GP2 Azija: Grožan potvrdio klasu

Posle deset trka voženih od kraja januara do sredine aprila završena je prva sezona GP2 Azija šampionata. Pitanje prvaka - atipično za ovo takmičenje - rešeno je već u pretposlednjoj rundi i to je bio prvi put da na rasplet u borbi za GP2 titulu nismo čekali do finalnog vikenda. Situacija je paradoksalna, s obzirom na kalendar sa upola manje trka od uobičajenog, ali pokazuje koliko je zapravo dominantan bio Roman Grožan, čovek koji je potvrdio šampionski kalibar, viđen i prepoznat nakon lanjske titule u F3 Euroseriji.

Izvor: B92

Četvrtak, 17.04.2008.

12:27

Default images

Od prve runde na Dubai autodromu, Grožan se smestio u centar pažnje, istakao kandidaturu za konačni trijumf, dograbio ubedljivo vođstvo u generalnom plasmanu i kasnije ga je samo povećavao. Tokom sezone, Francuz iz Ženeve pokazao je da zna sve: i da suvereno pobeđuje s pol pozicije, i da se bori, da sustiže i hrabro obilazi konkurente na putu do viših mesta. Bonus poeni nisu presudili u ovom šampionatu, prednost je i bez njih bila ogromna, ali kod Grožana se prepoznaje i ta vrlina: osvojio je dvanaest dodatnih bodova za četiri od mogućih pet najboljih vremena u kvalifikacijama i za četiri izvezena najbrža kruga.

Sezonu je zaokružio tako što je sprint u Dubaiju, posle prve krupnije vozačke greške u godini, završio u zidu. Sve dotle prikazano bilo je gotovo besprekorno, pa ćemo i tu finalnu epizodu iz Emirata svrstati u proces odrastanja i sazrevanja šampiona. Jer, nema zabune: Francuz je prvoklasni materijal u prvoklasnom timu, a ohrabruje to što ovog momka Reno nije zaboravio ni upustio, kako je to učinio sa Burdeom.

Iz prvog intervjua koji je Grožan dao u svojstvu novopečenog šampiona saznali smo da mu se nije preterano dopao način na koji je u Manami i matematički zakovao titulu, jer mu je naslov stigao i pored prvog odustajanja u sezoni. Dobar znak: Roman je želeo da do lovora stigne pobedom i perfektnim vikendom u kojem bi osvojio maksimalno mogućih 20 bodova, ali to ni njemu, niti ikom drugom nije pošlo za rukom.

Bez lažne skromnosti, Roman je priznao da je očekivao ovakve rezultate u GP2 Azija seriji, zato što još od Formule 3 savršeno poznaje ljude iz ART GP ekipe i što sa njima već dugo radi. Ako postoji "tajna uspeha", to je "savršeno izbalansiran, perfektan auto", koji mu je dopustio da se koncentriše samo na vožnju i da se upušta u rizike na stazi. Kada govori o svojim šansama u glavnom GP2 šampionatu, dvadesetjednogodišnjak je oprezniji, zbog novog bolida, Dalare 2008, zbog jače konkurencije i novih staza. Grožan tu sebe smatra za skoro-pa-autsajdera, a veće šanse daje iskusnijima od sebe - Cuberu, Maldonadu, Filipiju ili Pantanu - mada najavljuje da će svakako pokušati da im zagorča život. Francuzu je Formula 1 san i konačni cilj, a reklo bi se da do nje nema još mnogo da pređe.

Pratioci: Buemi, Petrov, Fauzi, Sena

Viceprvak azijske serije je Sebastijan Buemi, što je konačni plasman na prvom i drugom mestu učinilo identičnim onom u prošlogodišnjoj F3 Euroseriji. Švajcarac je krenuo s "kasnim paljenjem" i do završnice uopšte nije izgledao viđen za tako visoko mesto u konačnom poretku. Četiri vezana druga mesta u Bahreinu i Dubaiju bukvalno u zadnji čas propela su ga iznad Petrova.

Vitalij Petrov jedan je od onih koji posle svega može da razmišlja o prokockanim šansama. Verovatno bi on bio najbolji posle Grožana - realno, bitka se oko toga i vodila - da je u prvoj trci uopšte mogao da startuje i da mu defekt u poslednjoj nije uskratio priliku da sa Buemijem u direktnom dvoboju reši pitanje naslova vicešampiona. Svejedno, Petrov se pozicijom 3 lepo nadovezao na prošlogodišnji sjajni finiš sezone i svakako ima čemu da se nada u "velikoj" GP2 seriji.

