F1: Rat zvezda i zvezdica nastavlja se u Istanbulu

U haosu i blamaži čiji su protagonisti u Mađarskoj bili Hamilton, Alonso, Ron Denis i tim Meklaren Mercedes nema nevinih. Više se ne radi o rivalstvu na stazi, ne ni o psihološkim smicalicama kojima se timski kolega potiskuje u drugi plan. Ovo u šta se situacija u Meklarenu pretvorila uporedivo je sa rvanjem u blatu. Zvezde štutgartske "trokrake zvezde" ponašaju se kao zvezdice: Hamilton ne poštuje timske odluke i postupa samovoljno, Alonso se, kao uvređena primadona, sveti na svoj način i uporno traži status prvog vozača, Denis je nemoćan ili nevoljan da interveniše, pošto britanska javnost očekuje samo jedno – domaćeg šampiona.

Izvor: B92

Subota, 25.08.2007.

10:39

Default images

FIA je Alonsu odrezala potpuno nerezonsku kaznu – ako je već namerno ometao Hamiltona i sprečio ga da započne još jedan brzi krug, a sudije su odlučile da jeste, onda je to moralo da bude sankcionisano mnogo oštrije. U suprotnom, možemo da zaključimo da je taj prekršaj ekvivalentan Fisikelinom ometanju (!) Sakona Jamamota na poslednjoj krivini. S druge strane, ekipi su oduzeti konstruktorski poeni, na šta se Meklaren žalio, pa će tokom septembra imati čak dva susreta sa zvaničnicima: prvi povodom slučaja Hungaroring, drugi zbog još uvek nezaključenog "Stepnigejta".

Kombinacija Voking-Štutgart i može sebi da dozvoli jednu glupost poput ove iz Budimpešte jer joj bodovna prednost obezbeđuje da se takav kiks pregura bez većih poremećaja u plasmanu. Ali, dok u konkurentskom taboru vladaju mržnja i podmetanja, Ferari puca sebi u nogu i zaboravlja da sipa benzin u Masin bolid posle prvog pokušaja u drugoj kvalifikacionoj rundi zbog "nesporazuma između komandnog pulta i ljudi u garaži"! Neverovatno! Već su se u nekoliko navrata ove godine izbrukali, u Mođorodu su nadmašili sve prikazano. U sećanje se vraćaju promašaji iz '94, '95. i '96, kojima su tek Šumaher i njegov klan učinili kraj. Jedna takva čvrsta ruka očigledno je preko potrebna i sada, pa nimalo ne iznenađuje potvrda da su konačno otpočeli pregovori sa Rosom Braunom oko njegovog povratka u ekipu.

Alonso: gde su pašnjaci zeleniji?

Činjenica je da je nešto duža pauza doprinela barem prividnom smirivanju strasti. Veza između Alonsa i Meklarena u tom periodu prošla je pun krug, u jednom trenutku rastanak je izgledao gotovo izvestan. Alonso, čije usluge inače koštaju 15 miliona evra godišnje, svom poslodavcu je navodno ispostavio ultimatum: "Hamilton ili ja", a izvor "Timesa" tvrdi je da je Ronu Denisu dosta obojice i da je Špancu poručio da na kraju sezone može da ode. Sada se organizuju "samiti pomirenja", a Norbert Haug jedan je od retkih ljudi uverenih da će Fernando ispuniti ceo svoj ugovor, to jest voziti za Meklaren do kraja 2008: "Alonso je 100% zadovoljan jedino kada je na vrhu, sada je usred procesa prilagođavanja, ali sve je bolji i bolji. Do Turske ćemo izgladiti nesporazume između njega i Hamiltona."

Kuda bi, zaista, Alonso mogao da ode? Govorilo se i o BMW-u, ali su nagađanja presečena onog trenutka kada je bavarsko-švajcarska kombinacija objavila vozačku postavu za 2008. Izglednija opcija je Reno: Briatoreu ni ovde nije mrsko da iritira ljude iz Vokinga, pa se spekuliše da zajedno sa Fernandovim ocem i menadžerom intenzivno radi na povratku dvostrukog prvaka u francuski tim. Želja za ponovnim partnerstvom izgleda da je obostrana, a akciju bi finansijski pomogla španska Telefonika. Problem nastaje kada se postavi pitanje Alonsovih ambicija, pošto je potpuno neizvesno da li će Reno dogodine biti konkurentan. Ako se ovaj transfer i ostvari, suvišan je Fisikela. Sve deluje prilično zapetljano, ali je posle svega nekako teško zamisliti opstanak ovogodišnjeg Meklarenovog tandema i u 2008. Uostalom, "profesor" Prost zna o čemu govori kada iz svega izvlači pouku: "Imati dva ravnopravna vozača u ekipi je greška. To škodi timu jer prouzrokuje previše tenzija."
U opticaju je bila i storija da Ferari pokušava da se dočepa Hamiltona. "Tuttosport" je pisao da Skuderija namerava da iskoristi potoke zle krvi koja teče u Meklarenu i da im preotme vunderkinda, nudeći mu 35 miliona dolara, pošto ga vidi kao "pravog naslednika" Mihaela Šumahera, jer je "talentovan, odlučan, brz, ima pobednički mentalitet i gladan je uspeha". Britanac bi u ovom slučaju zamenio Felipea Masu. Šef Ferari ekipe, Žan Tod, označio je sve to kao "neistinite glasine".

Za kraj podsećanja na Hungaroring, samo ćemo pozdraviti najbolji ikad ostvaren rezultat BMW Zaubera, i odati priznanje Ralfu Šumaheru na najvišem plasmanu u godini, kao i Rozbergu za prve poene posle Barselone. Zadržavamo se na začelju kolone: na Hondinu agoniju su se valjda već svi toliko navikli da ni debakl iz Mađarske ne bi privukao posebnu pažnju, da Barikelo nije završio osamnaesti, čak i iza Spajkera. Uopšte ne čudi što Super Aguri za 2008. najavljuje da će izgraditi sopstveni bolid – izgleda da je sve bolje nego osloniti se na ovogodišnje Hondine šasije, verovatno potpuno bezvredne zbog krupnih grešaka u kalibrisanju vazdušnog tunela.

Vozački karusel

Novosti koje su stizale tokom letnje pauze lišile su nas nekolikih nedoumica. Hajdfeld će i dogodine voziti za BMW-Zauber. Detalji nisu obelodanjeni, ali tridesetogodišnji pilot iz Menhengladbaha trebalo bi da je potpisao jednogodišnji ugovor sa opcijom za produžetak saradnje, uz procenjenu godišnju platu od 6 miliona evra. BMW-ov vozački par ostaje nepromenjen, a ulogu jedinog test vozača treba da igra Timo Glok. Trenutno vodeći u GP2 seriji nameće se kao prvi izbor, ali on takođe pregovara i sa Renoom i Tojotom.
Sebastijan Burde konačno i zasluženo dolazi u F1. U narednoj sezoni, voziće za Toro Roso, baš kako je i očekivano i najavljivano. Tako su "naslednici Minardija" za nešto više od dve sedmice sproveli pravu personalnu revoluciju. "Čovek viška" postao je Vitantonio Liuci, kome preostaje da vozačko sedište potraži negde drugde, ili da se zadovolji ulogom test vozača. Ovaj razvoj događaja Italijana nije iznenadio, on je već u kontaktu sa drugim timovima, a i iz njegovih usta čuju se reči koje je mnogo glasnije izgovarao Skot Spid – da nijednom od njih dvojice nije pružena prava šansa i da ova dva otpuštanja i nemaju mnogo veze sa postignutim rezultatima.

Rezimiramo: prema onome što se zna o trajanju ili obnavljanju pojedinih ugovora, postave Meklarena, Ferarija, Red Bula i Honde trebalo bi da ostanu nepromenjene (uz sve rezerve zbog zbivanja u Meklarenu), a sada su poznati i BMW-Zauber i Toro Roso tandemi. Truli bi trebalo da i dogodine nastupa za Tojotu, a Ralf Šumaher je možda upravo uspeo da sebi kupi još jednu sezonu u eliti. Situacija je otvorena u Renou i Vilijams Tojoti, Super Aguri još nije potvrdio ništa, a Spajker i Prodrajv predstavljaju posebne i specifične slučajeve.

O odlasku i dolasku: Spajker i Prodrajv

Mada se donedavno tvrdilo da finansijske nevolje u koje je zapao Spajker – proizvođač automobila neće uticati na Spajker – F1 tim, jer ovaj potonji ima svoje već obezbeđene izvore finansiranja i kompletiran budžet, sredinom avgusta smo saznali da stvari ipak stoje drugačije. Holanđani razmatraju delimičnu ili potpunu prodaju trkačke ekipe kako bi omogućili refinansiranje Spajker kompanije, njenu kratkoročnu likvidnost i obezbedili dalje investicije. Neke ponude su već uzete u obzir, a ako požure sa prodajom, ispostaviće se da su u Spajkeru imali daha samo za jedno leto, pošto su kupili i nasledili Midlend u septembru 2006. Čelnici ekipe garantuju da imaju resurse koji će im omogućiti da završe tekuću sezonu, a čim se to potencira, kraj je verovatno bliže nego što izgleda. Nejaki holandski tim mnogo je očekivao od B verzije svog bolida koja je trkački debi trebalo da ima u Istanbulu. Premijera je, međutim, odložena za Moncu, jer auto nije prošao kreš test. Kao da i bez toga Spajker nema dovoljno muka.
Od iduće godine u F1 trebalo bi da se nađe i Prodrajv, ekipa Dejvida Ričardsa. Za debi sezonu odabrana je upravo 2008. jer će od tada biti legalno korišćenje kupljenih, a ne samo sopstvenih šasija. Izgleda da je Ričards najbliži tehničkom partnerstvu sa Meklaren-Mercedesom – ovakav potez bi trebalo da omogući uštedu od čak 150 miliona funti, koliko bi otišlo na dizajniranje i razvoj originalnog bolida. Navodno će Meklaren morati da rastegne svoje ljudske resurse, jer je Prodrajvu ostalo premalo vremena da okupi sopstvenu ekipu. Vozači treba da budu Pedro de la Rosa i Gari Pafet. Sve je ovo izgledalo kao sigurna stvar, dok sam Ričards nije izjavio da je Meklaren-Mercedes najbliža, ali ipak jedna od tri moguće opcije za njegov F1 tim, bez preciziranja koje su preostale ekipe s kojima pregovara. Ričards veruje da će se u septembru o svemu znati više, kao i da će Prodrajv zaista voziti u F1 u 2008. Nije zgoreg podsetiti da su prethodni rokovi u kojima je tim trebalo da objavljuje svoje planove bili probijani.

F1, treći put na Istanbul Parku

Istanbul Park je impresivna, 5.338 metara dugačka pista sa azijske strane Bosfora, najmlađa na F1 kalendaru i među najmodernijim na svetu. Otodrom je izazovna mešavina pravaca na kojima se vozi i 320 km/h i 14 krivina, osam levih i šest desnih. Zavoji imaju veoma različite odlike i svaki postavlja različite zahteve pred vozača i auto, ali nijedan nije komplikovaniji od već znamenite četvorostruke leve krivine 8. Tu se vozi punim gasom, petim stepenom prenosa, brzinom od 250 km/h i tu deluju sile snažnije od 4,5 g.
Jedno od svojstava turske staze jesu i usponi i padovi, pošto trasa sledi brežuljkasto tle. Teren je prirodno valovit, pa se pretežni deo kruga vozi po uzbrdici ili nizbrdici, a na ravnom su praktično samo veći delovi startno-ciljnog pravca i krivine 8. Očekivane temperature vazduha kreću se u rasponu 35º-40°C, što, ako nema oblaka, asfalt može da ugreje na 50º-55°C.

Istanbul Otodrom je tipična moderna staza, nalik onima u Bahreinu i Šangaju, ali sa više karaktera od njih. Maksimalna brzina ponovo je bitan, često i polazišni faktor za podešavanja. Timovi mogu da biraju: nešto viši aeropotisak da bi se brže prolazili brzi i srednjebrzi zavoji, ili manje nagnuta krila da bi krajnja brzina na ravnom bila velika, takva da omogući napad ili odbranu od protivnika na kočenju za krivinu 12. Ključ za brzi krug leži u visokoj aerodinamičkoj efikasnosti, odnosu potiska i otpora vazduha.

Pošto je nedavno izgrađena, staza je još uvek u dobrom stanju, njena površina je prilično glatka, a ivičnjaci nisu visoki. Zato je oslanjanje relativno tvrdo, a bolidi su nisko spušteni, što optimizuje aerodinamičke performanse i obezbeđuje poslušne promene pravca u tehnički zahtevnijim sekcijama, odnosno stabilnost u brzim krivinama. Jedini izuzetak je krivina 8: u njoj ima krupnih neravnina koje mogu da uznemire bolid i provociraju preupravljanje. Umesto da se ceo set-ap remeti zbog jednog zavoja, piloti u njemu moraju da prilagode svoje linije i voze tako da izbegnu neravnine.
Zahtevi prema kočnicama, ukupno uzev, nisu preveliki. Kritičnu tačku predstavlja zona kočenja za krivinu 12, glavno mesto za preticanje i duele točak uz točak. Greška u ovoj krivini košta mnogo, naročito kada su u pitanju brzi kvalifikacioni krugovi.

Nivo opterećenja guma velik je zbog brzih krivina i visokih temperatura. Zbirno, reč je o naprezanju sličnom onom u Silverstonu, pa će i ovde u upotrebi biti medijum i tvrde mešavine. Ova kombinacija već je četiri puta korišćena u sezoni: videli smo je u Maleziji, Bahreinu, Španiji i Velikoj Britaniji, i predstavlja dramatičan zaokret ka najtvrđim pneumaticima koje Bridžston proizvodi. Posebna pažnja obraća se na prednju desnu gumu, prvo zbog toga što se vozi suprotno smeru kazaljke na satu, potom i zbog izuzetnog naprezanja u dugačkoj i brzoj krivini 8.

Specifični zahtevi koje ona postavlja pred gume odraz su zbirnih dejstava jake bočne g-sile, brzine kojom se zavoj prolazi i vremena koje bolid tu provede. Da "istanbulska osmica" nije takva kakva jeste, na Otodromu bi moglo da se vozi i sa mekšim pneumaticima. Sve pobrojano deluje i na organizam vozača, naročito na vratne mišiće, pa u deo obaveznih priprema za Turski gran pri spadaju i dodatne vežbe za ojačanje vrata, leđa i ramena.

Oko 67% kruga vozi se punim gasom, što je značajno iznad sezonskog proseka. Tu spada i 16 sekundi punog gasa između krivina 10 i 12. Zahtevi postavljeni pred agregate raznovrsni su i visoki – ne samo što moraju snažno da povuku iz niskih obrtaja (završni niz krivina 12-13-14), već i isporuka snage na visokoj turaži mora da bude dozirana kako ne bi destabilizovala bolid na krivini 8.
Rashlađivanje motora ne predstavlja poseban problem, pošto nema dugačkih sporih sekcija koje bi dovele do pregrevanja, a pravci obezbeđuju dovoljan dotok svežeg vazduha. Pista je vrlo široka (20 metara na najširem delu), sa širokim zonama kočenja, pa nudi više mogućnosti za preticanje, što pol poziciji oduzima presudan značaj. Najverovatnija strategija je ona sa dva pit-stopa.

Posle Turske, svi će se zaputiti na test u Monci, budući da italijanska pista predstavlja sasvim drugačiji i jedinstven izazov u godini. Slavni "Autodromo nazionale" je poslednja zaista brza staza na kalendaru i, kao relikt iz prošlosti, postala je do te mere specifična da zahteva posebne probne vožnje.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: