Nova vest
Fudbal

Sreda, 21.12.2022.

09:57

La Pulga Atomica

Godina je 2005. i svi „gaučosi“ sleću u Holandiju direktno iz Argentine sem Lea Mesija.

Izvor: Dušan Đukanović

Autor:Dušan Đukanović

La Pulga Atomica
EPA-EFE/Tolga Bozoglu

Omaleni fudbaler jedini je na spisku selektora Fransiska Ferara koji više ne igra u otadžbini, pa mogu da se pohvale da u svojim redovima za „Mundijalito“ imaju fudbalera na platnom spisku jedne Barselone.

Umalo to i da košta Argentince, jer su čelnici Barse skrenuli pažnju španskom savezu da u njihovim redovima izrasta sjajan fudbaler, ali je Mesi odbio njihov poziv iako poseduje dvojno državljanstvo.

Činjenica je da tek što je skupio prve seniorske minute u Kataloniji, ali sa renomeom jednog od najvećih svetskih talenata dočekuje Aguera, Gaga, Garaja, Zabaletu, Bilju, Ustarija i hitrog Nerija Kardosa koji nikada nije dobio epizodu u Evropi, pa će ostati upamćen kao miljenik „Bombonjere“.

Među manje poznatim imenima, barem iz ove perspektive, je tu i Gustavo Oberman, tadašnji igrač Argentinosa. Prva utakmica na turniru i šok – Mesi je na klupi, a Oberman je u startnoj postavi za meč sa SAD. U tom trenutku to i nije bio preveliko iznenađenje s obzirom na to da je i u februaru te godine tokom kvalifikacija u Kolumbiji većinu utakmica bio rezervista.

Problemi sa hormonom rasta su uslovili da na fizičkom nivou ne bude u rangu svojih vršnjaka, ali je Mesi i pored toga postigao gol protiv Brazila kojim se osigurala viza za zemlju lala. Tokom leta je unajmio ličnog trenera da poveća mišićnu masu i bude spreman za turnir.

Ima nešto u tome da Mesijeva Argentina izgubi prvi meč na svetskim prvenstvima. Gotovo im dođe kao talisman. Ferari je poraz od severnog suseda omogućio da se opameti i u nastavku planetarne smotre za omladince ne zanemari svog najboljeg igrača. Možda i ne bi da stariji igrači u timu nisu insistirali i tražili da igrač kog su i sami smatrali za najboljeg među njima počinje utakmice.

Već u narednoj je bio strelac protiv Egipta, a potom je Kardoso matirao Nemce i poslao ih kući. Argentina je prošla kao druga u grupi iza selekcije Sjedinjenih Američkih Država za koju je igrao dobro poznati Fredi Adu i Džonatan Spektor, kasnije dugogodišnji premijerligaški fudbaler koji je tada bio član Mančester junajteda.

Mesi je u nokaut fazi tog takmičenja uradio ono što će ponoviti na seniorskom nivou u Kataru i tako postati prvi igrač u istoriji kojem je to uspelo – postići će gol u svakoj utakmici.

Najpre protiv Kolumbije, onda u razbijanju Španije koju su predvodili David Silva i Sesk Fabregas, dok je u polufinalu priređen veliki derbi protiv Brazila. Mesi je u ranoj fazi doveo svoju ekipu u vođstvo i držali su se Argentinci sve do 15 minuta pred kraj kada je „Selesao“, u čijem je veznom redu igrao kasnije fudbaler Crvene zvezde Evandro, izjednačio. Heroj, kao i protiv Kolumbije, je bio kapiten Pablo Zabaleta golom u trećem minutu nadokande.

U finalu su ih čekali u mlađim kategorijama uvek uspešni Nigerijci. Vezni red je držao Džon Obi Mikel, pozadi je čekala razorna levica Taje Taiva, dok je udarna igla bio Činedu Obasi koji je u daljem toku karijere obećavao tokom dana u Hofenhajmu, samo da bi nestao po dolasku u Gelzenkirhen.

Upravo je nekadašnji as Šalkea poravnao rezultat nakon što je Mesi bio precizan iz jedanaesterca, ali je ovaj u nastavku bio još jednom precizan sa „bele tačke“ i tako Argentini doneo petu titulu prvaka sveta u tom uzrastu.

Mesi je proglašen za najboljeg igrača turnira, a bio je i najbolji strelac sa šest golova ispred Fernanda Ljorentea i Oleksandra Alijeva.

Već narednog meseca je debitovao za seniorski tim u prijateljskom meču sa Mađarskom (isključen dva minuta po ulasku u igru), tek površno bio deo kvalifikacja za Mundijal, ali je naposletku našao svoje mesto u avionu za Nemačku u timu Hosea Nestora Pekermana iako je postojala bojazan da li će biti spreman na vreme zbog povrede zadnje lože.

Bio je protagonista čuvenog trijumfa protiv SCG sa golom i asistencijom iako je ušao tek u 74. minutu i tako postao najmlađi Argentinac na Mundijalima, ali su domaćini okončali njihov san o podizanju trofeja na 20. godišnjicu uspeha generacije Dijega Maradone.

Verovatno će se Robert Ajala, nažalost večiti gubitnik onda kad je bilo važno, sećati dok je živ tog četvrtfinala jer je najpre Miroslav Klose neutralisao njegov pogodak u 80. minutu, a onda je štoper zajedno sa Estebanom Kambijasom promašio penal.

Ništa se bolje nije proveo ni kada je naredne godine postigao autogol u finalu Kopa Amerike protiv Brazila, još jednom ostavivši ekipu na cedilu, a Mesija, najboljeg mladog fudbalera tog turnira, bez šansi da ranije uspehe prenese u seniore.

Predah je došao sa Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. i to jedva. Barselona nije Mesiju dozvolila da otputuje na Daleki Istok jer su se ti mečevi preklapali sa onim u kvalifikacijama za Ligu šampiona. Intervenisao je novi trener ekipe Pep Gvardiola, koji je i sam osvojio zlatno odličje 1992. godine i tako znao koliko bi to značilo mladom igraču.

Gro ekipe od pre tri godine u vidu Mesija, Aguera, Garaja, Gaga i Zabalete je i dalje bio tu, ali sada im se pridružilo i mnogo više imena koja će kasnije napraviti karijeru za razliku od ekipe iz Holandije. Među njima su bili Anhel Di Marija, Ezekel Laveci, Havijer Maskerano i Ever Banega između ostalih. Sa sve Huanom Romanom Rikelmeom kao kapitenom, znalo se ko je prvi favorit za zlatno odličje.

Ponovo su u grupi bili sa Srbijom, prvi put pod tim imenom od osamostaljenja, i Obalom Slonovače i bez problema završili na vrhu. Selektor Serhio Batista je odmarao Mesija protiv selekcije Miroslava Đukića i to potpuno opravdano jer su za trijumf bili dovoljni golovi Lavecija i nesuđenog fudbalskog superstara Dijega Buonanotea.

Najveća prepreka ka pobedničkom postolju su im bili Holanđani u četvrtfinalu. Nije se tako činilo kada je Mesi već u 14. minutu doveo svoju ekipu u prednost, ali je Otman Bakal, najpoznatiji kao prva žrtva ujedanja Luisa Suaresa, izjednačio pre poluvremena. Meč je naposletku otišao i u produžetke gde je gol odluke postigao Anhel Di Marija. Neće to biti poslednji put da duo iz Rosarija odlučuje najvažnije utakmice.

Usledila je osveta Brazilcima sa tri gola u mreži Renana, a još jedno, sada već možemo da kažemo klasik, finale sa Nigerijom je rešio pogodak Anhela Di Marije.

Zanimljivo je da je na tim Olimpijskim igrama jedini autogol postigao srpski defanzivac Slobodan Rajković i to protiv Obale Slonovače, kojoj smo dve godine pre toga poklonili dva penala na Mundijalu.

Mesi u tom trenutku ima 21 godinu i na svom kontu titulu omladinskog prvaka sveta i zlato sa Olimpijskih igara. „Crta“ da sa „gaučosima“ osvoji sve, ali ono što ne zna jeste da je pred njim 13-godišnja suša puna teških poraza.

Prvi od takvih je usledio u Južnoj Africi gde su se jedva kvalifikovali nakon minimalne pobede protiv Urugvaja u poslednjem kolu kvalifikacija. Za neke kultni Mundijal, dok su druge iritirale bučne vuvuzele. Mesi bi se verovatno priklonio drugoj grupaciji, jer ni po čemu dobrom ne može pamtiti gostovanje na rubu Afrike.

Maradona je bio selektor, Mesije po prvi put imao „desetku“ na leđima nakon odlaska u penziju Rikelmea i naravno da su opet igrali sa Nigerijom u grupnoj fazi. Lako su prošli taj deo takmičenja pored Južne Koreje i Grčke.