Fairuz Fauzi na 4. mestu u generalnom verovatno je ono čemu su se azijski organizatori i nadali. Vozač iz Malezije primenjivao je "ziheraški" recept: osmo mesto u glavnoj, pol i eventualno pobeda u sprint trci. U 2008. gledali smo preporođenog Fauzija; onaj stari bodovima nije mogao da priđe ni na puškomet, "ovogodišnji" je čak slavio u Sentulu.
Bruno Sena na startu je izgledao kao Grožanov najozbiljniji konkurent, ali je bodovni zaostatak samo rastao. Na kraju mu je zbog glupe omaške u boksu propalo ne samo 17 sekundi prednosti, već i prilika da spase čast i trijumfuje na glavnoj trci u Dubaiju. Takav previd iSportu, prošlogodišnjim šampionima, nikako nije smeo da se desi. Brazilac sezonu završava na petom mestu, bez ijedne pobede. Očekivali smo više, a šta smo dobili? Utisak da je Sena konstantniji nego 2007, da se etablirao u ovom takmičenju ne samo zahvaljujući prezimenu, i dokaz da je kadar da vozi opako brze krugove. U toj disciplini on je jedini povremeno mogao da se meri s Grožanom. Nastupajući GP2 internacionalni šampionat trebalo bi da da konačan odgovor na nedoumice o Seninim realnim dometima.

A moglo je bolje...

Apsolutno najbaksuzniji pilot GP2 Azija šampionata je Luka Filipi. Istina, postoji i Kristijan Bakerud, on je najveći maler GP2 trka uopšte, ali Italijan u ovoj neslavnoj kategoriji izlazi u prvi plan zato što se od njega nije očekivalo manje od borbe za titulu. Filipiju se desilo sve što je moglo da mu unakazi sezonu: od vozača zaostalih za krug koji se s njim trkaju, preko mehaničkih defekata, sudara, do diskvalifikacije sa prvog mesta zbog pogrešno montiranih guma. Valjda je Luka potrošio svoju zalihu malera za ovu godinu i valjda će u GP2 prvenstvu biti srećnije ruke. Za nastavak njegove karijere biće od presudnog značaja da azijski debakl ne deluje demotivišuće, jer će Italijan biti u ART GP timu, inspirisanom Grožanu uz bok.

Prijatno je iznenadio Jelmer Burman, Holanđanin koji je preskočio dve prve runde, primoran da u Ardenovom kokpitu posmatra Pakistanca Adama Lenglija Kana. Kad je konačno preuzeo volan, Burman je završio svih šest trka na kojima je startovao, ni na jednoj niže od devete pozicije. DPR je nakon prve trke u milosti otpustio Andija Součeka i žrtvovao celu sezonu "razigravajući" Dijega Nunesa, koji će za englesku ekipu voziti i u internacionalnoj seriji. Dugoročno verovatno pametan izbor, ali u Aziji poguban, pošto je Nunes do poena stigao samo jednom. Najzad, Tahinčioglu je neopozivo preuzeo ulogu glavnog fenjeraša, jer je na poslednjoj trci u Dubaiju imao 51. GP2 start, a on, kao ni 50 dotadašnjih, nije doneo bodove Turčinu iz Bristola, iako je posvedočio o izvesnom usponu forme.
Pregledaćemo i učinak timova. Ekipni pobednik je ART Gran pri, odatle su nam kao prvaci pre Grožana stigli i Rozberg i Hamilton. Da stvari budu zanimljivije, Nikola Tod, menadžer ART-a, nedavno je dovođen u vezu sa mogućom kupovinom Toro Roso F1 ekipe. Posle ovakvog bilansa u GP2 kategoriji, skok u ultimativno automobilsko takmičenje ne bi bio iznenađenje. Nakon duže pauze, najviše zahvaljujući rezultatima iz završnice sezone, tim Arden najzad je napravio veći posao i zaradio vicešampionsku poziciju, dok je Vitalij Petrov skoro sam doveo ekipu Kampos do trećeg mesta.

DAMS se malo docnije probudio, ali su Kobajašijeva prva mesta u sprintu na Sepangu i Sakiru Francuze upisala među pobednike, bitno pomogla u dostizanju četvrte pozicije u ekipnoj konkurenciji i dala osnov za uzdanje u solidnu 2008. Prošlogodišnji slavljenici iz iSporta, obodreni Glokovim i Cuberovim rezultatima iz 2007. mora da su računali na više od ranga 5 među timovima. Za ovaj pad Čandhok nije isključivi krivac, ali je mnogo podbacio, tim upadljivije što je demonstrirao vanredne sposobnosti u kvalifikacijama. Pike Sports spasao je Marko Bonanomi šestim mestom i pobedom u finalu u Dubaiju, inače bi ekipa koja je Nelsinju poslužila kao odskočna daska za F1 završila godinu s nulom u bodovnom bilansu. Španski BCN, nama iz razumljivih razloga posebno interesantan, ponovo je na repu kolone, ali makar ispred italijanskog Trajdenta.

U dolazećem internacionalnom GP2 šampionatu voziće i imena koja su apstinirala od azijske serije. Među njima su Pantano, Vilja, Konvej, Cuber i Maldonado, ljudi apsolutno kadri da se redovno i od početka bore za najviše plasmane. Dodajmo i to da kraj prve GP2 Azija sezone ne znači i penziju za već demodiranu Dalarinu šasiju iz 2005, planirano je da se ona vozi i u narednom azijskom šampionatu, a taj treba da ima čak devet rundi. Iako je ovaj isti auto u četvrtoj godini upotrebe, gotovo nije prošla trka a da neko nije ostao ukopan na startu. To nije imalo razmere pandemije kao 2005, ali je čudno da za sve ovo vreme te nimalo naivne bubice nisu "prepeglane".

Ako je potrebno: reč ZA Pavlovića

Šesnaesto mesto u generalnom plasmanu, u trkama po jednom šesti, sedmi i osmi. Ali, to je tek suvoparni osvrt na poziciju na tabeli. Šta smo još videli u Pavlovićevoj GP2 Azija sezoni? U kvalifikacijama je bio ispodprosečan, u otimanju mesta na startu jedan od trojice najboljih. Zaključak: ne nedostaju veština, borbeni duh, spremnost za prihvatanje izazova i sposobnost snalaženja u promenljivim uslovima na pisti. Pokušaji da se loše startno mesto kompenzuje kasnijim pit stopovima nisu dali plodove. Cele sezone Miloš i BCN nisu imali brzinu, a prilika godine propuštena je u sprint trci u Dubaiju, kada start s pola zbog kvara nije pretvoren u bodove.

Postoje vozači (ranije Havijer Vilja, ove godine Fauzi i Kobajaši) i timovi (DPR) koji teku karijere prema sledećem principu: u glavnoj trci cilja se makar osma, ako ne i koja viša pozicija, potom se u sprintu startuje sa vrha i pobedi. Neverovatno je da je Pavlović čak tri puta bio u ovoj situaciji, a ni sa jedne sprint trke, u prilikama koje po sebi mnogo olakšavaju život, nije uzeo ni bod. Tipično za Miloša, kod njega sve mora da se desi na komplikovaniji način.

Bolju predstavu o Pavloviću podupire činjenica da je samo on osvajao poene za BCN. U 10 trka izborio ih je 6, što je više nego što su Španci zaradili cele prošle godine, a ta je imala 21 trku. Uz samo nešto više sreće, broj bodova mogao je biti dvocifren, premda je potpuno beskorisno raspredati o "kad bi" i "da je". Ključno je pitanje kako bi to sve izgledalo u nekom drugom automobilu i jačem timu, ali realnost upozorava da će o Pavlovićevoj GP2 karijeri pre odlučiti podrška sponzora, odnosno njen izostanak, nego ono što pokaže na stazi.
Za ovaj članak je nebitna vlasnička struktura Miloševih finansijera. Pravi problem leži u činjenici da se kompanije - čije god bile - izgleda ne pridržavaju dogovorenog. A imati takmičara na tako visokom nivou u auto-sportu jeste državni interes, tim veći što je država manja. U Pavlovića treba investirati zato što trenutno ne postoji srpski automobilista sa većom međunarodnom reputacijom, boljim rezultatima i šansom na velikoj sceni. Ne može biti svejedno hoćemo li biti zastupljeni u društvu odabranom, na globalnoj mapi auto-sporta. Nije beznačajno ni to što bi Miloš svojim rezultatima možda mogao da olakša put nekim budućim talentima iz Srbije.

U azijskom šampionatu Pavlović je bio sasvim solidan. A u GP2 seriji ionako nema večitih luzera - piloti koji nisu dokazali da tu spadaju otpadali su veoma brzo, a ako su se i održali nešto duže, bilo je to zahvaljujući sponzorima. Pošto u Miloševom slučaju ovo poslednje nije u igri, potpisujem da naš trkač sigurno zaslužuje punu GP2 sezonu, posle koje će slika o njegovim mogućnostima biti kompletnija, a profesionalna budućnost imaće jasnije konture. Da li će te pune sezone zaista i biti, zavisi od novca, i tu bi ova storija mogla da ima i sumračan nastavak.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: