Skener: Na bazi tradicije koju velike reči ne mogu prekinuti

Pretnje u sportu ne prolaze, prepotentnost se uvek vraća, košarka je timski sport, a teren i dalje ostaje jedino merilo.

Izvor: Spasoje Veselinoviæ

Četvrtak, 18.08.2016.

10:00

Skener: Na bazi tradicije koju velike reči ne mogu prekinuti
Foto: Tanjug/AP

Košarkaši Srbije su rezultatom 86:83 pobedili reprezentaciju Hrvatske i plasirali se u polufinale olimpijskog turnira u kom ih čeka Australija, stari znanac iz grupne faze sa kojim postoje neki neraščišćeni računi.

Utakmica za infarkt, utakmica za hrabre, utakmica za one koji ćute i rade, imaju mir u glavi i vatru u srcu, timski duh, iskrenu želju za sportskom pobedom, cilj koji je veći od njih samih, ponos koji ne moraju da povećavaju uz pretnje.

Početak meča je bio tvrd, težak, naporan, ali i borben, uz svest o tome šta su mane i kako se ispoljavaju, veru u vrline i nadu da će biti jače od negativnih pojava... Čini se da se tim maksimalno fokusirao na to kako da odbrani koš, toliko da se zaboravilo kako se igra u napadu.

Đorđević je počeo sa Mačvanom i Teodosićem u petorci da bi imao više opcija u napadu, prvenstveno na pozicijama koje su slaba strana protivnika – Hrvatska nema kvalitetnog plejmejkera, niti defanzivca koji bi mogao da stane na put kapitenu, a Šariću odbrana na niskom postu nije jača strana.

Ipak, dogodilo se suprotno. Teodosića nije htelo,morao je da se okrene asistiranju, a Mačvan je uspevao da pobegne mlađem, bržem i skočnijem od sebe i da se razigra daleko van reketa. Samo u nekoliko navrata je Petrović pozivao zonsku odbranu i tu nije bilo najboljeg odgovora srpskog tima, kretanje nije bilo dobro, ali ne samo tu, već i u tranzicionoj defanzivi, gde su Hrvati skoro po pravilu bili uvek za korak brži.
Foto: EPA
Neefikasnost u napadu je amortizovana odličnim postavljanjem pod obručem protivnika, tako da su “drugi napadi“ održavali egal, a čak i vođstvo veće od onog koje može da se anulira iz jednog poseda, tako da je, uprkos katastrofalnoj realizaciji, Srbija bila u odličnoj poziciji.

Pucala je prva linija odbrane u previše situacija, Bojan Bogdanović je dobijao previše prostora, a u napadu organizacije nije bilo nigde. U drugoj deonici niko od igrača Srbije nije bio spreman ni da pogleda na koš, na izjednačenom rezultatu se pokušavalo trojkama, teškim prodorima ka obruču, a na to su se nadovezivale izgubljene lopte, kroz nepravilno vođenje, korake ili loše građenje reketa.

Potpuno nestvarno su izgledali statistički parametri posle prvih 20 minuta igre, Srbija je imala 11 ofanzivnih skokova, Hrvatska osam izgubljenih lopti, ali i višak od šest poena, sve zbog očajnog šuta naše selekcije. Pogađali smo svaku treću trojku, svaku treću dvojku i svako treće slobodno bacanje.

Veoma nezgodno je bilo i to što su Hrvati postizali poene koji dižu samopouzdanje, Hezonja je zakucao, Bogdanović pogodio uz zvuk sirene, ali...

Obično se u ovakvim situacijama postavlja pitanje šta li je selektor timu rekao u svlačionici između dva poluvremena. Verovatno je da ništa nije morao da im kaže, sve su znali sami, samo je trebalo da izađu na teren i to primene.
Foto: Getty images
Presing u odbrani je doneo rezultat, a kontranapad Markovića i Raduljičino posterizovanje Šarića je unelo ono samopouzdanje o kom je bilo reči u pravi tim, u tim koji to jeste. Serija 11:2 je sve okrenula na našu vodenicu, Bogdan Bogdanović je potvrdio reči Moke Slavnića da je do sada ispucao previše ćoraka, Marković je leteo po terenu, Teodosić potpuno otvorio oči svojim loptama.

Četvrtina za košarkaške udžbenike je završena rezultatom 34:14, ali daleko od toga da je tu posao bio gotov, samo se stekao odličan kapital za ono što sledi... A usledila je drama. Petorka sa Teodosićem, Markovićem i Jovićem je eksperiment koji se nadamo da više nećemo imati priliku da gledamo, a Raduljica i Kalinić pod svojim košem u tandemu ne funkcionišu baš najbolje, što se videlo i protiv Kineza.