U osmini ih je čekao Meksiko i na tom meču je Mesi asistencijom upisao jedino direktno učešće u golu svoje ekipe. Međutim, u četvrtfinalu su ih ponovo čekali „panceri“, a sa njima i Miroslav Klose koji je sa dva gola pridodao „pokeru“ Nemaca u mreži Serhija Romera – najteži poraz Argentine na Svetkim prvenstvima od 1974. godine.

Mesi je bio jedan od najboljih igrača turnira prema izboru FIFA, dok su ga kod kuće dočekali drvlje i kamenje. „Mesi igra bolje za klub nego za reprezentaciju“ je postala jedna od krilatica koje su mu umalo obeležile karijeru.

Stigao je ponovo šampionat južnoameričkog kontinetna gde Mesi ponovo nije uspeo da postigne gol (u tom periodu biće bez pogotka u zvaničnim mečevima pune dve i po godine) i usledila je eliminacija od Urugvaja u četvrtfinalu gde su kasniji prvaci bolje izvodili penale, te je fokus preusmeren na susedni Brazil gde će se kroz tri godine održati planetarna smotra.

Da li bi Argentincima bilo išta slađe nego da na tlu velikog rivala osvoje najveću titulu u svetu fudbala i to nakon gotovo pune tri decenije čekanja?

U međuperiodu između dva takmičenja na klupu je seo Alehandro Sabelja, stručnjak koji je preporodio Mesijevu formu za nacionalni tim. Dao mu je kapitensku traku koju je aminovao dotadašnji lider Havijer Maskerano, a ovaj mu je za to vratio sa 25 golova u 32 utakmice (poređenja radi, pre toga je na 61 meču postigao 17). Upisao je prvi het-trik za „gaučose“ i izjednačio rekord Gabrijela Batistute po broju golova u kalendarskoj godini (12).

Iran, BiH i, da li treba da naglašavamo, Nigerija su „preskočene“ u grupnoj fazi, a Mesi je silovito krenuo sa četiri gola u tri meča uprkos tome što su se mnogi pitali kakav će biti nakon loše sezone u Barseloni koju je obeležila povreda – i tu kreće njegov slobodan pad. Redom su dalje prolazili Švajcarsku, Belgiju, Holandiju, dok je svima poznato da su u finalu opet bili bolji Nemci nakon gola Marija Gecea u produžetku.

Ne samo da ih je evropska selekcija još jednom izbacila, već je to bio podsetnik i repriza finala iz 1990. godine kada Maradona upravo protiv Nemačke nije uspeo da ponovi Peleov uspeh – da odbrani titulu svetskog prvaka.

Mesi je na te četiri utakmice imao jednu asistenciju i počelo je da se postavlja pitanje da li je sposoban da predvodi ovu generaciju i bude glavni onda kada je najpotrebnije.

Organizatori to nisu tako videli, te mu je na staru slavu (čak je i Maradona rekao da nije zasluženo) uručena nagrada za najboljeg igrača. Ipak, pitanje o njegovim igrama u dresu reprezentacije će u narednim godinama postati sve aktuelnije.

Iako deluje kao davna prošlost, ne treba zaboraviti da je maštanje o „boginji“ ili bilo kakvom uspehu reprezentacije Argentincima bilo upravo to – samo prošlost.

Nije pomogao ni poraz u finalu Kopa Amerike sledeće godine protiv Čileanaca (Mesi će taj turnir pamtiti po 100. nastupu za reprezentaciju), a onda je godinu dana posle toga upriličeno posebno izdanje tog takmičenja povodom veka postojanja. Još jednom je trofej podigao Aleksis Sančes i to drugi put nakon penala što je polako postajala „rak“ rana.

Mesi je na tom turniru postigao het-trik za 19 minuta protiv Paname, a pogotkom iz slobodnog udarca u polufinalu protiv SAD je oborio još jedan rekord Batistute i sa 55 golova postao najbolji strelac u istoriji Argentine. Kada je shvatio i da to nije dovoljno, po okončanju je najavio kraj reprezentativne karijere. Izgubljeno je treće finale u nizu, a Mesi je promašio i penal i nije čudilo što se osećao indisponirano.

Isti oni navijači koji su mu do tada zviždali su se po prvi put suočili sa činjenicom da Mesi više neće igrati za nacionalni tim. Ako je sa njim bilo tako, mogli su samo da zamisle kako će biti tek bez njega. Počela je kampanja duž cele države, uključio se i predsednik, u Buenos Ajresu mu je podignuta statua i Mesi je samo nedelju dana kasnije promenio mišljenje.

S tim se podudario i uspon Kristijana Ronalda koji 2016. osvaja Evropsko prvenstvo, a tri godine kasnije Ligu nacija i tada su mnogi govorili da je upravo on najbolji svih vremena. Tri godine prave veliku razliku u javnom mnjenju, tako da ne treba da vas čudi ako za isti taj period u u budućnosti čujete neko drugo ime na vrhu te liste.

Dok je Ronaldo slavio, Mesi se verovatno kajao što je promenio inicijalnu odluku. Katastrofalni su bili u kvalifikacijama za naredni Mundijal u Rusiji i bila im je potrebna pobeda protiv Ekvadora. U tom trenutku za pobedu u Kitu nisu znali od početka novog milenijuma, ali je Mesi het-trikom preokrenuo i tako ne samo poslao svoje saigrače na šampionat, već se izjednačio sa Lusiom Suaresom i Ernanom Krespom (21) kao najbolji strelac južnoameričkih kvalifikacija.

Gore nego same kvalifikacije otvorili su grupnu fazu Svetskog prvenstva remijem sa Islandom (Mesi promašio penal za pobedu), a potom i ubedljivim porazom protiv Hrvatske, samo da bi se provukli protiv (nećete verovati) Nigerije, pobedom u poslednjem kolu. Nije bilo realno da prođu potonje šampione u osmini, ali „gaučosima“ se makar mora priznati da nikad ne odustaju te je meč sa Francuzima ostao upamćen kao najbolji u Rusiji.

Još jednom je razmišljao o penziji, ali tu na scenu stupa tada još uvek privremena trenerska garnitura i duo u vidu Lionela Skalonija i Pabla Aimara koji su ga ubedili da ostane nakon odlaska Horhea Sampaolija.

Na Kopa Americi ih je sledeće godine u polufinalu pobedio Brazil, ali su koliko-toliko revanširali Čileu u meču sa treće mesto. Treba napomenuti da je kroz čitav prethodni period Mesi odigrao možda jedan turnir na svom nivou i to onaj na 100. godišnjicu upravo Kopa Amerike. I uz taj turnir stoji veliki asteriks jer prvo nije igrao protiv Čilea u grupnoj fazi, a potom se nije video u finalu za 120 minuta revanša.

Mesiju su bezmalo trideset dve i pred njim je sve manje vremena, rizikuje da večno ostane u Maradoninoj senci, a i da li neko može da kaže za vas da ste najbolji svih vremena ako niste osvojili Svetsko prvenstvo ili barem jedno veliko takmičenje sa reprezentacijom? Možda, ako igrate za neku fudbalski malu zemlju. Ako igrate za Argentinu...

Predah je dočekao pod stare dane, ali i paradoks. Sa slabijim igrama na klupskom nivou, došli su najveći uspesi sa reprezentacijom. Mesi je i dalje na papiru bio igrač Barselone kada je prošle godine tokom letnje pauze podigao prvi trofej sa seniorskom reprezentacijom.

Mesi je na brazilskom tlu odigrao turnir za pamćenje. Sa četiri gola i pet asistencija bio je najbolji igrač i na putu ka tituli je uspeo da obori rekord Maskerana po broju nastupa za Argentinu.

Vratilo im se sve sa kamatom, u finalu je pao domaćin Brazil i jedini gol je postigao talični Anhel Di Marija, Mesijev Robin. Mesi je proglašen za najboljeg igrača turnira uz Nejmara, a pripala mu je i nagrada za najboljeg strelca jer je imao više asistencija od otkrovenja turnira Luisa Dijasa koji je takođe postigao četiri gola.

Usledilo je veliko slavlje, a Mesi je izjavio da je bio svestan u trenucima premišljanja da ne moža da odustane sve do poslednje prilike da osvoji nešto sa reprezentacijom.

Sa bremenom donekle skinutim sa grudi, potvrdio je – Svetsko prvenstvo u Kataru će biti za njega poslednje. Dva meseca od prvog uspeha sa nacionalnim timom, nastavio je da obara individualne rekorde. Počele su kvalifikacije za ono što će se ispostaviti da će biti njegov poslednji Mundijal, a Mesi je u meču sa Bolivijom postigao het-trik i tako prestigao Pelea kao najbolji strelac neke od južnoameričkih selekcija (79).

Do Bliskog Istoka su stigli bez problema i bez iti jednog poraza, a u međuvremenu su slavili i protiv Italije u tzv. Finalisimi, inauguracionom meču između šampiona Evrope i Južne Amerike. Mesi je sa dve asistencije bio najbolji igrač tog meča, nakon čega je usledio neočekivano kultni prijateljski susret sa Estonijom u kom je Mesi bio strelac svih pet golova svoje ekipe.

Očekivanja u domovini su bila ogromna, a kako i ne bi. Argentina je u Katar otputovala kao aktuelni prvak svog kontinenta i sa Mesijem koji ne samo da odlazi sa nešto manjim teretom nego i bez uvertire u vidu povrede koja bi ga brinula.

Ne može se reći da su dobili laku grupu čim su tu Poljaci željni prve nokaut faze u eri Roberta Levandovskog i Meksika koji je već sedam Mundijala uzastopno stizao do osmine finala. Kao totalni autsajder se tu našla i selekcija Saudijske Arabije.

Zbog takvih priča i volimo fudbal, prva utakmica – i šok. Argentinci su poveli u prvom poluvremenu protiv Saudijaca preko Mesija iz jedanaesterca i tokom prvih 45 minuta im je poništeno čak tri gola. Zašto je to važno? Činjenica je da južnoameričke selekcije uvek vrše pritisak na sudije, žale se i na ono što nije i na ono što jeste, a ponajviše od svih Argentinci.

Ovoga puta to nije bilo, smireno su prihvatili zvanične odluke i u tome i jeste bio problem – potcenili su protivnika. Mislili su "nema veze, spakovaćemo im još toliko".

Sama činjenica da je na suparničkoj klupi sedeo Erv Renar trebalo bi da kod protivnika izazove poštovanje. Toga nije bilo i u drugom poluvremenu su „autsajderi“ (sada već pod znacima navoda) preokrenuli rezultat nakon srčanog govora francuskog stručnjaka na pauzi između dva dela igre.

Čemu da se nadate kada ni njih ne možete da pobedite? To pitanje je sigurno prošlo kroz glavu mnogima kod kuće, pa i igračima u svlačionici, ali možda je to upravo bio ključan detalj u šampionskom pohodu koji je naterao Argentince da se probude i shvate da srljaju u ambis.

Usledile su pobede protiv Meksika i Poljske, a rezultati ostalih mečeva im je išao na ruku te se naposletku poraz u uvodnom meču nije ni osetio i dalje su prošli sa prvog meča (nijedna ekipa u Kataru nije osvojila svih devet bodova u grupi).

Ukrštali su sa grupom gde su bili Francuska i Danska, ali očajna predstava skandinavske selekcije im je pogodovala i donela još jednog autsajdera u osmini finala. Argentina je sa pola gasa prošla Australiju, a na tom meču je Mesi upisao svoj 1000. nastup u seniorskom fudbalu.

Najveća prepreka je bila Holandija u četvrtfinalu iako se nije činilo tako sve do finiša kada im je prodata jedna od najvećih „fora“ u istoriji Mundijala i meč je otišao u produžetke. Prokletstvo Luja Van Gala da na Svetskim prvenstvima nema poraz, a ispada samo od Argentine na penale je nastavljeno.

Nećemo govoriti o tome kako su se prema njemu poneli i generalno tokom čitavog prvenstva ponašali protivnički igrači. Nije tema, čisto da napomenemo i ostavimo živom tu „ljagu“ na njihovu titulu. (Opravdanje ne može biti da li je Rikelme igrao pre 20 godina u Barseloni pod holandskim stručjnakom ili ne, pogotovo kada govorimo o čoveku koji ima duplo više godina i tek se naizgled oporavio od teške bolesti.)

U polufinalu su rabili Hrvatsku, a u finalu se revanširali Francuskoj za eliminaciju četiri godine ranije. Još jednom je taj meč poneo epitet najboljeg i ostaće upamćeno kao jedno od najboljih finala Mundijala svih vremena. Mesiju je to bila 26 utakmica na ovom takmičenju i tako je postao rekorder prestigavši Lotara Mateusa, a ujedno se izjednačio sa Žistom Fontenom (13) na četvrtom mestu večne liste strelaca.

Koštala ga je Južna Afrika, te tako nije postao prvi igrač koji je postizao golove na pet Mundijala, ali zato jeste Kristijano Ronaldo, tako barem održavši privid o diskusiji za najboljeg svih vremena.

Drugi neka diskutuju, mi ćemo da odvrnemo Manu Čao.

Jer, Dijego ostaje najbolji.

----------------------------------

Dušan Đukanović

P.S. Oprostite što smo vas mučili sa ovih 3.000 reči samo da bismo vam to poručili.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

43 Komentari

Podeli:

Fudbal

Vidi sve

U fokusu

Vidi sve