Nova vest
Fudbal

Nedelja, 10.06.2018.

13:15

Slučaj "Bane", SMS u džaku novca i geneza mundijalskih Orlova

Dve utakmice nisu dovoljne da se formira tim, ali je 180 i nešto više minuta bilo odlična prilika da se uspostave pravilne relacije i pokaže ko koliko i čime može da doprinese pozitivnom rezultatu. Čini se da su posle turneje u najatraktivnoj zemlji dijaspore stvari nešto jasnije.

Izvor: Spasoje Veselinović

Autor:Spasoje Veselinović

Slučaj
Starsportphoto

Fudbalska reprezentacija Srbije je pred najvećim izazovom u svojoj fudbalskoj istoriji od raspada svih oblika države koja je imala jugoslovenski prizvuk.

Plasman na Svetsko prvenstvo koje se održava u Rusiji nosi sa sobom ogroman značaj koji možda nije toliko prisutan i izražen, s obzirom na to šta su prethodne inkarnacije fudbalske selekcije za koju su navijali državljani Republike Srbije prikazivale na najvećim smotrama ili u pokušajima da se za njih kvalifikuju.

Aktuelna generacija je prošla veoma turbulentan put, zaključno sa situacijama koje su se pretvorile u rijaliti-šou priče, u čemu su veoma proaktivno uticali svi akteri, kako oni na terenu, tako i oni na klupi, a ponajviše persone koje sede u foteljama na Terazijama.

U novoj eri života i informisanja o njegovim aspektima jednostavno je nemoguće nemati nameru da se objasne neuralgične situacije.

One nužno stvaraju mesta za spekulacije i glasine, a kako prostor za takav vid medijsko-čaršijske aktivnosti, uvereni smo u to na svakodnevnom nivou, biva sve veći.

Dešavanja poput pozivanja ili nepozivanja pojedinih igrača, smene selektora, promene kapitena, redefinisanja formacije su momenti koje je neophodno argumentovano obrazložiti.

Ipak, stiče se utisak, na pozicijama nema osoba spremnih na eksplikaciju svojih postupaka, iako je svima, pa i njima, jasno da je fudbal najvažnija sporedna stvar na svetu. U Srbiji i daleko više od toga.

Novi Bane?

O slučaju "Muslin" je već bilo reči. Predstava za široku javnost, prožeta emocijama, ličnim doživljajima i odsustvom predstave o realnosti je nastavljena i izjavom bivšeg selektora za, simptomatično, ruske medije.

Razlozi za imenovanje njegovog dotadašnjeg docimera na klupi srpske reprezentacije za legitimnog naslednika nisu do kraja jasni, ali u takvoj odluci FSS ima mnogo smisla, uzevši u obzir da jaz u stavovima između čoveka koji je osvojio kvalifikacionu grupu i čelnika Saveza.

Jasno je i da bi davanje tolikog poverenja osobi koja nije prošla kroz celu priču moglo da stvari vrati na nulu, a vremena za upoznavanje, de fakto, nema, kao i da Mladen Krstajić, bar prema ponašanju koje je demonstrirao tokom svoje igračke karijere, ima karakter i stav koji mogu da nastave započeto.

Dueli protiv Čilea i Bolivije, poslednje pripremne utakmice pred put u Rusiju, pokazali su nam da nekadašnji reprezentativac, stameni štoper, mentor mlađima u fudbalskoj igri, višeslojna ličnost van terena, ume da primeti i reaguje na ključne momente.

Svoj prvi veliki vanigrački posao počeo je veoma nepopularnom merom. Racionalnih razloga je možda i bilo za pokušaj elimisanja Branislava Ivanovića iz startne postave, ali ne i za pompezno predstavljanje Aleksandra Kolarova kao nosioca srpske zastavice pri prvom izlasku na travnati tepih.

Kao centralni defanzivac Ivanović je umeo da odigra ispod granica svog renomea i kvaliteta, ali je sasvim jasno da su njegovi kvaliteti, zanemarivši sve mane, neophodni ovoj generaciji.

Uz Vladimira Stojkovića, on je osnova celog našeg aktuelnog reprezentativnog fudbala još od 2004. godine kada su bili deo mlade selekcije tadašnje SCG koja je u finalu poražena od Italije, predvođene Danijeleom de Rosijem i Albertom Đilardinom.

Veliku radost fudbalskoj i nacionalističkoj javnosti Bane je prethodno doneo pogotkom za pobedu nad Hrvatskom, 240 sekundi pre poslednjeg sudijskog zvižduka. Igrao je desnog beka, poziciju za koju je školovan i na kojoj može da da najveći doprinos, kako tada tako i sada.

Deficit na štoperskim pozicijama je godinama za srpske selektore bio veliki problem, pa je repozicioniranje bila nužnost koja se vremenom ustvrdila kao trajna pojava, a Ivanović se u toj situaciji našao kao najveća žrtva.

Oduzimanje trake i vraćanje na osnovno radno mesto bi moglo selekciji Srbije da donese jednog potpuno novog igrača, praktično restartovanog na fabrička podešavanja, lišenog odgovornosti veće od one koju može stvarno da podnese i, na kraju krajeva i najvažnije, dodatni kvalitet u igri.

Ivanović je pokazao spektakularnu volju, želju, ali i sportski bezobrazluk i svest o svojim mogućnostima u duelu protiv Bolivije.

Uzimajući u obzir karakteristike naših protivnika u Rusiji sasvim je jasno da dileme o starteru na defanzivnoj poziciji najbližnoj desnoj aut liniji ne postoje.

Tome u prilog idu i partije Nikole Milenkovića, dečaka koji je prerano napustio srpski klupski fudbal, ali je za našu nacionalnu selekciju sreća u nesreći da se to dogodilo jer je i prerastao igru na srpskim livadama.

Za svakog ljubitelja fudbala je divno videti da momak iz beogradskog naselja Bele vode i na najvećoj sceni može da odigra u maniru koji je prikazivao u dresu Partizana, još od svog prvog pojavljivanja u seniorskom sastavu, pod vođstvom Ivana Tomića.

U Duška Tošića i Kolarova, bar prema njihovom statusu, ne bi trebalo sumnjati, ali treba imati u vidu da su njihove fudbalske predstave često uzrokovane nivoom koncentracije i inspiracije, dok šansu, sa pravom, očekuje i Uroš Spajić, defanzivac potencijalno blistave budućnosti, koji je bio u debeloj senci u Muslinovoj eri.

Veza sa vezom

Slučaj "SMS-Muslin-Kežman-FSS" je u jednom momentu oduzeo deo medijskog i javnog prostora dnevnopolitičkim i parapsihološkim pričama koje okupiraju srpsko biračko telo, a priča oko sudbine Sergeja Milinković-Savića nastavljena je kroz naslove sa mnogo cifara.

Sasvim je jasno da fudbaler sa kombinacijom takvih fudbalskih karakteristika, sa definisanim karakterom i načinom ponašanja na terenu mora da ima mesto bar na spisku, a u okolnostima koje su pred reprezentacijom Srbije i u njenoj prvoj postavi na Svetskom prvenstvu.

Protiv Bolivije je promovisan u najbližeg saradnika Nemanje Matića, potpuno poremenog na radno mesto na koje dobija platu iz kase jednog velikog Mančester Junajteda, ali i Adema Ljajića, nekada projektovanog naslednika Saše Ilića u Partizanu, i to baš na mestu koje mu je sada Krstajić dodelio.

U javnosti se, sa razlogom, mnogo pitalo kako u avionu za Moskvu nije bilo mesta za Ljubomira Fejsu ili Nemanju Gudelja, s obzirom na to da je pozicija zadnjeg veznog, bar na papiru, popunjena sa samo tri imena - Nemanje Matića, Luke Milivojevića i Marka Grujića.

Iako to nije praksa sa kojom je dosad bio upoznat, SMS komotno može da nađe prostor da pokaže šta sve ume na samom centru terena, uz značajniju defanzivnu orijentaciju u odnosu na prethodnu sezonu u Laciju.

U Ljajićevom, kao i u Ivanovićevom slučaju, kao da se radi o vraćanju na izvorno radno mesto. Iako fudbaler Torina ima dovoljno osećaja da, u eri fudbala koji se bazira na krilnim napadačima, koji deluju "iz bekhenda", bude prilagođen situaciji, čini se da kao centralni ofanzivni vezista ima širinu koju kao levokrilni napadač ne može da dobije.

Pritom, uloga Filipa Kostića je toliko dobro iskristalisana tokom kvalifikacionog perioda, da ne postoji nikakav realan razlog da se on preseli na klupu. Igrač takvog profila je veoma kompatibilan sa kreativcima kakvi su Dušan Tadić i Ljajić, pošto im ostavlja mnogo prostora za igranje fudbala.

Za jedan deo javnosti je elimisanje Mijata Gaćinovića bilo iznenađenje, iako su se već mesecima u slučaju "Muslin" pominjala imena dvojice momaka iz Niša, izdanaka Partizanove fudbalske škole, Andriji Živkoviću i Nemanji Radonjiću.

Poput Milenkovića, i oni su prerano napustili domaći fudbal, s tim što se aktuelno levo krilo Crvene zvezde vratilo u pokušaju da dokaže svoj talenat. Nekada često ime u rubrikama sa ružičastim okvirima se danas pominje u pravom svetlu, a sve zahvaljujući šansi koju je dobio u redovima šampiona Srbije.

Mlade Nišlije su tandem koje bi poželeo svaki srpski trener. Šansu Krstajić nije propustio, pre svega jer svojom mladošću, brzinom, lakoćom igranja fudbala mogu da naprave svašta, ukoliko se okolnosti nameste tako da mogu da dobiju priliku, u poslednjih pola sata meča, kada su protivničke odbrane već dovoljno izmorene jurenjem Tadića, Ljajića, Kostića...

Kako prići Mitrovoj glavi...

Utakmica protiv Bolivije će ostati upisana u istoriji kao prva na kojoj je Aleksandar Mitrović stigao do het-trika. Momak poreklom iz Radinca kod Smedereva ima samo 24 godine, a čini se kao da za njega znamo već ceo život, pošto je za veoma kratko vreme toliko puta bio predmet raznoraznih priča.

Blistave partije iz kvalifikacionog perioda su označile da je bivši fudbaler Partizana konačno sazreo za nivo više, što je i demonstrirao spektakularnim partijama za Fulam u Čempionšipu, pod vođstvom Slaviše Jokanovića.

Mitrovićev karakter je takođe često bio tema, praktično od njegovog prvog pojavljivanja u seniorskom timu crno-belih. Demonstracija ekscentričnog ponašanja talentovanog mladića je za mnoge bila odbojna i nadvijala je ogromnu senku nad njegovim talentom i golgeterskim instiktom.

Iako se već nekoliko sezona nalazi u fudbalskoj eliti, priče o tome su nastavljene, pa je i Jokanović morao da objašnjava kako nema problema sa Mitrovićevim karakterom. Možda je trebalo da objasni i da je važan način na koji se prilazi čoveku takvog senzibiliteta i nivoa "ludosti".

Tokom kvalifikacija je moglo da se primeti da je pravi put do glave momka čije ime se ori stadionima u "kolevci fudbala" umeo da nađe i Krstajić.

Simptomatično je da je Mitrović skoro svaki postignuti pogodak proslavio u zagrljaju tadašnjeg pomoćnika selektora, koji je, uzećemo samo jedan primer, trasirao put aktuelnom defanzivcu Atletiko Madrida Stefanu Saviću do samog vrha evropskog fudbala.

Ako može, neka bude samo fudbal

Turnirski tip takmičenja, a to nam je potvrdio i legendarni Dragan Stojković, pored igračih zahteva i veoma jake karakterne osobine. Kako god bila tumačena, odluka FSS da uz reprezentaciju budu Saša Ilić i Dejan Stanković ide u prilog tome.

Legende Partizana i Crvene zvezde su putovale i u Austriju, odakle je selekcija trebalo da dobije motivacionu injekciju od mnogobrojne srpske dijaspore, kojoj je ta država, manje-više, idealno mesto za okupljanje.

Iz izjava posle prve utakmice se moglo konstatovati da podrška nije bila na očekivanom nivou, a nije postojalo ni veliko oduševljenje odijumom domaće javnosti.

To može da donese i pozitivne posledice, jedan od saveta je da se pred najveće ispite treba ići sa osećajem da je sve već negativno, pa se povoljan rezultat može prizvati i tom parapsihološkom metodom.

Naravno, poseban motiv predstavlja i činjenica da se događaj godine održava u Rusiji, državi koja izaziva brojne emocije u Srbiji. Sve nije moglo da prođe bez političkog konteksta, iz ruku selektora je dres sa brojem 1 dobio predsednik Srbije, što je takođe naišlo na podeljene reakcije u domaćoj javnosti.

Aktuelni momenat u srpskom fudbalu, bar na papiru, odavno nije bio bolji, večiti rivali su imali blistave izlete u Evropi, reprezentacija je na Mundijalu, fudbaleri iz Srbije beleže sjajne rezultate na klupskom nivou…

Ipak, crv sumnje na sve to ostavljaju pređašnja iskustva sa velikih takmičenja i brojne neobjašnjene priče. Valjda ih je u ovom ciklusu bilo dosta, u Rusiji bi se valjalo baviti samo fudbalskom igrom.

Spasoje Veselinović

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

86 Komentari

Podeli:

Fudbal

Vidi sve

U fokusu

Vidi sve