Protok lopte je nestao, napad se ponovo ugasio, Teodosić je palio vatru tek na momente, odbrana je pucala, ali su se greške u tom segmentu ispravljale, gotovo momentalno i bez zadrške, pardona ili razmišljanja “šta ako“. Zbog toga je stigao niz faulova, kao i slobodnih bacanja, našutirali su se i Planinić i Hezonja, a u jednom momentu se postavilo pitanje da li postoji ikakva ideja koga treba poslati na penale, kada se već ušlo u takav tip završnice.

Nedostatak koncentracije koji je bio viđen u drugoj deonici se na tren vratio u glavu Teodosića, faul koji je napravio, uprkos Đorđevićevim instrukcijama je povećao dramu, ali je “čiča Joka“ sve to lepo vratio gde treba – pravo kroz obruč.

Na kraju, gotovo svi statistički parametri su na strani Srbije, osim onog koji je najbitniji, to je procenat šuta. Zbog toga je Hrvatima bilo omogućeno da skupe 29 defanzivnih skokova, a s obzirom na to da smo mi imali 14 ofanzivnih, broj promašaja je zaista zabrinjavajuć.

Bilo kako bilo, polufinale je tu, protivnik koji se busao u grudi, valjda želeći da sebi da na značaju i doprinese boljoj atmosferi u svojim redovima, je eliminisan, tradicija se nastavlja, a pobeda u ovakvom duelu, uz igru sa velikim brojem propusta, ali i uz disciplinu i veru u sebe, može da znači samo jedno – veliki je ovo tim.
Foto: Tanjug/AP
4 – Miloš Teodosić – Videli smo njegova dva lica, ono koje je protivnik iznudio i ono koje niko ne može nikada da mu oduzme. Hteo je da preuzme napadačku igru, tražio je šut, ali nikako nije mogao da ga pronađe. Počeo je sa 1 od 7, završio sa 2 od 11, ali je ubacio onu trojku uz faul, psihološki jako bitnu, u momentu kada su Hrvati ušli u ozbiljnu seriju i pripretili. Ako je prvo lice bilo nervozno i nestrpljivo, drugo je radilo kao sat. Od deset asistencija koje je upisao se ne zna koja je bolja, pronalazio je rupe, umeo da se bori sa pritiskom. Kao u finišu kada je realizovao oba slobodna bacanja. Nije čuo da je Đorđević tražio da se ne pravi faul, nažalost... Na sreću, nije bilo većih posledica. Da se zna, Teo je pobednik.

5 – Marko Simonović – Napad ga uopšte nije zanimao, iako je mogao sebi da otvori prostor za karakteristične slalome duž čeone linije. Jednom je probao i zakucao se u prvi obruč. Kao što je već pisano u ranijim skenerima, selektor ima ulogu za njega – ulogu dežurnog policajca. Zaigrao je već u prvoj četvrtini i bacio se na hapšenje Bogdanovića. Mogao je to i bolje, ali jednostavno, košarkaš Bruklin Netsa je za dve klase bolji od svih igrača koje je Simonović ikada čuvao.

7 – Bogdan Bogdanović – Opet je imao priliku Aca Trica da vidi šta znači “The trojka“. U prilično lošoj šuterskoj predstavi ekipe je bio najbolji, napadao je na sve moguće načine, iako se u prvom poluvremenu nije toliko video. U trećoj deonici je bio generator rafalne paljbe, jedini je imao hrabrosti da se zaleti na kompletnu odbranu protivnika, uz to podelio je i pet asistencija. U defanzivnoj fazi je bio sjajan, jurio se sa prezimenjakom, na kraju sakupio tri ukradene lopte. Agresivnost ga je koštala problema sa ličnim greškama, tako da je u poslednjoj deonici bio nešto manje primetan. Bez obzira na to, pružio je partiju na svom nivou, na nivou jednog od najboljih bekova u Evropi.

9 – Stefan Marković – Da je pogodio bar jednu od tri ispaljene trojke mogli bismo da kažemo da je ovo njegova najbolja partija u karijeri. Fenomenalan posao je radio na oba kraja parketa, uz Bogdanovića jedini igrač u timu koji je uspeo da uradi nešto prodorom do samog koša. Hvatao je ofanzivne skokove, čak tri, iznudio faul Bogdanovića, nije mu davao da diše, ukrao tri lopte, dodao tri asistencije i meč završio sa 12 poena. Kada on tako odigra, Srbija ne može da izgubi.

10 – Nikola Kalinić – Nije ponovio napadačku partiju iz duela sa Kinom, kao da postoji nekakav strah da krene ka obruču, da šutne kada je sam... Ukupno je iz igre pogodio dva puta iz sedam pokušaja, a ziceri moraju da se pretvaraju u poene u ovakvim mečevima. Mučio se sa Bogdanovićem, ali je i on bio “mučitelj“, što je na kraju rezultiralo sa pet faulova.

11 – Nemanja Nedović – Nažalost, ispao iz rotacije, odigrao je nešto manje od četiri minuta, uz jedan faul i jedan promašeni šut.
Foto: EPA
12 – Stefan Birčević – Nije proveo ni sekund na terenu, što je odličan potez selektora. U odbrani ne bi mogao da se suprostavi hrvatskim igračima, koji bi ga sigurno izvlačili na igru 1 na 1, dok napadački nije u ritmu.

13 – Miroslav Raduljica – Njegova najslabija partija na turniru, startovao je sa 1 od 8 iz igre u prvom poluvremenu, kasnije se sabrao i sakupio 3 od 3. Nije uspevao da sebi izgradi čistu poziciju, ako ne baš čistu, onda ni onakvu kada iz padanja zakotrlja prstima loptu i ona sklizne u koš. Ipak, razumljivo je, tokom celog takmičenja je prva napadačka opcija Srbije, protivnici to veoma dobro znaju i fokusiraju odbranu na njemu, sa čak i nekoliko igrača istovremeno. Nije se proslavio u skakačkom elementu, pod svojim obručem nije uhvatio nijednu, ali je zato obezbedio tri nova napada za svoj tim. Pored boljeg procenta u šutu falile su i njegove asistencije.

14 – Nikola Jokić – Čelične nerve ima ovaj momak. Naređao je četiri slobodna bacanja u penal završnici, bez trunke nervoze. U prvoj četvrtini je dao vetar u leđa ekipi pogođenom teškom trojkom, jeste na kraju sakupio 12 poena, ali uz šut iz igre 3 od 8. I dalje mu se ponavljaju situacije da pravi grešku za greškom, ali sve to pada u vodu kada vidite da momak od 20 godina priđe na metar od svog koša pri izvođenju lopte i preuzme odgovornost kada je najpotrebnije. Suvo zlato srpske košarke.

15 – Vladimir Štimac – Za nešto manje od tri minuta upisao dva skoka, bez šuta na koš.

24 – Stefan Jović – Ako se pogleda statistika, ne bi trebalo da mnogo da mu se zameri, ali, kako je već dobro poznato, statistika je kao bikini. Prosto je neshvatljivo da se igrač tog kalibra, rekorder Evrolige po broju asistencija, višegodišnji reprezentativac, uplaši kontranapada koji je sam izborio i koji bi u svakom drugom trenutku rutinski rešio. Pogodio je strašnu trojku, ali se čini da igra u grču kada treba da postavi napad, zbog čega je upisao samo jednu asistenciju. Treba da se oslobodi tih stega koje ima, mnogo će mu lakše biti. A i nama.

25 – Milan Mačvan – Odigrao je perfektnu prvu četvrtinu i onda stao. Ubacio je dve trojke, pokušao je još dva puta, ali i ponovo promašio zicer. Važno je da se u ovoj utakmici odmah “upalio“, što nije bio slučaj u prethodnim mečevima. Ne odgovara mu brza košarka i defanzivno orijentisana košarka, ali je i tu počeo da se snalazi. Iz utakmice u utakmicu sve bolje.

Selektor – Aleksandar Đorđević – Imao je pred sobom veoma težak zadatak i veoma teškog protivnika. U igri Hrvatske ne postoji timski momenat, sve se svodi na individualne akcije, a Aca Petrović na raspolaganju ima takve zveri da može da im dozvoli da se razmašu i da se ne bavi previše strategijskim zamislima. U toj situaciji je Đorđević morao da se prilagođava, naročito na atipičnu postavku kada ne postoji ni plejmejker ni pravi krilni centar u protivničkoj petorci. Te stvari je uspeo da reši, u finišu nije tražio penal završnicu u nedogled, ali ga Teodosić nije čuo. Jedini problem može da bude to što veliki broj igrača ima uloge destruktivaca i skoro niko od njih nema kapacitet da uz to pruži i doprinos u napadu. Svakako, uspeo je da ekipu odvoji od verbalnog rata koji je započet sa druge strane i da je podigne kada se mislilo da sve kreće nizbrdo, negde tamo pred kraj poluvremena. Njegov stav i autoritet nisu dozvolili timu da potpuno prokocka prednost, sve se završilo kako treba, a nije bilo ni razloga da ne bude tako.

Spasoje Veselinović

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

146 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: