljiva varijabla jesu vremenski uslovi, prvenstveno jačina i pravac duvanja vetra.

Španski noviteti

Španskom gran priju prethodile su četvorodnevne probe na Katalunji. Njih su sve ekipe osim Super Agurija iskoristile da sa ogromnom umetničkom slobodom sprovedu različite test programe i isprobaju nova aerodinamička rešenja za ovu i iduću godinu, kao i prototipove guma za 2009. Pravila bi dogodine trebalo da vrate slikove u igru i tako povećaju mehaničko prianjanje, ali će istovremeno smanjiti aerodinamički potisak: raznorazni dodaci, zakrilca i ostale nakazne tvorevine biće uklonjeni. Na osnovu rezultata testa nije moguće proceniti ko je zaista gde, jer su se svi fokusirali na njima bitne sadržaje.

Od rešenja viđenih na testovima u Španiji, najviše pažnje privukli su Renoov "redbulovski" monster-poklopac motora, Hondini prednji "rogovi" i, bez konkurencije, Ferarijev perforirani nos bolida. Nikolas Tombazis insistira da je to samo najupadljiviji deo novog aerodinamičkog paketa Skuderije, nikakvo "tajno oružje" koje će F2008 učiniti dve sekunde bržim po krugu.

Perforirani nos, tvrdi se, poboljšava protok vazduha oko poda automobila, a u vatru nije bačen ranije zato što tim nije proizveo dovoljno rezervnih delova na vreme za otvaranje sezone, kao i zbog obaveze da takva struktura prođe dodatni kreš test. Ova solucija zanimljiva je i zbog tehničkih i konstrukcijsko-proizvodnih izazova, pošto je sklop položio ispit na kreš testu, premda je u njemu očigledno manje upotrebljenog materijala.

Novi F1 poredak

Naslušali smo se tvrdnji da Melburn, Sepang i Sakir nisu dovoljno reprezentativni za procenu stvarne snage timova i kvaliteta automobila i da za prave utiske treba da sačekamo Barselonu. Došlo je vreme i za nju, a tabela govori jasno: BMW-Zauber 30, Ferari 29, Meklaren-Mercedes 28 poena. Kao prava lakmus-pista, Katalunja bi morala da odgovori na pitanje da li je novi F1 svetski poredak uspostavljen i da li je BMW, prvi put vodeći među konstruktorima, konačno prestao da bude broj tri i postao jedan od tri, što je značajna razlika.

Iza navednih ekipa je praznina, a konkurs za "četvrtu silu" je otvoren. Aspiranti su Vilijams, Tojota, Reno i Red Bul, s tim što uopšte nije garantovano da će ovaj redosled opstati i posle Barselone. Gloku malo nedostaje da počne sa osvajanjem poena, Reno je u dubokoj krizi i više nije iznenađenje kad trku završi s nulom, a Rozberg kao da boje Vilijamsa brani sam.

Treću grupu čine Toro Roso, Honda i Fors Indija. Ovim poslednjima desetinka nikada nije bila toliko važna, jer osećaju da su u kvalifikacijama nadomak prodora u drugu rundu, a dotle su stigli posle svega pet meseci rada. I nije iznenađujuće: budžet je udvostručen, a u ekipu je doveden vozač koji ume da auto razvija. Fetel još nijednom nije prošao kroz cilj, a Burde je u Barseloni premijerno testirao novi STR3 - zapravo Red Bul, samo s poklopcem motora, skrojenim za Ferarijev agregat - i posle 70 krugova ga polupao. Nemački kolega nije stigao ni da se poigra s novim automobilom. Bolid koji treba da debituje u Turskoj, ocenjen kao "veliki korak napred", odnet je u Faencu u vrlo jadnom stanju.
Super Aguri je, nažalost, kategorija za sebe i tu nije reč o rezultatima, već o čistom preživljavanju. Od momenta kada je objavljeno da su pregovori o prodaji Magma grupaciji propali, i da se ključni investitor u njenom sastavu povukao iz igre, majušni tim traži novog finansijera. Danima je osmatrano jesu li transporteri iz Lifilda uopšte krenuli put Španije. Ako je uteha, tim jeste stigao, ali to ne znači da će u Barseloni i startovati. Dođe li iko u pomoć, to neće biti Honda, koja jeste pomogla da ovaj tim nastane, ali tvrdi da je svoje uradila. Rešenja se traže, samo bez mnogo optimizma, naročito zato što će od 2009. svaki tim biti u obavezi da konstruiše sopstveni automobil. To je dužnost koju je Super Aguri dosad uspevao da zaobiđe.

Alonso: tesno u sopstvenoj koži

Da bivši dvostruki šampion sveta ove godine nema auto za pobede, bilo je jasno od početka sezone. Za ovo malo vremena, videlo se da R28 nije rođen ni za podijume, a u Bahreinu Španac nije mogao ni do bodova. Fernando tvrdi da auto pati od manjka brzine i nestabilnosti u brzim krivinama i na kočenju. Tehnički direktor Bob Bel dopunjuje svog vozača i ističe tri faktora koji "jedu" performanse. Prvi i najveći podbačaj je na terenu aerodinamike, pa bolid preslabo hvata pistu u brzim krivinama. U sporim krivinama deficitarno je mehaničko prianjanje, pa se i tu gubi vreme. Konačno, Bel kaže da su i performanse motora na ravnom slabije od konkurentskih, ali se u svetu zamrznutih agregata tu i ne može učiniti mnogo.

U potrazi za konkurentim aero rešenjima Reno je na testovima prikazao i groteskne solucije, ali estetika je tu ionako sporedna stvar. Iako Alonsov pristup Bel označava kao "usredsređen i pozitivan", nije tajna da je Fernando razočaran i da izgleda kao da bi rado ponovo spakovao kofere. Licitira se imenima: Tojota, BMW, Vilijams i, naravno, Ferari. Postava Kimi - Fernando možda liči na drim-tim, ali je Luka di Montecemolo ovu ideju okupao ledenom vodom: "Napraviti tandem Raikonen - Alonso značio bi da želimo sebi da naškodimo. Potrebna su nam dva vozača jednake snage koji će raditi zajedno."
Iako kaže da u trenutnoj situaciji teško nalazi motiv, Špancu bi bilo bolje da se seti dana kada je sa istom tom ekipom Renoa stvarao i vozio pobednički auto, ili da se opomene velikana iz prošlih vremena koji su imali strpljenja da zajedno s timom istrpe, reše i prevaziđu ovakve situacije i ponovo krenu ka vrhu. Nije bilo mnogo onih koji su u tome uspeli, ali i ekskluzivitet je sastojak neophodan da bi neko postao i ostao heroj.

O slavljeniku i trkačkim dinastijama

Rubens Barikelo ove sezone postaje vozač sa najviše F1 startova u istoriji i nadmašiće rekord od 256 nastupa koji od 1993. - godine kada je Rubinjo debitovao - drži Rikardo Patreze. Iako postoje nedoumice da li i crnu Imolu 1994, te trke u Belgiji 1998. i Španiji i Francuskoj 2002. uračunati u bilans, proslava 257. starta zakazana je za sledeći gran pri, Veliku nagradu Turske. Barikelu je ovo šesnaesta F1 sezona, a bilans je 9 pobeda, 61 podijum, 13 pol pozicija i 519 bodova. Zenit njegove karijere bio je šestogodišnji period u Ferariju, za čijim volanom je stigao do svih svojih trijumfa i dva puta postajao vicešampion sveta, 2002. i 2004.

Brazilac je uoči slavlja izjavio da bi rado vozio u Formuli 1 još dugo, dok ne bude imao 300 trka za pojasom, a ubrzo potom u opticaj je puštena storija kako će mu već za 2009. biti ponuđeno sedište u Indikaru, u Andreti Grin ekipi. Portparol tima, međutim, nije imao pojma o tome i za njega je cela priča bila novost. A lepo se slagalo: povezujući faktor bila je Honda, kao jedan od dva stuba na kojima počiva Indikar. Uskoro i zvanično najiskusniji F1 pilot zamenio bi mesto sa Markom Andretijem, momkom iz treće generacije čuvene italoameričke trkačke familije. Marko je već u dva maha testirao Hondinu formulu 1 i verovatno bi se u njoj rado trkao, a deda Mario već dugo se nada da će njegov unuk biti sledeći Andreti u najprestižnijem automobilskom takmičenju na svetu. Bez obzira što bi Rubensu možda i prijalo društvo Tonija Kanana, možda je bolje poželeti mu nešto mirniju završnicu karijere. Poslednje što je ovom pilotu sa apsolutno evropskim pedigreom potrebno, i to nakon 16 godina Formule 1, jeste da polomi noge na nekom ovalu. I ne treba ići dalje od primera Nelsona Pikea oca, kome je upravo takav događaj 1992. efektivno završio karijeru.

Andretijevi su znamenita i uspešna trkačka dinastija. A porodica Šumaher možda je na putu da formira novu: Mihaelov sin, devetogodišnji Mik Šumaher vozio je svoje prve karting trke u Španiji i završio ih na desetom i osmom mestu. Dečak je za učešće prijavljen kao "Mik Beč", po majčinom devojačkom prezimenu, kako bi se izbegao suvišni publicitet. U skladu s tim, pratilac nije bio slavni otac, već deda Rolf Šumaher. Ako krv nije voda, za nekih desetak godina, ili čak ranije, niko neće moći da kaže da na dolazak "Šumija trećeg" nije bio blagovremeno upozoren.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: