Sledeća stanica: Barselona!

Tek što smo stigli da predahnemo i saberemo utiske posle Nirburgringa, a već dolazi novi okršaj najboljih: na stazi Katalunja će šesnaesti put biti vožena Velika nagrada Španije. Nepuna četiri dana pauze dozvoliće timovima samo da spakuju stvari i spuste se 1.300 kilometara na jug. Vremena za testiranje nema, radi se sa onim što je već isprobano i pripremljeno pre Nemačke.

Izvor: Aleksandar Babiæ

Četvrtak, 11.05.2006.

01:49

Default images

Nirburgring je potvrdio Imolu: pobeda Ferarija nije "čudo za tri dana", već najava ozbiljne borbe, koja bi trebalo da se protegne kroz ceo šampionat. Velika nagrada Evrope bila je klasičan primer i spoj Šumaherove odlične vožnje, prave taktike Rosa Brauna i napornog rada celog Ferarijevog tima. Pobedi je u ogromnoj meri doprineo i Bridžston, a pošto je Masin nastup krunisan prvim podijumom, može se razmišljati da li je Ferarijev paket, barem u uslovima kakvi su vladali u Ajfelima, po kvalitetu u ravni sa Renoovim.

Tokom tri "magična" kruga – između 38. i 41. – Mihael je izvezao vremena 1:32.420, 1:32.099 i 1:32.167. To su ujedno bila i tri najbrža kruga u trci, brža od svega što su u nedelju uradili Alonso i Raikonen. Ferari se opredelio za tvrđu Bridžston mešavinu; takvi pneumatici, dovoljno izdržljivi pred kraj svog radnog veka, omogućili su Šumaheru da na stazi ostane duže od Alonsa i dali mu nedostižnu prednost.

Ros Braun, "mozak" trijumfa, stvar je objasnio ovako: "Najvažniji je bio krug pre Šumaherovog prvog pit-stopa. Tada je u boks ušao Reno i mogli smo da vidimo koliko je to kod njih trajalo, pa da dolijemo nešto više benzina kada je bio naš red". Ta količina omogućila je kasniji odlazak na drugi servis, ali je presudilo to što je Šumaher, iako teži, uspeo da održi priključak sa Alonsom. "Trku smo dobili u toj fazi", završio je Englez.
Ceremonija na podijumu još nije ni počela, a Briatore je konstatovao da je zadovoljan rezultatom, jer je Alonso ostavio Meklaren za sobom, pa mu sad predstoji borba sa Ferarijem. Kakva promena vokabulara u roku od samo 14 dana, kakva dimna zavesa najvišeg kvaliteta!

Italijanska štampa puna je hvalospeva – Šumi je "magičan" i "ljudožder", u španskoj se daju lakonske ocene da Alonso nije mogao da iz svog automobila izvuče više, dok Englezi konstatuju da je sedmostruki šampion "ponovo onaj stari".

Na Ringu je u nedelju bila 121.000 gledalaca, tokom celog vikenda 276.000, što je 10.000 više nego prošle godine. Barem polovina njih došla je da vidi ono što se i dogodilo: trijumf Šumahera kod kuće. Sada je red na "Princu od Asturije" da na "svom terenu" pokaže kako se uzvraća udarac.

Borbenost i frustracija

Raikonen je odvezao solidnu trku, a snage za veći domet jednostavno nije bilo. Izgleda kao da je Fincu stvar sa Meklarenom konačno dojadila. "Ovo nije prvi put", kazao je Kimi. "Posle svega što se dogodilo prošle godine, očekivali smo da ćemo ove sezone biti u boljoj situaciji, ali i dalje postoje problemi. To jednostavno nije ono čemu smo se nadali". Za "Ledenog" je najneprijatnije to što tim u stvari ne zna zbog čega automobili nisu dovoljno brzi.

Posle Batonovog odustajanja, Barikelo je petim mestom Hondi spasao vikend, uz to prvi put u sezoni nadmašivši Britanca u kvalifikacijama. Ovaj rezultat ne treba da zavara: rastojanje do četvrtog mesta iznosilo je više od jednog minuta.

Ralf je mogao da poentira da Tojota nije ispustila dušu, a Truli je, ako računamo i prošlu sezonu, izvezao svoj deveti uzastopni gran pri bez osvojenog boda. I na Nirburgingu je Jarno bio onaj stari: u kvalifikacijama brži od klupskog kolege, u trci je samo potonuo i netragom nestao.

Rozberg je ponovio svoju tačku iz Bahreina – tamo ga je sudar bacio na začelje kolone, pa se domogao sedmog mesta, na Ringu je zbog kazne startovao poslednji, a na kraju je rezultat bio identičan. Svejedno, Nemac je bio slamka spasa za svoj tim, pošto je Vebera automobil još jednom izdao. Izgleda da je razvojni budžet isuviše tanak, pa se naveliko govori o tome da će Niko na kraju sezone biti prodat.

Ove godine gledamo ponovo probuđenog Vilneva. Žak zaslužuje sve čestitke za borbenost, a da se brže radilo u boksu, bodovni saldo je mogao biti i bolji. Hajdfeld je bio začuđujuće spor na stazi koja mu tradicionalno leži i završio je na neprimetnom desetom mestu.
Neko mora da je bacio kletvu na Red Bul. Ponovo nijedan njihov automobil nije završio trku, što skor pogoršava na tri od mogućih deset finiša. Skot Spid pokazao je da, ako ništa drugo može da svoj Toro Roso dotera do cilja. Amerikančevo prezime obećava više nego što on pokazuje na stazi. Liuci je opet bio brži na treningu, sudar na startu nije njegova krivica, ali pokušaj da sa obogaljenim bolidom stigne do boksa ispao je potpuno amaterski.

Berger je nedavno izjavio da su zvezde budućnosti Liuci, Rozberg, Spid, Kovalainen i Kubika. Bio on u pravu ili ne, primetno je da je sa ove liste izostavio Klina. Imamo li u vidu pul vozača koji je Red Bulovim timovima na raspolaganju, već sad možemo početi da formiramo sliku o tome na koga računaju i dogodine.

Midlandovi piloti su barem završili trku (Monteiro ispred Albersa!), što Super Agurijevim nije pošlo za rukom. Frank Montanji imao je težak debi, koji se pretvorio u bukvalno vatreno krštenje, pošto mu se bolid, nakon kvara na hidraulici, povrh svega i zapalio.

Fisikela zaslužuje koju reč više: cirkus koji je napravio u kvalifikacijama protumačio bih kao nemogućnost da kontroliše sopstvenu frustraciju. Pošto je digao dreku i isposlovao kažnjavanje Vilneva (zbog navodnog ometanja), tokom dobrog dela trke delovao je izgubljeno i nestabilno. To sve više liči na situaciju u kojoj Đankarlo zna da mu se ne piše dobro. Reno je izgubio Alonsa, a raste verovatnoća da će se Italijana lišiti svojom voljom. Kovalainen gotovo izvesno dogodine dobija trkačko sedište, dok je diskutabilno da li je ovakav Fisikela timu uopšte potreban.

Velika nagrada Španije, sada magnet za publiku

Pedralbes 1951
Prvi Gran pri Španije vožen je 1951, na stazi Pedralbes. Posle pauze između 1954. i 1968, F1 se vratila na stazu Harama, kod Madrida, koja se u kalendaru izmenjivala sa Montžuih parkom u Barseloni. Potonja lokacija zauvek je napuštena 1975, nakon tragedije u kojoj je poginulo petoro gledalaca. Od 1986, Velika nagrada Španije vozi se svake godine. Domaćin je najpre bio Herez, da bi se Formula 1 od 1991. konačno skrasila u Kataloniji.

Do pojave Fernanda Alonsa, španski vozači jedva da su se mogli pronaći u statistikama i večitim listama Formule 1. Tako imena Adriana Kamposa ili Luisa Pereza Sale – da pomenemo samo pilote iz osamdesetih godina XX veka – znače nešto samo ozbiljnim posvećenicima u sport. Nije ni čudno što je pažnja nacije bila usmerena na motociklizam i reli. Onda su 1999. debitovali Pedro de la Rosa i Mark Žene, pa dve godine docnije Fernando, i ostalo je, kako kažu, istorija.

Tokom ranijih godina, Španski gran-pri često je kuburio sa posetom. Sada je stvar radikalno drugačija. Pored staze podignute su nove tribine, a očekuje se da će, kao i 2005, sve ulaznice biti rasprodate, i da će 135.000 fanatičnih navijača doći da bodre lokalnog matadora.

Na Katalunji, šesnaesti put

Ako postoji staza o kojoj i inženjeri i vozači "sve znaju", onda je to baš Katalunja, locirana severoistočno od Barselone. Kao nigde drugde, na njoj timovi prelaze hiljade test kilometara, ne samo zbog povoljnih klimatskih uslova u međusezoni, već i zato što je sa aerodinamičkog stanovišta vrlo izazovna. Konvencionalna mudrost kaže: ako je aero-paket efikasan, auto će "raditi" u Barseloni, a ako se tu dobro ponaša, "radiće" svuda.

Barselona je poznata po svojim dugačkim brzim krivinama, poput treće ("Renault"), devete ("Campsa") ili dve desne, po redu 12. i 13. ("New Holland"), koje vode na startno-ciljni pravac, gde prednji levi pneumatik trpi najveće opterećenje. Zato su od ključnog značaja aerodinamičke odlike bolida i performanse guma. Staza je pneumatike "ubijala" sve do 2004, kada je presvučena novim slojem asfalta. Ipak, to ne znači da je mekša komponenta automatski izbor. Površina jeste postala relativno glatka, ali sama trasa stavlja pneumatike pod veliko opterećenje, pa je najbolje rešenje kompromis između što boljeg "hvatanja" i neophodne izdržljivosti.

Timovi raspolažu obiljem podataka i u Barselonu dolaze sa već formiranim bazičnim set-apovima. To, naravno, ne znači da su stvari jednostavne. Katalunja je veoma osetljiva na fluktuacije temperature – koja je gotovo redovno viša nego u doba testiranja – a nepredvidljivi vetar doprinosi tome da se uslovi na stazi menjaju iz časa u čas.
Katalunja ne zadaje mnogo muka kočnicama, a kako se svega 61% kruga vozi punim gasom, trka ne bi trebalo da predstavlja poseban napor ni za agregate. Dodatno, ne sme se zapostaviti dobra trakcija, naročito bitna na izlasku iz krivine "La Caixa", koja je načinjena još užom.

Najbolje mesto za preticanje nalazi se na kraju dugačkog startno-ciljnog pravca. Međutim, zbog turbulencije je izuzetno teško ostati "u repu" bolida u dvema završnim krivinama, pa je obilaženje veoma komplikovano. Drugu izglednu šansu predstavlja već pomenuta "La Caixa" (krivina 10).

Od aktivnih vozača, u Barseloni su pobeđivali Mihael Šumaher (1995, '96, 2001, '02, '03 i '04), Vilnev (1997) i Raikonen (2005). Fernando Alonso je ovogodišnji Španski gran pri sam proglasio svojim "vrhuncem sezone" – pretpostavljam da mu je krajnje mrska ideja da se na podijum ponovo penje sa grimasom kakvu je imao na Nirburgringu. Ipak, iako je željan da se pred svojom publikom revanšira Šumaheru za dva uzastopna poraza, mogao bih da se opkladim da će Asturijanac radije još jednom prihvatiti gubitak dva boda, nego da vozi na sve ili ništa. Ne zbog kukavičluka ili pritiska, Fernando je pokazao da je na njega imun, već zbog višeg cilja koji ovaj momak ni jednog trenutka ne gubi iz vida.

Katalonska pista dugačka je 4,627 kilometara, a voziće se 66 krugova. Vlasnik rekorda staze je Fisikela, sa prošle godine postignutim vremenom 1:15.641.

Motori novi, motori polovni

U Barseloni će sa novim, nekorišćenim agregatima startovati timovi Honde, Red Bula i Ferarija, kao i Ralf Šumaher, Montoja, Fisikela i Liuci. Pravo na zamenu bez kazne imaju vozači Super Agurija i Mark Veber. Svi ostali (timovi BMW Sauber i Midland, Alonso, Spid, Truli, Raikonen i Rozberg) u nastupajući vikend ulaze sa motorima koji su već izdržali Nirburgring.

Naravno, ovo ne mora da bude od naročitog značaja, ali ipak daje jasniju predstavu o tome bi u Barseloni morao da bude nešto oprezniji sa brojem obrtaja, odnosno ko je pred ovu trku blago hendikepiran.

I, za kraj, i ako je to uopšte vest: Judži Ide izgubio je superlicencu i ove godine ga više nećemo videti u Formuli 1 (još verovatnije je da mu povratka uopšte nema). Tako je pala u vodu namera Super Aguri tima da Ideu kroz testove obezbedi nešto više iskustva i vrati ga za volan svog bolida.

Posledično, Montanji je kao drugi vozač potvrđen i za Monako, ali da li je time postao i celosezonsko, trajno rešenje, nije moguće reći. Ako Aguri Suzuki baš ne može bez dvojice japanskih vozača, mogao bi da pogleda u GP2 seriju: tamo se ove godine sasvim dobro snalazi momak po imenu Hiroki Jošimoto.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: